Poslovni broj: Usž-4191/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Andreje Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Mate Knezović, odvjetnik u Zagrebu, Vrbanićeva 20, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2608/2024-13 od 22. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2608/2024-13 od 22. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03211910906, URBROJ: 341-99-05/3-24-1660, broj spisa: 472711 od 10. svibnja 2024. i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/22-01/03211910906, URBROJ: 341-25-05/3-22-120921, broj spisa: 406790 od 11. ožujka 2024. (točke I. i II. izreke); utvrđeno je da je 7. veljače 2023. kod tužitelja, hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (50%), a dijelom izvan tih okolnosti (50%) te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti u navedenom omjeru od 7. veljače 2023. (točka III. izreke); prvostupanjskom tijelu naloženo je da u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude utvrdi pripadajući iznos invalidske mirovine tužitelju (točka IV. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora od 2.850,00 eura u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude te da sudskom vještaku naknadi trošak pristupa na ročište u iznosu od 62,20 eura (točke V. i VI. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 10. svibnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 11. ožujka 2024.

3. Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 11. ožujka 2024., tužitelju, kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica bolesti, zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (30%), a dijelom izvan tih okolnosti (70%), priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti s isplatom od 7. veljače 2023. i s daljnjim pripadajućim povećanjima.

4. Tuženik podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog svih žalbenih razloga. U žalbi osporava nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje, prim. dr. sc. Marije Zavalić u vezi s omjerom uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja. Smatra da kod tužitelja nisu nastupile promjene u zdravstvenom stanju koje bi opravdavale veći postotak bolesti koja je posljedica tužiteljeva sudjelovanja u Domovinskom ratu, u ukupnoj invalidnosti. Ističe da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnost u omjeru 30% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (PTSP) i 70% bolesti izvan tih okolnosti. Naglašava da je tužitelju utvrđen status hrvatskog ratnog vojnog invalida (u daljnjem tekstu: HRVI) s 20% oštećenja organizma za stalno po osnovi bolesti PTSP. Smatra važnim i to da je tužitelj po prestanku rada kao DVO radio kao taxi vozač, za što je morao biti pregledan u nadležnoj ambulanti spec. med. rada. Smatra da je bio prisutan PTSP tako teškog tipa, još u komorbiditetu s psihosomatskim simptomima kao što navodi sudska vještakinja, tužitelj ne bi mogao raditi posao taxi vozača. Prigovara i što sudska vještakinja, a niti sud, nisu utvrdili obvezu kontrolnog pregleda, čime je povrijeđena odredba članka 126. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.; u daljnjem tekstu: ZOMO). Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu u cijelosti i odbije tužbeni zahtjev.

5. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnom ističe da se dokazni postupak vodi pred prvostupanjskim, a ne pred drugostupanjskim sudom. Dokazi koje tuženik dostavi u žalbenom postupku trebaju biti zanemareni, osim u iznimnim okolnostima. Naime, u upravnom sporu uredno je proveden dokazni postupak te je sud proveo ročište kojemu je pristupila prim. dr. sc. Marija Zavalić. Na ročištu je vještakinja saslušana te tuženik za nju nije imao pitanja. Ročištu nisu pristupili vještaci Sektora za vještačenje niti su se pisanim putem očitovali o sudskom vještačenju. Rasprava je zaključena, a presuda objavljena 22. listopada 2024. Stoga je očitovanje od 28. listopada 2024. dostavljeno uz žalbu potrebno zanemariti jer je to novi dokaz.

6. Za slučaj da ovaj Sud ipak uzme u razmatranje očitovanje Sektora za vještačenje od 28. listopada 2024., tužitelj ističe da je tuženik u upravnom postupku "izmislio" probleme s vratnom kralježnicom, koje tužitelj nema te se ne nalaze u medicinskoj dokumentaciji. Tužitelj boluje od PTSP-a, trajnih promjena ličnosti, psihosomatskih poremećaja i poremećaja osobnosti. Sudska vještakinja pobijala je nalaze iz upravnog postupka jer su u obrazloženju omjera gubitka radne sposobnosti navodili bolesti vratne kralježnice i povišen tlak na temelju čega je ocijenjeno da je gubitak radne sposobnosti kod tužitelja 30% uzrokovan posljedicama rata (PTSP, trajne promjene ličnosti), a 70% drugim bolestima (bolest vratne kralježnice, povišen tlak). Na ročištu 15. listopada 2024. vještakinja je obrazložila svoje zaključke temeljeći ih na dostupnoj medicinskoj dokumentaciji. U skladu s navedenim, tužitelj predlaže odbijanje žalbe uz naknadu troška odgovora na žalbu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Iz spisa proizlazi da je rješenjem Područne službe u Zagrebu od 5. travnja 2004. tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad od 2. veljače 2003. na temelju članka 6a. Zakona o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba („Narodne novine“, 128/99., 129/00., 16/01. i 22/02.). Rješenjem Područne službe u Zagrebu od 29. svibnja 2017. tužitelju je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 23. studenoga 2016. prema ZOMO-u bez isplate jer je mirovina određena rješenjem od 5. travnja 2004. bila povoljnija.

9. Postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je na prijedlog izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 28. rujna 2022. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje u dva stupnja, u kojemu je na temelju neposrednog pregleda tužitelja i uvida u medicinsku dokumentaciju ocijenjeno da kod tužitelja, rođenog 1955., s utvrđenim statusom HRVI za stalno (od 2022.) po osnovi bolesti PTSP s 20% oštećenja organizma, postoji potpuni gubitak radne sposobnosti s uzrokom 30% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske PTSP i 70% bolest koja nije posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu (osnovni poremećaj osobnosti, psihosomatski poremećaj, depresivni sy, Sy C/B chr i Hypertensio art.).

10. U upravnom sporu provedeno je sudsko vještačenje po sudskoj vještakinji prim. dr. sc. Mariji Zavalić, specijalistici medicine rada. Zaključak je sudske vještakinje da je kod tužitelja došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti 7. veljače 2023., pri čemu je uzrok povezan s Domovinskim ratom ocijenila s 50%, a uzrok koji nije u vezi s Domovinskim ratom također s 50%. Vještakinja je u bitnom navela da tužitelj ima utvrđen status HRVI zbog PTSP-a, dok psihosomatski poremećaj i poremećaj osobnosti nije u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, koji uzrokuju 50% invalidnosti koja nije povezana sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Što se tiče ostalih bolesti koje vještaci iz upravnog postupka smatraju dijelom uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja u omjeru od 70%, sudska vještakinja ističe da spisu ne prileži dokumentacija o bolesti vratne kralježnice ni o povišenom tlaku i mogućim trajnim posljedicama po organske sustave koje tlak izaziva. Sudska vještakinja je na raspravi pred prvostupanjskim sudom ostala u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja, dodatno pojasnivši i obrazloživši svoje zaključke.

11. Prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio zaključak sudske vještakinje u vezi s omjerom uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti kod tužitelja kao utemeljen na medicinski relevantnim činjenicama i podacima iz sudskog spisa i spisa tuženika te priznao tužitelju pravo na invalidsku mirovinu zbog potpune nesposobnosti za rad u omjeru uzroka invalidnosti prema ocjeni iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje, dok je prvostupanjskom tijelu naloženo da utvrdi pripadajući iznos invalidske mirovine od 7. veljače 2023.

12. Ocjenjujući osnovanost žalbe, ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom sporu koje tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Budući da u spisu ne postoje dokazi koji bi doveli u sumnju omjer uzroka invalidnosti koji je utvrdila sudska vještakinja, a osobito takvi koji bi upućivali na druge bolesti (pored psihičkih) koje utječu na gubitak radne sposobnosti tužitelja, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo. Valja dodati da se tuženik u tijeku prvostupanjskog spora nije posebno očitovao o nalazu i mišljenju sudske vještakinje niti je službena osoba tuženika na ročištu na kojemu je sudska vještakinja dodatno obrazložila svoj nalaz i mišljenje prigovorila nalazu i mišljenju sudske vještakinje. Prema ocjeni ovoga Suda, tuženikova procesna pasivnost u prvostupanjskom upravnom sporu nakon primitka nalaza i mišljenja sudske vještakinje, promatrana zajedno s izostankom njegovih daljnjih dokaznih prijedloga, upućuje na zaključak da je tuženik prihvatio činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom upravnom sporu.

13. Osvrćući se na žalbene navode kojima tuženik upire na činjenicu da je tužitelju utvrđen status HRVI po osnovi bolesti PTSP-a s 20% oštećenja organizma, dok je sudskim vještačenjem uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti vezan uz Domovinski rat ocijenjen s 50% valja reći da oštećenje organizma u smislu propisa na temelju kojih se utvrđuje status HRVI valja razlikovati od gubitka radne sposobnosti odnosno uzroka gubitka radne sposobnosti povezanog sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu u smislu propisa kojima su uređena prava iz mirovinskog osiguranja. Stoga okolnost da se postotak oštećenja organizma utvrđen u postupku radi utvrđivanja statusa HRVI razlikuje od postotka u kojemu bolest koja je posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu sudjeluje u uzroku potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja, sama po sebi, ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja.

14. Žalbeni prigovor da u sporu nije utvrđena obveza kontrolnog pregleda nije od utjecaja na odlučivanje u ovom postupku s obzirom na činjenicu da ga može odrediti i javnopravno tijelo. Navedeno shvaćanje proizlazi i iz presuda ovoga Suda, poslovni broj: Usž 1920/22-2 od 20. prosinca 2022. i Usž-4589/22-3 od 7. lipnja 2023. donesenim u činjenično i pravno sličnim situacijama.

15. Slijedom iznesenog, smatrajući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude ni po kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) odlučiti kao u točki I. izreke.

16. Budući da tužiteljev odgovor na žalbu nije utjecao na ishod ovog žalbenog postupka, trošak sastava toga podneska ovaj Sud ne smatra opravdanim troškom u smislu članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, zbog čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković