Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Poslovni broj: Usž-38/24-2

                    

 

Poslovni broj: Usž-38/24-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Borisa Markovića, članova vijeća te više sudske savjetnice Martine Barić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. I. iz K., kojeg zastupa opunomoćenik B. K., odvjetnik iz V., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi prisilne naplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-869/2023-8 od 16. listopada 2023., na sjednici vijeća održanoj dana 21. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-869/2023-8 od 16. listopada 2023.

 

Obrazloženje

 

1.              Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-415-01/22-01/526, urbroj: 513-04-22-2 od 22. prosinca 2022, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

2.              Protiv pobijane presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih razloga propisanih u članku 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).

3.              Dalje u žalbi tužitelj prije svega navodi i obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je tijekom postupka došlo do niza povreda procesne naravi, a smatra i da je pobijana presuda nerazumljiva, odnosno da njezino obrazloženje ne sadrži valjane i dostatne razloge. Daje osvrt i na primijenjene mjerodavne odredbe Općeg poreznog zakona koje smatra da javnopravna tijela, kao i prvostupanjski sud pogrešno tumače i primjenjuju jer ne daju osvrt na ovršne isprave koje su bile temelj za donošenje rješenja o ovrsi. Stoga tužitelj smatra da nije moguće ispitati zakonitost i pravilnost izreke rješenja o ovrsi, a ni njegovog obrazloženja, a u obrazloženju pobijane presude se ne navode konkretni iznosi pojedinih tražbina, niti se analizira visina duga i s koje osnove je taj dug nastao. Stoga tužitelj zaključuje da su u konkretnom slučaju izostali relevantni podaci na temelju kojih je utvrđena pravna osnova duga koji se prisilno naplaćuje, kao i kamata, a što je dovelo do nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i donošenja nezakonite odluke. Tužitelj smatra da nije dostatno ovršne isprave naznačiti samo u obrazloženju rješenja o ovrsi, već i u njegovoj izreci trebaju biti izričito navedene, a da bi se spriječilo provođenje više ovršnih postupaka u odnosu na isti ovršni naslov.

4.              Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5.              Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

6.              Žalba nije osnovana.

7.              Prije svega valja reći da prema ocjeni ovog Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka, jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe ZUS-a te u obrazloženju presude dao jasne i potpune razloge o odlučnim činjenicama u skladu s pravilima propisanim odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

8.              Ujedno je prvostupanjski sud iscrpno obrazložio sve razloge zbog kojih ocjenjuje zakonitim rješenje tuženika, uz prethodnu ocjenu pravilnosti primjene mjerodavnog materijalnog prava. Prvostupanjski sud je ocijenio pravilno utvrđenima i bitne činjenice već utvrđene tijekom upravnog postupka, a koje je prihvatio u postupku donošenja osporene odluke (članak 33. stavak 2. ZUS-a).

9.              Prema odredbi članka 141. stavka 2. točke 1. Općeg poreznog zakona (115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20. – dalje: OPZ) rješenje o ovrsi mora sadržavati naznaku ovršne isprave na temelju koje se ovrha određuje. Prema članku 140. stavku 1. OPZ-a, ovrha se provodi na temelju ovršne i vjerodostojne isprave, dok je stavkom 2. tog članka određeno da su ovršne isprave rješenje o utvrđivanju poreza, obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojim se određuje pojedina vrsta poreza, jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina te druga isprava koja je po posebnom zakonu određena kao ovršna isprava.

10.              Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude pravilno navodi da iz mjerodavnih zakonskih odredbi ne proizlazi da se naznaka ovršne isprave mora navesti u izreci rješenja o ovrsi, a u konkretnom slučaju obrazloženje rješenja o ovrsi sadrži oznaku svih pet rješenja, kao ovršnih isprava koje su temelj za donošenje rješenja o ovrsi, zbog čega nema dvojbe o tome na temelju kojih ovršnih naslova je to rješenje doneseno. Također je iz rješenja o ovrsi jasno o kojim iznosima duga je riječ, kao i s koje osnove je dug nastao, a ti podaci imaju uporišta u podacima spisa kojima prileže navedene ovršne isprave. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude dodaje i da su u rješenju o ovrsi konkretno navedene kamate, a na temelju priloženih obračuna sukladno članku 41. stavku 2. točki 2. OPZ-a koji propisuje da rješenje o ovrsi mora sadržavati i visinu pripadajućih kamata koje se ovrhom naplaćuju. Pravilnost takvog utvrđenja tužitelj tužbenim navodima, a niti tijekom upravnog spora nije doveo u sumnju, zbog čega je prvostupanjski sud osnovano tužbeni zahtjev odbio pozivom na odredbu članka 57. stavka 1. ZUS-a. Sljedom iznesenog, a kako je utvrđeno da u predmetnom slučaju postoji zakonska osnova za donošenje rješenja o ovrsi, jer utvrđeni dug s navedenih osnova tužitelj nije platio u utvrđenom iznosu, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio zaključke i stajališta navedena u rješenju o ovrsi te u tuženikovom rješenju, koje je potvrdio pravilnim i zakonitim.

11.              U osvrtu na žalbene navode, valja reći da je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo valjane, dostatne i relevantne razloge zbog kojih je tužbene prigovore ocijenio neosnovanima. Dodaje se i da tijekom upravnog spora prvostupanjski sud nije učinio bilo kakve propuste koji bi u smislu članka 66. stavka 2. ZUS-a doveli do donošenja nezakonite odluke.

12.              Stoga je ovaj Sud, ocijenivši da tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.

 

U Zagrebu 21. veljače 2024.

                                                                                                        Predsjednik vijeća

Ante Galić, v.r.

 

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu