Poslovni broj: Usž-400/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CŽ iz [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1061/2024-8 od 5. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-1061/2024-8.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2610, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 15. prosinca 2023. godine i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23-014/3068, urbroj: 251-09-22-1/004-23-03 od 31. listopada 2023. godine.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 15. prosinca 2023. godine odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 31. listopada 2023. godine.
3. Tužiteljica je protiv citirane presude podnijela žalbu u kojoj u bitnom ističe da je u konkretnom slučaju povrijeđena odredba članka 13. Zakona o općem upravnom postupku, da Odluka o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22.) predstavlja podzakonski opći akt, a ne Zakon pa stoga da ne može biti osnova za izmjenu bilo kojeg dijela pravomoćne odluke javnopravnog tijela. To niti u slučaju kada je Visoki upravni sud RH presudom poslovnog broja: Usoz - 143/22 odbio prijedlog za ocjenu zakonitosti navedene Odluke. Ističe da je pravo stečeno na temelju odluke, odnosno rješenja prvostupanjskog tijela od 4. siječnja 2017. godine koje je pravomoćno pa se može mijenjati samo na temelju Zakona. Smatra da se radi o stečenom pravu koji se ne može mijenjati po službenoj dužnosti posebice da se ne može smanjivati trajanje prava. Smatra da je pogrešno primijenjena odredba članka 130. istog Zakona jer nije mogla izjaviti žalbu na prvostupanjsko rješenje. Ističe da je Grad Zagreb kao jedinica lokalne samouprave donijela predmetne odluke, pa tako i rješenje u odnosu na tužiteljicu od 4. siječnja 2017. godine koje odluke da predstavljaju pojedinačne upravne akte na koje se prilikom njihova donošenja, povrede i bilo kakve izmjene primjenjuju odredbe ZUP-a. Smatra da Grad Zagreb nije mogao provesti postupak po službenoj dužnosti. Pozivanje tuženika na odredbu članka 7. Odluke je bespredmetno i protivno izreci rješenja na temelju kojeg je stekla pravo. Smatra da rješenje ima retroaktivno djelovanje te da je rješenje donijela neovlaštena osoba. Ističe da je sud povrijedio pravo na pravično suđenje te da je obrazloženje presude nejasno. Ističe povredu načela jednakosti oružja. Predlaže usvojiti žalbu i poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika.
4. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog kojih bi osporena presuda bila nezakonita.
7. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem, donesenim po službenoj dužnosti, tužiteljici prestala novčana pomoć za roditelja odgojitelja s danom 30. rujna 2023. godine na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22., dalje: Odluka/22), kako je to propisano odredbom članka 4. citirane Odluke kojom je izmijenjena odredba članka 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21.), sve detaljno navedeno u obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Osporenim rješenjem prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja je odbijen.
8. Treba reći da je citirana Odluka/22, temeljem koje je doneseno rješenje tijela prvog stupnja i tuženika bila predmetom ocjene zakonitosti te da su presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti Odluke/22, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske učinio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje, poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr.).
9. Glede prigovora tužiteljice o nadležnosti tuženika treba reći da je odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 10/21. i 25/22.) propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove Odluke donosi po gradonačelniku Grada Zagreba u roku od 8 dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnog gradskog upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. Isto tako treba reći da je citirana odredba članka 10. Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu, pa je tako presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023. zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke odbijen.
10. U citiranoj presudi ovaj Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje Gradonačelnik nije omogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iste odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporovima ima sva prava zajamčena ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uv jetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga da je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.).
11. Izražavajući naprijed navedeno shvaćanje sud je imao u vidu i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke: U-I-2911/2017 od 5. veljače 2019. godine (točke 18. i 19. presude).
12. Nadalje, prema ocjeni ovog Suda u konkretnom slučaju nema niti povrede načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), na koje tužiteljica upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravilo o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti i na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koji će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka.
13. Nadalje, treba reći da je već u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz -8/2022- 68 od 5. srpnja 2022. godine sud utvrdio da ciljeve koje grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu treba imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja (koju je, bez zakonske obveze, usko određenoj kategoriji osoba dala ranija gradska vlast) na način koji smatra odgovarajućim odnosno sukladno s politikom predstavničke većine u Gradskoj skupštini Grada Zagreba (točka 141.). U presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. Sud nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 skraćivanjem novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te je zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene Odluke (točka 35., 51.-56.)
14. Naposljetku, u odnosu na prigovor tužiteljice da je u konkretnom predmetu došlo do povrede načela zabrane retroaktivne primjene propisa, upućuje se tužiteljicu na obrazloženje presude ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022 od 5. srpnja 2022. godine, u kojoj odluci se Sud detaljno očitovao i navedeni prigovor otklonio (točke 104. – 124.).
15. Uslijed svega navedenog, trebalo je pozivom na odredbu članka 135. stavak 1.
ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
