Poslovni broj: Usž-4673/2025-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Vlahe Bassegli Gozze članova vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice KM iz [adresa], zastupana po opunomoćeniku Nikoli Pleša, odvjetniku iz Zagreba, Kralja Držislava 4, protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, zastupan po KMŠ, službena osoba, radi usklađivanja novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4586/2023-9 od 2. listopada 2025. godine, na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4586/2023-9 od 2. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog dijela upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/56, urbroj: 251- 02-01/001-23-5 od 16. kolovoza 2023 godine kojim je odbijen prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektor za socijalnu politiku, Odjel za demografski razvoj, Odsjek za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/1537, urbroj: 251-09-22-1/004- 23-8 od 30. lipnja 2023. godine. Navedenim rješenjem zamijenjeno je rješenje Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/17-013/1388, urbroj: 251-10-01-17-2 od 13. studenog 2017. godine i to u dijelu koji se odnosi na visinu i prestanak prava na novčanu pomoć za roditelja odgojitelja tako da su visina i prestanak prava usklađeni s člankom 3. i 4. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22.) (točka I. izreke). Odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke). Rješenjem istog suda odbijena je tužiteljica s prijedlogom za odgodni učinak tužbe.

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv presude i rješenja prvostupanjskog upravnog suda, te u žalbi prije svega podnosi zahtjev za pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta, konkretno odredbe članka 6. i 10. Odluke 25/22., te podnosi ujedno zahtjev za izuzeće sutkinja Visokog upravnog suda koje su sudjelovale u postupcima ocjene zakonitosti citirane Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, te zahtjev za izuzeće sutkinje Željke Zrilić Ježek. Tužiteljica žalbu podnosi zbog povrede odredbe članka 126. stavak 1. točka 1. ZUS-a. Osporenu presudu smatra nerazumljivom te ističe nedvojbenim retroaktivno djelovanje citirane Odluke/22. Smatra da Odluka 25/22. nije zakon već podzakonski opći akt koji ne sadrži procesna pravila koja bi propisivala postupak usklađivanja pravomoćnog upravnog akta niti ukidanje ili izmjene istog. Ističe prigovor povrede prava vlasništva smatrajući da je u konkretnom slučaju došlo do miješanja u pravo tužiteljice na mirno uživanje vlasništva. Tužiteljica smatra da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Nadalje, ističe da u konkretnom slučaju nisu postojali uvjeti za donošenje prvostupanjskog rješenja jer je za donošenje istog protekao rok propisan odredbom članka 6. Odluke 25/22., te smatra da je sud propustio dati dostatne razloge o tome radi li se u konkretnom slučaju o izvanrednom pravnom lijeku i kojem. Smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede članka 49. ZUP-a, odnosno izjašnjenja tužiteljice kao stranke, osim toga smatrajući da nije postojalo ovlaštenje prvostupanjskog tijela za rješavanje. Ističe prigovor da drugostupanjsko rješenje nije potpisano od strane gradonačelnika te da je upitno je li gradonačelnik osoba koja je odlučivala o njezinom prigovoru, da je tužiteljica predlagala provođenje dokaza koje je sud odbio, te smatra da je prvostupanjsko rješenje nezakonito i zbog upute o pravnom lijeku obzirom da je tom uputom uskraćeno zakonom i Statutom zajamčeno pravo na pravni lijek. Nadalje tužiteljica ističe da je tijekom upravnog spora isticala da je već u upravnom postupku uz prigovor podnijela zahtjev za izuzeće gradonačelnika o kojem nije odlučeno, te da je prvostupanjsko rješenje donijela službena osoba koja se trebala izuzeti od rješavanja u konkretnoj upravnoj stvari. Naposlijetku ističe da sud nije odlučio u cijelosti o postavljenom tužbenom zahtjevu već samo o zahtjevu za poništavanje rješenja tuženika i troškovima dok nije odlučio o prijedlogu za poništavanje prvostupanjskog rješenja. Predlaže provesti postupak ocjene zakonitosti Odluke 25/22. kao i Odluke/18. te podredno usvojiti žalbu, poništiti osporenu presudu kao i rješenje tuženika.

3. Tuženik se nije očitovao.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući osporenu presudu prvostupanjskog suda u smislu odredbe članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) ovaj Sud nalazi da osporenom presudom uz obrazloženje kakvo je njome dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

6. Prije svega treba reći da sutkinje koje su sudjelovale u postupku ocjene zakonitosti Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, kao i sutkinja Željka Zrilić Ježek, ne sudjeluju u odlučivanju ovog vijeća. Međutim, o zahtjevu tužiteljice za njihovo izuzeće odlučila je predsjednica suda rješenjem poslovni broj: 29 Su-586/2025-26 od 26. siječnja 2026. godine i broj: 29 Su- 586/2025-29 od 28. siječnja 2026. godine, dok je zahtjev tužiteljice za izuzeće predsjednice ovog Suda odbijeno rješenjem Vrhovnog suda, broj: Su IV-49/2026-3 od 28. siječnja 2026. godine.

7. Nadalje, treba reći da je ovaj Sud odredbu članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ocjenjivao u postupku ocjene zakonitosti općeg akta te je odlukom poslovni broj: Usoz-143/2022 od 27. veljače 2023. odbio prijedlog za ukidanje navedene odredbe općeg akta s kojom odlukom se suglasio i Ustavni sud Republike Hrvatske, odlukom broj: U-III-1744/2023 od 14. studenog 2023. godine.

8. Također, presudom ovog Suda, poslovni broj: Usoz-254/2023 od 19. prosinca 2023. godine su odbijeni zahtjevi i prijedlog za ocjenu zakonitosti Odluke 10 Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik 10/18., 20/21. i 25/22.) te je navedenom presudom ovaj Sud izrazio stajalište prema kojem pravni lijek propisan ovom odredbom ne onemogućuje sudsku zaštitu, jer se nakon odluke o prigovoru može pokrenuti sudski spor pred sudom pune jurisdikcije u kojem sporu je sud ovlašten preispitati sva činjenična i pravna pitanja, a stranka ima sva prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske. Nakon odluke prvostupanjskog upravnog suda pod zakonom propisanim uvjetima moguće je izjaviti žalbu ovom Sudu, čime je osigurana drugostupanjska sudska zaštita. Stoga, imajući u vidu združene učinke navedene odredbe s odredbama Zakona o upravnim sporovima, time što je odredbom članka 10. navedenog općeg akta propisan prigovor kao pravni lijek protiv pojedinačnog upravnog akta o kojem odlučuje gradonačelnik, nije onemogućeno pravo stranke na kontrolu zakonitosti pojedinačnog upravnog akta od strane suda pune jurisdikcije. Iz navedenog proizlazi da je pitanje pravne prirode prigovora i s time u vezi daljnje pravne zaštite riješeno odlukom ovog Suda, zbog čega su prigovori tužiteljice vezani za navedenu odredbu neosnovani.

9. Nadalje, protivno shvaćanju tužiteljice ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi iz odredbe članka 126. ZUS-a. To stoga što je postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama Zakona o upravnim sporovima, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva, uz obrazloženje koje u cijelosti prihvaća ovaj Sud.

10. Glede prigovora tužiteljice o nadležnosti osobe koja je donijela prvostupanjsko upravno rješenje treba reći da ovlast za rješavanje određene upravne stvari ima osoba koja je raspoređena na radnom mjestu u opsegu kojeg je propisana ta ovlast, sukladno propisima o ustrojstvu javnopravnog tijela, opisu poslova svakog radnog mjesta i Pravilnika o unutarnjem redu javnopravnog tijela.

11. Glede prigovora tužiteljice u pogledu proteka roka propisanog člankom 6. Odluke/22 treba reći da je ovaj Sud već u nizu presuda izrazio shvaćanje da rok propisan navedenom odredbom nije prekluzivni, već procesni instruktivni rok istekom kojeg ne prestaje pravo nadležnog tijela na donošenje pojedinačne odluke radi usklađenja s odredbama Odluke/22. u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti.

12. Nije od utjecaja niti prigovor tužiteljice o pokretanju upravnog postupka po službenoj dužnosti u kom postupku je donesena neposrednim rješavanjem odluka bez provođenja ispitnog postupka. Ovlast za donošenje pojedinačnih akata iz članka 6. Odluke/22 obuhvaća svakako i ovlast za pokretanje upravnog postupka, obzirom da se upravni akt ne može donijeti bez prethodnog pokretanja upravnog postupka. Stoga odredbu članka 42. stavak 1. ZUP-a treba promatrati u svezi s člankom 6. Odluke/22. pa je prvostupanjsko tijelo bilo ovlašteno riješiti upravnu stvar neposredno u skladu s člankom 49. točka 1. ZUP-a, jer se pravo stanje stvari moglo utvrditi na temelju službenih podataka kojima raspolažu javnopravna tijela te niti prema ocjeni ovog Suda nije bilo potrebno posebno izjašnjavanje stranke radi zaštite njezinih prava i pravnih interesa, koje izjašnjavanje ne bi u konkretnom slučaju dovelo do drugačije odluke.

13. Neosnovanim sud ocjenjuje i prigovore povrede prava vlasništva zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i člankom 1. Protokola 1. Konvencije obzirom da je u presudi ovog Suda, poslovni broj: Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022. godine već utvrđeno da ciljeve koje Grad želi postići donošenjem osporene Odluke smatra legitimnima pri čemu treba imati na umu neupitno pravo predstavničkog tijela Grada Zagreba da uredi, odnosno modificira novčanu pomoć roditelja odgojitelja na način na koji to smatra odgovarajućim. Nadalje, u presudi ovog Suda poslovni broj: Usoz- 143/2022-91 od 27. veljače 2023. godine Sud nije našao da bi donošenje Odluke/22 i skraćivanje novčane pomoći za roditelja odgojitelja s maksimalnih 15 na 7 godina života djeteta bilo u nesuglasju s načelom razmjernosti te je zaključio da je donositelj uvedenim kompenzacijskim mjerama uspostavio ravnotežu između javnog interesa i zaštite legitimnih očekivanja adresata osporene odluke.

14. Sud nalazi neosnovanim prigovore tužiteljice da osporeno rješenje tuženika ne sadrži potpis budući da je u konkretnom slučaju kao osoba koja je donijela rješenje upravo naznačen gradonačelnik Grada Zagreba koji je to rješenje i potpisao.

15. Glede prigovora tužiteljice da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka, kako u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi tako niti dokaza kojima se one mogu utvrđivati (članak 49. stavak 3. ZUS-a).

16. Naposlijetku, a vezano za prigovor tužiteljice da sud nije riješio o svim postavljenim tužbenim zahtjevima treba reći da je riječ o dugogodišnjoj i ustaljenoj upravnosudskoj praksi (npr. Usž-2022/2015 i dr.) već izraženo shvaćanje da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva niti je vezan procesnopravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva te ovlast odnosno obveze upravnog suda prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu su propisane odredbama članka 116. i 117. ZUS-a.

17. Obzirom da tužiteljica žalbenim navodima nije dovela u sumnju zakonitost osporene presude i rješenja tuženika, to je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a riješeno kao pod točkom 1. izreke, a na temelju odredbe članka 147. stavak 1. kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Ana Berlengi Fellner