REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-902/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića, člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Nina, OIB 55065959531, sa sjedištem u Ninu, Višeslavov trg 1, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Zorić, odvjetnik u Zadru, protiv ovršenika FK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Davor Ukalović, odvjetnik u Zadru, radi ovrhe ispražnjenjem i predajom u posjed nekretnine, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž Ovr- 295/2025-2 od 20. studenoga 2025. kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1155/2024-8 od 23. srpnja 2025., u sjednici održanoj 31. kolovoza 2026.,

r i j e š i o  j e:

Odbija se prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, poslovni broj Gž Ovr-295/2025-2 od 20. studenoga 2025. kojim je potvrđeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-1155/2024-8 od 23. srpnja 2025. Prijedlog je podnesen zbog pravnog pitanja za koje podnositelj navodi da je važno za postupovna prava stranaka u ovom ovršnom postupku te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Razloge važnosti predlagatelj nalazi najprije u odstupanju od prakse revizijskog suda ukazujući na odluke broj Rev-1129/2016-3 od 14. studenoga 2017., Rev-851/2023-2 od 22. studenoga 2023., Rev-818/2024-2 od 25. veljače 2025., Rev-1315/2024-2 od 15. listopada 2024., Revd-5356/2024-2 od 8. siječnja 2025., Revd-3488/2025-2 od 3. rujna 2025., Rev-1182/2024-2 od 16. siječnja 2025., Revd-2473/2021-2 od 19. travnja 2022., Rev-621/2024-3 od 8. svibnja 2024., Rev-937/2023-2 od 25. ožujka 2025., Rev- 1201/2015-2 od 4. travnja 2017., Revd-4066/2021-2 od 10. svibnja 2023., Revd- 2970/2022-2 od 24. siječnja 2023., Rev-213/2023-2 od 26. srpnja 2023., Rev- 1310/2015-4 od 9. studenoga 2016., Rev-499/2022-2 od 21. ožujka 2023., „VSRH2022RevB31A2“, Revd-1386/2021-2 od 12. siječnja 2022., Revd-817/2025-2 od 11. ožujka 2025. Pored toga, predlagatelj nalazi razlog važnosti za dopuštenje revizije i u neujednačenoj praksi županijskih sudova, i to Županijskog suda u Zagrebu broj: Gž Ovr Ob-145/2021-2, Gž Ovr-1090/2023-3, Gž Ovr-1530/2022-2, Gž Ovr- 921/2025-2, Gž Ovr-1850/2024-2 i Gž Ovr-1009/2024-2, Županijskog suda u Zadru, broj Gž Ovr-279/2020-2, Gž Ovr-194/2023-3, Županijskog suda u Rijeci broj broj Gž Ovr-270/2025-2, Gž Ovr-424/2025-2, Gž Ovr-171/2024-2, Gž Ovr-529/2024-4, Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž Ovr-316/2022-2, Gž Ovr-656/2022-2, Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Ovr-264/2025-2, Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž Ovr-239/2020-2, Županijskog suda u Osijeku broj Gž Ovr-477/2025-2, Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi broj Gž Ovr-84/2024-2, Županijskog suda u Karlovcu broj Gž Ovr- 249/2024-2, Gž Ovr-183/2025-2 i Gž Ovr-183/2025, Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Ovr-410/2025-2 te Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž Ovr-7/2025-2.

2. Pitanje koje je predlagatelj naznačio u prijedlogu glasi:

Je li sud prije dopuštanja i provedbe ovrhe radi iseljenja i predaje nekretnine u posjed dužan osigurati sudsku zaštitu prava na dom iz članka 8. EKLJP i članka 34. Ustava RH, uključujući provođenje testa razmjernosti miješanja u to pravo, u situaciji kada je prigovor povrede prava na dom bio izričito istaknut u parničnom i/ili ovršnom postupku, a ni jedan sud nije o njemu meritorno odlučio?

3. Ovrhovoditelj je odgovorio na prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije te ga je predložio odbaciti.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 387. u vezi s člankom 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) u vezi s člankom 12. i 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 - dalje: OZ) revizijski sud ocjenjuje da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te ne opravdava dopuštenja revizije.

5. Naime, ovršenik naznačenim pitanjem polazi od tvrdnje da o njegovu prigovoru povrede prava na dom sudovi nisu odlučili tvrdeći da je taj prigovor izričito istaknuo u parničnom postupku radi iseljenja i predaje u kojem je donesena ovršna isprava i određena ovrha radi ispraženjenja i predaje nekretnine u posjed ovrhovoditelju. Nasuprot tome, pobijano rješenje se temelji na utvrđenju da ovršenik ni u žalbi nije naveo da nije bio u mogućnosti taj prigovor isticati u parničnom postupku u kojem je donesena ovršna isprava odnosno da je mogućnost isticanja tog prigovora stekao tek po donošenju pobijanog rješenja o ovrsi. Cijeneći sadržaj činjeničnih navoda žalbe, drugostupanjski sud utvrđuje da su sve okolnosti i činjenice kojima ovršenik obrazlaže prigovor prava na dom u ovom postupku postojale i u vrijeme prije donošenja ovršne isprave.

5.1. U takvim okolnostima, drugostupanjski sud, oslanjajući se na praksu Ustavnog suda RH broj U-III-278/2021 od 31. ožujka 2022., zaključuje da ovlast za provedbu testa razmjernosti miješanja u pravo na dom pripada sudu koji vodi parnični postupak u kojem se odlučivalo o tužbenom zahtjevu na iseljenje, pa se stoga zaštita prava na dom ostvaruje u tom parničnom postupku, a ne u ovršnom postupku pokrenutom na temelju pravomoćne i ovršne presude iz parničnog postupka.

6. Prema tome, pobijano je rješenje doneseno u okolnostima u kojima je ovršenik iz ovršnog postupka pokrenutog radi ispraženjenja i predaje nekretnine na temelju pravomoćne presude donesene u parničnom postupku propustio u tom parničnom postupku kao tuženik istaknuti prigovor povrede prava na dom , pa zbog toga o tom prigovoru nije meritorno odlučno.

7. Ovakva je praksa drugostupanjskog suda izražena u pobijanom rješenju u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava (predmeti Paulić protiv Hrvatske, zahtjev broj 3572/06, presuda od 29. svibnja 2012. te Bjedov protiv Hrvatske, zahtjev broj 42150/09, presuda od 29. svibnja 2012.) i praksom Ustavnog suda RH (primjerice, U- III-278/2021 od 31. ožujka 2022.), prema kojoj je ovršni postupak po svojoj pravnoj prirodi izvanparnični postupak čija je osnovna namjena osigurati učinkovito izvršenje presude zbog čega, za razliku od redovnoga građanskog postupka, nije ni osmišljen ni primjereno opremljen postupovnim sredstvima i mjerama zaštite za temeljito i suprotstavljeno ispitivanje složenih pravnih pitanja, kao što je to pitanje postojanja prava na dom te miješanja i opravdanosti tog miješanja u to pravo. Stoga, prema ovoj praksi, ovlast za provedbu testa razmjernosti pripada sudu koji vodi građanski postupak u kojemu je odlučeno o građanskom zahtjevu kojim se traži prisilno iseljenje ili drugi građanski postupak (poput postupka proglašenja ovrhe nedopušten im). Cijeneći naprijed navedenu prasku ESLJP, valja razumjeti da je građanski parnični sud onaj neovisni sud, i u smislu presude ESLJP donesene u predmetu McCann protiv Ujedinjenog Kraljevstva 13. svibnja 2008., zahtjev broj 19009/04, pred kojim osoba izložena riziku miješanja u pravo na dom ima mogućnost braniti to svoje pravo pozivom na odredbu članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10 - dalje: Konvencija).

7.1. Ovu praksu slijedi i revizijski sud što je razvidno iz rješenja broj Rev-818/2024-2 od 25. veljače 2025., odlomak 19. u kojem je navedeno: "... nadležnost za provedbu testa razmjernosti leži na sudu koji provodi redoviti građanski postupak u kojemu je država i podnijela tužbu tražeći podnositeljevo prisilno iseljenje (vidjeti Paulić protiv Hrvatske, broj 3572/06, § 44., 22. listopada 2009.)." Pored toga, i rješenjem ovog suda Revd-5356/2024-2 od 8. siječnja 2025. odbijen je prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pitanje: „Je li dopušteno ovršeniku isticati prigovor povrede prava na dom u ovršnom postupku iako ga prethodno nije isticao u tijeku parničnog postupka te je li sud u tom slučaju u obvezi provesti test razmjernosti u ovršnom postupku“. Razlog odbijanja prijedloga s ovakvim pitanjem je u ocjeni da to pitanje nije važno zato što je „predmetnom ovršnom postupku prethodio parnični postupak u kojem je stranci bilo omogućeno isticati prigovor prava na dom“.

8. U opisanim okolnostima valja zaključiti da pravno shvaćanje na kojem je utemeljeno pobijano rješenje nije nepodudarno ni s praksom ESLJP, ni s praksom Ustavnog suda RH, a ni s praksom revizijskog suda, već je u skladu s tom praksom.

9. Suprotno navodima predlagatelja, sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i njegovih priloga, ne ukazuju da o spornom pravnom pitanju postoji neujednačena praksa revizijskog suda. Tako, odluka ovog suda broj Rev-1129/2016-3 od 14. studenoga 2017., iako navodi načelna shvaćanja u vezi s postupanjem sudova po prigovoru prava na poštovanje doma, nije odgovarajući razlog važnosti jer je donesena u postupku u kojem je utvrđeno da stan iz kojeg je bilo zatraženo iseljenje ne predstavlja dom. Isto se odnosi i na odluku broj Rev-851/2023-2 od 22. studenoga 2023. u kojoj je o prigovoru prava na dom propušteno odlučiti u parničnom postupku (radi proglašenja ovrhe nedopuštenom). Jednako tako, odgovarajući razlog važnosti nisu ni presude VS RH broj Rev-1315/2024-2 od 15. listopada 2014. i Rev-1182/2024- 2 od 16. siječnja 2025. zato što se te presuda bave pitanjem pravilnosti načina provođenja testa razmjernosti kod utvrđivanja (ne)postojanja povrede prava na dom u parničnom postupku, što ne odgovara naprijed opisanim okolnostima konkretnog slučaja.

9.1. Pravilnošću načina provođenja testa razmjernosti povodom prigovora prava na dom istaknutog u parničnom postupku radi iseljenja bave se i presude VS RH broj Rev- 621/2024-3 od 8. svibnja 2024. te Rev-937/2023-2 od 25. ožujka 2025., pa utoliko ni ove presude nisu odgovarajući razlog zbog kojeg bi predlagatelju valjalo dopustiti reviziju. Ni rješenje broj Rev-1201/2015-2 od 4. travnja 2017. nije odgovarajući razlog važnosti zato što se radi o rješenju kojim je odbačena revizija izjavljena protiv odluke o odgodi ovrhe jer su naznačena pitanja bila vezana uz odgodu ovrhe. Isto tako, rješenje broj Rev-213/2023-2 od 26. srpnja 2023. ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti jer se ne odnosi na prigovor prava na dom istaknut prvi put u ovršnom postupku koji se vodi na temelju pravomoćne presude donesene radi iseljenja, već na takav prigovor istaknut u parnici radi nedopuštenosti ovrhe. Nadalje, rješenje broj Rev- 1310/2015-4 od 9. studenoga 2016. također ne predstavlja relevantan razlog važnosti zato što je tim rješenjem odbačena revizija u parničnom predmetu u kojem nije bio ni istaknut prigovor prava na dom. Ni rješenje broj Rev-499/2022-2 od 21. ožujka 2023, nije odgovarajući razlog važnosti zato što se odnosi na prigovor prava na dom u parničnom (ne ovršnom) postupku, i to u kontekstu suparničarstva.

9.2. Nadalje, pravno shvaćanje na kojem je utemeljeno pobijano rješenje nije nepodudarno ni s rješenjem ovog suda broja Revd-817/2025-2 od 11. ožujka 2025. jer ovo rješenje uopće ne daje odgovor na pitanje naznačeno u predmetnom prijedlogu, niti je samo naznačeno pitanje u tom predmetu podudarno predmetnom pitanju (u tom je predmetu naznačeno pitanje: Može li se prigovor prava na dom u smislu članka 8. Konvencije isticati u ovršnom postupku ako ovršnom postupku nije prethodio redovni parnični postupak radi iseljenja i predaje već se ovršni postupak radi iseljenja i predaje u posjed vodi temeljem javno ovjerovljene privatne isprave (ugovora o najmu)? Pored toga, ovo je rješenje doneseno u okolnostima u kojima prigovor prava na dom nije ni istican prije prijedloga za dopuštenje revizije. Isto se odnosi i na rješenje broj Revd- 4066/2021-2 od 10. svibnja 2023. (tim je rješenjem odbačen prijedlog za dopuštenje revizije).

9.3. Rješenje broj Revd-1386/2021-2 od 12. siječnja 2022. također nije odgovarajući razlog važnosti zato što je u tom predmetu revizija dopuštena u odnosu na dva pitanja koja nisu podudarna s naznačenim pitanjem u ovom postupku i to zbog neujednačene prakse drugostupanjskih sudova, nakon čega je, odgovarajući na ta dva pitanja, presudom broj Rev-437/2022-2 od 19. listopada 2022. revizija odbijena, pa tako nije ni izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo nepodudarno onom na kojem se temelji pobijano rješenje.

9.4. Ni rješenje ovog suda broj Revd-2970/2022-2 od 24. siječnja 2023. nije odgovarajući razlog važnosti zato što je tim rješenjem prijedlog za dopuštenje revizije odbačen zbog neispunjenja zakonskih pretpostavki za dopuštenje, pa se najviši sud nije ni izjasnio u ovom postupku naznačenom pitanju. Nadalje, u rješenju broj Revd- 3488/2025-2 od 3. rujna 2025. odbijen je prijedlog za ovrhu u odnosu na naznačena pitanja u vezi s pravom na isticanje prigovora prava na dom u ovršnom postupku, među ostalim i zato što se radilo o predaji kolnog pristupa do nekretnine u kojem slučaju strankama postoje druge mogućnosti pravne zaštite (osnivanje nužnog prolaza, služnosti i sl.). Jednako tako, odluka broj Revd-2473/2021-2 od 19. travnja 2022. nije odgovarajući razlog važnosti zbog toga što je njome odbačen prijedlog za dopuštenje revizije zato što „nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane čl. 385a stavka 1. ZPP).

10. U naprijed opisanim okolnostima naznačeno pravno pitanje nema potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe članka 385.a stavka 1. ZPP u vezi s člankom 12. stavkom 1. OZ, pa je prijedlog ovršenika za dopuštenje valjalo odbiti na temelju odredbe članka 389.b stavka 1. ZPP i riješiti kao u izreci.

Zagreb, 31. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil