Poslovni broj: Usž-2549/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog Suda, Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Marine Kosović Marković, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice CE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Natalija Đuran Tršinski, odvjetnica u Zaboku, Matije Gupca 30, protiv tuženika Krapinsko-zagorske županije, Krapina, Magistratska 1, OIB: 20042466298, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Općine Bedekovčina, Bedekovčina, Trg Ante Starčevića 4, OIB: 33523559931, radi sufinanciranja katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga, odlučujući o žalbama tuženika i zainteresirane osobe, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3069/2024-13 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe tuženika i zainteresirane osobe i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3069/2024-13 od 26. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika, KLASA: UP/II-410-08/23-01/143, URBROJ: 2140-07/3-24-4 od 22. svibnja 2024. (točka I. izreke), i privremeno rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Općine Bedekovčina KLASA: UP/I-931-01/22-01/171, URBROJ: 2140-8-4-1-23-4 od 12. rujna 2023. (točka II. izreke) te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 62,50 € sa zateznim kamatama u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude (točka III. izreke) te je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora u preostalom dijelu.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice podnesena protiv privremenog rješenja prvostupanjskog tijela od 12. rujna 2023., kojim je tužiteljici, kao nositeljici prava na nekretninama, utvrđena obveza sudjelovanja u sufinanciranju katastarske izmjere i obnove zemljišnih knjiga za čestice iz posjedovnog lista broj 171 k. o. [katastarska općina], sveukupne površine 4438 m[2] , i to u 1/2 dijela, u iznosu od 106,02 €. Istim rješenjem utvrđeno je da će se, nakon završenog postupka upisa u katastarski operat i zemljišne knjige, nositeljima prava izdati konačno rješenje kojim će se utvrditi visina konačnog iznosa kojim su obvezni sudjelovati u sufinanciranju katastarske izmjere, visina do tada uplaćenog iznosa te razlika za uplatu ili povrat preplaćenog iznosa.

3. Tuženik je protiv osporene presude izjavio žalbu kojom osporava tumačenje odredbe članka 8. stavka 17. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj 112/18. i 39/22.-dalje: Zakon o državnoj izmjeri). Prema navodima tuženika Općina Bedekovčina i Državna geodetska uprava su radi izrade katastra nekretnina na području k. o. [katastarska općina] sklopile Ugovor o javnoj nabavi usluga – katastarska izmjera i izrada elaborata. Tim ugovorom Općina Bedekovčina se obvezala osigurati 60% sredstava, a Državna geodetska uprava 40% sredstava potrebnih za provođenje katastarske izmjere. Navedeni iznos od 60% sredstava, koje se obvezala snositi Općina Bedekovčina, financira se iz sredstava koje na lokalnoj razini prikuplja sama Općina obvezivanjem nositelja prava na nekretninama u k. o. [katastarska općina] na uplatu u općinski proračun. Tvrdi da Općina Bedekovčina u pojedinačnim iznosima obveze nije nametnula ukupni iznos koji prelazi 60% sredstava potrebnih za provođenje katastarske izmjere pa nije prekoračila ograničenja propisana člankom 8. stavkom 17. Zakona o državnoj izmjeri. Slijedom iznijetog smatra da nisu ispunjenje okolnosti za primjenu članka 159. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24-dalje: ZUS), radi čega predlaže da se poništi prvostupanjska presuda.

4. Zainteresirana osoba u žalbi navodi da je sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora jer se samoinicijativno upustio u ocjenu zakonitosti pojedinačne odluke koja nije bila predmet spora te jer se nije očitovao o navodima tužbe. Navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo zauzevši u presudi stav da je zainteresirana osoba bila u obvezi iz svojih proračunskih sredstava osigurati najmanje 50 % od ukupnog iznosa potrebnih sredstava, dok su nositelji prava na nekretninama dužni osigurati najviše 50% ukupnog iznosa potrebnih sredstava. Prema zaključenom Sporazumu između Državne geodetske uprave i Općine Bedekovčina određeno je kako Općina Bedekovčina za katastarsku izmjeru u k. o. [katastarska općina] osigurava 60% troškova, odnosno 1.250.364,72 eura. Prema članku 8. stavku 17. Zakona o državnoj izmjeri ukupan iznos visine sredstava koji se može odrediti da osiguraju nositelji prava za pojedinu nekretninu ne smije biti veći od iznosa koji osigurava jedinica lokalne samouprave. Kako jedinica lokalne samouprave, tj. Općina Bedekovčina osigurava prema sporazumu 60% sredstava, ista može odlukom predstavničkog tijela (temeljem čl. 8. st. 13.) uključiti u financiranje poslova katastra fizičke i pravne osobe, a ukupan iznos tih sredstava koje osiguravaju nositelji prava na nekretninama ne može biti veći od ukupno ugovorenih 60 %, tj. koliko je sukladno sporazumu sa Državnom geodetskom upravom obveza Općine Bedekovčina. Stoga Općina Bedekovčina prema Zakonu o državnoj izmjeri može cijeli taj iznos koji se je obvezala osigurati prema Sporazumu, prevaliti na nositelje prava, no ne može tražiti od nositelja prava više od tog iznosa tj. preko tih 60 %, a što ista niti ne traži. U iznos od 60% sredstava spadaju i troškovi za nekretnine Općine Bedekovčine i Republike Hrvatske čiji trošak izmjere snosi Općina Bedekovčina, kao što snosi i za one nositelje prava koji su oslobođeni plaćanja (jer imaju sukladno Zakonu sve uređeno - nositelji prava na nekretninama koji su nekretninu evidentirali na temelju Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina („Narodne novine“, broj 16/07., 152/08., 124/10., 56/13., 121/16. i 9/17.) ili ovoga Zakona. Također, Općina Bedekovčina snosi troškove i za one nositelje prava koji su korisnici zajamčene minimalne novčane naknade (a oslobođeni su plaćanja sufinanciranja prema Odluci) pa je, slijedom navedenog, netočan zaključak suda kako je Općina Bedekovčina svojom Odlukom faktično prenijela 100% troškova katastarske izmjere na nositelje prava, a ne samo polovicu, kako je to dopušteno odredbama Zakona. Sud je stoga, pogrešno primijenio materijalno pravo zaključivši kako članak 3. Odluke nije u suglasnosti s člankom 8. stavkom 17. Zakona o državnoj izmjeri, odnosno da mu je izričito protivan, već je, upravo suprotno, članak 3. Odluke u skladu s člankom 8. stavkom 17. toga Zakona. Žalitelj ističe kako iz odredbi citiranog članka 8. Zakona nigdje ne proizlazi obveza Općine Bedekovčina da iz svojih proračunskih sredstava osigura najmanje polovicu od ukupnog iznosa potrebnih sredstava koje je obvezna osigurati po Sporazumu. S obzirom da je pogrešna odluka o glavnoj stvari, pogrešna je i odluka o troškovima kojom je tužitelju priznat trošak upravnog spora. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda i vratiti predmet na ponovno suđenje.

5. Tužiteljica, iako je uredno pozvana, nije dostavila odgovor na žalbe.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je poništio rješenje tuženika i privremeno rješenje prvostupanjskog tijela, pri čemu je za svoju odluku naveo argumentirano obrazložene razloge utemeljene na podacima spisa predmeta i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

8. Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju utvrdio nezakonitost rješenja javnopravnih tijela obzirom da su donesena u skladu s Odlukom Općine Bedekovčina o visini iznosa sredstava koja nositelji prava na nekretninama osiguravaju za katastarsku izmjeru i obnovu zemljišnih knjiga za katastarsku Općinu [katastarska općina] ("Službenik glasnik Krapinsko-zagorske županije", broj: 32/22., 36/22., 51/22., dalje: Odluka), a koja nije suglasna sa Zakonom o državnoj izmjeri na temelju kojeg je ta Odluka donesena.

9. Prema ocjeni prvostupanjskog suda odredba članka 3. Odluke nije suglasna s odredbom članka 8. stavka 17. Zakona o državnoj izmjeri radi čega su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 159. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da ako sud u postupku utvrdi da opći akt koji bi trebao primijeniti odnosno pojedina njegova odredba nisu suglasni sa zakonom, na konkretan slučaj može neposredno primijeniti zakon. Međutim, prvostupanjski sud nije postupio na temelju odredbe stavka 2. istog zakonskog članka i podnio zahtjev za ocjenu zakonitosti sporne odredbe općeg akta, iako je to bio dužan. Kako je članak 3. Odluke prestao važiti prije pokretanja ovog upravnog spora stupanjem na snagu Odluke o izmjenama Odluke o visini iznosa sredstava koja nositelji prava na nekretninama osiguravaju za katastarsku izmjeru i obnovu zemljišnih knjiga za katastarsku općinu [katastarska općina] ("Službeni glasnik Krapinsko-zagorske županije", broj: 54/23.), rješenjem ovog Suda poslovni broj Usoz-105/25-3 od 18. srpnja 2025. (a koji je jedini ovlašten ocijeniti zakonitost spornog akta odnosno pojedine njegove odredbe) utvrđeno je da ne postoje pretpostavke za odlučivanje o zakonitosti sporne odredbe Odluke.

10. Sukladno odredbi članka 8. stavka 17. Zakona o državnoj izmjeri, ukupan iznos sredstava kojeg trebaju osigurati nositelji prava za pojedinu nekretninu ne može biti veći od iznosa kojeg je dužna osigurati pojedina jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, u ovom slučaju Općina Bedekovčina, za potrebe obavljanja poslova iz Programa iz stavka 2. ovog članka, odnosno u ovom slučaju izmjere katastarske općine [katastarska općina].

11. Tuženik svojim žalbenim navodima ne spori da je Općina Bedekovčina prema sklopljenom Ugovoru o javnoj nabavi, od ukupne vrijednosti ugovorene izmjere k. o. [katastarska općina], a radi sufinanciranja provedbe katastarske izmjere na površini od 26.169.091,62 m[2] , od nositelja prava na nekretninama rješenjima zadužila iznos od 840.166,37 € primjenom odredbe članka 3. Odluke, kojom se određuje visina sredstava kojima nositelji prava na nekretninama sudjeluju u sufinanciranju provedbe katastarske izmjere u odnosu na površinu nekretnina u posjedovnom listu, a iznosi 0,0478 eura/m[2] odnosno 0,36 kn/m . Međutim, tuženik pogrešno smatra da Općina Bedekovčina nije nositelje prava na nekretninama u k. o. [katastarska općina] zadužila za iznos koji prelazi 60% sredstava potrebnih za provođenje katastarske izmjere te da nije prekoračila ograničenje propisano člankom 8. stavkom 17. Zakona o državnoj izmjeri, jer kad se u odnos stavi ukupni iznos radova i ukupni iznos prihoda po članku 3. odluke, proizlazi da je postotak veći.

12. Prema tome stajalište tuženika je upravo suprotno izričitoj odredbi članka 8. stavka 17. Zakona o državnoj izmjeri prema kojoj se na nositelje prava na nekretninama ne može prebaciti većinski teret sufinanciranja provedbe katastarske izmjere, odnosno Općina Bedekovčina dužna je osigurati iznos koji je veći od iznosa za koji zadužuje nositelje prava na nekretninama.

13. Slijedom iznijetog, ovaj Sud prihvaća ispravnim razloge prvostupanjskog suda da neposrednom primjenom članka 8. stavka 17. Zakona o državnoj izmjeri ocijeni nezakonitim rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela obzirom da je iz utvrđenog činjeničnog stanja razvidno da je ukupno zaduženi iznos sredstava nositelja prava za pojedinu nekretninu veći od iznosa kojeg je dužna osigurati Općina Bedekovčina za potrebe obavljanja poslova izmjere k. o. [katastarska općina], odnosno da se iznosom od 0,36 kn/m[2] (0,0478 eura/m[2] ), koji je određen spornim člankom 3. Odluke, znatno premašuje iznos koji prema odredbama Zakona o državnoj izmjeri smiju snositi nositelji prava na nekretninama, odnosno u konkretnom slučaju tužiteljica.

14. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tuženika i zainteresirane osobe, ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbi.

15. Slijedom navedenog, trebalo je, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Ana Berlengi Fellner