Poslovni broj: Usž-4391/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Andreje Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, OIB: 66486182714, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1021/2024-6 od 29. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1021/2024-6 od 29. listopada 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 560-01/23-01/337, URBROJ: 512-25-23-2 od 28. prosinca 2023.
2. Rješenjem tuženika od 28. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb, KLASA: UP/I-560-01/22-01/847, URBROJ: 512M2-50-23-3 od 23. listopada 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti Narodnoj zaštiti.
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude iz koje se može zaključiti da je nezadovoljan ishodom prvostupanjskog upravnog spora. Opisuje situaciju 1991. u mjestu u kojemu je bio u Narodnoj zaštiti.
4. U odgovoru na žalbu tuženik ostaje u cijelosti kod svojih navoda iznesenih u prvostupanjskom sporu. Predlaže odbijanje žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. U postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu utvrđeno je (iskazom tužitelja te svjedoka ŠB i NB) da je tužitelj, od samog početka, bio pripadnik Narodne zaštite MZ Virje, da je izvršavao zadaće dežurstva, ophodnje po naselju, stražario, kontrolirao promet i sl., ali nije sudjelovao u direktnim borbenim djelovanjima jer direktnog oružanog sukobljavanja s neprijateljem nije bilo. Na temelju navedenoga, javnopravna tijela su zaključila da se zadaće tužitelja u razdoblju u kojem je bio pripadnik Narodne zaštite ne mogu podvesti pod pružanje oružanog otpora i izravnog djelovanja u vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17., 98/19. i 84/21.; u daljnjem tekstu: ZHBDR).
8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da je u pravilno provedenom upravnom postupku pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo.
9. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od mjerodavnih odredaba ZHBDR-a. Člankom 3. stavkom 1. ZHBDR-a, među ostalim je propisano da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.
10. Stavkom 2. članka 3. ZHBDR-a propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. toga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
11. S obzirom na navedene zakonske odredbe, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje, koje tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju, u konkretnom slučaju nema zakonske mogućnosti za utvrđivanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja po osnovi pripadnosti odredima Narodne zaštite. U konkretnom je slučaju odlučna okolnost da se aktivnosti tužitelja koje je, prema vlastitoj izjavi (a koja se podudara s izjavama svjedoka saslušanih u postupku), obavljao u predmetnom razdoblju, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru odnosno djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZHBDR-a. U takvoj situaciji žalbeni navodi ne mogu dovesti u sumnju zakonitost osporavane presude.
12. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na odlučne tužbene navode.
13. Slijedom iznesenog, valjalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 31. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Radmila Bolanča Vuković
