REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: Usž-163/2026-2

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice EF iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-598/2024-9 od 3. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-598/2024-9 od 3. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2478, urbroj: 251-02-01/001-23-3 od 8. prosinca 2023. godine kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv prvostupanjskog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/23- 014/940, urbroj: 251-09-22-1/003-23-3 od 31. listopada 2023. godine. Navedenim rješenjem određuje se da tužiteljici s danom 30. rujna 2023., prestaje novčana pomoć kao roditelju odgojitelju, koja pomoć joj je bila dodijeljena na temelju rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/16- 013/642, urbroj: 251-10-01-16-3 od 8. studenog 2016. godine. Pod točkom II. izreke presude odbijena je tužiteljica sa zahtjevom za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora.

2. Tužiteljica je protiv citirane presude podnijela žalbu u kojoj u bitnom ističe da je rješenjem od 8. studenog 2016., stekla pravo na novčanu pomoć na temelju Odluke/16, a Odlukom/22 da nije zadirano u taj opći akt niti prava nastala Odlukom/22. Smatra da Odluka/22 je vezana za Odluku/18 ali ne i za Odluku/16. Smatra da je Grad Zagreb Odlukom/22 izmijenio isključivo pronatalitetnu mjeru propisanu Odlukom/18, a ne onu Odlukom/16. Smatra da je sud povrijedio pravo na pravično suđenje jer je propustio provesti test razmjernosti te da je uz to i povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Smatra da su u konkretnom slučaju povrijeđene odredbe članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine"- međunarodni ugovori, broj: 18/97., 6/99., 14/02. i 1/06., 13/17.). Smatra da je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo vlasništva. Ističe da obrazloženje presude nije sačinjeno u skladu s člankom 119. stavak 5. ZUS-a, da je prigovarala da rješenje tuženika sadržajno uopće ne sadrži potpis već nečitak rukopis bez slova. Sud nije otklonio prigovor tužiteljice u odnosu na neovlašteno postupanje prvostupanjskog upravnog tijela koje je donijelo prvostupanjsko rješenje pri čemu je isticala da Sektor za socijalnu politiku nema po propisu ovlast rješavati u upravnim stvarima. Tužiteljica ističe procesni prigovor u odnosu na rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 pri čemu sud pogrešno zaključuje da je predmetni rok instruktivni rok umjesto da je cijenio da se radi o prekluzivnom roku. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu u granicama žalbenih razloga u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) ovaj Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi osporena presuda bila nezakonita.

6. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 30. rujna 2023., utvrđen prestanak novčane pomoći tužiteljici kao roditelju odgojitelju, koje pravo je istoj bilo priznato rješenjem prvostupanjskog tijela od 8. studenog 2016. godine sve sukladno odredbi članka 7. stavak 1. alineja 1. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18., 20/21. i 25/22.), sve detaljno navedeno u obrazloženju rješenja tijela prvog stupnja. Proizlazi da je osporenim rješenjem tuženika prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja tijela prvog stupnja odbijen.

7. Glede prigovora tužiteljice treba reći da je rok propisan odredbom članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22.-dalje: Odluka/22) procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaju prava nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. Osim toga, rješenjem Suda, poslovnog broja: Usoz-143/2022-15 od 12. prosinca 2022., obustavljeno je izvršenje naprijed navedene Odluke/22, a obustava izvršenja nastupa danom donošenja rješenja i traje do donošenja odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i postupku ocjene zakonitosti općeg akta, koji je kao što je već navedeno, ocijenjen zakonitim presudom Suda, poslovnog broja: Usoz- 143/2022-91 od 27. veljače 2023., pa za vrijeme obustave izvršenja Odluke/22 nadležno tijelo nije smjelo postupati po istoj.

8. Glede stava tužiteljice da je u konkretnom slučaju sporna stvarna nadležnost tuženika treba reći da je u presudi poslovnog broja Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., Sud već utvrdio da se radi o upravnim aktima pa da izvršno tijelo ne nadzire zakonitost uprave.

9. Nadalje, odredbom članka 10. Odluke propisano je da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela donesene na temelju ove Odluke podnose Gradonačelniku grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnog gradskog upravnog tijela. Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna. Osim toga, odredba članka 10. citirane Odluke je bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu, pa je presudom ovog Suda, poslovnog broja Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023., zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. Odluke odbijen.

10. Tužiteljica neosnovano smatra da rješenje tuženika (drugostupanjsko rješenje) ne sadrži potpis budući je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik grada Zagreba koji je isto rješenje i potpisao.

11. Nadalje, suprotno navodima tužiteljice kojim osporava nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje treba reći da je odredbom članka 23. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), rješenje donijela službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka ili rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela . Naime, Pravilnikom o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (Službeni glasnik grada Zagreba, 13/22. i 31/22.) propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku obavljaju, između ostalog, poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja (članak 5. podtočka 2.2.1.). Nadalje, prema točki 74. Sistematizacije radnih mjesta u uredu, koja je prilog navedenom Pravilniku u opis poslova stručnog savjetnika za provedbu mjera pronatalitetne politike spadaju i poslovi rješavanja o složenim upravnim stvarima u prvom stupnju sukladno Odluci o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja zbog čega je to rješenje donijela osoba i potpisala u skladu s odredbom članka 23. ZUP-a.

12. Neosnovanim nadalje ovaj Sud nalazi prigovor tužiteljice o povredi prava vlasništva pri čemu Sud upućuje tužiteljicu na presudu ovog Suda , poslovnog broja Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., kojom je utvrđeno da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene odluke smatra legitimnima pri čemu treba imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja te osim toga Sud u presudama poslovnog broja Usoz-143/2022 nije našao da bi donošenjem nove Odluke/22 i skraćivanjem novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti i zaključio da je donositelj navedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene odluke (točke 35, 51-56.).

13. U odnosu na prigovor tužiteljice da Sud nije proveo predložene dokaze, skreće se pozornost na odredbu članka 49. stavak 3. ZUS-a u skladu s kojom sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrđivati. Pritom treba reći da prema ocjeni ovog Suda, izvođenje predloženih dokaza tužiteljice ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, imajući u vidu podatke cjelokupnog spisa predmeta.

14. Vezano za prigovor tužiteljice da Sud nije riješio o svim tužbenim zahtjevima koje je postavila treba reći da je već prema dugogodišnjoj ustaljenoj upravnosudskoj praksi (npr. Usž-2022/2015 i dr.), izraženo već shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva i nije vezan procesnopravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva. To stoga što ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu su propisane kogentnim odredbama članka 116. i 117. ZUS-a.

15. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom I. izreke, dok se odluka pod točkom II. izreke temelji na odredbi članka 147. istog Zakona obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner