REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-53/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ivi Kancijanić, u pravnoj stvari tužitelja CŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-579/2016-47 od 27. siječnja 2026., 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja te se potvrđuje presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-579/2016-47 od 27. siječnja 2026. u točki II. izreke.

II. Djelomično se uvažava žaba tužitelja te se preinačuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-579/2016-47 od 27. siječnja 2026. u točki IV. izreke tako da glasi:

„IV Tuženica je dužna tužitelju nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 533,25 eura sa zateznim kamatama koja teku od 31. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

- u točki I. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor s uključenim minulim radom za utuženo razdoblje od 1. rujna 2011. do 1. lipnja 2016. iznos od 226,76 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako su specificirane u izreci odluke,

- u točki II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćene jubilarne nagrade iznos od 66,36 eura neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 16. ožujka 2013. do isplate,

- u točki III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji je sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće,

- u točki IV. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 35,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate, u roku 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija točke II. i IV. navedene presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Prigovara da sud nije obrazložio razloge odbijanja dijela tužbenog zahtjeva unatoč činjenici što iz provedenog vještačenja proizlazi da je tužitelj u veljači 2013. stekao pravo na jubilarnu nagradu za navršenih pet godina neprekidne službe u iznosu od 66,36 eura te smatra da mu je navedenu jubilarnu nagradu trebalo priznati na temelju članka 69. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Ističe da u tom dijelu sud nije donio odluku na temelju savjesne i brižljive ocjene dokaza čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a. U odnosu na odluku o parničnim troškovima smatra da nije pravilno odmjeren uspjeh stranaka u sporu prema članka 154. stavka 2. ZPP-a. Posebno ističe da je u konkretnoj materiji u istovrsnim predmetima dulji niz godina postojala neujednačena sudska praksa. Predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje troškove sastavljanja žalbe u iznosu od 78,12 eura.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema članku 359. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. – ispravak, 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja protiv odluke o glavnoj stvari nije osnovana, a osnovana je protiv odluke o parničnim troškovima.

6. U ovom postupku, u kome je prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predmet spora bila isplata razlike plaće za godišnji odmor u iznosu od 226,76 eura te jubilarne nagrade u iznosu od 66,36 eura neto, u žalbenoj fazi postupka sporna je samo osnovanost zahtjeva za isplatu jubilarne nagrade u iznosu od 66,36 eura neto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te pravilnost i zakonitost odluke o parničnim troškovima.

7. Sud prvog stupnja je, unatoč činjenici što je sudski vještak utvrdio da bi tužitelju pripadala jubilarna nagrada za navršenih pet godina rada u veljači 2013. prema članku 69. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 141/2012.), a koja se prema stavku 3. toga članka isplaćuje sljedećeg mjeseca nakon što je zaposlenik ostvario pravo na jubilarnu nagradu, odbio taj dio tužbenog zahtjeva jer je člankom 5. Dodatka I Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 89/2012.) propisano da se pravo na jubilarnu naknadu iz članka 62. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u 2013. neće primjenjivati za službenike koji navrše 5,15, 25 i 35 godina neprekidne službe.

8. S obzirom na vrijednost predmeta spora, riječ je o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. ZPP-a. Prema članku 467. stavku 1. ZPP-a, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a) te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Stoga nisu razmatrani oni žalbeni navodi koji se odnose na povredu odredaba parničnog postupka iz članka 8. u vezi s člankom 354. stavkom 1. ZPP-a te na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

9. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je sud prvog stupnja jasno naveo na kojoj odredbi materijalnog prava temelji odbijajući dio odluke.

10. Nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Odbijajući dio odluke rezultat je pravilne primjene članka 5. stavka 1. Dodatka I Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 89/2012.), kojim je propisano da se pravo na jubilarnu naknadu iz članka 62. stavka 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u 2013. neće primjenjivati za službenike koji navrše 5,15,25 i 35 godina neprekidne službe, s obzirom na nespornu činjenicu da je te godine tužitelj navršio pet godina radnog staža kod tuženice. Stoga činjenica što je sudski vještak odredio visinu ove naknade nije ni od kakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost donesene odluke, jer je zadatak vještaka obaviti odgovarajući financijski izračun po nalogu suda, dok o osnovanosti zahtjeva odlučuje sud.

12. U dijelu koji se odnosi na odluku o glavnoj stvari je stoga žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je pobijana presuda, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP -a.

13. Međutim, žalbom se osnovano osporava odluka o parničnim troškovima sadržana u pobijanoj odluci.

13.1. Tu je odluku sud prvog stupnja donio pozivajući se na odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, uz obrazloženje da je tužitelj u parnici uspio u odnosu na jednu osnovu odnosno 50%, dok je s visinom tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 30% pa da njegov prosječni uspjeh iznosi 40%, slijedom čega je tuženici dužan naknaditi 20% parničnih troškova.

13.2. Prema odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

13.3. Tužitelj je konačno preciziranim tužbenim zahtjevom iz podneska od 20. listopada 2025. zahtijevao isplatu ukupnog iznosa od 293,12 eura, od čega na ime razlike plaće za godišnji odmor 226,76 eura bruto, a na ime jubilarne naknade 66,36 eura. S tim je novčanim zahtjevom on uspio u omjeru od 77%, jer je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće za godišnji odmor.

13.4. Budući da se radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva za isplatu jubilarne naknade nisu izvodili posebni dokazi, jer je riječ isključivo o pravnom pitanju, a ukupni tužbeni zahtjev je i s tim zahtjevom unutar istog tarifnog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.; dalje: Tarifa), po shvaćanju ovog suda sud prvog stupnja je neosnovano posebno cijenio tužiteljev neuspjeh s tom osnovom i time faktično umanjio njegov konačni uspjeh u sporu. Naknadu parničnih troškova je stoga trebalo odmjeriti isključivo prema kvantitativnom uspjehu u sporu te tužitelju dosuditi 54% parničnih troškova.

13.5. Prema odredbama tužitelju pripada trošak zahtjeva za mirno rješenje, tužbe, zastupanja na ročištima 8. prosinca 2016. i 10. prosinca 2025. i sastavljanja podnesaka od 11. rujna 2017. i 20. listopada 2025., za svaku radnju po 25 bodova, što ukupno s PDV-om iznosi 375,00 eura, a prema tužiteljevom uspjehu u sporu daje mu pravo na naknadu parničnih troškova u iznosu od 202,50 eura.

13.6. Trošak vještačenja u iznosu od 330,75 euro tužitelju pripada u cijelosti, jer je bio nužan za donošenje odluke o prihvaćenom dijelu tužbenog zahtjeva, a visina jubilarne naknade (s kojim dijelom zahtjeva tužitelj nije uspio) je propisana pa očitovanje vještaka u tom dijelu nije moglo povećati ukupne troškove vještačenja. Tužitelju su stoga priznati parnični troškovi u ukupnom iznosu od 533,25 eura.

14. Stoga je u tom dijelu žalba uvažena i preinačena je odluka o troškova postupka sadržana u presudi, na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a.

15. Odluka o tijeku zateznih kamata na troškove postupka temelji se na članku 151. stavku 3. ZPP-a.

16. Tužitelj je uspio sa žalbom isključivo protiv odluke o parničnim troškovima, što predstavlja sporedni zahtjev, pa nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (arg. iz članka 35. stavka 2. ZPP-a).

U Puli 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Iva Kancijanić