Poslovni broj: Usž-2799/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Andreje Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Vinko Adžić, odvjetnik u Zagrebu, Držićeva 6/3, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi naknade plaće za vrijeme bolovanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2066/2024-26 od 12. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2066/2024-26 od 12. veljače 2026.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-04/20-01/49, URBROJ: 338-01-06-05- 20-05 od 16. lipnja 2020. i priznanje prava na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 20. kolovoza 2018. zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu kao i zahtjev za naknadu troškova spora.

2. Rješenjem tuženika od 16. lipnja 2020. odbijena je tužiteljeva žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-04/19-01/17, URBROJ: 338-21-02-02-20-5 od 6. veljače 2020. kojim tužitelju nije priznato pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za vrijeme privremene nesposobnosti za rad od 20. kolovoza 2018. nadalje zbog bolesti dg. Trajne promjene ličnosti nakon katastrofalnog doživljaja (šifra prema MKB-10: F 62.0) kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih, zakonom propisanih, razloga. U žalbi u bitnom ističe da su u predmetnoj stvari pred Upravnim sudom u Zagrebu provedena tri odvojena psihijatrijska vještačenja. Dva vještaka suglasna su da je tužiteljeva privremena nesposobnost za rad od 20. kolovoza 2018. izravna posljedica njegova sudjelovanja u Domovinskom ratu, pri čemu su vještaci pošli od činjenice da je tužitelju pravomoćno utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: HRVI) kao posljedica bolesti PTSP-a. Treći sudski vještak, dr. Ante Leskur, ne slaže se s preostala dva vještaka, smatrajući da tužiteljeva privremena nesposobnost za rad od 20. kolovoza 2018. nije izravna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, pri čemu osporava tužiteljev ratni put i pravomoćno utvrđeni status HRVI-a po osnovi bolesti PTSP-a te zaključuje da tužitelj nije ratni stradalnik Domovinskog rata. Tužitelj smatra da se na takvom nalazu i mišljenju ne bi smjela temeljiti sudska odluka. Ističe da je tijekom prvostupanjskog upravnog spora zatražio izuzeće vještaka dr. Ante Leskura, izražavajući sumnju u njegovu nepristranost, ali je sud odbio taj zahtjev i prihvatio njegov nalaz i mišljenje. Budući da je sud odbio provesti novo vještačenje, tužitelj je na svoj trošak od ovlaštenog sudskog vještaka dr. Domagoja Vidovića pribavio nalaz i mišljenje od 11. lipnja 2026. u kojem je ovaj vještak dao mišljenje da je tužiteljeva dijagnoza PTSP direktna i neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Tužitelj upire na povredu ustavnog prava na pošteno suđenje iz članka 29. Ustava. Predlaže sudu da poništi osporenu presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje Upravnom sudu u Zagrebu, drugom sucu, uz naknadu troška za sastav žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tuženik u bitnom navodi da ostaje pri svojim navodima iz odgovora na tužbu. Smatra da se nalaz i mišljenje vještaka koji je tužitelj pribavio samoinicijativno ne može koristiti u predmetnom upravnom sporu. Međutim, opreza radi, tuženik je pribavio i dodatno očitovanje Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda koje nije suglasno tim nalazom i mišljenjem koje je pribavio tužitelj te ostaje kod svojih ranijih ocjena i očitovanja. Predlaže da Sud odbije žalbu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbom, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je po tužiteljevu zahtjevu od 31. prosinca 2018. za priznavanje naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, započete 20. kolovoza 2018., zbog bolesti dg. F62.0, kao neposredne posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu.

8. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2116/2020-37 od 14. prosinca 2022. poništeno je rješenje tuženika od 16. lipnja 2020. i prvostupanjsko rješenje od 6. veljače 2020. te je tužitelju priznato pravo na naknadu plaće u iznosu 100% od osnovice za naknadu za vrijeme privremene nesposobnosti za rad započete 20. kolovoza 2018. zbog bolesti pod dg. Trajne promjene ličnosti F 62.0 kao posljedice F 43.1 koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Presuda je donesena na temelju medicinskih vještačenja provedenih po sudskim vještacima psihijatrima prim. dr. Gordanu Makariću i prof. prim. dr. sc. Ninoslavu Mimici.

9. Presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž 1542/23-5 od 28. veljače 2024. poništena je presuda prvostupanjskog suda od 14. prosinca 2022. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Ovaj je Sud ocijenio osnovanim prigovor tuženika da su nalazi i mišljenja sudskih vještaka nedostatno obrazloženi i paušalni. Prema ocjeni Visokog upravnog suda, sudski vještaci minorizirali su sve one okolnosti koje su prema dokumentaciji u spisu bile mogući uzrok obraćanja tužitelja psihijatru 26 godina nakon završetka Domovinskog rata. S druge strane, tijelo vještačenja tuženika provelo je detaljnu analizu svih okolnosti konkretnog slučaja i dalo iscrpan i uvjerljiv osvrt na nalaz i mišljenje sudskih vještaka kojim pobija te nalaze i mišljenja. Imajući na umu navedene okolnosti, Visoki upravni sud je ocijenio da nalazi i mišljenja sudskih vještaka trpe od nedostataka koji dovode u sumnju njihovu utemeljenost. U toj je presudi ovaj Sud dao uputu prvostupanjskom sudu da u ponovnom postupku odlučne medicinske činjenice utvrdi na temelju obnovljenog vještačenja s drugim vještakom, a imajući na umu okolnost da je tuženik takvo vještačenje predložio.

10. Postupajući po uputi ovoga Suda, u prvostupanjskom je sporu proveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. med. Anti Leskuru, koji u nalazu i mišljenju od 22. listopada 2024. zaključuje da privremena nesposobnost za rad tužitelja, započeta 20. kolovoza 2018., nije posljedica bolesti uzročno - posljedično povezane s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu.

11. Liječničko povjerenstvo Direkcije u cijelosti se suglasilo s nalazom, mišljenjem i zaključcima stalnog sudskog vještaka dr. Ante Leskura od 22. listopada 2024., a koji potvrđuju nalaze, mišljenja i ocjene liječničkih povjerenstava iz upravnog postupka.

12. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Leskura, smatrajući da je vještak površno pristupio predmetu, ne uzevši u obzir relevantnu dokumentaciju vezanu uz njegov ratni put i medicinsku dokumentaciju. Smatra da vještak u ovom predmetu nije postupao savjesno te da je vještačenje odradio krajnje nesavjesno i površno, što dovodi u pitanje i stručnost vještaka. Zatražio je izuzeće sudskog vještaka dr. Ante Leskura i po potrebi provođenje novog vještačenja s novim vještakom.

13. Sud je odbio zahtjev tužitelja za izuzeće dr. Leskura jer nisu utvrđene okolnosti koje bi dovele u sumnju njegovu nepristranost, u smislu članka 77. stavka 1. u vezi s člankom 15. stavkom 1. ZUS-a, navodeći iscrpno obrazloženje za svoju odluku, koje obrazloženje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

14. Prvostupanjski sud je na raspravi 13. siječnja 2026. saslušao sudskog vještaka dr. Leskura koji je dodatno, iscrpno, obrazložio svoj pisani nalaz i mišljenje, očitovao se o prigovorima tužitelja i odgovorio na pitanja suda. Sud je odbio kao nesvrsishodne dokazne prijedloge tužitelja za saslušanje dr. Makarića i dr. Mimice te za provođenje novog vještačenja po četvrtom vještaku psihijatru. Naime, prva presuda u predmetnoj stvari donesena je na temelju vještačenja dr. Makarića i dr. Mimice, pri čemu je dr. Makarić saslušan na raspravi, ali je Visoki upravni sud zaključio da nalazi i mišljenja sudskih vještaka na kojima je utemeljena odluka suda trpe od nedostataka koji dovode u sumnju njihovu utemeljenost te je sudu naloženo da u ponovnom postupku odlučne medicinske činjenice utvrdi na temelju obnovljenog vještačenja s drugim vještakom, što je sud i učinio. Nadalje, nakon što je dr. Leskur usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje na raspravi te odgovorio na prigovore i pitanja tužitelja, sud nije našao potrebnim izvoditi daljnje dokaze, pa tako ni četvrto psihijatrijsko vještačenje u ovome sporu, ocijenivši da je nalaz i mišljenje dr. Leskura, s dodatnim obrazloženjem na raspravi, vrlo jasan i konkretan te je vještak dao logično i razumno obrazloženje za svoje mišljenje kao i za neslaganje sa zaključcima dr. Makarića i dr. Mimice.

15. Ocjenjujući osnovanost tužbenog zahtjeva, prvostupanjski je sud imao na umu tri ratna puta tužitelja koja prileže spisu i ocijenio da je sudski vještak dr. Leskur opravdano uzeo u obzir kao relevantan ratni put za razdoblje pripadnosti tužitelja VP 1077 Bjelovar, koja je izvršavala zadaće vođenja i zapovijedanja podređenim postrojbama na crti bojišnice te postrojbama logističke potpore, s obzirom na to da iz ostala dva ratna puta ne proizlazi da je tužitelj neposredno sudjelovao u obrani Republike Hrvatske, već je obavljao poslove obuke i zaduženja drugih pripadnika NZ s naoružanjem, stražarenja kod vitalnih objekata te školovanja djelatnih i pričuvnih časnika u OSRH. Sud nadalje ističe da u ratnom putu nisu navedene specifične životno ugrožavajuće situacije tužitelja (nego samo objektivna izloženost različitim egzistencijalno ugrožavajućim situacijama što rat kao oružani sukob sam po sebi nosi). Slijedom iznesenog, prema ocjeni suda, vještak je uzeo u obzir sve relevantne podatke iz ratnih puteva priloženih spisu kao i rezultate vlastitog psihijatrijskog ispitivanja i obrade, uključujući i tužiteljeve riječi kojima je opisao svoj ratni put, a iz čega je razvidno da je tužitelj bio u tehničkoj službi, a kasnije na Vojnom učilištu. Sudski je vještak uzeo u obzir i vlastita opažanja prilikom razgovora s tužiteljem, pri čemu na temelju neposrednog pregleda nije utvrdio da bi tužitelj bio traumatiziran ratnim iskustvom.

16. Ocjena je prvostupanjskog suda da vještak nije zanemario dijelove spisu priložene medicinske dokumentacije (kao što tvrdi tužitelj), već je jasno iskazao da u konkretnom slučaju ne postoji medicinska dokumentacija o liječenju u kontinuitetu od vremena sudjelovanja u Domovinskom ratu. Vještak nije nekritički prihvatio dijagnoze navedene u obimnoj medicinskoj dokumentaciji tužitelja, nego je analizirao sadržaj priložene medicinske dokumentacije i na temelju toga formirao svoje stručno mišljenje. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka, osobito nakon njegova usmenog saslušanja, prema ocjeni prvostupanjskog suda nije moguće ocijeniti nedovoljno stručnim ili nevjerodostojnim.

17. Prvostupanjski sud zaključno navodi da nije sporno da je tužitelj hrvatski branitelj i HRVI iz Domovinskog rata s 30% oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP-a, za stalno. Međutim, da bi se bolovanje započeto 2018., dakle, 26 godina nakon što je tužitelj prestao biti pripadnik VP 1077 Bjelovar, moglo smatrati neposrednom posljedicom sudjelovanja u Domovinskom ratu, mora postojati sasvim određeno ratno traumatsko iskustvo jakog intenziteta i medicinska dokumentacija o liječenju u kontinuitetu od prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta do otvaranja bolovanja, a za koje uvjete je sudski vještak dr. Leskur utvrdio da nisu ispunjeni, što tužitelj svojim prigovorima nije doveo u sumnju.

18. S obzirom na to da je sudski vještak dr. Leskur došao do istog zaključka kao i tijela vještačenja iz upravnog postupka, prvostupanjski sud nalazi da nisu ispunjeni zakonski uvjeti da bi se tužitelju priznalo pravo na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, u skladu s člankom 39. stavkom 1. točkom 9. u vezi s člankom 55. stavkom 2. točkom 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (“Narodne novine”, 80/13., 137/13. i 98/19.).

19. Ocjenjujući osnovanost žalbe ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom upravnom sporu koje tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. U valjano i iscrpno obrazloženom nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Leskura iscrpno je analizirana tužiteljeva medicinska i ostala relevantna dokumentacija, opisano njegovo zdravstveno stanje te tijek i ishod liječenja. Na temelju dokumentacije u spisu, sudski vještak je zaključio i obrazložio zaključak da bolest zbog koje je žalitelj na bolovanju od 20. kolovoza 2018. nije neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Svoj je nalaz i mišljenje iznio i dodatno pojasnio usmeno na raspravi te jasno, precizno i uvjerljivo otklonio primjedbe tužitelja. Pored toga, ovaj Sud ima na umu i činjenicu razvidnu iz dokumentacije u spisu da je nakon prestanka sudjelovanja u Domovinskom ratu tužitelj bio izložen stresnim događajima koji nisu povezani s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu (među ostalim, smrt sina), nakon kojih se od 2014. intenzivira psihijatrijsko liječenje tužitelja. S obzirom na navedeno, Sud ne nalazi razloga za sumnju u pravilnost ocjene prvostupanjskog suda da ne postoji zakonska osnova za usvajanje tužiteljeva zahtjeva jer bolest u vezi s kojom je tužitelj tražio naknadu plaće zbog bolovanja u 100% iznosu od osnovice, nije neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu.

20. U odnosu na žalbene navode kojima se naglašava činjenica da je tužitelj ostvario status HRVI-a iz Domovinskog rata po osnovi bolesti PTSP-a, valja istaknuti sljedeće:

20.1. Činjenice koje se utvrđuju u postupku za ostvarivanje statusa HRVI-a iz Domovinskog rata kao i pretpostavke za ostvarivanje toga statusa razlikuju se od činjenica odnosno pretpostavki za ostvarivanje prava na naknadu plaće u 100% iznosu od osnovice za vrijeme korištenja privremene nesposobnosti za rad zbog rane, ozljede ili bolesti koja je neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. Stoga nema osnove za zaključak o vezanosti javnopravnih tijela u upravnom postupku odnosno suda u upravnom sporu činjeničnim utvrđenjima iz postupka radi priznavanja statusa Ca iz Domovinskog rata. Riječ je o dva različita postupka u kojima se odlučuje o različitim pravima, zbog čega prigovor tužitelja da je u konkretnom slučaju zanemarena okolnost da je ostvario status HRVI-a po osnovi psihičke bolesti ne može dovesti u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u ovom postupku.

21. U konkretnom je slučaju prvostupanjski sud savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka dao dostatne razloge za ocjenu, odnosno zaključak o tome koje je činjenice uzeo kao dokazane. U obrazloženju presude izneseni su jasni i valjani razlozi zbog kojih je osporeno rješenje tuženika ocijenjeno zakonitim, a koji razlozi otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja odnosno sudske samovolje.

22. U odnosu na žalbene navode o neprihvaćanju tužiteljevih dokaznih prijedloga Sud ističe da da je člankom 49. stavcima 3. i 4. ZUS-a propisano da sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio te da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. S obzirom na navedeno, a imajući na umu odlučne činjenice utvrđene vještačenjem u upravnom postupku i sudskim vještačenjem u sporu, ovaj Sud smatra da neprovođenjem dokaza koje je tužitelj predložio u sporu nije povrijeđeno njegovo pravo na pošteno suđenje niti je činjenično stanje ostalo pogrešno ili nepotpuno utvrđeno.

23. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

24. Budući da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku, nije osnovan njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. Stoga je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković