REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-145/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Galić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Patricije Jureško, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćnici po zaposlenju CV, mag. iur, protiv tuženika ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, bez održavanja ročišta, 28. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv- 70769/2023, UPP/OS-Ovrv-1021/2023 od 21. studenoga 2023. i prihvaća se tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, iznos od 212,38 EUR u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba poslovni broj Ovrv-70769/2023, UPP/OS- Ovrv-1021/2023 od 21. studenoga 2023, u dijelu u kojem se nalaže tuženiku ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],

a) isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, prethodno obračunatu kamatu u iznosu od 8,23 EUR obračunatu do 23.8.2023. te se utvrđuje da je tužba u tom dijelu povučena.

b) naknaditi tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te se tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija kao neosnovan

III. Nalaže se tuženiku ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 zakonske zatezne kamate koje teku na:

- iznos od 24,83 EUR od 23.9.2022. do isplate

- iznos od 32,95 EUR od 21.10.2022. do isplate

- iznos od 30,92 EUR od 22.11.2022. do isplate

- iznos od 32,95 EUR od 20.12.2022. do isplate

- iznos od 30,92 EUR od 20.1.2023. do isplate

- iznos od 24,84 EUR od 21.2.2023. do isplate

- iznos od 34,97 EUR od 22.3.2023. do isplate.

s tim da da se stopa zateznih kamata do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499 u dijelu kojim se nalaže tuženiku ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, zakonske zatezne kamate koje teku na:

- iznos od 24,83 EUR od 22.9.2022. do 23.9.2022.

- iznos od 32,95 EUR od 20.10.2022. do 21.10.2022.

- iznos od 30,92 EUR od 21.11.2022. do 22.11.2022.

- iznos od 32,95 EUR od 19.12.2022. do 20.12.2022.

- iznos od 30,92 EUR od 19.1.2023. do 20.1.2023.

- iznos od 24,84 EUR od 20.2.2023. do 21.2.2023.

- iznos od 34,97 EUR od 21.3.2023. do 22.3.2023.

V. Nalaže se tuženiku ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 83416546499, troškove parničnog postupka u iznosu od 55,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 28. kolovoza 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Željka Picukarić iz Zagreba donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-70769/2023, UPP/OS-Ovrv-1021/2023 od 21. studenoga 2023. kojim je tuženiku naloženo u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 212,38 EUR uvećan za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 24.08.2023. pa do isplate, uz naknadu nastalog troška ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor u kojem ističe da je navod iz vjerodostojne isprave o datumu izdavanja računa netočan, kao i da je datum dospijeća računa netočan. Ističe da tužitelj ne očitava potrošnju vode već da izdaje račune na temelju procjene i to kontinuirano kroz cijelu godinu što da je protivno važećim propisima o načinu i rokovima očitanja potrošnje, stoga da ne priznaje vjerodostojnost takvih računa. Nadalje osporava da je ikada primio takve račune, te da je platio račune koje je primio. Navodi da se protivi obračunu kamata budući da nije priložen obračun kamata, te naposljetku ističe prigovor zastare potraživanja.

3. Sud je rješenjem poslovni broj Povrv-145/2024-2 od 29. travnja 2025. (list 23- 25 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te je odlučio kako će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u daljnjem tijeku postupka podneskom od 14. svibnja 2025. navodi da je predmetno rješenje o ovrsi doneseno temeljem izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja, koji je propisno sastavljen i sadrži sve sastojke koje propisuje članak 31.Ovršnog zakona. Iako izvadak iz poslovnih knjiga, kao vjerodostojna isprava, sama po sebi ne predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe članka 230. Zakona o parničnom postupku, uz koju se veže presumpcija istinitosti onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje, ističe da uvidom u dostavljene račune proizlazi da isti u cijelosti odgovara navodima tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu, kako po svojem iznosu, tako i po datumu isporuke i dospijeća, a da računi sadrže osnovne stavke iz kojih je razvidno koja usluga je i u kojem vremenu pružena, potrošnja u određenom vremenskom razdoblju, cijena te konačni iznos. Nadalje navodi kako rubrika datum dokumenta koja se nalazi na izvatku iz poslovnih knjiga predstavlja datum zavođenja istih u sistemske evidencije tužitelja radi obrade, to jest taj datum definira mjesec u koje će biti iskazana obveza plaćanja PDV-a, a relevantan je samo datum izdavanja računa koji se nalazi na samom izdanom računu. Nadalje, kad bi se obračun potrošnje vršio u drugoj polovici tekućeg mjeseca tada se zbog opravdanog razloga kao datum obrade iskazuje u narednom mjesecu. Najčešće do takve situacije dolazi kada se računi ispostavljaju na temelju očitanja jer kod takve vrste obrada fakture traje dulje nego kad se radi o procjeni. Upravo iz tog razloga je kao datum nastanka plaćanja PDV-a stavljen raniji datum, a sam račun je zbog opsežnosti posla ovrhovoditelja odrađen kasnije, a često i u sljedećem mjesecu. U odnosu na prigovor na procijenjeno stanje potrošnje tužitelj ističe kako su predmetni računi ispostavljeni sukladno članku 93. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga. Datumi dospijeća svih fakturiranih računa su 14 dana od ispostavljanja računa prema odluci, odnosno dogovoru Odjela prodaje tužitelja. Stambena zgrada [adresa], pripada kategoriji potrošača čiji se vodomjeri očitavaju prema planu očitanja Isporučitelja sukladno Općim uvjetima Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., a ostali računi ispostavljaju se na temelju sistemske procjene sustava, odnosno temeljem potrošnje u prethodnim razdobljima ili dojave stanja potrošnje korisnika usluge. Tužitelj dalje ističe da je na svakom ispostavljenom računu bilo naznačeno da je stranka u mogućnosti sama dojaviti stanje stvarne potrošnje na vodomjeru i da će se navedeni podatak uzeti u obzir prilikom obračuna ako je dostavljen do određenog datuma u mjesecu, međutim, da se tuženik nije koristio tom ponuđenom opcijom, sukladno naznačenim odredbama Općih uvjeta isporuke vodnih usluga, prihvatio je ispostavljene račune prema procjeni te je ujedno prihvatio i da se temeljem sljedećeg prvog očitanja, a sukladno članku 93. Općih uvjeta isporuke vodnih usluga, uskladi obračun sa stvarnom potrošnjom. U navedenom periodu tužitelj da nema ni jednu zabilježenu dojavu stanja potrošnje od strane tuženika, već samo očitanje stanja vodomjera 16.12.2022., a koje je očitano od strane tužitelja, kojim se potvrđuje veće stanje od prethodnih procjena. Završno, tužitelj osporava ispravnost uloženog prigovora zastare, primarno iz razloga što su svi nepodmireni, a utuženi računi utuženi unutar roka od godine dana od dospijeća svakog utuženog računa, a sve sukladno članku 232. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega, konačno specificira tužbeni zahtjev te predlaže sudu da održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi izdanog od strane javnog bilježnika Željke Picukarić iz Zagreba, poslovni broj Ovrv-1021/2023 od 21.11.2023. kojim je tuženiku naložena isplata iznosa od 212,38 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 24,83 eura s danom dospijeća 22.09.2022. do isplate

- iznos od 32,95 eura s danom dospijeća 20.10.2022. do isplate

- iznos od 30,92 eura s danom dospijeća 21.11.2022. do isplate

- iznos od 32,95 eura s danom dospijeća 19.12.2022. do isplate

- iznos od 30,92 eura s danom dospijeća 19.01.2023. do isplate

- iznos od 24,84 eura s danom dospijeća 20.02.2023. do isplate

- iznos od 34,97 eura s danom dospijeća 21.03.2023. do isplate.

5. Tuženik se u daljnjem tijeku postupka nije očitovao na navode tužitelja.

6. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju se radi o sporu male vrijednosti, iz čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 i 146/25), a kako niti jedna od stranaka nije zatražila održavanje ročišta niti je prema stanju spisa to bilo potrebno radi provođenja dokaznog postupka budući da je sud mišljenja da se pravično vođenje postupka može provesti i bez održavanja ročišta, sud je u skladu sa člankom 461.a stavak 3. i stavak 4. ZPP-a u ovoj parnici proveo samo pisani postupak, bez održavanja ročišta.

7. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 21. kolovoza 2023. (list 7 spisa), prijepise računa (list 29 – 36, 43- 44, 47 – 50 spisa), karticu dužnika (list 37- 42 spisa), obračun kamate (list 45 – 46 spisa).

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu troškova pružene komunalne usluge opskrbe vodom za stambeni prostor na adresi u [adresa], mjerno mjesto 0891329, i to po računima s dospijećem od 22. rujna 2022. do 21. ožujka 2023.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten isporučivati vodne usluge, no spornim se obzirom na prigovore tuženika ukazuju osnova i visina tužbenog zahtjeva.

11. Čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga i prijepisa utuženih računa utvrđeno je da je kao korisnik usluga tužitelja za utuženo razdoblje bio zaveden tuženik za stambeni prostor na adresi u [adresa], mjerno mjesto 0891329, šifra kupca 128114, te da se ukupno potraživanje tužitelja odnosi na pruženu uslugu potrošnje vode za razdoblje od srpnja 2022. do ožujka 2023. (računi s dospijećem od 22. rujna 2022. do 21. ožujka 2023.) u ukupnom iznosu od 212,38 EUR. Čitanjem kartice dužnika također je utvrđeno da je tuženik zaveden kod tužitelja pod šifrom kupca 1281144, adresa [adresa].

12. Prije svega, u odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da je člankom 232. stavak 1. točka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje ZOO) propisan jednogodišnji zastarni rok za tražbinu naknade za vodu. S obzirom na to da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku dana 31. kolovoza 2023., a datum dospijeća najstarije utuženog računa jest 22. rujna 2022., to je tuženikov prigovor zastare za utuženo potraživanje neosnovan temeljem članka 232. stavka 1. točka 1. u svezi sa člancima 215. i 241. ZOO-a.

13. Također valja otkloniti osnovanost prigovora neurednosti prijedloga za ovrhu koji je istaknuo tuženik. Naime odredbom članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) propisano da su račun i izvadak iz poslovnih knjiga vjerodostojne isprave. Računom se smatra i obračun kamata, dok je stavkom 2. istog članka određeno da je vjerodostojna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Tužitelj svoj prijedlog za ovrhu, odnosno tužbu temelji na izvatku iz poslovnih knjiga, a koji se sukladno OZ-u smatra vjerodostojnom ispravom i sadrži sve potrebne sastojke, te iz u uvida spis proizlazi da je navedeni izvadak dostavljen tuženiku zajedno sa prijedlogom za ovrhu. Pored toga treba istaknuti da je na utuženim računima jasno naznačen i vidljiv datum dospijeća pojedine mjesečne obveze, razdoblje potrošnje, kao i druge stavke računa, te da datumi dospijeća navedenih računima odgovaraju datumima navedenim na izvatku iz poslovnih knjiga. Nastavno u vezi prigovora tuženika da nije zaprimio utužene račune valja ukazati na načelo savjesnosti i poštenja kojeg su se sukladno odredbi članka 4. ZOO-a dužni pridržavati svi sudionici u obveznom odnosu prilikom ispunjavanja svojih obveza, te je tuženik kao krajnji kupac, trebao voditi evidenciju plaćenih računa, a u slučaju da u uobičajenom roku nije primio neki od računa, trebao se obratiti tužitelju, radi provjere je li račun izdan i postoji li dospjelo i nepodmireno potraživanje.

14. U tom smislu treba istaknuti da je odredbom članka 97. stavka 1. i 2. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik grada Zagreba broj 17/13 – dalje Opći uvjeti) propisano da korisnik plaća uslugu na temelju računa koji se ispostavljaju petnaestodnevno, mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, a prema količini pružene usluge, važećoj cijeni i načinu obračuna za pojedinu kategoriju korisnika, te da je isporučitelj ovlašten korisniku usluge omogućiti plaćanje usluga akontacijskim ili avansnim obrocima. Također je odredbom članka 98. Općih uvjeta propisano da je korisnik usluge dužan platiti uslugu najkasnije do datuma dospijeća naznačenog na računu.

15. Što se tiče tuženikovog prigovora vezanog uz način utvrđenja potrošnje vode od strane tužitelja, a time i visine utužene tražbine, valja reći da iz odredbe članka 54. stavka 1. i 2. Općih uvjeta proizlazi da se količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje vodomjerom te se isporučena voda obračunava prema ovim uvjetima i drugim propisima isporučitelja. Nadalje, prema članka 86. st. 1. Općih uvjeta količina pružene usluge opskrbe pitkom vodom utvrđuje se vodomjerom, a cijena usluge obračunava se prema očitanoj potrošnji metara kubičnih i to petnaestodnevno, jednom mjesečno, dvomjesečno, tromjesečno, odnosno jednom godišnje, ovisno o kategoriji korisnika usluga odnosno potrošnje, a prema st. 2. isporučitelj samostalno utvrđuje dinamiku očitanja za svaku kategoriju potrošnje odnosno korisnika usluga. Prema članku 95. Općih uvjeta korisnik usluge dužan je omogućiti isporučitelju da utvrdi točnu količinu pružene usluge u svakom trenutku kada to isporučitelj zatraži (st. 1.), a ako korisnik usluge ne omogući ili isporučitelj iz drugih objektivnih razloga ne može utvrditi količinu pružene usluge, isporučitelj je ovlašten ispostaviti račun za uslugu na temelju vlastite procjene (st. 2.), te je isporučitelj ovlašten postupati na način propisan stavkom 2. za sve vrijeme dok mu ne bude omogućeno utvrditi količinu pružene usluge (st. 3.), a u slučaju obračuna potrošnje vodne usluge na temelju procjene sukladno stavku 2. ovoga članka, obračun će se uskladiti sa stvarnom potrošnjom prigodom slijedećeg očitanja vodomjera. U daljnjoj odredbi članka 95. stavka 5. Općih uvjeta propisani su slučajevi u kojima je isporučitelj osobito ovlašten utvrditi količinu pružene usluge vlastitom procjenom.

16. Slijedom navedenog, sud ocjenjuje neosnovanim navode tuženika da je pogrešno utvrđeno stanje uslijed procjene tužitelja, a ne očitanja stvarno utrošene količine vode budući da je ovim odredbama Općih uvjeta tužitelj izričito ovlašten ispostaviti račun za uslugu na temelju vlastite procjene, time da se usklađenje sa stvarnim stanjem vrši prilikom slijedećeg očitanja vodomjera, a što je i vidljivo iz priloženih računa u kojima je vidljivo kada je tužitelj vršio procjenu stanja, a kada očitanja stanja te su računi izdani upravo sukladno navedenom. Naime, iz utuženih računa proizlazi da je dana 16. prosinca 2022. izvršeno očitanje stanja vodomjera, a da su drugi računi ispostavljeni prema procjeni stanja, pa je tako očigledno da je tužitelj, osim procjena stanja, vršio i očitanja stvarnog stanja, te je u skladu s time i izdavao račune. Stoga sud smatra da su predmetni navodi tuženika o pogrešno utvrđenom stanju uslijed procjene tužitelja paušalni te neosnovani u smislu ovdje navedenih odredaba Općih uvjeta. (Tako i Županijski sud u Puli-Pola u odluci broj Gž- 1391/2025-2 od 20. listopada 2025.).

17. Nadalje je odredbom članka 3. stavka 1. točke 6. i članka 42. stavka 1. Zakona o vodnim uslugama ("Narodne novine" broj 66/19, dalje: ZVU) propisano je da je obveznik plaćanja vodnih usluga, a čiju visinu određuje isporučitelj, je vlasnik ili drugi zakoniti posjednik nekretnine (korisnik).

18. Pored navedenog ukazuje se da je čitanjem utuženih računa utvrđeno da na poleđini svih računa stoji naznaka da je stranka u mogućnosti sama dojaviti stanje stvarne potrošnje na vodomjeru i da će se navedeni podatak uzeti u obzir prilikom obračuna ako je dostavljen do određenog datuma u mjesecu, kao i naznaka da će se računi ubuduće slati mjesečno temeljem procijenjene potrošnje ranijih razdoblja i/ili temeljem očitanja. Spisu ne prileži dokaz o timu da je tuženik postupio prema navedenoj uputi te dojavio stanje potrošnje na vodomjeru a koju okolnost je temeljem odredbe članka 219. ZPP-a upravo on bio dužan dokazati u ovom postupku.

19. Dakle, imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije podnio sudu niti jedan dokaz u smislu članka 219. stavka 1. ZPP-a iz kojeg bi proizlazilo da je tuženik podmirio u cijelosti utuženu obvezu i/ili obavijestio tužitelja o izvršenoj promjeni korisnika prije nego li su predmetne usluge pružene, to je sud obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utužene račune koji se odnose na utuženo razdoblje za koje ga tereti tužitelj u ovom postupku pa je sud na temelju članka 42. ZVO-a, članka 11., Općih i tehničkih uvjeta, članak 9. ZOO-a te primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, održao na snazi predmetni platni nalog u točki I. izreke presude. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa u ukupnom iznosu od 212,38 EUR imajući u vidu članak 95. Općih i tehničkih uvjeta.

20. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi članka 183. stavka 1. ZOO- a prema kojoj dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje dok je sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate i to od sljedećeg dana od dana dospijeća, a kamatna stopa određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, obzirom na to da je riječ o "ostalim odnosima". Međutim, napominje se da je tužitelj neosnovano zahtijevao zakonsku zateznu kamatu od dana dospijeća utuženih tražbina s obzirom na to da zakonska zatezna kamata počinje teći dan nakon dana dospijeća određene obveze, a ne od dana dospijeća određene obveze, pa je odlučeno kao u točkama III. i IV. izreke presude.

21. Također, tužitelj je u podnesku od 14. svibnja 2025. promijenio istovjetnost zahtjeva u odnosu na sporedno potraživanje – zatezne kamate, koja dispozicija ima učinak djelomičnog povlačenja tužbe i stoga je odlučeno kao u točci II. a) izreke temeljem članka 456. stavka 1. u svezi sa člankom 193. ZPP-a.

22. U odnosu na konačno postavljen zahtjev u pogledu zatezne kamate prema podnesku od 14. svibnja 2025. ističe se da promjena istovjetnosti zahtjeva u pogledu kamate ne čini tužbeni zahtjev većim ili drukčijim jer je zatezna kamata sporedno potraživanje, a preinaka tužbe iz članka 191. ZPP-a se odnosi samo na glavni zahtjev, pa kako potraživanje tužitelja nije podmireno, to je tuženik dužan isplatiti tužitelju i zateznu kamatu tekuću na pojedine iznose pobliže opisane u točci III. izreke ove presude.

23. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (sukladno Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

24. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te je tužitelju priznat trošak javnobilježničke nagrade uvećane za pripadajući PDV u ukupnom iznosu od zatraženih 25,00 EUR, sukladno članku 5. i 7. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (“Narodne novine” broj: 9/21.) i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 30,00 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) u svezi s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 50/2026) slijedom čega je tužitelju dosuđena naknada priznatog troška u ukupnom iznosu od 55,00 EUR.

25. Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je dosuđena i zatezna kamata tekuća od donošenja ove presude pa do isplate, a sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24), te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci IV. u odnosu na naknadu parničnog troška tužitelju, s tim da je sud o visini kamatne stope odlučio temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, a jer se radi o "ostalim" odnosima.

26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 28. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ivana Galić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu (30,00 EUR)

2. Tuženiku