REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Poslovni broj: Usž-435/2026-2
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlaha Bassegli Gozze, članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, u upravnom sporu tužiteljice BI iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Martinu Sherriju, odvjetniku iz Zagreba, Kordunska 1, protiv rješenja tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2122/2023-10 od 11. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2122/2023-10 od 11. studenog 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništavanje rješenja tuženika, klase: UP/II-551-06/23- 014/1281, urbroj: 251-2-01/001-23-2 od 2. svibnja 2023., kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/3241, urbroj: 251-09-22-1/004-23-2 od 31. ožujka 2023. godine. Navedenim rješenjem zamijenjeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport od 4. svibnja 2018., na način da je usklađena novčana pomoć i razlozi prestanka novčane pomoći u skladu s odredbom članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik grada Zagreba, broj 25/22.), kako je pobliže određeno navedenim rješenjem.
1.1. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova prvostupanjskog upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužiteljica je protiv osporene presude podnijela žalbu postavljajući spornim pitanje jesu li tuženik i prvostupanjski upravni ured bili nadležni donijeti tužbom osporene upravne akte u skladu s odredbom članka 6. naprijed citirane Odluke (dalje: Odluka25/22), te je li rok iz članka 6. Odluke 22 prekluzivan ili instruktivan, posebno osporavajući da bi javnopravno tijelo imalo pravo i nadležnost pokrenuti upravni postupak po službenoj dužnosti. Ističe da joj nije bila dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, da je sud odbio saslušati tužiteljicu kao stranku. Ističe da je rješenjem odlučeno o pravima tužiteljice u sklopu demografske mjere koja traži znatno dugoročnije planiranje obiteljskog i privatnog života, pa treba imati u vidu prilikom ocjene pravne naravi predmetnog propisanog roka specifične okolnosti, koje je bitne činjenice sud apsolutno zanemario utvrditi. Smatra da osoba koja je u prvostupanjskom tijelu postupala nije bila nadležna postupati pri čemu se poziva na sistematizaciju radnih mjesta. Tužiteljica ističe prigovor zabrane retroaktivnosti koja je učinjena u konkretnoj upravnoj stvari kao i činjenicu da nije odlučeno u cijelosti o njenom tužbenom zahtjevu jer je izričito predložila i poništenje prvostupanjskog rješenja. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu uz naknadu troška prvostupanjskog upravnog spora kao i žalbenog dijela spora.
3. Tuženik se nije očitovao o žalbi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog upravnog suda u granicama žalbenih razloga u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. -dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi postojanje niti jedne žalbene osnove zbog koje bi osporena presuda bila nezakonita.
6. Naime, prema podacima spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 31. ožujka 2023., zamijenjeno rješenje istog tijela od 4. svibnja 2018.,na način da je usklađena novčana pomoć i razlozi prestanka novčane pomoći sukladno odredbi članka 6. Odluke/22, te da je osporenim rješenjem tuženika od 2. svibnja 2023., odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv navedenog rješenja. Rješenje prvostupanjskog upravnog tijela od 31. ožujka 2023., doneseno je, kako je to već naprijed navedeno, na temelju odredbe članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik grada Zagreba, broj: 25/22.-dalje: O/22), koja je bila predmetom ocjene zakonitosti te su presudom ovog Suda, poslovnog broja: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023., odbijeni prijedlozi za ocjenu zakonitosti iste odluke, koju presudu je i Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje, poslovni broj: U-III- 1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).
7. Tužiteljica smatra da je u konkretnom slučaju sporna stvarna nadležnost tuženika, o čemu treba reći da je odredbom članka 10. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja (Službeni glasnik grada Zagreba, broj 10/18., 20/21., 25/22.) propisano da se prigovor na pojedinačne akte nadležnog gradskog upravnog tijela doneseni na temelju ove Odluke podnosi Gradonačelniku grada Zagreba u roku od osam dana od dostave pojedinačnog akta, preko nadležnog gradskog upravnog tijela.
Gradonačelnikova odluka o prigovoru je konačna.
8. Također treba reći da je odredba članka 10. citirane Odluke bila predmetom ocjene zakonitosti u objektivnom upravnom sporu, pa je tako presudom ovog Suda, poslovnog broja Usoz-254/2023-7 od 19. prosinca 2023., zahtjev i prijedlog za ocjenu zakonitosti naprijed navedenog članka 10. odbijen.
9. U citiranoj presudi ovaj Sud je ocijenio kako s obzirom na odredbe ZUS-a proizlazi da time što je člankom 10. Odluke/18 propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta, o kojem odlučuje gradonačelnik nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije te da pravni lijek iz te odredbe ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka u sporu ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te da je nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda, pod zakonom propisanim uvjetima, moguće izjaviti žalbu ovom Sudu, čime se osigurava dvostupanjska sudska zaštita. Stoga je u konkretnom slučaju, zakonom propisanom mogućnosti pokretanja upravnog spora protiv pojedinačnog upravnog akta, osigurana sudska kontrola takvih pojedinačnih upravnih akata zbog čega zahtjev i prijedlog nisu osnovani (točka 17. i 20.).
10. Izražavajući naprijed navedeno pravno shvaćanje Sud je imao u vidu i izraženo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka U-III-2911/2017 od 5. veljače 2019.-točka 18. i 19. presude).
11. Nadalje, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim prigovor tužiteljice da drugostupanjsko rješenje ne sadrži potpis budući je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje naznačen Gradonačelnik grada Zagreba koji je to rješenje i potpisao.
12. Suprotno navodu tužiteljice da je sporna i nadležnost osobe koja je donijela prvostupanjsko rješenje treba reći da je pravilnom primjenom odredbe članka 23. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP), rješenje donijela službena osoba u opisu poslova koje je vođenje tog postupka rješavanje u upravnim stvarima sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnih tijela pri čemu se prvostupanjski upravni sud u obrazloženju osporene presude pravilno pozvao i izvršio uvid u sistematizaciju radnih mjesta u uredu kao i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem redu Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom (Službeni glasnik grada Zagreba, broj 13/22. i 31/22.) te je utvrdio da je odredbom članka 5. 2.2.1. propisano da se u Odsjeku za pronatalitetnu politiku obavljaju između ostalog poslovi rješavanja u upravnim stvarima vezano uz ostvarenje novčane pomoći za roditelja odgojitelja, pa je stoga prvostupanjsko rješenje donijela ovlaštena osoba.
13. Nadalje, rok propisan odredbom članka 6. Odluke/22 je procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22, što pravilno u obrazloženju osporene presude navodi i prvostupanjski upravni sud.
14. U odnosu na prigovor tužiteljice da sud nije proveo predložene dokaze ovaj Sud ističe da sud nije vezan prijedlozima stranaka niti u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi niti dokaza kojima se one mogu utvrditi sve u smislu odredbe članka 49. stavak 3. ZUS-a, pa osnovano prvostupanjski sud ocjenjuje da je u konkretnom slučaju činjenično stanje u potpunosti utvrđeno te se moglo utvrditi na temelju podataka spisa predmeta poradi čega nije niti bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke te se saslušanje same tužiteljice ukazalo nepotrebnim s čime je u cijelosti suglasan i ovaj Sud. Naime, sve relevantne činjenice u kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način su utvrđene na temelju cjelokupnog spisa predmeta pa saslušanje tužiteljice ne bi dovelo do drugačijeg rješenja.
15. Nadalje, glede prigovora tužiteljice treba reći da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja na koje tužiteljica upire. Naime, zahtjev i načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocijeniti dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka.
16. Prigovor tužiteljice da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela zabrane retroaktivnosti primjene propisa, tužiteljica se u upućuje na obrazloženje presude ovog Suda, poslovnog broja Usoz-8/2022 od 5. srpnja 2022., u kojoj odluci se sud detaljno očitovao i o navedenom prigovoru kojeg je otklonio (točke 104. -124.).
17. Naposljetku, glede prigovora tužiteljice da sud nije odlučio u cijelosti o postavljenom tužbenom zahtjevu, obzirom da je zatražila uz poništenje rješenja tuženika i poništenje rješenja prvostupanjskog tijela, ističe se da sud nije vezan postavljenim tužbenom zahtjevom, niti pravnom kvalifikacijom istog.
18. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, dok je odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavak 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner
