Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Kž-316/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća te Michala Danečeka i Jasmine Štrucelj, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Anamarije Milovac, u kaznenom predmetu protiv optuženika SE, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, 101/2017, 118/2018., 126/2019, 84/2021, 114/2022, 114/2023, 36/2024 i 136/2025 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Karlovcu, broj K- 301/2026-29 od 23. srpnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženika SE kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025 i 13/2026 - dalje: ZKP/08) u svezi članka 131. stavka 3. ZKP/08, a sve u vezi članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 protiv optuženika SE produljen je istražni zatvor određen rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kir-232/2026-3 od 12. travnja 2026., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kv II-104/2026-2 od 22. travnja 2026., produljenog rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Karlovcu broj Kov-235/2026-7 od 30. travnja 2026., potvrđenog rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj Kž -177/2026- 2 od 11. lipnja 2026., pa nadalje. Na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08 u vrijeme trajanja istražnog zatvora iz točke I. pobijanog rješenja, optuženom S uračunava se i vrijeme za koje je bio lišen slobode od uhićenja 11. travnja 2026. u 5,10 sati, pa nadalje.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju Hrvoju Bićaniću, odvjetniku u Ogulinu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući da Županijski sud uvaži žalbu, ukine pobijano rješenje te optuženika odmah pusti na slobodu, odnosno podredno da istražni zatvor zamijeni jednom ili više odgovarajućih mjera opreza..
3. Žalba optuženika SE nije osnovana.
4. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavak 1. ZKP za primjenu mjere istražnog zatvora, koja sada proizlazi iz nepravomoćne presude suda prvog stupnja broj K-301/2026-28 od 23. srpnja 2026., kojom je SE proglašen krivim za počinjenje konkretnog kaznenog djela i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, uz izricanje djelomične uvjetne osude na način da se ima izvršiti kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, a preostali dio kazne u trajanju od sedam mjeseci neće se izvršiti ako okrivljeni u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo (postojanje osnovane sumnje nije predmet žalbe) tako i one koje se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu ove mjere protiv optuženika i nemogućnosti zamjene istražnog zatvora blažim mjerama (osim jamstva), pa suprotne žalbene tvrdnje - da pobijano rješenje u tom pogledu ne sadrži razloge i ne može se ispitati, nisu osnovane. Stoga pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP na koju se optuženi opisno poziva u žalbi.
5. Uz postojanje osnovane sumnje da je optuženik počinio konkretno kazneno djelo, kao osnovne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora, sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da na strani optuženika i nadalje postoji opasnost od bijega, koje razloge prihvaća i ovaj sud. Naime, činjenicu da je optuženik državljanin [adresa], države koja nije članica Europske unije i koja svoje državljane ne izručuje Republici Hrvatskoj radi vođenja kaznenog postupka protiv njih za konkretno kazneno djelo, valja povezati s time da je nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja optuženi osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i jednog mjeseca, koja činjenica, unatoč primjeni djelomične uvjetne osude, poticajno djeluje na odluku o bijegu, posebno zbog toga što optuženik nije ni obiteljski ni poslovno vezan za teritorij Republike Hrvatske, već da iz podataka u spisu proizlazi da je u Republiku Hrvatsku došao isključivo radi počinjenja konkretnog kaznenog djela, a što sve u konačnici ukazuje na realnu opasnost da bi optuženi, ako bi bio na slobodi, mogao pobjeći i time postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Sama činjenica da optuženik legalno boravi u [adresa], državi članici Europske unije, kada je optuženik povezan s organizatorima protuzakonitog prevođenja osoba preko državnih granica, što bi mu olakšalo napuštanje područja Republike Hrvatske, ali i Europske unije, u takvim okolnostima nije garancija, niti pretpostavka da optuženik ne bi bježao od hrvatskog pravosuđa. Stoga se utvrđuje da je sud prvog stupnja za produljenje istražnog zatvora protiv optuženika naveo konkretne i stvarne okolnosti zbog kojih postoji opasnost od bijega optuženika. Pri tome ni razlog što je optuženom izrečena djelomična uvjetna osuda, ne utječe na opasnost od bijega optuženika obzirom da se radi o nepravomoćnoj odluci (u kojoj situaciji kazna može biti preinačena i na težu). Iz tih je razloga odluka o produljenju istražnog zatvora protiv optuženika po osnovi iz članka 123. stavak 1. točke 1. ZKP/08, pravilna.
6. Ispitujući pobijano rješenje u smislu žalbenih navoda, a i po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 4. ZKP/08, ovaj sud utvrđuje da se svrha radi koje je protiv optuženika produljen istražni zatvor ne može ostvariti mjerama opreza iz članka 98. stavak 2. ZKP/08, ali ni istražnim zatvorom u domu iz članka 119. ZKP/08. Suprotno navodima žalbe, predloženim mjerama opreza zabrane napuštanja određenog mjesta boravišta, obveze redovitog javljanja policijskoj postaji, privremenim oduzimanjem putnih isprava i zabrane prelaska preko državne granice , ne bi se mogla uspješno prevenirati opasnost od bijega optuženika zbog njegove povezanosti s osobama koje organiziraju protuzakonito prevođenje ljudi preko državnih granica, koja bi okolnost optuženiku bila od koristi prilikom bijega ili skrivanja od tijela kaznenog progona Republike Hrvatske, kao i zbog njegove nevezanosti za područje Republike Hrvatske, koja okolnost bi onemogućila efikasnu provedbu bilo koje od eventualno određenih mjera opreza. Napominje se da je kao blaža mjera radi osiguranja njegove prisutnosti u postupku optuženiku određeno jamstvo u iznosu do 10.000,00 eur, čija realizacija, pa tako i mogućnost obrane sa slobode, ovisi isključivo o optuženiku.
7. Suprotno navodima žalbe, produljenjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08, cijeneći težinu počinjenog kaznenog djela za koje se okrivljeni tereti, kaznu na koju je optuženik osuđen nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja, potrebu produljenja istražnog zatvora i maksimalno trajanje istražnog zatvora propisano člankom 133. ZKP/08, uz činjenicu da se optuženi nalazi u istražnom zatvoru od 11. travnja 2026.
8. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje optuženi ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.
U Karlovcu 31. kolovoza 2026.
Predsjednik vijeća
Ante Ujević
