Poslovni broj: Usž-417/2026-5

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Radmile Bolanča Vuković, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Mire Kovačić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Andreje Pejković Rabi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Gašpar Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, Vukovarska 17/V, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanska, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Dubrovnik, V. Nazora 32, radi privremenog boravka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-569/24-28 od 16. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-569/24-28 od 16. srpnja 2025.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-02/23-03/16270, URBROJ: 511-03-06- 24-13 od 19. veljače 2024. kao i zahtjev za naknadu troškova spora.

2. Rješenjem tuženika od 19. veljače 2024. odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Republike Srbije, za izdavanje odobrenja za privremeni boravak iz humanitarnih razloga u Republici Hrvatskoj; tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske; zabranjuje mu se ulazak i boravak u Republici Hrvatskoj na dvije godine, računajući od dana napuštanja Republike Hrvatske; određuje mu se rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a, odnosno Republike Hrvatske u trajanju od 30 dana; određeno je da je tužitelj dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske, u roku koji mu je određen, prijaviti se policijskom službeniku na graničnom prijelazu i predati mu to rješenje te je riješeno da će se tužitelj prisilno udaljiti iz EGP-a, odnosno Republike Hrvatske ako ne napusti teritorij Republike Hrvatske u roku koji mu je određen rješenjem.

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude iz svih, zakonom propisanih, razloga. U žalbi u bitnom ističe da u osporenom rješenju tuženika nisu navedeni relevantni ni dostatni razlozi koji bi opravdavali njegovo donošenje niti su u pobijanoj presudi, čak ni sumarno, iznesene bilo kakve okolnosti koje bi upućivale na opasnost tužitelja za nacionalnu sigurnost i javni poredak, odnosno na temelju kojih dokaza bi proizlazilo da je tužitelj sudionik u aktivnostima organiziranog i gospodarskog kriminala, da njegov boravak u Republici Hrvatskoj može uzrokovati sukobljavanje kriminalnih skupina i eskalaciju nasilja na području Republike Hrvatske zbog osveta, ucjena i sl. Prigovara da mu u postupku pred prvostupanjskim sudom, a ni u upravnom postupku nije bilo omogućeno da se barem sumarno ili općenito upozna s dokazima koji navodno upućuju na to da on predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Stoga ističe da ne zna kako se došlo do proizvoljnog mišljenja Sigurnosno-obavještajne agencije (u daljnjem tekstu: SOA) da on predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, premda je u skladu s člankom 23. stavkom 1. Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite i člankom 47. Povelje Europske unije o temeljnim pravima obveza prvostupanjskog suda bila tužitelju i njegovim opunomoćenicima priopćiti barem bitan sadržaj razloga za donošenje osporenog rješenja, a što prvostupanjski sud nije učinio.

4. S obzirom na to da je navodna opasnost tužitelja za nacionalnu sigurnost i javni poredak u osporenom rješenju i u pobijanoj presudi zasnovana isključivo na negativnom mišljenju SOA-e i klasificiranim podacima u spisu, tužitelj smatra da mu je prvostupanjski sud u ovom upravnom sporu morao omogućiti barem najminimalniju moguću zaštitu njegovih prava u odnosu na razloge koji navodno opravdavaju zaključak da je on opasan za nacionalnu sigurnost i javni poredak. Prigovara što je prvostupanjski sud, izvan rasprave i bez prisutnosti stranaka, izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e s oznakom "povjerljivo", na temelju kojih je donijeto osporeno rješenje, ne navodeći nijednu okolnost iz koje bi bilo vidljivo da je osnovana, a time i zakonita, ocjena tuženika da tužitelj predstavlja prijetnju za nacionalnu sigurnost i javni poredak Republike Hrvatske. Smatra da mu je time povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pošteno suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine

– Međunarodni ugovori“, 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06., 13/17. i 6/24.), čiji je sastavni dio pravo na obrazloženu odluku.

5. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu prvostupanjsku presudu, izvrši neposredni uvid u spis prvostupanjskog suda, mišljenje SOA-e od 31. siječnja 2024. i informacije na temelju kojih je doneseno to mišljenje te sam riješi stvar na način da prihvati tužbeni zahtjev i tužitelju odobri privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Traži i naknadu troškova ovog upravnog spora, uključujući i troškove žalbenog postupka.

6. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da SOA, između ostalog, prikuplja informacije preventivno te je u konkretnom slučaju ocijenila da su postojeća saznanja dovoljna osnova za negativno mišljenje. Okolnost što je SOA ocijenila da određene aktivnosti tužitelja predstavljaju ozbiljnu prijetnju nekom aspektu nacionalne sigurnosti i što prema mjerodavnim propisima podatke o tome sadržane u klasificiranim dokumentima nije dopušteno učiniti dostupnim tužitelju, sama po sebi, ne znači da je tužitelju uskraćena zaštita njegovih prava. Pored toga tuženik upire na ustaljenu praksu upravnih sudova prema kojoj SOA, na poziv suca u određenom predmetu, dostavi sudu na uvid širi spektar podataka i dokumenata na kojima je temeljila svoje mišljenje. Na taj se način utvrđuje je li rješenje zakonito i opravdano, a što je učinjeno i u konkretnom slučaju. Napominje da je u prethodnom, pravomoćno okončanom sporu radi privremenog boravka, tužiteljeva žalba, podnesena iz istih razloga kao i u ovom predmetu, odbijena kao neosnovana. Tuženik smatra da su žalbeni navodi tužitelja usmjereni isključivo na odugovlačenje postupka kako bi se izbjeglo izvršenje osporenog rješenja. Predlaže odbijanje žalbe.

7. Žalba nije osnovana.

8. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; u daljnjem tekstu: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

9. Prije svega valja istaknuti da je predmetni zahtjev tužitelja za izdavanje odobrenja za privremeni boravak (iz humanitarnih razloga) u Republici Hrvatskoj podnesen nakon što je njegov raniji zahtjev za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj (u svrhu spajanja obitelji) odbijen rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca, Dubrovnik, broj: 511-03-06/2-UP/I- 2/179-7-21 od 25. travnja 2022. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1382/22-13 od 5. svibnja 2023. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika od 25. travnja 2022., dok je presudom ovoga Suda, poslovni broj: Usž-2762/23-4 od 9. listopada 2024. odbijena tužiteljeva žalba i potvrđena presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1382/22-13 od 5. svibnja 2023. Razlozi osporavanja presude Upravnog suda u Splitu od 5. svibnja 2023. gotovo su istovjetni razlozima osporavanja presude prvostupanjskog suda donesene u ovom sporu.

10. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 11. prosinca 2023. za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj zbog humanitarnih razloga. Iz zapisnika o saslušanju tužitelja od 4. siječnja 2024. proizlazi da je tužitelj u bitnom istaknuo kako zahtjev podnosi zbog toga što su mu ukinuta sva ljudska prava, pravo na rad, pravo na zdravstveno osiguranje jer ga se smatra nacionalom prijetnjom. Iz mišljenja SOA-e, KLASA: 216 03/22-01/42, URBROJ: 539-030000/584-24-3 od 31. siječnja 2024., koje prileži spisu predmeta i koje je označeno kao „neklasificirano“, proizlazi da SOA raspolaže podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje tužiteljeva zahtjeva za odobrenje privremenog boravka jer tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak te ne ispunjava uvjete iz članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22. i 151/22.; u daljnjem tekstu: ZS); da se tijekom postupanja u okviru zakonom definiranog djelokruga SOA-e, na temelju nadležnosti iz članka 42. Zakona o sigurnosno obavještajnom sustavu („Narodne novine“, 79/06. i 105/06.) te članaka 6. i 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, 85/08. i 86/12.; u daljnjem tekstu: ZSP) te s time povezanim člankom 5. ZS-a, došlo do saznanja da je tužitelj sudionik u aktivnostima organiziranog i gospodarskog kriminala te da se s obzirom na navedeno smatra da boravak tužitelja u Republici Hrvatskoj može uzrokovati sukobljavanje kriminalnih skupina i eskalaciju nasilja na području Republike Hrvatske zbog osveta, ucjena i sl., kao i da se smatra da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, zbog čega se daje negativno mišljenje.

11. Člankom 57. stavkom 1. točkom 5. ZS-a propisano je da se privremeni boravak odobrava državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u Republici Hrvatskoj u svrhu humanitarnog razloga.

12. Članak 79. stavak 1. ZS-a propisuje da će se privremeni boravak zbog humanitarnih razloga odobriti državljaninu treće zemlje ako je kao žrtva trgovanja ljudima prihvatio program pomoći i zaštite, ako je maloljetnik koji je napušten ili je žrtva organiziranog kriminala ili je zbog drugih razloga ostao bez roditeljske zaštite, skrbništva ili bez pratnje, državljaninu treće zemlje koji je do dana podnošenja zahtjeva najmanje deset godina bio u statusu izbjeglice ili koji je obuhvaćen programom obnove ili povratka ili stambenog zbrinjavanja izbjeglica iz Republike Hrvatske, što se dokazuje potvrdom tijela državne uprave nadležnog za stambeno zbrinjavanje, ako surađuje s nadležnim tijelima i njegovo je sudjelovanje nužno u kaznenom postupku koji se vodi protiv poslodavca koji ga je nezakonito zapošljavao te zbog ozbiljnih opravdanih razloga humanitarne prirode.

13. Člankom 59. stavkom 1. točkom 7. ZS-a propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Stavkom 2. toga članka propisano je da će se zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbiti ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. toga članka.

14. Člankom 5. stavkom 1. ZS-a propisano je da sigurnosnu provjeru za državljanina treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi SOA sukladno propisu kojim se uređuje provođenje sigurnosnih provjera. Prema stavku 2. navedenog članka, u odlukama koje se donose sukladno odredbama ZS-a, na temelju sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti, navest će se zakonska odredba te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti.

15. Člankom 41. ZSP-a propisano je da kad je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u Republici Hrvatskoj i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna SOA dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

16. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja tuženik je zaključio da postoje sigurnosne zapreke za donošenje pozitivne odluke o tužiteljevu zahtjevu za izdavanje odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj iz humanitarnih razloga te da su ispunjene zakonske pretpostavke za protjerivanje tužitelja i zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj.

17. Prvostupanjski je sud izvršio uvid u klasificirane podatke SOA-e s oznakom „povjerljivo“ na temelju kojih je donijeto osporeno rješenje te je ocijen io kako u dokumentima SOA-e postoje podaci koji opravdavaju zaključak da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak u smislu članka 59. stavka 1. točke 7. ZS-a.

18. U odnosu na pristup tužitelja klasificiranim podacima SOA-e s oznakom „povjerljivo“, prvostupanjski sud navodi da se ti podaci nisu mogli dati na uvid tužitelju niti su mogli sa svojim cjelokupnim sadržajem biti navedeni u obrazloženju odluke s obzirom na to da uvid u klasificirane podatke mogu izvršiti samo osobe koje su na propisani način upoznate s načinom postupanja s klasificiranim podacima.

19. Slijedom navedenog, prema ocjeni prvostupanjskog suda, tuženik je osnovano utvrdio postojanje sigurnosnih zapreka u konkretnom slučaju te stoga zakonito odbio zahtjev tužitelja, pri čemu je u obrazloženju rješenja iznio jasne razloge za svoju odluku. Sud je imao na umu i činjenicu da je tužitelju rješenjem tuženika, broj: 511 -03- 06/2UP/I-2/179-7- 21 od 25. travnja 2022. već odbijen zahtjev za privremeni boravak i to zbog sigurnosnih razloga, pa promjena svrhe boravka, kraj činjenice i daljnjeg postojanja sigurnosne zapreke na strani tužitelja, ne može utjecati na drugačiju odluku.

20. U ovom je žalbenom postupku ovaj Sud izvršio uvid u spis SOA -e odnosno u cjelokupnu dokumentaciju na kojoj je utemeljeno mišljenje SOA-e, među ostalim i u klasificirane podatke SOA-e s oznakom "povjerljivo".

21. Ocjenjujući osnovanost žalbe valja imati na umu okolnost da negativno mišljenje SOA-e (s podacima koji upućuju na zaključak da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost) nije jedini razlog za donošenje negativne odluke o zahtjevu tužitelja, već je to i prijetnja za javni poredak koja proizlazi iz njegove povezanosti s kriminalnim miljeom odnosno sudjelovanjem u aktivnostima organiziranog i gospodarskog kriminala, a što je utvrđeno u postupku. Navedene činjenice tužitelju nisu nepoznate te se o njima očitovao u predmetnom postupku. S obzirom na to da je riječ o okolnostima koje opravdavaju zaključak o postojanju opasnosti za javni poredak, ovaj Sud smatra da su već i te okolnosti, same za sebe, dostatne za negativnu odluku o tužiteljevu zahtjevu i njegovo protjerivanje iz Republike Hrvatske. Stoga Sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja nije odlučno je li tužitelj bio upoznat sa sadržajem klasificiranih podataka na temelju kojih je sastavljeno mišljenje SOA-e.

22. Osvrćući se na žalbene prigovore o uskraćivanju podataka (ili dijela podataka) tužitelju sadržanih u klasificiranim dokumentima SOA-e te u vezi s tim, o povredi ustavnog i konvencijskog prava na pošteno suđenje, valja istaknuti da okolnost što je SOA ocijenila da određene aktivnosti tužitelja predstavljaju ozbiljnu prijetnju nekom aspektu nacionalne sigurnosti, i što u skladu s mjerodavnim zakonima, podatke o tome sadržane u klasificiranim dokumentima nije dopušteno učiniti dostupnima tužitelju, sama po sebi, ne znači da je tužitelju uskraćena zaštita njegovih prava koju mu jamči ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. U tom smislu Sud naglašava da je tužitelju omogućena sudska zaštita njegovih prava u okviru koje je zaštite nadležni prvostupanjski sud, a u žalbenom postupku i ovaj Sud, ispitao osnovanost razloga zbog kojih je SOA dala negativno mišljenje. Valja dodati da je u konkretnoj pravnoj stvari, prvostupanjski sud obrazložio svoje stajalište o tome da tužitelj predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost odnosno za javni poredak pri čemu je tužitelju u upravnom sporu omogućeno dokazivati protivno, no on nije ponudio dokaz kojim bi osporio utvrđenja SOA-e i tuženika.

23. Pored navedenoga potrebno je istaknuti da je prvostupanjski sud dao mogućnost tužitelju izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima u predmetnom upravnom sporu te je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja pobijane odluke tuženika kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu. Suprotno žalbenim navodima, obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja, dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

24. Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u predmetnom postupku, odnosno činjenice da tužitelj, prema podacima iz spisa predmeta predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak, iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja tuženika i prvostupanjske presude, a koje razloge podupiru i činjenice koje je ovaj Sud utvrdio uvidom u spis predmeta SOA-e odnosno klasificirane dokumente, valja zaključiti da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je rješenje tuženika zakonito.

25. Prema ocjeni ovoga Suda, bitno je naglasiti i to da, neovisno o svemu navedenome, u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni (osnovne) pretpostavke za odobrenje privremenog boravka zbog humanitarnih razloga tužitelju, propisane člankom 79. stavkom 1. ZS-a, uključujući ozbiljne opravdane razloge humanitarne prirode. Naime, okolnosti koje tužitelj navodi kao razloge podnošenja zahtjeva (ugrožavanje njegovih ljudskih prava, prava na rad, prava na zdravstveno osiguranje – nedostupnost zdravstvene zaštite tužitelju, prestanak važenja vozačke dozvole), promatrane u svjetlu ukupnosti podataka spisa javnopravnog tijela i suda, ne mogu se smatrati ozbiljnim opravdanim razlozima humanitarne prirode koji bi (čak i da ne postoje utvrđenja vezana uz nacionalnu sigurnost i javni poredak) opravdali odobrenje privremenog boravka tužitelju zbog humanitarnih razloga.

26. Slijedom svega iznesenog, ovaj Sud zaključuje da žalbeni navodi ne mogu dovesti u sumnju zakonitost osporene prvostupanjske presude.

27. S obzirom na navedeno, a imajući na umu činjenicu da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost osporavane presude po bilo kojoj osnovi, valjalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke.

28. Budući da nije uspio u ovom žalbenom postupku, nije osnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka. Stoga je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Predsjednica vijeća

Radmila Bolanča Vuković