REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž Ovr-193/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tihomiru Zecu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zec & Partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv ovršenice VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, od 20. svibnja 2026., poslovni broj: Ovr-281/2026-3, 31. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja ..., te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, od 20. svibnja 2026., poslovni broj: Ovr- 281/2026-3, u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II izreke.

II Odbija se ovrhovoditelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

„I. Nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju nadoknadi trošak postupka izravne naplate u iznosu od 46,87 EUR u roku od osam dana.

II. U preostalom dijelu odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška kao neosnovan.“

2. Protiv navedenog rješenja u odbijajućem dijelu pod točkom II izreke, ovrhovoditelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; - dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; - dalje: OZ).

2.1. U žalbi navodi da sukladno članku 32. stavka 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Tbr. 36/2 Tarife), ima pravo na trošak za pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti u visini od 25 bodova, da pravo na taj trošak nije uvjetovano dokazom da je upravo punomoćnik stranke pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, već da mu taj trošak pripada bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti, da ne mora dokazivati da je tu radnju obavio, da činjenica da javni bilježnik postupa po službenoj dužnosti ne eliminira trošak odvjetnika za obavljanje radnji vezanih uz tu pribavu, te da na navedeno pravo ne utječu ni izmjene Ovršnog zakona iz 2020. Pri tome se poziva na pravna stajališta iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023. i Rev- 974/2024-2 od 10. srpnja 2024., te na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-201/2023-5 održanoj 5. lipnja 2023., kao i sudsku praksu prvostupanjski i drugostupanjskih sudova koja je oprečna stajalištu iz pobijane prvostupanjske odluke.

2.2. Predlaže da se žalba uvaži i preinači rješenje u pobijanom dijelu, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 62,50 eura.

3. Žalba je neosnovana.

4. Iako ovrhovoditelj pobija rješenje zbog bitne povrede odredaba postupka, niti sadržajno, niti prema zakonskom određenju ne ukazuje na počinjenje niti jedne bitne povrede, pa je ovaj sud ispitao rješenje u pobijanom odbijajućem dijelu po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, te člankom 381. ZPP-a, primjenom članka 21. stavka 1. OZ-a, te utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje i da je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti.

5. Predmet postupka je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova nastalih tijekom provedbe ovrhe koji se sastoje od troška sastava prijedloga radi dostave pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi FINI, troška sastava zahtjeva za naknadu troškova i troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, sve sa pripadajućim PDV-om.

6. Prvostupanjski sud je na temelju članka 14. stavka 4. OZ-a, uvažavajući odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; - dalje Tarifa), te vrijednost predmeta spora (242,19 eura), dosudio ovrhovoditelju kao osnovan trošak sastava prijedloga radi dostave ovršne isprave FINI, te trošak sastava zahtjeva za naknadu troškova sa pripadajućim PDV-om, u ukupnom iznosu od 46,87 eura, a kao neosnovan odbio trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 62,50 eura koji je ovrhovoditelj u zahtjevu za naknadu troškova postupka zatražio pozivom na Tbr. 36 stavka 2. Tarife, koji propisuje da za izvid ili pribavu pravomoćnosti ili izvršnosti presude, rješenja i platnih naloga odvjetniku pripada nagrada od 25 bodova.

6.1. U obrazloženju rješenja koje se odnosi na odbijeni dio zahtjeva za naknadu troška pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, prvostupanjski sud navodi da javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja stavlja potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje koje je donio, kao i da rješenje s potvrdom pravomoćnosti i ovršnosti dostavlja bez poziva ovrhovoditelju po službenoj dužnosti, to sukladno odredbi članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a, pa da stoga ovrhovoditelj nema pravo na zatraženi trošak, pri čemu je ukazao i na izmjenu zakonske regulative, odnosno na Zakon o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 131/20) cilj koje regulative je smanjenje troškova ovršnog postupka.

7. Člankom 14. stavka 4. OZ-a propisano je da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu.

7.1. Člankom 283. stavka 1. i 4. OZ-a propisano je da će javni bilježnik bez zahtjeva ovrhovoditelja staviti potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti na rješenje o ovrsi koje je donio ako u roku od 15 dana od isteka roka za prigovor ne zaprimi prigovor, te da će rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti javni bilježnik dostaviti ovrhovoditelju.

7.2. Člankom 5. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“ broj 9/21, 18/22, 154/22) propisan je način utvrđivanja naknada za radnje javnog bilježnika koje između ostalog uključuju i radnju za izdavanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti.

8. Prema navedenim zakonskim odredbama obveza je javnog bilježnika da ako ne zaprimi prigovor, bez zahtjeva ovrhovoditelja izda potvrdu pravomoćnosti i ovršnosti, te rješenje o ovrsi s potvrdom o pravomoćnosti i ovršnosti dostavi ovrhovoditelju, iz čega proizlazi da je poduzimanje radnje pribave potvrde pravomoćnosti i ovršnosti od strane odvjetnika kao punomoćnika stranke posve nepotrebno za vođenje ovršnog postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a. To posebno i iz razloga što se uvidom u predmetni spis može utvrditi da je javni bilježnik u konkretnom slučaju postupio na način propisan člankom 283. stavka 1. i 4. OZ-a, te da ovrhovoditelj niti ne navodi da je potvrda pravomoćnosti izdana na njegov zahtjev, a čak i u slučaju da je ovrhovoditelj po punomoćniku takav zahtjev podnio, taj trošak bio bi nepotreban jer su javni bilježnik ili sud (članak 283. stavka 6. OZ-a), prema navedenim odredbama OZ-a, potvrdu o pravomoćnosti i ovršnosti za rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužni izdati i dostaviti ovrhovoditelju po službenoj dužnosti. Napose, činjenica što je nagrada za izdavanje potvrde propisana Tarifom, nije dovoljna da bi ovrhovoditelj imao pravo na trošak u situaciji kada radnja nije poduzeta.

8.1. Slijedom navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da ovrhovoditelj nema pravo na naknadu zatraženog troška pribave potvrde klauzule pravomoćnosti i ovršnosti obzirom da ovrhovoditelju taj trošak nije niti nastao.

9. Neosnovano se ovrhovoditelj poziva na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 74/2023-2 od 14. veljače 2023., jer u konkretnom predmetu isto nije primjenjivo. Naime, u navedenoj odluci izraženo je shvaćanje da Tarifa ne uvjetuje da stranka mora dokazati da je upravo njezin punomoćnik pribavio klauzulu pravomoćnosti ili ovršnosti, odnosno da taj trošak pripada stranci (ovrhovoditelju) bez obzira tko je pribavio klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti. U navedenoj odluci činjenično nije bilo sporno da je potvrda pravomoćnosti i ovršnosti pribavljena na inicijativu ovrhovoditelja, dok u ovom postupku citirana zakonska odredba članka 283. stavka 1. i 4. OZ-a, isključuje inicijativu ovrhovoditelja, pri čemu ovrhovoditelj niti ne tvrdi da je na njegovu inicijativu odnosno zahtjev izdana potvrda. Osim toga, navedeno rješenje odnosi se na zahtjev za izravnu naplatu.

9.1. Neosnovano se ovrhovoditelj poziva i na pravno shvaćanje iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-974/2024-2 od 10. srpnja 2024., koje također u konkretnom slučaju nije primjenjivo, jer se odnosi na pitanje je li trošak pribave potvrde klauzule pravomoćnosti i ovršnosti putem sustava e-komunikacije izjednačen s pribavom potvrde izravno od suda i to u situaciji kada se dostava tih klauzula ne vrši po službenoj dužnosti već po zahtjevu ovrhovoditelja, što u ovom predmetu nije slučaj.

9.2. Ovrhovoditelj se stoga neosnovano poziva na praksu drugih sudova prema kojoj bi mu pripadao sporni trošak, kao i na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Su-IV-201/2023-5 održanoj 5. lipnja 2023. koje glasi: „Ovrhovoditelj zastupan po odvjetniku u postupku izravne naplate koji se vodi prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, br. 68/18, 2/20, 46/20 i 47/20) ima pravo na naknadu troškova za sastav prijedloga ili podneska za naknadu troškova izravne naplate, odnosno zahtjeva za naknadu troškova iz članka 14. stavak 6. Ovršnog zakona - „Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20), kao i za radnju pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u tom postupku.“ Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenom pravnom shvaćanju iznosi mišljenje o troškovima u postupku izravne naplate, a ne o troškovima u postupku izvansudske ovrhe, koje postupke je potrebno razlikovati. Napose, izjednačavanje izvansudske ovrhe i izravne naplate, koje bi za posljedicu imalo primjenu pravnog shvaćanja Vrhovnog suda i na izvansudsku ovrhu, bilo bi u suprotnosti s ciljem koji se htio postići Zakonom o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ 131/20) koji je stupio na snagu 28. studenog 2020.

10. Na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavka 1. OZ-a, žalba ovrhovoditelja odbijena je kao neosnovana, te je potvrđeno prvostupanjsko rješenje u pobijanom odbijajućem dijelu.

11. Na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavka 1. ZPP-a, te člankom 21. stavka 1. OZ-a, ovrhovoditelju ne pripadaju troškovi žalbenog postupka jer nije uspio sa žalbom.

Slavonski Brod, 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Mirjana Šebalj Meglajec