REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6822/2021-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Mateša & Kapitan, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 8. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Tuženik CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 11.189,87 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 02. prosinca 2019. nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.800,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 31. kolovoza 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj kod ovog suda dana 25. kolovoza 2021. navodi da je osiguranica tužitelja JĐ stradala kao vozač u prometnoj nezgodi dana 7. studenog 1991. u mjestu Šija Vrh-Sesvete koju je prouzročio ĐĐ upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika za koju je proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj K-274/93 od 5. listopada 1993. Rješenjem broj 316910 od 18. veljače 2010. priznato je osiguranici tužitelja pravo na invalidsku mirovinu počevši od 25. studenog 2009., a invalidnost je uzrokovana ovim štetnim događajem priznata kao ozljeda izvan rada u omjeru od 50%.

2. Za prethodno razdoblje isplate mirovine zaključno do 30. studenog 2015. odgovornost tuženika za naknadu štete po istoj činjeničnoj i pravnoj utvrđena je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-981/2016 od 19. srpnja 2018.. Za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 30. studenog 2017. u tijeku je postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu broj P-1487/2019.

3. Nadalje, tužitelj navodi kako isplatom invalidske mirovine trpi daljnju štetu. HZMO je nastavio isplaćivati mirovinu svom osiguraniku i nakon 30. studenog 2017. pa je isplaćena mirovina za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 31. listopada 2019. u iznosu od 22.379,73 kn, a budući je uzrok invalidnosti ozljeda izvan rada 50% iznos invalidske mirovine s naslova ozljede izvan rada iznosi 11.189,87 kn koji za HZMO predstavlja daljnju štetu. Kako tuženik navedeni iznos nije podmirio u mirnom postupku, to tužitelj predlaže da sud naloži tuženiku isplatu navedenog iznosa od 11.189,87 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2019. do isplate, uz naknadu troškova postupka

4. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, kao i činjenicu nastanka štetnog događaja od 17. studenog 1991. u kojoj je osiguranica tužitelja JĐ zadobila tjelesne ozljede. Smatra kako tužitelj u tužbi nije dokazao postojanje svog potraživanja i njegovu visinu, jer nije dostavio dokaze iz kojih bi bilo vidljivo koliki su mjesečni iznosi isplaćene mirovine, kada su isti isplaćeni, niti su dostavljeni dokazi o njihovoj isplati. Tuženik osporava uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je osiguranica tužitelja zadobila u predmetnom štetnom događaju sa njenim odlaskom u invalidsku mirovinu. Između istih stranaka, a povodom istog štetnog događaja, radi naknade štete za iznose invalidske mirovine isplaćene za ranije razdoblje pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, proveden je parnični postupak pod brojem P-1277/17, u kojem je pravomoćnom presudom od 16. studenog 2018. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, jer je tijekom postupka temeljem nalaza medicinskog vještaka dr. Azre Huršidić Radulović, utvrđeno nepostojanje uzročno posljedične veze između ozljeda osiguranice tužitelja sa odlaskom u invalidsku mirovinu. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. Naime, prema općim propisima obveznog prava štetnik je dužan oštećenom naknaditi stvarnu štetu u smislu uspostave stanja kakvo je bilo da se nije desila štetna radnja. Tuženik smatra da tužitelju isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku, za njega nije nastala stvarna šteta u smislu članka 86. Zakona o osiguranju (Narodne novine broj 9/94, u primjeni od 9. veljače 1994.) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Naime, tuženik ističe kako bi osiguranica tužitelja po redovnom tijeku stvari, da nije bilo štetnog događaja, obzirom da je rođena **.**.1952., ostvarila pravo na starosnu mirovinu davno prije isplate mirovine u utuženom razdoblju, s navršenih 65 godina života i minulim radom, koju bi joj u obvezi bio isplaćivati tužitelj. Da nije bilo štetnog događaja tužitelj ne bi imao obvezu isplate invalidske mirovine oštećenom, ali bi imao obvezu isplate starosne mirovine svom osiguraniku. Tužiteljeva obveza za isplatom starosne mirovine, dakle, nikako nije mogla izostati u slučaju da nije bilo štetnog događaja. O navedenom pravnom pitanju je zauzeto i pravno shvaćanje na sjednici odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH, održanoj dana 5. prosinca 2016.godine, a o istome postoji i mnogobrojna sudska praksa (primjerice presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6039/2016 od 19.01.2018., presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž - 3836/2016 od 11.04.2016., presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-2312/2015 od 14.06.2017., presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-4715/2013 od 11.03.2016.). Stoga za tužitelja isplatom invalidske mirovine nakon što je oštećena stekla uvjete za punu starosnu mirovinu nije nastala stvarna šteta. Tužitelj bi eventualno trpio štetu ukoliko bi iznos invalidske mirovine koju isplaćuje bio veći od iznosa starosne mirovine koju bi bio dužan isplaćivati da nije bilo štetnog događaja. Tuženik osporava pravo tužitelja na naknadu štete u punom iznosu isplaćene mirovine te smatra da tužitelj ima pravo samo na naknadu štete u razmjernom dijelu isplaćenog iznosa mirovine te navodi kao izvanugovorni odnos između štetnika i oštećenog nastaje u trenutku prouzročenja štete - čl. 20. Zakona o obveznim odnosima, tj. u trenutku nastanka štetnog događaja i da se za taj trenutak primarno vežu prava i obveze stranaka tog odnosa kao i primjena odgovarajućih zakonskih propisa. Navodi i kako sama šteta može nastati kasnije i sam trenutak nastanka štete važan je kako za tijek kamata odnosno dospjelost potraživanja oštećenog, tako i za računanje početka tijeka zastare potraživanja naknade štete. Međutim, šteta odnosno njen nastanak ne dovodi do stvaranja novog obvezno pravnog odnosa niti se za nastanak same štete vezuje primjena materijalnog prava. U konkretnom slučaju, tuženik smatra kako se na potraživanje proizašlo iz predmetnog štetnog događaja primjenjuje materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme njegovog nastanka, koji u članku 160. propisuje da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete u razmjernom iznosu. Izvorište tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju je u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika odnosno uzročnika štete koju tužitelj potražuje. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete oštećenim osobama, pa je za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti mjerodavan kao poseban propis upravo naprijed citirani zakon. Stoga tuženik osporava da bi se primjenjivao zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja rješenja o invalidskoj mirovini ili onaj koji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa, već se primjenjuje zakon koji je na snazi u trenutku predmetnog štetnog događaja s osnova kojeg se utvrđuje obveza isplata mirovina tužitelja. Takav stav zauzima i sudska praksa, odnosno takav je stav Vrhovnog suda RH – Rev-1889/01. Tužitelj ne trpi štetu svakom pojedinačnom isplatom već njegovo pravo potječe iz štetnog događaja te je riječ o poznatoj budućoj šteti. Tuženik ističe da se pravni položaj dužnika ne može mijenjati svakom promjenom zakonskih propisa jer na taj način dolazi do pravne nesigurnosti zbog čega on dolazi u nepovoljniji položaj u odnosu na vjerovnika. Obzirom da je tužitelj uz tužbu dužan dostaviti sve dokaze sukladno odredbama ZPP-a, tuženik smatra da bi tužbeni zahtjev trebalo odbiti budući nije moguće utvrditi ni osnov ni visinu štete. Podredno, tuženik predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka tuženiku.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to odštetni zahtjev, zapisnik o uviđaju, presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj K-274/93 od 5. listopada 1993., rješenje od 18. veljače 2010., nalaz i mišljenje od 25. studenog 2009., mišljenje stručnog povjerenstva od 27. studenog 2009., presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovno broj P-981/2016, potvrdu o isplaćenim primanjima u utuženom razdoblju sa lista 28 spisa, nalaz i mišljenje od 22. siječnja 2018., uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1277/2017 te je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. Također, sud je pročitao i priloženu sudsku praksu u spisu.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim kao u točki I. izreke.

7. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguranici tužitelja i to u razdoblju od 1. prosinca 2017. do 31. listopada 2019. u iznosu od 22.379,73 kn, a budući je uzrok invalidnosti ozljeda izvan rada 50% iznos invalidske mirovine s naslova ozljede izvan rada taj iznosi 11.189,87 kn.

8. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivna legitimaciju i odgovornost za predmetni štetni događaj, niti je sporno da je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, potom da predmetno potraživanje proizlazi iz ozljede na radu osiguranice tužitelja kao i da je visina štete postavljena sukladno čl. 161. Zakonu o mirovinskom osiguranju.

9. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti, pasivna legitimacija u odnosu na utuženo potraživanje tužitelja, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno je li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22; dalje ZOMO).

10. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

11. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a, također važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

12. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

13. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine te kako je tjelesno oštećenje osiguranika prouzročeno povredom na radu i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

14. Uvidom u presudu Općinskog suda u Sesvetama od 13. travnja 1994. sud je utvrdio kako je okrivljeni ĐĐ proglašen krivim uzrokovao nastanak predmetnog štetnog događaja 7. studenog 1991. na način da se nije pridržavao propisanih predmetnih propisa, ugrozio je javni promet na putevima, doveo u opasnost tijelo ljudi uslijed čega je nastupila smrt jedne osobe.

15. Uvidom u zapisnik o uviđaju od 7. studenog 1991. utvrđeno je da je u predmetnom štetnom događaju jedna osoba poginula a da je kao jedna od osoba koje su bile sudionikom navedena osiguranica tužitelja.

16. Uvidom u rješenje tužitelja od 18. veljače 2010. utvrđeno je da je kod osiguranice tužitelja zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost za rad

17. Sud je izvršio i uvid u spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1277/2017, te utvrdio kako je u istome dana 10. ožujka 2014. podnesena tužba tužitelja HZMO protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. radi naknade štete u iznosu od 1.945,82 kn gdje se tužitelj poziva na štetni događaj od 7. studenog 1991. u kojoj je stradala osiguranica tužitelja JĐ kojoj je kao posljedica predmetne nesreće u omjeru od 50% priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem br. 316910 od 18. veljače 2010. Dana 16. studenog 2018. Trgovački sud u Zagrebu donio je presudu pod poslovnim brojem P-1277/2017 kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH dana 27. listopada 2020. pod poslovnim brojem Pž-162/2019-2.

18. Tuženik je osporio kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, te predložio izvođenje dokaza na navedenu okolnost provođenjem financijskog vještačenja koje je provedeno po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

19. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković proizlazi kako je iznos isplaćene invalidske mirovine osiguraniku JĐ u razdoblju od 1. prosinca 2017. do 31. listopada 2019. iznosio je 22.379,73 kn. Pod pretpostavkom da bi osiguranik imao pravo na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u razdoblju od 1. prosinca 2017. do 31. listopada 2019. bi ukupni procijenjeni iznos tako utvrđene invalidske mirovine iznosio 37.322,12 kn. Stoga, manje isplaćeno po osnovi invalidske mirovine u odnosu na procijenjenu invalidsku mirovinu da je kod osiguranika došlo do povrede na radu u razdoblju od 1. prosinca 2017. do 31. listopada 2019. iznosi 14.942,39 kn, odnosno zbroj mjesečnih iznosa preračunato u euro po fiksnom tečaju konverzije iznosi 1.983,19 EUR.

20. Stranke nisu isticale primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, slijedom čega je sud navedeni nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković u cijelosti prihvatio obzirom je isti sačinjen stručno, objektivno i u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse, gdje je pri izradi nalaza i mišljenja vještak vršio uvid u priloženu dokumentaciju u spisu, a u nalazu nema nikakvih nelogičnosti i proturječnosti. Za istaknuti je da se tužitelj protivio provođenju navedenog vještačenja, te se očitovao samo u tom smisli navodeći kako smatra da isto nije bilo niti potrebno.

21. Nadalje, sud nije prihvatio kao dokaz visine tužbenog zahtjeva obračun isplata sa lista 4 spisa, jer isti nije obračunat u skladu s čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

22. Budući da tužitelj u ovom postupku nije dokazao odlučnu činjenicu – nastanak i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP - a (koja odredba propisuje drugačiji način obračuna štete od odredbi ZOMO-a, na kojim odredbama tužitelj temelji svoj zahtjev), a teret dokaza čega je na tužitelju , osobito teret za dokazivanje činjenica kojima dokazuje visinu pretrpljene štete, te kako sud provedenim vještačenjem nije utvrdio postojanje štete u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, to je sud tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim. Naime, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženog u odluci Rev 298/2022 od dana 19. listopada 2022. obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Kako je iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno da bi invalidska mirovina zbog ozljede na radu bila veća od ostvarene invalidske mirovine u cijelom spornom razdoblju, te kako slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao da trpi štetu to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

23. Nadalje, tužitelj nije potraživao naknadu troškova postupka u trenutku zaključenja glavne rasprave.

24. Odluka o troškovima tuženika, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te prema predanom troškovniku na ročištu 8.5.2026. sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 1.485,15 eura, slijedom čega je tuženiku priznat trošak sastava podneska od 18.12.2024., 25.7.2025., 4.11.2025., 5.3.2026. prema Tbr. 8/1, zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištima dana 14.11.2024. i 8.5.2026. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju iznosu od po 200,00 eura, sve uz pripadajući PDV od 25% kao i trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura čime je tuženiku ukupno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 eura, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

25. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 31. kolovoza 2026.

Sudac:

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 31. kolovoza 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja