REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-730/2026-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik David Franjković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. srpnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Davida Franjkovića, odvjetnika i Matije Burića, zamjenika OGDO-a u Zagrebu, dana 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I) Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 da isplati tužitelju ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] ukupan iznos od 28.322,75 EUR zajedno s zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 371,62 EUR od 16.2.2021 do isplate

- na iznos od 424,71 EUR od 16.3.2021 do isplate

- na iznos od 557,44 EUR od 16.4.2021 do isplate

- na iznos od 530,89 EUR od 16.5.2021 do isplate

- na iznos od 530,89 EUR od 16.6.2021 do isplate

- na iznos od 530,89 EUR od 16.7.2021 do isplate

- na iznos od 185,81 EUR od 16.8.2021 do isplate

- na iznos od 557,44 EUR od 16.9.2021 do isplate

- na iznos od 477,80 EUR od 16.10.2021 do isplate

- na iznos od 504,35 EUR od 16.11.2021 do isplate

- na iznos od 530,89 EUR od 16.12.2021 do isplate

- na iznos od 610,52 EUR od 16.1.2022 do isplate

- na iznos od 477,80 EUR od 16.2.2022 do isplate

- na iznos od 504,35 EUR od 16.3.2022 do isplate

- na iznos od 583,98 EUR od 16.4.2022 do isplate

- na iznos od 530,89 EUR od 16.5.2022 do isplate

- na iznos od 504,35 EUR od 16.6.2022 do isplate

- na iznos od 398,17 EUR od 16.7.2022 do isplate

- na iznos od 185,81 EUR od 16.8.2022 do isplate

- na iznos od 557,44 EUR od 16.9.2022 do isplate

- na iznos od 557,44 EUR od 16.10.2022 do isplate

- na iznos od 530,89 EUR od 16.11.2022 do isplate

- na iznos od 504,35 EUR od 16.12.2022 do isplate

- na iznos od 504,35 EUR od 16.1.2023 do isplate

- na iznos od 504,45 EUR od 16.2.2023 do isplate

- na iznos od 531,00 EUR od 16.3.2023 do isplate

- na iznos od 557,55 EUR od 16.4.2023 do isplate

- na iznos od 398,25 EUR od 16.5.2023 do isplate

- na iznos od 531,00 EUR od 16.6.2023 do isplate

- na iznos od 345,15 EUR od 16.7.2023 do isplate

- na iznos od 398,25 EUR od 16.8.2023 do isplate

- na iznos od 345,15 EUR od 16.9.2023 do isplate

- na iznos od 557,55 EUR od 16.10.2023 do isplate

- na iznos od 557,55 EUR od 16.11.2023 do isplate

- na iznos od 504,45 EUR od 16.12.2023 do isplate

- na iznos od 504,45 EUR od 16.1.2024 do isplate

- na iznos od 557,55 EUR od 16.2.2024 do isplate

- na iznos od 504,45 EUR od 16.3.2024 do isplate

- na iznos od 530,80 EUR od 16.4.2024 do isplate

- na iznos od 504,26 EUR od 16.5.2024 do isplate

- na iznos od 424,64 EUR od 16.6.2024 do isplate

- na iznos od 424,64 EUR od 16.7.2024 do isplate

- na iznos od 212,32 EUR od 16.8.2024 do isplate

- na iznos od 530,80 EUR od 16.9.2024 do isplate

- na iznos od 557,34 EUR od 16.10.2024 do isplate

- na iznos od 583,88 EUR od 16.11.2024 do isplate

- na iznos od 504,26 EUR od 16.12.2024 do isplate

- na iznos od 504,26 EUR od 16.1.2025 do isplate

- na iznos od 530,80 EUR od 16.2.2025 do isplate

- na iznos od 530,80 EUR od 16.3.2025 do isplate

- na iznos od 504,26 EUR od 16.4.2025 do isplate

- na iznos od 504,26 EUR od 16.5.2025 do isplate

- na iznos od 451,18 EUR od 16.6.2025 do isplate

- na iznos od 291,94 EUR od 16.7.2025 do isplate

- na iznos od 159,24 EUR od 16.8.2025 do isplate

- na iznos od 504,26 EUR od 16.9.2025 do isplate

- na iznos od 530,80 EUR od 16.10.2025 do isplate

- na iznos od 583,88 EUR od 16.11.2025 do isplate

- na iznos od 504,26 EUR od 16.12.2025 do isplate, sve u roku od petnaest dana.

II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB:52634238587 da isplati tužitelju ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak u iznosu od 2.500,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 31. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 9.1.2026. uputio prijedlog mirnog rješenja spora nadležnom državnom odvjetništvu u skladu s čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, te da je navedeni prijedlog odbijen dopisom tuženika od 5.3.2026. Tužitelj dalje navodi da zahtijeva isplatu neisplaćenog terenskog dodatka za razdoblje od siječnja 2021. do prosinca 2025., u ukupnom iznosu od 28.322,75 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate. Naime, tužitelj je tijekom navedenog razdoblja bio u stalnom radnom odnosu u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, raspoređen na radno mjesto voditelja Odjela upravnih poslova u Zatvoru u Sisku, koji predstavlja njegovo stalno mjesto rada prema važećem rješenju o rasporedu. Tijekom 2021. –2025. više je puta bio privremeno premješten radi obavljanja službe u Zatvor u Zagreb gdje je obavljao poslove uz svakodnevno putovanje iz mjesta prebivališta u [adresa]. Privremeni premještaji izvršeni su temeljem internih potreba službe i rješenja poslodavca, no bez promjene stalnog mjesta rada. Tužitelj je cijelo vrijeme imao prijavljeno prebivalište u [adresa], gdje živi i ima središte životnih interesa. Sukladno Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike i njegovim dodacima, službeniku koji privremeno obavlja poslove izvan svog stalnog mjesta rada pripada pravo na terenski dodatak. Pojam “stalnog mjesta rada” u smislu odredaba Kolektivnog ugovora i Zakona o državnim službenicima tumačen je u sudskoj praksi na način da privremeno mjesto obavljanja poslova ne može postati stalno mjesto rada ukoliko rješenjem o rasporedu nije promijenjeno stalno radno mjesto službenika. Na to pravno shvaćanje izričito upućuje i Vrhovni sud Republike Hrvatske u više odluka (primjerice Rev-34/2025-2) kojima je zauzet stav da službenicima Ministarstva pravosuđa koji su privremeno raspoređeni u drugu kaznionicu ili zatvor, uz zadržavanje stalnog mjesta rada, pripada pravo na terenski dodatak za dane provedene izvan tog mjesta. Slijedom navedenog, tužitelj ispunjava sve zakonske pretpostavke za ostvarenje prava na terenski dodatak za cijelo razdoblje privremenih premještaja. Na temelju evidencija rada, rasporeda službe i važećih iznosa terenskog dodatka po danu, ukupno potraživanje iznosi 28.322,75 EUR uz zakonske zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose od dana njihove dospjelosti do isplate. Računska specifikacija izrađena je prema stvarnim danima rada izvan stalnog mjesta rada. Budući da tuženik, odnosno Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije nije izvršilo isplatu navedenih iznosa unatoč postojanju svih zakonskih uvjeta, nastupila je njegova obveza naknade neisplaćenih materijalnih prava. Republika Hrvatska odgovara za navedenu obvezu kao poslodavac u svojstvu tijela državne uprave.

2. Stoga od tužene potražuje isplatu ukupnog iznosa od 28.322,75 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, sve uz naknadu parničnog troška s kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tužena u odgovoru na tužbu .u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kako osnovu tako i visinu. Tuženica ističe kako je nesporno da je tužitelj rješenjem o rasporedu Ministarstva pravosuđa i uprave, u spornom razdoblju raspoređen na radno mjesto voditelj Odjela upravnih poslova u Zatvoru u Sisku. Nadalje, nesporno je da nakon potresa koji je dana 29. prosinca 2020. pogodio područje [adresa] i [adresa] objekt Zatvora u Sisku više nije bio siguran za smještaj osoba lišenih slobode niti za rad državnih službenika, uključujući i tužitelja. Stoga su rješenjima Središnjeg ureda za zatvorski sustav sve osobe lišene slobode premještene iz Zatvora u Sisku u druga kaznena tijela, dok su službenici Zatvora u Sisku temeljem rješenja pomoćnika ministra (po ranije važećem Zakonu o izvršavanju kazne zatvora) odnosno rješenja ministra nadležnog za poslove pravosuđa po važećem Zakonu o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine”, broj 14/2021 i 155/2023) privremeno premješteni na rad u druga kaznena tijela. Naime, prema odredbi članka 21. stavka 5. važećeg Zakona o izvršavanju kazne zatvora u slučajevima izvanrednih okolnosti, katastrofa i epidemija većih razmjera ministar nadležan za poslove pravosuđa ovlašten je poduzimati i one mjere i aktivnosti koje nisu utvrđene ovim Zakonom, uključujući mjere organizacije, promjene mjesta i načina izvršavanja kazne zatvora, mjere mobilizacije, organizacije i rasporeda rada i radnog vremena, promjene mjesta i uvjeta rada u pojedinim kaznionicama odnosno zatvorima dok te okolnosti traju. Dakle, Zatvor u Sisku kao kazneno tijelo ustrojeno kao posebna unutarnja ustrojstvena jedinica upravne organizacije za zatvorski sustav izvan njenog sjedišta, kroz cijelo sporno vrijeme ne obavlja poslove izvršavanja kaznenopravnih i prekršajno pravnih sankcija i mjera na adresi u [adresa]. Navedeni poslovi disperzirani su u druge posebne unutarnje ustrojstvene jedinice upravne organizacije za zatvorski sustav ustrojene izvan njenog sjedišta (Kaznionica u Lipovici-Popovači, Kaznionica u Glini, Kaznionica u Turopolju i Zatvor u Zagrebu) slijedom čega su svi službenici Zatvora u Sisku odmah nakon potresa zbog nemogućnosti rada u objektu Zatvora u Sisku kao stalnom mjestu rada, privremeno premješteni na rad u druge ustrojstvene jedinice upravne organizacije za zatvorski sustav, osim upravitelja čiji je ured smješten u prostorijama Centra za izobrazbu, na adresi [adresa]. Dotadašnji objekt Zatvora u Sisku na adresi [adresa] predan je na upravljanje Sisačko-moslavačkoj županiji te je transformiran u odgojno-obrazovni i kulturni centar. Prema sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima Rev 598/2024 od 3. rujna 2024., Rev-1773/2024 od 9. listopada 2024., Rev-1199/2022-2 od 13. ožujka 2024., Rev-589/2024-2 od 3. rujna 2024., Rev- 1289/2021-2 od 24. travnja 2024., Rev-596/2025-2 od 17. lipnja 2025., Rev-34/2025- 2 od 1. travnja 2025. i dr., proizlazi da se stalnim mjestom rada ne može smatrati mjesto gdje je državni službenik privremeno raspoređen, već ono mjesto rada gdje je stalno raspoređen rješenjem poslodavca pa mu prema tome pripada pravo na isplatu terenskog dodatka kada je upućen na rad izvan svog stalnog mjesta rada u drugo mjesto. Tuženica smatra bitnim istaknuti da je u svim navedenim predmetima u kojima je utvrđeno pravo na isplatu terenskog dodatka pravosudnim policajcima privremeno raspoređenim u drugu kaznionicu ili zatvor, trajanje privremenog premještaja bilo vremenski ograničeno i da je stvarno postojalo (bilo u funkciji) stalno mjesto rada. Tako je u predmetu Rev-598/2024 pravosudni policajac privremeno premješten iz Kaznionice u Glini na rad u Zatvor u Zadru na rok od tri mjeseca, u predmetu Rev 596/2025-2 od 17. lipnja 2025. privremeni premještaj iz Kaznionice i zatvora u Šibeniku na rad u Zatvor u Zadru trajao je od 5. lipnja 2018. do 5. srpnja 2018., dok je u predmetu Rev-34/2025-2 od 1. travnja 2025., pravosudni policajac privremeno premješten iz Kaznionice u Glini na rad u Zatvor u Zadru u trajanju od 17. kolovoza 2015. do 17. rujna 2015., dakle u oba predmeta privremeni je premještaj trajao po mjesec dana i stvarno je postojalo (bilo u funkciji) njihovo stalno mjesto rada. Predmetna situacija je drugačija. Točni su navodi tužitelja da je rješenjima o privremenom premještaju resornog ministarstva kroz cijelo sporno razdoblje za koje potražuje isplatu terenskog dodatka bio premješten na rad u Zatvor u Zagrebu, ali taj premještaj u kontinuitetu traje od 11. siječnja 2021. te je posljedica prirodne katastrofe odnosno štete uzrokovane potresom zbog čega nije bilo niti je i dalje moguće izvršavanje kaznenopravnih i prekršajno-pravnih sankcija i mjera u objektu Zatvora u Sisku koji više ne funkcionira u [adresa]. Zbog toga je tužitelj rješenjima upućivan na rad u drugo tijelo zatvorskog sustava sukladno odredbama Zakona o izvršavanju kazne zatvora, sukcesivno u neprekinutom vremenskom slijedu jer kroz cijelo to razdoblje nisu ostvareni uvjeti za funkcioniranje Zatvora u Sisku u Gradu Sisku. Dakle, tuženica drži da okolnosti konkretnog slučaja daju dovoljno osnova za zaključak da se nakon nešto manje od pet godina kontinuiranog rada u Zatvoru u Zagrebu upravo Zatvoru u Zagrebu može smatrati njegovim stalnim mjestom rada obzirom na trajanje premještaja/upućivanja na rad te na okolnost da kroz cijelo to razdoblje objekt Zatvora u Sisku nije u funkciji, da u svom formalnom sjedištu više fizički i ne postoji te se službeniku nije mogao omogućiti rad u objektu Zatvora u Sisku, na adresi [adresa], kao nekadašnjem stalnom mjestu rada. Samim time jasno je kako tužitelj ne ostvaruje pravo na terenski dodatak. Slijedom navedenog tuženica predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan te naložiti tužitelju da joj naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama .

4. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u elektronički zapis o prebivalištu i o boravištu tužitelja, Rješenja o privremenom premještaju tužitelja od 7.1.2021., 03.3.2021., 4.10.2021., 6.4.2022., 6.10.2022., 5.1.2023., 3.4.2023., 6.7.2023., 6.10.2023., 3.1.2024., 9.7.2024., 10.1.2025., 7.7.2025., Rješenja o rasporedu od 8.10.2024., 17.11.2020., evidencije radnog vremena, platne liste, Zahtjev za mirno rješenje spora od 9.1.2026., očitovanje na zahtjev za mirno rješenje spora od 5.3.2026., dopise od 17.lipnja 2025. i 1.6.2022., sudsku praksu, odluke Zatvora u Bjelovaru od 4.6.2025., 19.5.2026., 19.5.2026., 20.2.2026., rješenje od 14.5.2026.

5. Sud je odbio prijedloge tužitelja za saslušanjem svjedoka KM na okolnost organizacije rada i terenskog rada tužitelja, a nije provođen ni dokaz saslušanjem tužitelja, obzirom je isto ocijenjeno nepotrebnim u situaciji kada je tuženik sve odlučne činjenice za odlučivanje u predmetu učinio nespornim (stranica 316-317 spisa), a kao neosnovan odbijen je i prijedlog tužitelja za pribavom podataka od Zatvora u Bjelovaru o tome jesu li službenicima za vrijeme obnove zatvorske zgrade isplaćivali terenski dodatak kada su privremenom rješenjem o premještaju upućivani na rad u kaznena tijela, obzirom je takav prijedlog ocijenjen nepotrebnim za ovaj spor. Tužitelju nije dodijeljen ni zatraženi rok za očitovanje na podneska tuženika od 10.7.2026., obzirom se u istom podnesku navodi samo kako nije sporna visina tužbenog zahtjeva, a tuženik je odustao od prijedloga za saslušanjem svjedoka navedenih u tom podnesku. Kao neosnovan je odbijen i prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost visine potraživanja, budući je tužena tijekom postupka visinu tužbenog zahtjeva učinila nespornom, pa je taj dokazni prijedlog također ocijenjen nepotrebnim.

6. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti, kao u izreci presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je državni službenik zaposlen u Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, raspoređen na radno mjesto voditelja Odjela upravnih poslova u Zatvoru u Sisku, da mu tužena isplatu na ime terenskog dodatka ukupan iznos od 28.322,75 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

8. Tužena je na ročištu 27.srpnja 2026. učinila nespornima sljedeće činjenice:

- da je tužitelj Rješenjem o rasporedu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije u spornom razdoblju raspoređen na radno mjesto Voditelj odjela upravnih poslova u Zatvoru u Sisku,

- da je u cijelom utuženom razdoblju za koje potražuje terenski dodatak, tužitelj Rješenjima Središnjeg ureda za zatvorski sustav o privremenom premještaju, bio premješten uz Zatvora u Sisku u Zatvoru u Zagrebu, nakon potresa 29.12.2020.,

- da premještaj tužitelja traje u kontinuitetu od 11.1.2021.

9. . Iz dokumentacije u spisu nadalje proizlazi:

- da je tužitelj cijelo vrijeme premještaju u Zatvor u Zagrebu imao prijavljeno prebivalište u [adresa] ( elektronički zapis o prebivalištu, stranica 7-8 spisa).

10. Među stranka nije sporna visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata (stranica 316 spisa).

11. Dakle, nesporno je da je tužitelj u cijelom utuženom razdoblju rješenjima tužene bio privremeno premješten u Zatvor u Zagrebu gdje je radio, a da je isti živio u [adresa] i da je njegovo stalno mjesto rada prema Rješenju o rasporedu kod tuženika bilo Voditelj odjela upravnih poslova u Zatvoru u Sisku.

12. Pritom tužitelj nije tvrdio da bi protiv rješenja o premještaju podnosio žalbe.

13. Prema odredbi čl. 56.st.1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU) za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio. Pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva se mjesto odnosno područje na kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen.

14. Stalnim mjestom rada ne može se smatrati mjesto gdje je državno službenik privremeno raspoređen, već ono mjesto rada gdje je isti stalno raspoređen rješenjem poslodavca /o tome: Vrhovni sud Republike Hrvatske; Rev-34/2025 od 1. travnja 2025.).

15. Stoga nisu odlučni navodi tužene da bi privremeni premještaj tužitelja trajao nešto manje od pet godina kontinuiranog rada u Zatvoru u Zagrebu, pa da se zbog toga upravo Zatvoru u Zagrebu može smatrati njegovim stalnim mjestom rada, uslijed čega mu ne bi pripadalo pravo na terenski dodataka, obzirom ne postoji odredba koja bi isključivala pravo na isplatu terenskog dodatka ovisno o vremenskom trajanju premještaja, pa su navodi tužene istaknuti u tom smislu, neosnovani u cijelosti.

16. Kako je tužitelj nesporno u cijelom utuženom razdoblju rješenjima tužene bio privremeno premješten u Zatvor u Zagrebu gdje je radio, a da je isti živio u [adresa] i da je njegovo stalno mjesto rada prema Rješenju o rasporedu kod tuženika bilo Voditelj odjela upravnih poslova u Zatvoru u Sisku, to istom pripada pravo na isplatu terenskog dodatka, i to upravo u utuženom iznosu od ukupno 28.322,75 eura s kamatama od dospijeća do isplate, budući je tužena navedenu visinu tužbenog zahtjeva i tijek kamata u postupku učinila nespornom.

17. Stoga je, imajući u vidu prethodno navedeno, tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom ukupnog iznosa od 28.322,75 eura ocijenjen osnovanim u cijelosti, kao u izreci presude.

18. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na članku 29. stavak 1. ZOO -a, a odluka o visini zakonske zatezne kamate temelji se na članku 3. ZID ZOO (NN 78/15).

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 1. i 155. stavak 1. i 2. ZPP-a, u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (OT) i to: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora - 250 bodova, sastav tužbe - 250 bodova (Tbr.7.1. OT), podnesaka od 23.6.2026. i 17.7.2026. - svaki po 250 bodova (Tbr.8.1. OT), zastupanja na ročištu 27.7.2026. - 250 bodova (Tbr.9.1. OT), odnosno ukupno 1000 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.000,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 2.500,00 eura.

20. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate temeljem članka 30. stavak 2. Ovršnog zakona.

21. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

22. Tuženoj nije priznat parnični trošak, sukladno čl.154.st.1. ZPP-a, obzirom je ista u cijelosti izgubila parnicu.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Lidija Repar Habulinec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženoj