Poslovni broj: Usž-1744/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja PC, [adresa], zastupan po opunomoćeniku odvjetniku Karlu Novoselu, Zagreb, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, radi šutnje uprave – troškova spora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1574/2025-6 od 9. ožujka 2026. na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1574/2025-6 od 9. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem prvostupanjskog suda naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku, tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura, dok se za više zatraženo zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

2. Tužitelj je protiv citiranog rješenja prvostupanjskog suda podnio žalbu i to u dijelu istog rješenja kojim se odbija dio zahtjeva za naknadu troškova upravnog spora preko dosuđenih od 1.250,00 eura i to iz svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da je podneskom od 2. ožujka 2026. u skladu s odredbom članka 148. ZUS -a postavio zahtjev za naknadom troškova postupka za kojeg smatra da je opravdan obzirom da tužitelj za slučaj nepostavljanja istog zahtjeva ne bi mogao potraživati troškove spora. Međutim, sud odbija dosuditi naknadu za sastav citiranog podneska uz navod da isti podnesak nije obrazloženi podnesak "s činjeničnim i pravnim navodima". Tužitelj smatra da je navedeno postupanje suda suprotno Tarifi o nagradama i naknadi troškova postupka (O Tbr. 27. broj 1.) obzirom da navedena odredba ne propisuje da obrazloženi podnesak mora sadržavati činjenične i pravne navode napominjući da podnesak od 2. ožujka 2026. sadrži upravo činjenične i pravne navode te je uz to i obrazložen. Smatra da je navedenim podneskom iznio sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev kao i pravnu normu na kojoj temelji svoj zahtjev. Predlaže stoga poništiti osporeno rješenje prvostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno postupanje istom sudu uz naknadu troškova sastava žalbe sukladno OT br. 27/3., 27/1., i 46 (625 bx2,00 eura), uz pripadajući PDV (1.250,00 eura + 312,50 eura i 66,36 eura), odnosno ukupno sa sudskim pristojbama 1.628,86 eura.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi tužitelja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da osporenim rješenjem uz obrazloženje kakvo je njime dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Naime, prvostupanjski upravni sud je, kako to proizlazi iz obrazloženja osporenog rješenja ali i iz dokumentacije spisa predmeta, nakon što je obustavio predmetni upravni spor pokrenut tužbom tužitelja od 18. lipnja 2025. (radi neodlučivanja o žalbi podnesenoj zbog šutnje uprave i nerješavanja po rješenju tuženika od 7. siječnja 2025.), iz razloga što je tuženik postupio po traženju tužitelja i donio rješenje (26. kolovoza 2025.) pravilno postupio kada je tužitelju priznao trošak sastava tužbe u skladu s odredbom Tbr. 27. točka 1. alineja 2., Tbr. 46., Tbr. 52. stavak 3. Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.), ili ukupno iznos od 1.250,00 eura. Nadalje, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora odbio u preostalom zatraženom iznosu koji se odnosio na podnesak tužitelja od 2. ožujka 2026. u iznosu od 1.250,00 eura kojim podneskom je tužitelj zatražio trošak sastava tužbe i sastav navedenog podneska.

6. Međutim i prema ocjeni ovog Suda navedeni podnesak nije bio odlučujući za rješenje ove upravne stvari, obzirom da bi upravni spor bio obustavljen i da tužitelj nije dostavio takav podnesak kao što je to i učinjeno (obustava spora) pozivom na odredbu članka 103. stavak 1. ZUS-a, prema kojem će sud obustaviti spor ako tuženik tijekom spora u cijelosti postupi po tužbenom zahtjevu, pa navedeno posljedično ukazuje na neprijepornu činjenicu da navedeni podnesak nije bio od odlučujuće važnosti za drugačije rješenje ove konkretne upravne stvari.

7. Stoga prema ocjeni ovog Suda proizlazi da je prvostupanjski upravni sud osnovano ocijenio opravdan trošak zastupanja tužitelja po odvjetniku, koji se sastoji od troška sastava tužbe, obzirom da je tužitelj povodom svoje tužbe uspio ishoditi donošenje rješenja od strane tuženika pa je stoga, uspio u sporu o šutnji te mu stoga pripada i pravo na naknadu opravdanih troškova tog upravnog spora. Međutim, suprotno tvrdnji tužitelja, podnesak od 2. ožujka 2026. nije bio nužan za ishod tog spora a i ovaj Sud nalazi da trošak sastava tog podneska nije opravdan trošak.

8. Naposljetku, ovaj Sud nalazi neosnovanim zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela spora, obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom u ovom sporu te mu stoga, u skladu s odredbom članka 147. stavak 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu navedenog i zatraženog troška, radi čega je navedeni zahtjev trebalo odbiti.

9. Trebalo je stoga, na temelju odredbe članka 135. stavak 1. i članka 148. stavak 4. odlučiti kao pod točkom I. i II. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner