REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Poslovni broj: Usž-3405/2025-2
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Marine Kosović- Marković, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GV iz [adresa], zastupan po opunomoćeniku Branku Kostiću, odvjetniku iz Zagreba, Domobranska ulica 27, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Zagreb, Šubićeva 29, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3252/2024-11 od 11. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3252/2024-11 od 11. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/I-362-02/24-02/656, urbroj: 443-02-05-12- 24-2 od 14. lipnja 2024. godine kojim je tužitelju kao investitoru naloženo u roku od 90 dana od primitka tog rješenja ukloniti prizemnu građevinu tipa apartman, izgrađenu na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], [adresa], sve pobliže opisano u navedenom rješenju. Pod točkom II. izreke presude tužitelj je odbijen sa naknadom troškova prvostupanjskog upravnog spora.
2. Tužitelj žalbom pobija osporenu presudu iz svih zakonom propisanih razloga ističući da se ne radi o nekretnini u njegovu vlasništvu, već da je ista vlasništvo njegove majke i tete. Tužitelj smatra da je odredba članka 49. stavka 1. Zakona o gradnji, koja regulira pojam investitora, nedorečena te da je sve poslove koje je obavljao prilikom sporne izgradnje obavljao isključio u ime svoje majke i tete i to njihovim novcem i za njihovu korist. Ističe da gradnju nije financirao vlastitim sredstvima te da su s tvarni investitori njegova majka i teta što da bi bilo u skladu sa odredbama Zakona o gradnji. Ističe da mu je kao laiku bio nejasan pojam investitora te da je on osoba koja je organizirala i izvodila gradnju, međutim, isto da ga ne karakterizira kao investitora, već je gradnju radio u tuđe ime. Tužitelj da u svom neznanju nije sporio da je investitor, ali mu je inspektor bez obzira na to, naknadno prezentirao zakonsku definiciju tog pojma, pri čemu to ne unosi u zapisnik. Navodi da mu prilikom potpisivanja zapisnika nije bila prezentirana definicija pojma investitora, nakon čega je on prihvatio kako je bio investitor sporne gradnje. Predlaže stoga usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu odnosno istu preinačiti uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da se iz cjelokupnog provedenog postupka može zaključiti neshvatljivim tužiteljevo poimanje pojma investitor, odnosno da nije razumio definiciju investitora kako mu je rastumačio inspektor. To tim više jer je i presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu (br. Pp-12747/2024-3 od 28. studenoga 2024. godine) tužitelj proglašen krivim što je u svojstvu investitora kao fizička osoba u razdoblju od 27. ožujka 2023. do zaključno 15. rujna 2023. godine u [adresa], na zemljištu kč. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uklonio tri drvene šupe i na tom mjestu izgradio novi stambeni objekt opisan u rješenju, bez odgovarajućeg akta kojim se dozvoljava gradnja. U navedenom prekršajnom postupku tužitelj je u iskazu priznao navedenu bespravnu gradnju i izjavio da se smatra krivim, žaleći zbog počinjenog djela prekršaja. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ocjenjujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama razloga iznesenih u žalbi, u smislu odredbe članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da osporenom presudom, uz obrazloženje kakvo je njome dano, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
6. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je u konkretnom slučaju od strane tuženika proveden očevid 3. lipnja 2024. godine, o čemu je sačinjen i zapisnik te je utvrđeno da je na predmetnoj katastarskoj čestici oznake 772/2 k. o. [katastarska općina] bez potrebnog odobrenja za gradnju izgrađena prizemna građevina tipa apartman, vanjskih tlocrtnih dimenzija 8,70 x 3,75 m, s jednostrešnim krovom, te je tužitelj rješenjem tuženika obvezan na obustavu građenja uz upozorenja istog rješenja. Također je utvrđeno da je tužitelj u svojstvu investitora prethodno uklonio tri drvene šupe te na mjestu uklonjenih šupa do 15. rujna 2023. godine izgradio naprijed navedenu i opisanu novu prizemnu građevinu. Nespornim proizlazi da je tužitelj potpisao zapisnik, te stoji da ga je i pročitao, da mu je zapisnik protumačen i da mu je predan jedan primjerak preslike, te naposljetku da nema primjedbi na zapisnik.
7. Obzirom da je tužitelj tužbom osporavao da bi bio investitor predmetne gradnje, prvostupanjski upravni sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelj u kojem iskazu je pred sudom tužitelj potvrdio da je izveo predmetne radove, da se predmetni prostori iznajmljuju, da ugovor o najmu glasi na njegovo ime te da on obavlja sve poslove vezano za najam. Također je iskazao da je sam nabavljao i plaćao materijal, da je to činio uz pomoć novca koji mu je dala majka, koji novac da je dobila od oduzete nekretnine te da je stvarni vlasnik nekretnine za koju se nalaže ukloniti, njegova majka i njegova teta. Tužitelj je iskazao kako se novac od najamnine uplaćuje na njegov račun, ali da novac daje majci. Sud je proveo i saslušanje svjedoka (HV), službenu osobu koja je provela nadzor na predmetnoj nekretnini i koja je sačinila naprijed navedeni zapisnik s očevida, koji svjedok je istaknuo da je nadzor proveden na temelju višestrukih prijava prijavitelja iz kojih je proizlazilo da je investitor predmetne gradnje upravo tužitelj koji je potvrdio da je investitor gradnje, što je uneseno u zapisnik i što je tužitelj potpisao. Navedeni svjedok i službena osoba istakla je da mu tijekom nadzora nitko nije skrenuo pozornost niti isticao da bi investitor bila neka treća osoba, a samog tužitelja da je upoznao sa zakonskim pojmom i definicijom osobe investitora na način da je to osoba u čije ime se građevina gradi. Međutim, tužitelj da je istakao da je upravo on financirao gradnju, koji navod je potpisao bez primjedbi.
8. Imajući sve naprijed navedeno u vidu ovaj Sud nalazi pravilnim shvaćanje prvostupanjskog upravnog suda da je tužitelj tijekom postupka pred tuženikom bio upoznat s pojmom investitora i da ga se uzima kao investitora te da su mu dostatno pružene informacije o posljedicama koje proizlaze iz nelegalne gradnje.
9. Obzirom na sve naprijed navedeno ovaj Sud ocjenjuje da tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju utvrđenje tuženika i prvostupanjskog upravnog suda da bi tužitelj bio investitor predmetne gradnje pa je slijedom navedenog na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a trebalo odbiti žalbu tužitelja i riješiti kao pod točkom I. izreke, a odluka o trošku, obzirom da tužitelj nije uspio u žalbenom sporu, se temelji na odredbi članka 147. ZUS-a.
U Zagrebu 31. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner