Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 174 K-420/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Petri Kaštropil, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Ane Vidaković kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog GC, zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-255/2025 podignute 16. travnja 2025., nakon javne rasprave održane 29. svibnja 2026., 2. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi GC, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina G i Z rođene F, rođen **.**.1971. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom SSS, građevinski radnik, zaposlen u vlastitom obrtu, sa primanjima od oko 1.500 – 2.000 eura, srednjeg imovnog stanja, rastavljen, oca troje punoljetne djece, bez vojnog čina, neodlikovan, kazneno osuđivan,

k r i v  j e

što je točno neutvrđenog dana početkom mjeseca ožujka 2023. u Zadru, u caffe baru na autobusnom kolodvoru i mjestu Briševo, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi, oštećenom ZC neistinito prikazao da će mu na njegovoj kući u mjestu Briševo, u Ulici Samostalne satnije kbr. 59 postaviti oluke za vodu, unaprijed odlučivši da tako neće postupiti, što mu je oštećenik povjerovao i u dva navrata predao ukupno 400, 00 eura, nakon čega dogovorene radove nije izvršio te se prestao javljati na oštećenikove pozive, oštetivši time ZC za iznos od 400,00 eura za koji iznos se nepripadno okoristio,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.

II. Optuženi GC se na temelju 236. stavak 1. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

III. Na temelju članka 56. KZ/11 optuženom GC se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik u roku od 4 (četiri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 77. st. 1. KZ/11 u vezi s člankom 560. ZKP/08 od optuženog FC oduzima se imovinska korist u iznosu od 400,00 (četiristo) eura koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela iz članka 236. st. 1. KZ/11 te se utvrđuje da je novčani iznos od 400,00 (četiristo) eura imovina Republike Hrvatske, te se nalaže optuženom AC u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti ove presude Republici Hrvatskoj isplatiti novčani iznos od 400,00 (četiristo) eura.

V. Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 eventualni naseljenici oštećenog ZC se upućuju da svoj imovinskopravni zahtjev u cijelosti ostvaruju u parnici.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 optuženi LC dužan je platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu od 50,00 (pedeset) eura u korist državnog proračuna sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Zadru (dalje: ODO Zadar) 16. travnja 2025. podnijelo je optužnicu broj KO-DO-255/2025 protiv optuženog GC, zbog kaznenog djela protiv imovine- prijevare, opisanog i kažnjivog po članku 236. stavak 1. KZ/11.

2. Oštećeni ZC je za života postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 400,00 eura.

3. Iznoseći stav o osnovanosti optužbe optuženi GC je izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, ali da je suglasan s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom.

4. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke ŠC i VC te je na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08. pročitao zapisnik o ispitivanju svjedoka - oštećenog ZC (l.s. 26-27). Sud je pročitao dokumentaciju u spisu i to presliku potvrde o primitku novca (l.s. 4) i izvadak iz prekršajne i kaznene evidencije. Prije završetka kaznenog postupka ispitan optuženi GC, nakon čega je sud pročitao zapisnik o ispitivanju osumnjičenog FC pred policijom s DVD snimkom (l.s. 13-16, 18)

5. U svom iskazu na raspravi pred sudom optuženi GC je naveo da je činjenica da je njemu pokojni ZC dao 350-400 eura. Mora reći da je riječ o osobi starije životne dobi, imao je oko 80 godina i bilo je jako teško raditi s njim, a uz to nije dobro govorio hrvatski jer je živio u [adresa]. Uz sve to, imao je neriješene imovinsko-pravne odnose sa svojim nećacima. ZC upoznao je na autobusnom kolodvoru u caffe baru "Šime". Razgovarali su o poslu i on mu je rekao da mu treba napraviti gurle. Otišli su kod njega kući kako bi on sve izmjerio, tu je bio prisutan još i ŽC kojeg poznaje od prije i on ih odvezao u Pevec. Materijal kojeg su tražili nije bilo, te im je rečeno da mogu naručiti i da će isti stići za sedam dana. Otišli su u kafić kod Intermoda te mu je tamo ZC dao novce za materijal. Za sedam dana ZC i on su opet otišli u Pevec, ali on mu je rekao da neće raditi dok on ne riješi imovinsko-pravne odnose jer je on sam pričao da mu nećaci brane da radi. Rekao je da onda ne kupuje materijal i vratio ga je kući. Ponovno je otišao do njegove stare kuće na kojoj je trebalo izvršiti radove i on je tom prilikom rekao da želi da slivnu vodu s krova odvede na zemlju njegovih nećaka, a on to nije htio raditi. Nakon toga čuli su se još dosta puta i bio je kod njega kući i uvijek ga je pitao za te imovinsko- pravne odnose, ali on ih nije riješio. Poslije je išao raditi u Njemačku, promijenio je broj telefona i više se nisu čuli. ZC je imao infekciju na nozi i nije vozio, pa ga ja sigurno desetak puta vozio iz grada u [adresa] i rekao mu je da su ti novci što mu je dao bili za to što sam ga je toliko puta vozio. Nije ga nikad nazvao i pitao da mu vrati novce. Nudio se da će mu vratiti, ali on je rekao da je to za materijal. Da ga je tražio novce, on bi mu sigurno vratio. ŽC mu je rekao da ima problem jer je ZC bio na policiji. Rekao je da su se oni našalili s njim da je on pobjegao u Njemačku i da je njega ostavio da "kisne" i to ga je očito isprovociralo pa ga je prijavio.

5.1. Pročitan je se zapisnik o ispitivanju osumnjičenog FC pred policijom s DVD snimkom (l.s. 13-16, 18). Te prigode je poricao da je prevario oštećenog ZC te je potvrdio da je tijekom 2023. u caffe baru „Kod Šime“ na autobusnom kolodvoru s oštećenikom dogovorio limarske radove, odnosno postavljanje žljebova na krovu kuće. Nadalje je naveo daje sav novac koji je primio od oštećenika, a radi se o ukupno 400,00 eura bio namijenjen za nabavku materijala, a da „za ruke“ nije uzeo ništa te da je za primljeni novac oštećeniku na komadu papira napisao svoj broj mobitela i da mu je dao predujam za materijal. Oštećenik da mu je prvo dao 100,00 eura, a potom još 300,00 eura, koje prilike je bio prisutan ŽC. Od primljenog novca da je kupio samo 20 komada kuka i to po cijeni od 5 eura po komadu, odnosno ukupno 100,00 eura, koje je ostavio u oštećenikovom dvorištu. Više puta je odlazio u Pevex, ali potrebnog materijala nije bilo, a dok je vozio oštećenika kući saznao je da ima neriješene imovinskopravne odnose s nećakom koji mu je rekao da ne može on toliko puta staviti koliko on to može skinuti, zbog čega je nudio ZC da mu vrati novac, međutim isti ga nije htio uzeti već mu je govorio da će riješiti situaciju s nećakom. Nakon toga je otišao u Njemačku gdje je proveo tri mjeseca, zatim je u Otočcu radio kuću, a posljednji put se čuo s ZC u 6.mjesecu 2023. koji mu je tada govorio da je sve u redu. Da je znao da će do ovoga doći, on bi novac posudio i vratio oštećeniku ili odradio dogovoreni posao.

5.2. Na upit zastupnice optužbe optuženik je odgovorio da od ZC nikada nije kupio nikakav materijal. On da je od ZC primio novce, a onda je tek kasnije saznao za neriješene imovinsko-pravne odnose. Da je to znao sigurno se ne bi prihvatio tog posla. Kada mu je rekao da su ti novci što mu je dao za prijevoz od [adresa] do [adresa], a vozio ga je najmanje desetak puta, on mu je na to rekao: "All right Bosno", on se tome nije protivio. Poznato mu je da je ŽC njega često vozio, ali ZC bi mu svaki put dao novac za taj prijevoz, a njemu nikad ništa nije dao za prijevoz. ZC je dva do tri puta i telefonski i kada su bili kod njega kući rekao da će mu vratiti novce, a on je svaki put rekao da ne treba da je to za materijal. ZC ga je često zvao da dođe kod njega, da ga nešto treba, a onda kad bi došao bi rekao da ga je zvao da popiju rakiju. Rekao mu je da ga više ne zove zbog takvih stvari. Kod njega kući je sigurno bio desetak puta, a u kafiću su se možda našli četiri ili pet puta. On je 2022. ili 2023. otišao u [adresa] i ZC se nije javio niti je on to znao. Kad se vratio iz Njemačke nije mu se javio. U Njemačkoj je bio 3-4 mjeseca i za to vrijeme nije dolazio u Hrvatsku. Promijenio je broj mobitela, ali njegov novi broj je imao ŽC i ZC je mogao doći do njegovog broja mobitela bez problema. U Njemačku je otišao 7. srpnja, a vratio sam se pred novu godinu. Kroz mjesec travanj su se on i ZC čuli. ZC ga je zvao sa kućnog telefona i on mu se javljao. Na upit tko je TC odgovorio je da je to njegov prijatelj koji povremeno radi kod njega kad mu treba pomoćni radnik. On je bio s njim kada su on i ZC potpisali papir, ali on nema veze sa ovim poslom. To je bio jedini put da je on bio kod ZC. ZC mu je dao 400,00 eura za materijal i još mu je trebao dati oko 200,00 eura jer je materijal sveukupno koštao oko 550-600 eura, a za ruke mu je tražio 2.000 eura. On je iz svoje sigurnosti potpisao taj papir i obvezao se da će posao odraditi, ali kako ZC nije riješio imovinsko-pravne odnose to nije bilo moguće.

6. Svjedok JC je u svom iskazu naveo da ne poznaje optuženika. Njega je prvi put vidio na sudu. Pokojni ZC je njegov stric s kojim zadnjih četiri ili pet godina nije razgovarao, bili su u svađi zbog zemlje i međa. Poznato mu je da je njegov pokojni stric obnavljao staru kuću. Dio te kuće je pripao ZC, a dio njemu, s time da je njihova rodica OC koja je također imala dio u toj kući isti prepisala na njega. Stric je obnavljao zidove, prozore, gurle. On mu nije to branio jer svatko ima svoj dio pa mu to nije smetalo. Vidio je da tu dolaze radnici, prolazilo je puno ljudi, ali ja te ljude nije poznavao i nije ga bilo briga niti ga je interesiralo što stric radi.

6.1. Na upit zastupnice optužbe, je odgovorio da je stric kompletno obnavljao cijelu kuću odnosno starinu uključujući i dio koji je pripao rodici, a koji je ona ustupila njemu. On se tome nije protivio. Kako nije imao kontakt sa njim, pustio je to, a također ni njihova rodica nije se protivila tim radovima.

7. Svjedok ĐC je iskazao da ne poznaje optuženika od ranije. Njega je prvi put vidio na sudu. ZC je njegov pokojni stric s kojim nije razgovarao zadnjih jedanaest do dvanaest godina. Poznato mu je da je njegov stric obnavljao staru kuću, nitko mu to nije branio. Svakakvi ljudi su tu dolazili raditi, ali on nije obraćao pozornost na njih, njega to nije zanimalo. Svaki dan je netko dolazio kod njega, ali on te ljude ne poznaje.

8. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka ZC od 28. ožujka 2025., slijedi da je isti iskazao da je početkom ožujka 2023. U kafiću kod autobusnog kolodvora [adresa] došao popiti piće i tom prilikom je prisutne goste pitao da li možda netko poznaje nekakvog limara da mu kod kuće u [adresa] napravi oluke za vodu i tada mu se javio muškarac koji se predstavio kao FC i rekao je da je on limar i da se bavi tim poslovima te da će mu on ako želi obaviti potrebne poslove. Odmah drugi dan FC je došao kod njega kući u [adresa] i izmjerio koliko je materijala potrebno i tada mu je dao 100 eura predujma. Drugi dan nakon toga ponovo su se našli u kafiću koji se nalazi u sklopu stanice za tehnički pregled kod trgovačkog centra „Pevex“ i tada je FC dao 300,00 eura po njegovom zahtjevu da mu je novac potreban kako bi kupio materijal za radove. Nakon što mu je predao i ostatak novca FC mu se više nikad nije javio te ga je neko vrijeme tražio, ali ga nije mogao naći te je tada otišao na policiju i podnio prijavu protiv njega. FC mu se više nije javio niti mu je vratio novce te je oštećen za 400,00 eura koliko mu je dao, ali je još 600 eura platio drugim radnicima koje je morao angažirati da mu naprave oluke.

9. Iz potvrde koju su potpisali optuženi FC i oštećeni ZC te svjedok TC proizlazi da je oštećenik dao optuženiku 400,00 eura za akontaciju za limu i žljebove sa montažom, te da je ostalo 200,00 eura i da se optuženik obvezao da će oštećeniku odraditi posao u cijelosti.

10. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj vezi te uspoređujući iste s obranom optuženika, ovaj sud je utvrdio da je optuženik svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

11. U postupku, a s obzirom na sadržaj obrane optuženog FC nije bilo sporno da je optuženik od oštećenika primio iznos od 400,00 eura za izvođenje limarskih radova, koje radove nije izveo niti je kupio materijal za izvođenje radova, a niti je oštećeniku vratio novce.

12. Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi i razjasniti, a što je tijekom postupka optuženik negirao jest je li optuženi FC već u trenutku sklapanja dogovora imao prijevarnu namjeru, odnosno, je li optuženik već u trenutku primitka novca postupao s namjerom da prijevarom pribavi protupravnu imovinsku korist.

13. Optuženi FC je u svojoj obrani naveo da limarske radove nije mogao započeti zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa između oštećenika i njegovih nećaka, pri čemu tvrdi da mu je jedan od nećaka rekao da ne može on toliko puta staviti koliko on to može skinuti. Međutim, takva obrana nije potvrđena nijednim drugim provedenim dokazom. Naprotiv, ispitani svjedoci JC i ĐC iskazali su da optuženika prvi put vide te da oštećeniku nikada nisu branili izvođenje bilo kakvih radova. Njihovi iskazi međusobno su podudarni i logični te sud nije našao razloga posumnjati u njihovu vjerodostojnost. Optuženik, osim vlastitog iskaza, nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio tvrdnju da mu je bio onemogućen pristup nekretnini.

14. Nadalje je optuženi FC naveo da je s oštećenikom i nakon primitka novca održavao kontakt, da je dolazio k njemu te da mu se nudio vratiti novac, ali da je oštećenik to odbio navodeći da je novac namijenjen za materijal. S druge strane, oštećeni ZC je u svom iskazu naveo da se optuženik nakon primitka novca prestao javljati, da nije izveo radove niti vratio novac te da ga je nakon bezuspješnog pokušaja pronalaska prijavio policiji. Sud u tom dijelu prihvaća iskaz oštećenika kao uvjerljiviji, imajući u vidu da optuženik nije kupio materijal, nije započeo radove, otišao je raditi u Njemačku te je promijenio broj mobilnog telefona, čime je objektivno otežao daljnju komunikaciju s oštećenikom. Osim vlastitog iskaza, optuženik nije ponudio nikakav dokaz da je doista pokušao vratiti novac ili da je oštećenik takav povrat odbio. Dakle, nakon primitka novca nije učinio ništa što bi upućivalo na ozbiljnu namjeru ispunjenja preuzete obveze. Stoga sud nije prihvatio obranu optuženika kao vjerodostojnu jer je ista proturječna i nije potkrijepljena niti jednim objektivnim dokazom. Naime, u iskazu danom pred policijom optuženik je naveo da je nakon primitka novca kupio građevinski materijal u vrijednosti od približno 100,00 eura, nastojeći time prikazati da je započeo s izvršenjem preuzete obveze. Međutim, u svom iskazu pred sudom izričito je naveo da nije kupio nikakav građevinski materijal. Iznošenjem međusobno proturječnih objašnjenja o navodnoj kupnji materijala dodatno potvrđuje nastojanje optuženika da naknadno opravda svoje postupanje, a ne postojanje stvarne namjere izvršenja preuzete obveze.

15. Činjenica je da je sastavljena pisana potvrda u kojoj se optuženi FC izričito obvezuje izvršiti ugovorene radove, što upućuje na postojanje ugovornog odnosa između stranaka. Istina je da samo neispunjenje ugovorne obveze ne predstavlja kazneno djelo prijevare. Međutim, u konkretnom slučaju zaključak o postojanju prijevarne namjere ne temelji se isključivo na činjenici da radovi nisu izvedeni i da novac nije vraćen. Takav zaključak proizlazi iz ukupnosti utvrđenih okolnosti: optuženik je preuzeo novac, nije kupio materijal, nije započeo radove, dao je nevjerodostojno i dokazima opovrgnuto objašnjenje razloga neizvršenja radova, prekinuo je komunikaciju s oštećenikom promjenom broja telefona i odlaskom u inozemstvo te primljeni novac nije vratio ni do smrti oštećenika. Iz svega navedenog proizlazi jedini razuman zaključak da optuženik već u trenutku primitka novca nije imao stvarnu namjeru izvršiti preuzetu obvezu, već je lažnim prikazivanjem da će izvesti građevinske radove doveo oštećenika u zabludu kako bi od njega pribavio novac.

16. Stoga sud nalazi dokazanim da je optuženi FC, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, lažnim prikazivanjem da će izvršiti ugovorene građevinske radove doveo oštećenika u zabludu, uslijed čega mu je oštećenik predao 400,00 eura, Time su u njegovom postupanju ostvarena sva bitna objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela prijevare iz članka 236. st. 1. KZ/11.

17. Optuženi FC je kriv za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret budući da je bio ubrojiv, postupao je s namjerom, bio je svjestan da je njegovo ponašanje zabranjeno i ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Naime, ubrojivost optuženika je utvrđena na temelju obrane optuženika, koji nije osporavao ubrojivost, niti je predložio izvođenje dokaza na tu okolnost. Nadalje, isti je postupao s izravnom namjerom, a budući da nema sumnje da je bio svjestan obilježja kaznenog djela prijevare i htio je njegovo ostvarenje. Svojim ponašanjem je svjesno doveo oštećenika u zabludu radi pribavljanja protupravne imovinske koristi. Također u postupku nije dovedena u pitanje njegova svijest o zabranjenosti postupanja jer je bio je svjestan da preuzimanjem novca uz lažno obećanje izvođenja radova te zadržavanjem novca bez izvršenja preuzete obveze postupa protivno zakonu i na štetu oštećenika. Sud nije našao da postoji neki od ispričavajućih razloga budući da se optuženik na njih nije pozivao u svojoj obrani, a niti to proizlazi iz tijeka događaja koji je predmet ovog postupka.

18. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju optuženog FC opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 236. st. 1. KZ/11 za koja ga je sud i proglasio krivim.

19. Prilikom odluke o kazni sud je primijenio opće pravilo o izboru vrste i mjere kazne, te je u odnosu na optuženika ocijenio sve olakotne i otegotne okolnosti. Kao olakotne okolnosti na strani optuženika sud je cijenio da se radi o kaznenom djelu manjeg stupnja težine, s obzirom na visinu pribavljene protupravne imovinske koristi od 400,00 eura te činjenicu da je optuženik suglasan s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom oštećenika, te da nisu nastupile teže posljedice za oštećenika. Kao otegotnu okolnost sud cijeni dosadašnju višestruku osuđivanost optuženika, osobito činjenicu da je već tri puta osuđivan za istovrsno kazneno djelo prijevare i to presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-407/08 pravomoćnom 26. rujna 2009, presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-1011/09 pravomoćnom 26. rujna 2009. i presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj K-456/18, pravomoćnom 1. listopada 2019. Također mu je sud kao otegotnu okolnost uzeo i osuđivanost za druga kaznena djela i to presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K- 325/2018 pravomoćnom 28. ožujka 2019. zbog protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, presudom Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj K-57/19 pravomoćnom 4. prosinca 2019. zbog protupravne naplate u pokušaju, presudom Općinskog suda u Gospići, poslovni broj: K- 65/2020 pravomoćnom 31. ožujka 2023. zbog kaznenog djela prijetnje i presudom Općinskog suda u Gospiću, poslovni broj: Kzd-16/2022, pravomoćnom 12. lipnja 2023. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz nehaja. Navedeno ukazuje na sklonost optuženika protupravnom postupanju, pri čemu ranije izrečene sankcije očito nisu ostvarila svrhu u smislu odvraćanja od daljnjeg protupravnog postupanja.

20. Stoga je sud, odlučujući o vrsti i visini kazne, a cijeneći sve prethodno izložene okolnosti, kako one koje se tiču osobe počinitelja, tako i one koje se tiču počinjenja djela i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, ali je potom optuženiku izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od 4 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Sud smatra da kaznu zatvora u trajanju 1 godine, koja je dovoljna i primjerena svim okolnostima počinjenja djela, nije potrebno neposredno i izvršiti, jer će već i uvjetna osuda postići opću i specijalnu svrhu kažnjavanja, zbog čega ju je i izrekao optuženiku. Naime, sud smatra da se i uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije, te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela, te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Također će optuženiku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje, te ponovno uključivanje u redovne životne tokove u kojima nema mjesta činjenju kaznenih djela. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje, odnosno svijest i volju optuženika da postupa protivno zakonu. Stoga sud smatra da je rok kušnje 4 godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženik ne počini novo kazneno djelo upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe, a u tom roku provjeravanja pod prijetnjom izvršenja kazne istom će ostati mogućnost da pokaže da je izrečena uvjetna osuda na njega doista i utjecala u smislu specijalne prevencije te će imati priliku pokazati da je shvatio ozbiljnost i nedopuštenost opisanog načina postupanja i stjecanja imovinske koristi, te da je na vrijeme shvatio neprimjerenost takvog načina postupanja, odnosno imat će priliku opravdati ocjenu suda da i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela jer će mu se u protivnom uvjetna osuda opozvati i kazna zatvora na koju je osuđen izvršiti. Iako je optužrnik višestruko osuđivan, pri čemu i za kaznena djela prijevare, sud nalazi da još uvijek postoji mogućnost ostvarivanja svrhe kažnjavanja izricanjem uvjetne osude, bez upućivanja optuženika na izdržavanje kazne zatvora. Pri tome je sud imao cijenio da se radi o kaznenom djelu manjeg stupnja težine, s obzirom na visinu pribavljene protupravne imovinske koristi od 400 eura, kao i činjenicu da je optuženik suglasan s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom oštećenika, što ukazuje na spremnost na naknadu štete i otklanjanje posljedica kaznenog djela. Imajući u vidu sve navedeno, sud smatra da će se i uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela.

21. Oštećeni ZC je tijekom kaznenog postupka postavio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 400,00 eura. U tijeku postupka utvrđeno je da je oštećenik preminuo. Sud je neposredno prije zaključenja rasprave izvršio provjeru u ostavinskoj pisarnici te utvrdio da iza pokojnog ZC nije pokrenut ostavinski postupak niti je doneseno rješenje o nasljeđivanju kojim bi bili utvrđeni njegovi nasljednici. U takvoj procesnoj situaciji nisu ispunjene pretpostavke za odlučivanje o postavljenom imovinskopravnom zahtjevu u korist određene osobe, budući da sud ne raspolaže podacima o osobama koje su ovlaštene preuzeti taj zahtjev kao univerzalni pravni sljednici pokojnog oštećenika. Stoga je sud eventualne nasljednike oštećenika uputio da svoje pravo ostvaruju u parničnom postupku.

22. Tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je optuženi BC kaznenim djelom ostvario protupravnu imovinsku korist u iznosu od 400,00 eura, što je i sam priznao navodeći da je navedeni novčani iznos primio. Sud je od optuženika oduzeo imovinsku korist od 400,00 eura. Navedeni novčani iznos predstavlja imovinu Republike Hrvatske te ga je optuženik dužan uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Budući da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom, sud je, primjenom odredbi Kaznenog zakona o oduzimanju imovinske koristi, od optuženika oduzeo imovinsku korist u navedenom iznosu.

23. Odluka o troškovima se temelji na članku 148. stavku 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavak. 2. točka 6. ZKP/08. Optuženiku je naloženo platiti paušalnu svotu troška kaznenog postupka u iznosu od 50,00 eura, a sve razmjerno složenosti i trajanju postupka te izvedenim dokazima. Ocjena je suda da ovim iznosom neće biti dovedena u pitanje optuženikova osnovna životna egzistencija i egzistencija osoba koje po zakonu dužan uzdržavati.

24. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci.

U Zadru 2. lipnja 2026.

Sutkinja

Petra Kaštropil

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. O žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru na broj KO-DO-420/2025

2. Optuženik: FC

3. U spis