Poslovni broj: Usž-993/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Andree Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, radi određivanja mirovine, odlučujući o žalb i tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 Us I-1472/2022-7 od 28. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 Us I-1472/2022-7 od 28. prosinca 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/22-04/03310151231, URBROJ: 341-99-05/3-22-5618 od 8. studenoga 2022.

2. Rješenjem tuženika od 8. studenoga 2022. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: UP/I 140-02/22-04/03310151231, URBROJ: 341-22-05/3-22- 0014819 od 30. kolovoza 2022., kojim je tužitelju, korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti/profesionalne nesposobnosti za rad prevedeno to pravo s danom 1. rujna 2022. na starosnu mirovinu u svoti od 3.409,02 kn. Odlučeno je da će se umjesto te mirovine isplaćivati najniža mirovina u svoti od 4.261,28 kn (565,57 eura).

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjskim rješenjem tuženika, donesenim u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, njegova mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti prevedena na starosnu mirovinu s danom 1. rujna 2022., pri čemu je visina starosne mirovine određena primjenom članka 49. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, kao za njega povoljnije mirovine. Protiv navedenog rješenja podnio je žalbu, smatrajući da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno, osim što je izvršilo prevođenje mirovine, izračunati i povoljniju mirovinu primjenom članka 27. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Poziva se na činjenicu da ima sta tus dragovoljca Domovinskog rata i 1.691 dan proveden u borbenom sektoru, zbog čega, prema njegovu tumačenju navedene odredbe, osobni bod treba povećati za 40 %.

3.1. Nadalje, tužitelj se poziva na članak 20. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 24/21) kojim su iza članka 52. dodani članci 52.a, 52.b i 52.c. Ukazuje na članak 52.c prema kojem korisnici mirovine ostvarene prema Zakonu o mirovinskom osiguranju imaju pravo podnijeti zahtjev za određivanje novog iznosa mirovine uz primjenu članaka 27., 35. i 48. tog Zakona. Smatra da je prvostupanjsko tijelo navedene odredbe trebalo uzeti u obzir i izračunati mu mirovinu na način koji bi za njega bio povoljniji. Zbog navedenog, tužitelj smatra da je prvostupanjski upravni sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji.

3.2. Tužitelj prigovara i povredi odredaba Zakona o općem upravnom postupku, članka 6. stavka 3., članka 7. i članka 10., ističući da je javnopravno tijelo bilo dužno omogućiti mu lakšu zaštitu i ostvarivanje njegovih prava, upozoriti ga na mogućnost ostvarivanja prava te u postupku utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za donošenje pravilne odluke. Smatra da takvim postupanjem nije ostvarena svrha upravnog postupka, neopravdano je produljeno trajanje postupka, povećani su mu troškovi i otežano pravodobno ostvarivanje zakonom zajamčenih prava.

3.3. Tužitelj predlaže Sudu da uvaži njegovu žalbu, poništi pobijanu presudu te sam riješi upravnu stvar.

4. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi osnovanosti iste iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

8. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbe Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, 121/17. i 98/19.; dalje: ZOHBDR) koje je citirao u obrazloženju presude, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelju pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela od 23. lipnja 2017. određena invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti, pri čemu mu je, kao povoljnija, određena najniža braniteljska mirovina, sukladno članku 31. stavku 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. - pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14.; dalje: Zakon). Također je nesporno da je tužitelj hrvatski branitelj – dragovoljac iz Domovinskog rata s 1.691 danom sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru.

9.1. Prvostupanjsko javnopravno tijelo je po službenoj dužnosti 30. kolovoza 2022. donijelo rješenje kojim je tužitelju navedena invalidska mirovina prevedena na starosnu mirovinu. Sukladno člancima 36. i 202. ZOHBDR-a umjesto starosne mirovine koja bi iznosila 3.409,02 kn, tužitelju je određena najniža mirovina prema članku 49. ZOHBDR-a.

10. Vezano za žalbene navode valja istaći da predmet ovog upravnog postupka nije bilo ponovno određivanje tužiteljeve invalidske mirovine niti utvrđivanje novog iznosa mirovine primjenom članka 27. ZOHBDR-a, već prevođenje, po službenoj dužnosti, prava na invalidsku mirovinu u pravo na starosnu mirovinu nakon što je tužitelj navršio propisanu starosnu dob. Prema članku 36. stavku 1. ZOHBDR-a, korisniku prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvarene prema tom Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju to se pravo po službenoj dužnosti prevodi na starosnu mirovinu u jednakom iznosu, s prvim danom mjeseca nakon mjeseca u kojem je korisnik navršio starosnu dob iz članka 26. stavka 2. ZOHBDR-a. Nadalje, iz članka 202. ZOHBDR-a proizlazi da se pravo iz članka 36. primjenjuje i na branitelje koji su pravo na invalidsku mirovinu ostvarili prema ranijim propisima, Zakonu ili Zakonu o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15. i 120/16.) i propisima koji su im prethodili.

11. U konkretnom slučaju upravo je na toj pravnoj osnovi tužitelju postojeća invalidska mirovina, po službenoj dužnosti, prevedena u starosnu mirovinu. Pritom je pravilno primijenjena i posebna odredba članka 206. ZOHBDR-a, prema kojoj se hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata kojemu je najniža mirovina određena prema ZOHBDR-u, po službenoj dužnosti određuje novi iznos najniže mirovine prema članku 49. tog Zakona, ako je to za njega povoljnije. Stoga je pravilno postupilo javnopravno tijelo kada je utvrdilo da tužitelju invalidska mirovina na dan 1. rujna 2022. iznosi 3.409,02 kn te mu je, budući da je to za njega povoljnije, odredilo najnižu mirovinu u iznosu od 4.261,28 kn mjesečno.

12. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj tvrdi da je prilikom prevođenja invalidske mirovine u starosnu mirovinu trebalo primijeniti članak 27. ZOHBDR-a i osobni bod povećati za 40 % zbog njegovog statusa dragovoljca i broja dana provedenih u borbenom sektoru. Naime, članak 27. ZOHBDR-a uređuje povećanje osobnog boda pri određivanju mirovine za hrvatskog branitelja, ovisno o uvjetima propisanim tom odredbom. Ta se odredba ne može primijeniti na način koji tužitelj traži, odnosno tako da se u postupku prevođenja već priznate invalidske mirovine u starosnu mirovinu ponovno otvara i preračunava ranije određena mirovina. Dakle, sama činjenica da tužitelj ima status dragovoljca i 1.691 dan borbenog sektora nije dovoljna za zaključak da mu u ovom postupku pripada novi izračun mirovine prema članku 27. ZOHBDR-a. Za ostvarivanje eventualnog prava na novi iznos mirovine pod uvjetima propisanim člankom 52.c ZOHBDR-a predviđen je posebni pravni temelj i poseban postupak. To pravo nije moguće ostvarivati mimo zakonom propisanih pretpostavki u postupku koji je pokrenut i proveden po službenoj dužnosti radi prevođenja invalidske u starosnu mirovinu. Stoga nije osnovan žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud bio dužan prihvatiti tužiteljevo pozivanje na članak 27. ZOHBDR-a i naložiti novi obračun mirovine.

13. Ni žalbeni navodi o povredi načela pomoći stranci, utvrđivanja materijalne istine i učinkovitosti postupka ne dovode u pitanje zakonitost pobijane presude. Obveza javnopravnog tijela da stranci omogući lakše ostvarivanje prava ne znači da je tijelo dužno priznati pravo koje ne proizlazi iz pravne osnove primjenjive na konkretni postupak, niti da je dužno po službenoj dužnosti provoditi drugi postupak radi ostvarivanja eventualnog drugog prava.

14. U ovom slučaju HZMO je utvrdio sve odlučne činjenice, ranije određenu invalidsku mirovinu, činjenicu navršavanja starosne dobi, status tužitelja kao hrvatskog branitelja i iznos najniže braniteljske mirovine. Na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio članke 36., 202. i 206. ZOHBDR-a.

Činjenica da tužitelj smatra da bi primjenom druge zakonske odredbe ostvario povoljniji iznos mirovine sama po sebi ne znači da je osporeno rješenje nezakonito.

15. Stoga žalbeni navodi nisu od utjecaja na zakonitost pobijane presude. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić