- 1 -              Revd 536/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 536/2024-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. J., OIB: ..., iz M., zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i Š. j.t.d. iz Č., protiv tuženice E. & S. b. d.d., OIB: ..., iz R., zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva H. i p. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-315/2023-4 od 17. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2148/2021-23 od 27. prosinca 2022., u sjednici održanoj 21. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prijedlog za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

 

II. Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici poslovni broj Gž-315/2023-4 od 17. listopada 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-2148/2021-23 od 27. prosinca 2022. u toč. I., II., III., IV. i V. izreke za iznos od 1.405,87 EUR pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP).

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica navodi pravna pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:

 

"1. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C-81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključena od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?

 

2. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?

 

3. Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovara, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?

 

4. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl. br. VTS Pž-7129/13 i pod posl. br. VTS Pž-6632/17?"

 

3. Tuženica još u prijedlogu navodi da je obzirom na nedosljednost sudske prakse da mu je povrijeđeno Ustavom Republike Hrvatske (čl. 29. st. 1.) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 6.) zajamčeno pravo na pravično suđenje, a koja povreda se ogleda u arbitrarnom, proizvoljnom i paušalnom obrazloženju bez valjanih razloga ili argumenata za takav pristup.

 

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

 

5. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ocjenjeno je da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a da nisu ostvarene pretpostavke radi kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.

 

6. Naime, prvo, drugo i četvrto pitanje iz prijedloga nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda i izraženih pravnih shvaćanja u istima primjerice broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18-2 od 19. ožujka 2019. (tako i ovaj sud u Revd 2396/2022-2 od 16. studenoga 2022., Revd 115/2023-2 od 5. travnja 2023., Revd 468/2023-2 od 7. lipnja 2023. i dr.).

 

7. Jednako tako niti treće pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, trećim postavljenim pitanjem tuženica implicira da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nisu ispitivane okolnosti u kojima su vođeni pregovori koji su prethodili sklapanju predmetnog ugovora o kreditu, a što ne odgovara činjeničnom stanju predmetnog spisa, s obzirom na to da je sud na navedene okolnosti saslušao tužiteljicu i djelatnika tuženika R. K. koji je neposredno pregovarao s tužiteljem.

 

8. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u st. I. izreke.

 

9. U odnosu na navode iz prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, ocjena je ovog suda da tuženica nije učinila vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u prijedlogu.

 

10. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP i odlučiti kao u st. II. izreke.

 

11. Nije osnovan niti prijedlog tuženice za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije s obzirom na to da se radi o pitanjima o kojima je riješeno u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i potrošača, a o tim prigovorima bilo je potrebno raspravljati i ispitivati ih u tom postupku (tako i ovaj sud u Revd 115/2023-2 od 5. travnja 2023.).

 

Zagreb, 21. veljače 2024.