Poslovni broj: Usž-2519/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Andreje Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Goran Jarić, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mišević i Jarić d.o.o. Osijek, L. Jägera 24, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-624/2024-48 od 18. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-624/2024-48 od 18. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-141-02/21-01/03343838252, URBROJ: 341-99-05/3-21-9592 od 21. ožujka 2022. i točka II. izreke rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Osijeku, KLASA: UP/I-141-02/21-01/03343838252, URBROJ: 341- 12-05/3-21-23058 od 10. prosinca 2021. (točke I. i II. izreke presude). Točkom III. izreke osporene presude, tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata (u daljnjem tekstu: HRVI), kod kojega je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (90%), a 10% kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti, priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 12. kolovoza 2021. Točkom IV. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 60 dana od pravomoćnosti presude donese rješenje o iznosu mirovine tužitelja. Točkom V. izreke presude tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 5.812,50 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, zajedno sa zateznim kamatama. Točkom VI. izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu preostalog dijela zatraženog troška upravnog spora u iznosu od 2.750,00 eura, dok je točkom VII. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe u upravnom postupku.

2. Rješenjem tuženika od 21. ožujka 2022. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja prvostupanjskog tijela od 10. prosinca 2021. kojim je tužitelju obustavljena isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad po rješenju od 31. svibnja 2011., utvrđeno da je tužitelju, HRVI-u, nastao potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom (20%) kao posljedica bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom (80%) kao posljedica bolesti izvan tih okolnosti te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od 12. kolovoza 2021. u iznosu od 3.133,91 kuna mjesečno, umjesto koje će se isplaćivati najniža mirovina u iznosu od 3.244,97 kuna mjesečno.

3. Tuženik podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude u kojoj u bitnom ističe da je u očitovanjima vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje od 5. ožujka 2025. i 15. travnja 2025. jasno i argumentirano navedeno zbog čega je kod tužitelja potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan dijelom bolestima (PTSP i trajne promjene osobnosti) zadobivenim u obrani suvereniteta Republike Hrvatske (20%), a dijelom (80%) bolešću izvan tih okolnosti (depresivni poremećaj pod dijagnozama F33.1, F33.2 i F33, koksartroza i kontraktura kuka obostrano II. -III. stupnja s postavljenom indikacijom za operativno liječenje, koje su dovele do šepanja u hodu, varikoziteti potkoljenica uz posttromobotički sindrom, gastritis i duodenitis i križobolja). Stoga nije bilo činjenične ni pravne osnove da sud u cijelosti prihvati nalaz i mišljenje sudskog vještaka. Pored toga tuženik ističe da je tužitelju utvrđen status HRVI -a s 20% oštećenja organizma po osnovi bolesti PTSP-a, dok depresivni poremećaj nije priznat kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu. S obzirom na to da tužitelj nije ostvario status HRVI-a iz Domovinskog rata na temelju depresivnog poremećaja, tuženik smatra da nije bilo osnove za provođenje sudskog medicinskog vještačenja u pogledu spornog pitanja kao ni osnove da sud utvrdi da je ta bolest nastala kao posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno da poveća omjer uzroka invalidnosti u vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. U prilog tome poziva se na članak 30. stavak 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", 121/17., 98/19. i 84/21.; u daljnjem tekstu: ZHBDR). Mišljenja je da iz članka 30. ZHBDR-a proizlazi da se za određivanje uzroka invalidnosti kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu mogu uzeti samo one bolesti/ozljede koje su neposredna posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu i na temelju kojih je ostvaren status HRVI-a. U brojnim presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženo je takvo pravno stajalište koje se odnosi na članak 15. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“, 174/04., 92/05., 2/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13. – pročišćeni tekst, 33/13., 148/13. i 92/14.), a koji sadržajno odgovara odredbama važećeg članka 30. ZHBDR-a. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenut je na zahtjev tužitelja od 13. srpnja 2021. radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu na temelju utvrđenog statusa HRVI-a.

7. Među strankama je sporan omjer uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti.

8. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž- 2319/2023-3 od 14. ožujka 2024. poništena je presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: poslovni broj: 5 UsI-506/22-8 od 28. ožujka 2023., donesena u istoj stvari te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Navedena presuda ovoga Suda temelji se na zaključku da je, prihvativši činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku bez omogućavanja tužitelju da ga (stvarno) ospori pred sudom, prvostupanjski sud nerazmjerno ograničio tužiteljevo pravo da iznosi i dokazuje tvrdnje koje mu idu u prilog, čime je doveo tužitelja u neravnopravni položaj u odnosu na drugu stranu u postupku te povrijedio ustavno i konvencijsko pravo tužitelja na pošteno suđenje.

9. Odlučne medicinske činjenice u upravnom postupku utvrđene se na temelju vještačenja u dva stupnja prema kojemu je uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja bolest u vezi s njegovim sudjelovanjem u Domovinskom ratu 20% (PTSP i trajne promjene osobnosti) i bolest koja nije u vezi s Domovinskim ratom 80% (depresivni poremećaj, koksartroza i kontraktura kuka obostrano II. i III. stupnja s postavljenom indikacijom za operativno liječenje koje su dovele do šepanja u hodu, varikoziteti potkoljenica uz posttromobotički sindrom, gastritis i duodenitis, križobolja). Polazeći od činjenice da tužitelj ima status HRVI-a s 20% oštećenja organizma po osnovi psihičke bolesti, a imajući na umu izraženost poremećaja, terapiju koju uzima te druge tjelesne tegobe (stanje iza tromboze i obostranu koksartrozu koja zahtjeva operativno liječenje), vještaci iz upravnog postupka ocjenjuju da na radnu sposobnost više utječu tjelesne tegobe koje su izvan okolnosti iz ZHBDR-a.

10. U upravnom sporu provedeno je sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Damiru Vodopivcu, dr. med., spec. medicine rada, koji u svom nalazu i mišljenju od 7. siječnja 2025. navodi da se tužitelj 17 godina psihijatrijski liječi zbog pojačane napetosti, razdražljivosti, problema usnivanja, a koje simptome su psihijatar i psiholog ocijenili kao simptome kroničnog PTSP-a težeg stupnja, koju bolest je tužitelj kontinuirano ambulantno liječio i višekratno bolnički. Vijeće vještaka je 25. kolovoza 2021. navedene psihičke bolesti ocijenilo kao “glavne bolesti” od utjecaja na gubitak radne sposobnosti tužitelja. Pored navedenih bolesti, na radnu sposobnost utječu i bolesti Coxarthrosis i Syndroma varicosum cruris. Sudski vještak nalazi u medicinskoj dokumentaciji samo jedan RTG nalaz koji opisuje obostranu artrozu kukova II. i III. stupnja, promjene na temelju kojih je fizijatar tužitelju preporučio fizikalnu terapiju te nalaz CDFI vena desne potkoljenice iz veljače 2016. koji je, po preboljenoj trombozi, bio uredan. Sudski vještak ističe da na radnu sposobnost ne može utjecati bolest koje više nema, dok u vezi s promjenama kukova nema podataka o liječenju, pa sudski vještak smatra (vezano za kontraindikacije za rad programera-tehničara informatičkih uređaja) da na gubitak radne sposobnosti tužitelja gotovo isključivo utječu psihički simptomi, a ne tjelesni simptomi, koji ne dominiraju i ne mogu dominirati, već minorno utječu na radnu sposobnost. Slijedom iznesenoga, sudski vještak je suglasan s mišljenjem vijeća viših vještaka da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti od 12. kolovoza 2021. Međutim, drugačijim smatra omjer uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti - 90% bolesti koje su u vezi s Domovinskim ratom (PTSP i trajne promjene osobnosti), a 10% bolesti izvan tih okolnosti.

11. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju sudskog vještaka, pozivajući se na stav vijeća viših vještaka prema kojemu kliničku sliku i posljedice dugotrajnog liječenja generiraju i simptomi drugih poremećaja koji se ne mogu dovesti u vezu s tužiteljevim sudjelovanjem u Domovinskom ratu, a koji su od utjecaja na radnu sposobnost. Smatra da kod tužitelja postoji potpuni gubitak radne sposobnosti s uzrokom 20% bolest zadobivena u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i 80% bolest izvan tih okolnosti.

12. S obzirom na tuženikovo osporavanje nalaza i mišljenja sudskog vještaka, sudski je vještak pisanim putem dodatno pojasnio i obrazložio svoje zaključke i detaljno se očitovao na prigovore tuženika.

13. U dopuni svog mišljenja sudski vještak navodi da tuženik nije kritički sagledao koliko psihička bolest PTSP utječe na radnu sposobnost tužitelja, SSS elektrotehničara, koji je radio na poslovima programera. U odnosu na postavljenu indikaciju operativnog liječenja obostrane artroze kukova tužitelja sudski vještak navodi da tužitelj, kao elektrotehničar, na poslu sjedi i može obavljati svoj posao kroz osmosatno radno vrijeme. Nadalje ističe da pri ocjeni radne sposobnosti somatske tegobe nisu kriterij za ocjenu invalidnosti, već je potrebno utvrditi koliko bolest / bolesti utječu na radni proces, poznavajući patologiju bolesti i radno mjesto osobe o kojoj je riječ. Smatra da gastritis i duodenitis, koji se liječi terapijom IPP-a, ne utječu niti mogu utjecati na radnu sposobnost bilo koje profesije jer je riječ o kroničnoj, dugotrajnoj upalnoj bolesti želuca i početnog dijela tankog crijeva. Te bolesti, ako nema podataka o komplikacijama, ne utječu na invalidnost, već samo na privremenu radnu (ne)sposobnost, odnosno bolovanje. Varikoziteti i posttrombotski sindrom isto tako ne utječu niti mogu utjecati jer je pretragom CDFI vena desne potkoljenice utvrđena uredna prohodnost vena, odnosno uredan nalaz. Navedene bolesti mogu u datom trenutku utjecati samo na privremenu radnu (ne)sposobnost, bolovanje, a ne invalidnost, jer ako bolest više ne postoji, ne može utjecati na invalidnost. Artroza kukova i križobolja također je dostupna liječenju fizikalnom terapijom i korištenjem NSAR te također utječu na privremenu radnu (ne)sposobnost, a ne, u konkretnom slučaju, na invalidnost. Pored toga, nema podataka da je tužitelj proveo stacionarnu fizikalnu terapiju niti da je operirao artrozu kukova. U pogledu psihičke bolesti PTSP i depresije sudski vještak navodi da se depresija razvija kao komorbiditena bolest PTSP-a te se navedene bolesti ne mogu gledati odvojeno. To potvrđuje i činjenica koju je tuženik i sam naveo da u kliničkoj slici zaostaju smetnje iz kruga PTSP -a uz komorbiditetni depresivni poremećaj. Iz medicinske dokumentacije proizlazi da su se navedene bolesti istodobno razvile, a ne svaka pojedinačno, i liječile istim lijekovima. Stoga ih se ni u ocijeni uzroka invalidnosti ne može razdvajati. Pored toga sudski vještak ističe da programer ugovara, dogovara, izvršava poslove, vodi knjigovodstvene evidencije, ispravlja pogreške u radu drugih, programira, popravlja itd., što znači da su sve kontraindikacije za posao programera vezane uz psihičke bolesti, a ne i za ostale bolesti, a što i sam tuženik navodi u jednom od svojih rješenja (da tužitelj ne može obavljati poslove koji zahtijevaju rad sa strankama, koncentraciju, pamćenje, adaptabilnost, socijabilnost, rukovođenje, sposobnost organiziranja, sposobnost rukovođenja, brza reakcija na zbijeni rad informacija).

14. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka smatrajući ga valjanim, stručnim i potpuno obrazloženim u pogledu odlučnih medicinskih činjenica potrebnih za donošenje odluke u predmetnom upravnom sporu. Sud se priklonio argumentaciji sudskog vještaka da se patofiziološki PTSP i depresija ne mogu gledati odvojeno u ocjeni uzroka invalidnosti jer se u konkretnom slučaju depresija razvila isključivo kao komorbiditena bolest PTSP-a, a što nije protivno T 238b Liste postotaka oštećenja organizma po kojoj je tužitelju priznat status HRVI-a. Naime ta točka obuhvaća sve psihičke poremećaje vezane uz ratnu traumu (PTSP i trajne promjene osobnosti nakon ratnog PTSP) ako se utvrdi da prije rata nije bolovao od psihičkih poremećaja te ako se tijekom ocjene oštećenja organizma isključe druga traumatska iskustva osim ratnih. Osim toga, po ocjeni suda, sudski vještak je dao jasne i uvjerljivije medicinske razloge za zaključak da su gotovo sve navedene kontraindikacije za posao programera vezane uz navedene psihičke bolesti, a ne dominantno za navedene tjelesne bolesti.

15. Ocjenjujući osnovanost žalbe u granicama razloga navedenih u žalbi u smislu članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine,“ 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZUS), ovaj Sud polazi od činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom sporu koje tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju. Smatrajući da su u predmetnom postupku odlučne činjenice pravilno utvrđene sudskim vještačenjem (s obzirom na to da podaci iz spisa predmeta ne dovode u sumnju omjer uzroka invalidnosti koji je, stručnim i valjano, iscrpno obrazloženim, nalazom i mišljenjem utvrdio sudski vještak), ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo. Bitno je naglasiti da su vještaci iz upravnog postupka i sudski vještak u konkretnom slučaju suglasni da PTSP i trajne promjene osobnosti čine dio uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja vezanog uz sudjelovanje u Domovinskom ratu, s neznatnom razlikom u tome što sudski vještak smatra da se PTSP i depresija ne mogu gledati odvojeno. Temeljna se razlika među vještacima odnosi na postotak u kojemu navedene bolesti sudjeluju u uzroku potpunog gubitka radne sposobnosti tužitelja. U takvoj situaciji nije moguće prihvatiti žalbeni navod da je u konkretnom slučaju, suprotno članku 30. ZHBDR-a, bolest depresivni poremećaj povećala omjer uzroka invalidnosti u vezi sa sudjelovanjem u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.

16. Slijedom navedenog, zaključivši da žalbeni navodi ne mogu dovesti do drukčijeg ishoda ovoga postupka, Sud je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković