REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-657/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FL iz [adresa] (ranije na adresi [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Silviji Kirin Palčić, odvjetnici u Jastrebarskom, protiv 1. tuženice ĐL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Nataši Vučinić, odvjetnici u Zagrebu i 2. tuženika JL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Dariji Božinović, odvjetnici u Zagrebu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, od 11. lipnja 2026., poslovni broj: Psp-32/2023-21, 31. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I Žalba tužiteljice FL, odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, od 11. lipnja 2026., poslovni broj: Psp-32/2023-21.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Odbija se tuženi zahtjev koji glasi:

" 1.Utvrđuje se da su tuženi ĐL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i JL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetali tužiteljicu FL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], u mirnom i faktičnom posjedu nekretnine oznake kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 306 m2 i kčbr. [katastarska čestica] dvorište [adresa] površine 892, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da su promjenom brave na ulaznim vratima kuće i na verandi kuće, kao i zatvaranjem vanjske ograde i postavljanjem lokota na ogradu, izvršili oduzimanje posjeda nekretnine kčbr. [katastarska čestica] oranica [adresa] površine 306 m2 i kčbr. [katastarska čestica] dvorište [adresa] površine 892, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje u naravi u predstavljaju obiteljsku kuću sa okućnicom na adresi [adresa].

2. Nalaže se tuženima ĐL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da uspostave ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku predaju ključeve nove, izmijenjene brave ulaznih vrata kuće i verandi kuće, kao i ključeve od lokota na ulaznoj vanjskoj ogradi, sve na nekretninama oznake kčbr. [katastarska čestica] oranica Kipčica površine 306 m2 i kčbr. [katastarska čestica] dvorište Kipčica površine 892, obje upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

3. Zabranjuje se tuženima ĐL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetnih nekretnina."

II. Nalaže se tužitelju FL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], da I-vo tuženiku ĐL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 625,00 EUR, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tužitelju FL, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da II-go tuženiku BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 625,00 EUR, u roku od 8 dana.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je pravovremeno podnijela tužiteljica zbog svih žalbenih razloga predviđenih člankom 353. stavka 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; - dalje: ZPP), posebno ukazujući na apsolutno bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

2.1. U žalbi u bitnome navodi da je pobijanim rješenjem prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev smatrajući da nije dokazala posljednji mirni posjed predmetne nekretnine prije navodnog čina smetanja posjeda, koji zaključak da nije pravilan niti proizlazi iz provedenih dokaza. Navodi da je sud je pogrešno zaključio da je izgubila posjed predmetne nekretnine 2019., samo zato što je nakon smrti supruga određeno vrijeme boravila kod svojih roditelja, jer da posjed ne prestaje privremenom odsutnošću niti činjenicom da posjednik ne boravi svakodnevno u nekretnini, već da je za prestanak posjeda potrebno utvrditi da je osoba izgubila faktičnu vlast nad stvari i volju da stvar drži kao svoju, a u konkretnom slučaju da takve okolnosti nisu dokazane. Naprotiv, da je tijekom postupka utvrđeno da su se u predmetnoj kući i dalje nalazile njezine osobne stvari, uključujući namještaj, odjeću i druge predmete, što da predstavlja okolnost koja potvrđuje da nije napustila nekretninu niti se odrekla posjeda , kao i da posjed postoji kada osoba povremeno kor isti nekretninu, dolazi u nju i održava je. Nadalje navodi da je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije proveo sve predložene dokaze odlučne za utvrđenje posljednjeg mirnog posjeda, konkretno da nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka koje je predložila, a koji da su imali neposredna saznanja o korištenju predmetne nekretnine nakon 2019., te su mogli potvrditi da je ona i dalje dolazila u nekretninu i koristila je. Napose navodi da sud nije dao odgovarajuću ocjenu o činjenici da joj je promjenom brave onemogućen pristup nekretnini, jer svojim ključem više nije mogla ući u kuću, što da upućuje na čin smetanja posjeda.

2.2. Predlaže da se pobijano rješenje ukine, te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 200,00 eura, te sudsku pristojbu na žalbu (ne navodi u kojem iznosu).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji je prethodio donošenju istog, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 381. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može sa sigurnošću ispitati tako da nije počinjena niti apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tužiteljice. Prema ocjeni ovog suda nije osnovan ni žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koji se svodi na ocjenu provedenih dokaza od strane žaliteljice odnosno njezinog viđenja predmetne pravne situacije, jer je odlučne činjenice prvostupanjski sud p ravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a, a nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer su utvrđene sve okolnosti koje su temeljem mjerodavnih zakonskih odredbi odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke.

5.1. Pravo na ocjenu izvedenih dokaza je pridržano za prvostupanjski sud (članak 8. ZPP-a) kojemu pripada i ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojem je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavka 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti, time što nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka koje je tužiteljica predložila nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Naime, sud je autonoman u izboru predloženih dokaza radi utvrđivanja važnih činjenica, pa korištenjem toga ovlaštenja nije počinjena niti jedna povreda postupka. Radi se o diskrecijskom pravu suda kojim se prvostupanjski sud pravilno poslužio kada je u konkretnom slučaju zaključio da nije potrebno provesti dokaz saslušanjem svjedoka, to stoga da čak i da je tužiteljica dokazala kada je točno promijenjena brava na ulaznim vratima i verandi kuće i kada je stavljen lokot na ulaznoj vanjskoj ogradi, to još uvijek ne dokazuje što je konkretno radila s nekretninom od veljače 2019. kada se iz iste iselila do 18. travnja 2023., odnosno je li u tom razdoblju održavala faktičnu vlast, posebno neposredno prije navodnog smetanja, tako da neprovođenje tih dokaza nije bilo od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanje posjedovne zaštite zbog smetanja posljednjeg mirnog posjeda nekretnina označenih kao čkbr. [katastarska čestica] Oranica [adresa] površine 306 m2 i čkbr. [katastarska čestica] Dvorište [adresa] površine 892 m2, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje u naravi u predstavljaju obiteljsku kuću sa okućnicom na adresi [adresa], radnjama tuženika pobliže navedenim pod točkom I.1. izreke pobijanog rješenja, uspostava ranijeg posjedovnog stanja predajom ključeva nove izmijenjene brave ulaznih vrata i verande kuće i ključeva lokota ulazne vanjske ograde, te zabrana tuženicima istog ili sličnog smetanja posjeda na navedenim nekretninama.

7. U žalbenom postupku sporno je jesu li ispunjene pretpostavke posjedovne zaštite , konkretno je li tužiteljica bila posljednji mirni posjednik predmetnih nekretnina odnosno je li imala faktičnu vlast nad istima, te vezano s time jesu li joj tuženici spornim radnjama oduzeli posjed.

8. Uvidom u spis predmeta prvostupanjskog suda utvrđeno je:

- da je tužiteljica 17. svibnja 2023. podnijela tužbu protiv tuženika radi smetanja posjeda navodeći da je bila u mirnom posjedu predmetnih nekretnina, te da je 18. travnja 2023. saznala da su tuženici svojevoljno zamijenili bravu na ulaznim vratima i verandi kuće u kojoj je živjela zajedno sa sinom do smrti pok. supruga TL, kao i da su tuženici zatvorili ulaznu ogradu koja vodi do kuće i na istu stavili lokot, čime da joj je onemogućen pristup kući,

- da su se tuženici u odgovoru na tužbu protivili tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da predmetna nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću sa okućnicom u kojoj tužiteljica ne živi par godina, da je tužiteljica samovoljno iseljenjem napustila posjed iste, a 1. tuženica da je stupila u posjed predmetnih nekretnina 28. veljače 2019. zaključenjem Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju sa sada pok. ocem VL koji je bio vlasnik predmetnih nekretnina,

- da je tužiteljica supruga pok. TL, brata 1. tuženice, s kojim je u predmetnoj kući živjela do veljače 2019.,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je u kući na adresi [adresa], živjela sa suprugom TL deset godina sve do njegove smrti 2019., da je kuća bila vlasništvo pok. VL, oca njezinog supruga koji je umro dva mjeseca nakon njenog supruga, da je drugi dan nakon smrti supruga, zajedno sa mlt. sinom otišla živjeti kod svojih roditelja, da je nakon toga nekoliko puta došla počistiti kuću, imala je ključ, sve do trenutka kada je brava promijenjena, da je nakon što se iselila u kući ostala odjeća od nje i sina, kao i dva trosjeda i dva ormara, te da u kući nije bila par mjeseci prije nego je saznala da je brava promijenjena,

- da iz iskaza 1. tuženice, čijem iskazu se pridružio i 2. tuženik, proizlazi da se tužiteljica iselila iz kuće dan prije nego što je umro njezin suprug, te da se u kuću više nije vraćala živjeti i da u kući nije ostalo nikakvih njezin stvari, te da nije dolazila kuću čistiti i prozračivati, da kada je ona-1.tuženica nakon smrti oca koji je umro u travnju 2019., dolazila u kuću, u istoj nikoga nije bilo, da je ona-1.tuženica dala promijeniti bravu još 2019., dok u travnju 2023. niti ona niti bilo tko drugi iz njene obitelji ništa nisu mijenjali ili radili na ili oko kuće,

- da je prvostupanjski sud prilikom očevida na licu mjesta provedenim 6. studenog 2025. utvrdio da je kuću otključala 1. tuženica koja je navela da je brava mijenjana, da kuću isključivo ona koristi, te da niti 2. tuženik nema ključ niti je u posjedu kuće; dok je tužiteljica potvrdila da je iz kuće iselila 2019. nakon smrti supruga, te odselila kod roditelja, da se u kuću nije vraćala, a da je od 2019. do 18. travnja 2023. u kuću došla 5 do 6 puta; a pregledom kuće i to prizemlja i tri sobe na katu, te garaže sud je utvrdio da se u istima ne nalaze stvari tužiteljice, dakle ni odjeća niti dva trosjeda i dva ormara,

- da je prvostupanjski sud odbio kao nepotrebne dokazne prijedloge stranaka za saslušanjem svjedoka (nisu navedene konkretne okolnosti na koje se svjedoci predlažu saslušati), te je zaključio da tužiteljica nije dokazala posljednji mirni faktični posjed obzirom da je sama iskazala da je iz kuće iselila u veljači 2019. i da u kuću nije dolazila radi čišćenja i provjetravanja par mjeseci unazad prije nego li je saznala da je brava promijenjena u travnju 2023., odnosno da se uopće ne sjeća kada je bila u kući prije promjene brave, pa obzirom da nije bila u faktičnom posjedu kuće od 2019. da ne može tvrditi niti da je smetana u istom, slijedom čega je zbog nepostojanja pretpostavki posjedovne zaštite, odbio tužbeni zahtjev.

9. Suprotno žalbenim navodima tuž iteljice, prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene, analizom iskaza u postupku saslušanih stranaka, očevidom na licu mjesta, te primjenom mjerodavnih zakonskih odredbi, pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan, koje pravno shvaćanje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su za isto dani jasni razlozi , te obzirom da iz rezultata provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je tužitelj ica dokazala da je bila posljednji mirni posjednik predmetne nekretnine prije spornih događaja odnosno da je kontinuirano izvršavala faktičnu vlast od veljače 2019. kada se svojom voljom iz iste iselila, do 18. travnja 2023. kada je navodno saznala za čin smetanja.

10. Odredbom članka 10. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; - dalje: ZV), propisano je da je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin posjednik.

10.1. Odredbom članka 20. stavka 2. ZV-a propisano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanjem uznemirava samovlasno je smetao njegov posjed, člankom 21. stavka 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda, a stavkom 3. istog članka da pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, dok je člankom 22. stavka 1. ZV- a propisano da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, a stavkom 2. istog članka da sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10.2. Nadalje i člankom 441. ZPP-a propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, te da je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

11. Posjed je faktično stanje u kojem osoba ima kontrolu nad nekretninom i koristi je kao da je vlasnik, a teret dokazivanja te činjenice sukladno članku 219. stavka 1. ZPP- a bio je na tužiteljici, međutim, prema ocjeni ovog suda tužiteljica nije dokazala da je neposredno prije spornih događaja izvršavala faktičnu vlast na predmetnoj nekretnini u mjeri potrebnoj za pružanje posjedovne zaštite, jer isto ne proizlazi niti iz njezinog iskaza. Posjed stvari prestaje kad posjednik svojom voljom napusti stvar (članak 28. stavak 1. ZV-a), a što je upravo slučaj u konkretnom predmetu.

12. Nesporno je u postupku utvrđeno i to temeljem iskaza same tužiteljice da je svojom voljom poslije smrti supruga u veljači 2019. napustila kuću , da se nakon iseljenja u predmetnu kuću nije vratila živjeti, već je od tada živjela kod roditelja, sama kaže da je u kuću nakon toga došla pet do šest puta radi čišćenja i prozračivanja, pri čemu se ne sjeća kada je posljednji put prije travnja 2023. bila u kući , ne tvrdi da je nakon 2019. kuću koristila ili u kući imala određenu prostoriju koju je koristila, da je redovito dolazila, održavala okućnicu, plaćala režijske troškove, organizirala popravke, ostavljala osobne stvari u relevantnoj mjeri itd., a očevidom provedenim 6. studenog 2025. nisu potvrđene njezine tvrdnje o stvarima koje su navodno ostale u kući odnosno u istoj nije zatečena odjeća od nje i sina kao niti dva trosjeda i dva ormara.

12.1. Dakle, njezin vlastiti iskaz nije dokazao kontinuirano izvršavanje faktične vlasti glede predmetne nekretnine sve do 18. travnja 2023. Pri tome valja istaći da treba razlikovati činjenicu mogućnosti pristupa nekretnini od faktične vlasti glede nekretnine. Naime, okolnost da je tužiteljica nakon iseljenja imala ključ od ulaznih vrata kuće, da je u pojedinim navratima dolazila u predmetnu nekretninu radi čišćenja i prozračivanja može predstavljati okolnost relevantnu za ocjenu postojanja faktične vlasti, ali sama po sebi ne dokazuje da je takvu faktičnu vlast imala i neposredno prije navodnog čina smetanja, obzirom da mogućnost ulaska u kuću nije isto što i stvarno izvršavanje faktične vlasti. Ključ dokazuje samo mogućnost pristupa, a ne nužno da osoba stvarno ima faktičnu vlast nad stvari, tako da činjenica da je do promjene brave tužiteljica raspolagala ključem, prema mišljenju ovog suda ne predstavlja dokaz posljednjeg mirnog posjeda, osobito imajući u vidu da tužiteljica nije dokazala kada je ključ posljednji put koristila niti da je neposredno prije navodnog smetanja na drugi način faktično koristila ili nadzirala predmetnu nekretninu.

12.2. U tome smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj: Rev-1208/2022-2 od 16. svibnja 2023. polazi od toga da samo držanje ključeva nekretnine i činjenica da su u njoj ostale stvari određene osobe ne znače nužno da ta osoba u vrijeme smetanja izvršava faktičnu vlast i ima posjed, već se to mora ocijeniti prema svim okolnostima konkretnog slučaja.

12.3. Slijedom navedenog, činjenica da se tužiteljica 2019. iselila iz predmetne nekretnine, nije odlučna za prestanak posjeda, već je samo okolnost koju treba cijeniti zajedno s ostalim činjenicama. U konkretnom slučaju tužiteljica nije dokazala da je nakon iseljenja kontinuirano ili na drugi konkretan način izvršavala faktičnu vlast nad predmetnom nekretninom, obzirom da je sama navela da je u kuću nakon 2019. dolazila svega pet do šest puta radi čišćenja i prozračivanja, pri čemu nije znala navesti kada je posljednji put prije navodnog smetanja boravila u kući. Takvi povremeni i vremenski nekonkretizirani dolasci ne omogućuju zaključak da je tužiteljica neposredno prije navodnog čina smetanja imala faktičnu vlast nad predmetnom nekretninom, već je navedeno prema ocjeni ovog suda osnova za zaključak da nije dokazala posljednji mirni i faktični posjed. Ovdje valja navesti i da je iz podataka Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) razvidno da tužiteljica nema prebivalište na adresi sporne nekretnine u [adresa] od 28. listopada 2024., kao i da je prethodno od 3. rujna 2020. imala prijavljeno boravište na adresi u [adresa] na kojoj sada ima prijavljeno i prebivalište.

12.4. Prema članku 19. ZV-a posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, s tim da se posjed ne prekida ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti po svojoj naravi samo privremeno, međutim nije dokazano da je odsutnost tužiteljice bila samo privremena niti da je nakon iseljenja kontinuirano zadržala faktičnu vlast, čak naprotiv njezine vlastite tvrdnje su legitimna činjenična osnova za zaključak da nije dokazala kontinuitet posjeda .

13. Neosnovano žaliteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud bio dužan izvesti dokaz saslušanjem predloženih svjedoka KL, DL, PL i ČL, radi utvrđenja posljednjeg mirnog posjeda tužiteljice. Naime, tužiteljica u dokaznom prijedlogu nije konkretizirala odlučne činjenice na koje bi se iskazi tih svjedoka odnosili, niti je navela da bi ti svjedoci imali neposredna saznanja o tome kada je ona posljednji put prije navodnog smetanja bila u predmetnoj nekretnini, koliko je puta u relevantnom razdoblju dolazila, na koji je način nekretninu koristila niti da je neposredno prije 18. travnja 2023. izvršavala faktičnu vlast glede iste.

13.1. Člankom 241. ZPP-a propisano je da stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prethodno navesti o čemu svjedok treba svjedočiti i navesti podatke potrebne za njegovo pozivanje. Smisao takvog zahtjeva jest omogućiti sudu ocjenu relevantnosti predloženog dokaza za odlučne činjenice. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je ocijenivši sadržaj dokaznih prijedloga u vezi s ostalim navodima i dokazima izvedenima u postupku, pravilno zaključio da saslušanje predloženih svjedoka nije potrebno za donošenje odluke. Takav zaključak, imajući u vidu da tužiteljica nije konkretizirala koje bi odlučne činjenice u pogledu posljednjeg mirnog i faktičnog posjeda ti svjedoci neposredno potvrdili, nije nerazuman niti proizvoljan.

13.2. Stoga se ne može prihvatiti žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud zaključak o nedokazanosti posljednjeg mirnog posjeda izveo upravo iz činjenica koje je tužiteljica namjeravala dokazati navedenim svjedocima, a koje joj nije omogućeno dokazati , tako da prvostupanjski sud nije povrijedio pravilo o teretu dokazivanju (članak 221.a ZPP - a) jer nije riječ o tome da je sud odbio relevantan dokaz pa zatim kaznio tužiteljicu zbog nedostatka tog dokaza, nego je riječ o tome da predloženi dokaz nije bio konkretiziran kao dokaz određene odlučne činjenice.

14. Slijedom svega naprijed navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljica nije dokazala da je neposredno prije navodnog čina smetanja bila posljednji mirni i faktični posjednik predmetne nekretnine, te je pravilno odbio tužbeni zahtjev. Pri tome okolnosti vezane uz vlasništvo predmetnih nekretnina i pravni temelj stjecanja vlasništva nisu odlučne za ovaj posjedovni spor. Za odluku je odlučno posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje, neovisno o pravu na posjed i pravnom temelju posjeda.

15. Kako žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. u vezi s člankom 381. ZPP -a, žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje.

16. U pogledu odluke o troškovima postupka (točka II i III izreke pobijanog rješenja) valja navesti da se ista žalbom posebno ne osporava, te da drugostupanjski sud sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

17. Na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP -a, zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer nije uspjela sa žalbom.

Slavonski Brod, 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec