Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-57/2026-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ani Lazić, u pravnoj stvari tužiteljice ČD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr. sc. Dušanka Kuharić, Dejan Kuharić i Melita Kuharić, Vladimira, Nazora 1, Ludbreg, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnom

- odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 320-50-3848074 od 19. prosinca 2026., solemniziranog po javnom bilježniku Marini Ostović iz Koprivnice dana 4. travnja 2019. pod posl. brojem OU-1123/2006, sklopljenog između tužiteljice ČD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženice Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, kao kreditora, a u dijelu koji glasi: "NAKNADA: 3,30 % (slovima: tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita...”,

te navedena odredba ne proizvodi pravni učinak za ugovorne strane.

II. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici ČD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 442,88 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2006. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 01. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 01. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do plaćanja, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženici Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, da isplati tužiteljici ČD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 291,55 EUR (dvjesto devedeset jedan euro i pedeset pet centi) na ime troškova ovog parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. kolovoza 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovome sudu tužbu protiv tuženice navodeći u tužbi da je u svojstvu korisnika kredita dana 19. prosinca 2006. sklopila s tuženicom kao kreditorom Ugovor o kreditu broj 320-50-3848074, solemniziran po javnom bilježniku Marini Ostović iz Koprivnice dana 20. prosinca 2006. pod posl. brojem OU-1123/2026, a kojim joj je odobren iznos kredita od 22.014,24 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja uz kamatnu stopu od 5,20% godišnje, promjenjivu u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora, ovdje tužitelja. Rok otplate iznosio je 84 mjeseci, a početni anuitet iznosio je 313,22 CHF u kunskoj protuvrijednosti CHF, po srednjem tečaju kreditora, ovdje tuženika na dan dospijeća. Točkom 3. predmetnog Ugovora o kreditu broj: 238-50-5925660 ugovorena je naknada od 3,30 % od iznosa kredita, jednokratna, te koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Tužiteljica je istaknula kako je takva ugovorna odredba ništetna, a s obzirom kako u ugovoru, kao ni tijekom ugovaranja nije navedeno i pojašnjeno na što se konkretno takva naknada odnosi, a presudama Suda Europske unije poslovni broj: C- 84/19. i poslovni broj: C-224/19. utvrđeno je da su takvi troškovi nepošteni, jer nije navedeno za koju konkretnu svrhu su naplaćeni te su neproporcionalni iznosu kredita i konkretnoj usluzi kod ugovaranja kredita. Ta ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita ništetna je iz razloga jer je to odredba o kojoj se nije pregovaralo, koja je ponuđena potrošaču po principu uzmi ili ostavi i koja je uzrokovala neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te je presudama Suda Europske unije poslovni broj: C- 84/19. i poslovni broj: C-224/19. utvrđeno da je takva ugovorna odredba nepoštena ako nije ugovoreno za koju konkretnu svrhu je naplaćena te ako je neproporcionalna kreditu i uslugama za koje se naplaćuje. Budući da nikakve posebne usluge u biti i ne postoje, nego banka općenito ima službenike za ugovaranje kredita na redovnim plaćama koji redovno rade u bankama, onda je očigledno dane postoji nikakav posebni trošak obrade kredita. Zbog svih tih razloga ugovorna odredba o naknadi za obradu kredita nepoštena je i time ništetna ugovorna odredba. Na pravni odnos stranaka se primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/2003), dalje ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Navodi da je tuženik sastavio Ugovor o kreditu na standardiziranom, unaprijed pripremljenom obrascu, te ga je tužiteljica dobila tek kada ga je trebala potpisati, kao i da tom prilikom nije bilo pregovaranja o pojedinačnim odredbama Ugovora, niti je tužiteljica mogla utjecati na odredbu o visini naknade budući da je ista bila određena jednostranom odlukom tuženika. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora. Prema odredbi čl. 5. iste Direktive u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. U čl. 59. ZZP propisano je da ugovor o potrošačkom zajmu, između ostaloga, mora sadržavati odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju, te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti. U čl. 81. st. 1. ZZP, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3. propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/15., 29/18., 162/21., 114/2022., 156/22. nastavno ZOO) opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove. Sporna ugovorna odredba, je samo naizgled jasna i razumljiva, u smislu obveze tužiteljica na plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita, te je ta odredba samo naizgled jasno određena i u dijelu visine te naknade, jer je u istoj navedeno da naknada iznosi 3,3 % od iznosa kredita. Prema mišljenju tužiteljice sporna odredba nije u bitnome jasna, jer nije jasno i određeno navedeno na što se ti troškovi odnose, a nelogično je i da njihova visina ovisi o visini iznosa kredita, slijedom čega se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a kojom je tužiteljici nametnuta obveza plaćanja naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita u nerazmjerno visokom iznosu od 726,47 CHF /3.336,91 kuna, a što danas iznosi 442,88 eura, po tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro. Slijedom navedenog, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je nametnula obvezu tužiteljici kao potrošaču plaćanja neobrazložene naknade u iznosu koji svakako ne odgovara eventualnim stvarnim troškovima koji su mogli nastati prilikom obrade kredita, koja odredba je stoga prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, pa je ista ništetna. Tužiteljici je predmetna naknada za obradu kredita ( za obradu zahtjeva i odobravanje kredita ) od 3,3 % od iznosa kredita, naplaćena 19. prosinca 2006. iznosu od 726,47 CHF / 3.336,91 kuna, a što danas iznosi 442,88 eura, po tečaju konverzije od 7,53450 kuna za 1 euro, a kako to proizlazi iz preslika Ugovora o kreditu, preslika prve otplatne tablice, preslika otplatnog plana, preslika potvrde o otplati kredita i preslika knjigovodstvene kartice. S druge strane, tuženik je bez osnove stekao utuženi novčani iznos. Kako je tuženik nepošteni stjecatelj, stoga je uz sam utuženi iznos od 442,88 eura, dužan tužiteljici platiti i zateznu kamatu, sve sukladno odredbi članka Odredba članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/15., 29/18., 162/21., 114/2022., 156/22. nastavno ZOO ) koja propisuje da: „Kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.“.

2. Rješenjem broj P-57/2026-2 od 3. veljače 2026. tuženici je dostavljena tužba te je ista pozvana da u roku od 30 dana od dana dostave navedenog pismena da svoj pisani odgovor na tužbu uz upozorenje na pravne posljedice nedavanja odgovora na tužbu, konkretno na mogućnost donošenja presude zbog ogluhe u smislu odredbe članka 331.b stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Tuženici su tužba i rješenje broj P-57/2026-2 od 3. veljače 2026. uredno dostavljeni 12. veljače 2026. (dostavnica na stranici 34/I spisa), no u ostavljenom roku od 30 dana tuženica nije podnijela pisani odgovor na tužbu, slijedom čega je sud, utvrdivši da su ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe članka 331.b stavka 1. ZPP, odlučio kao u izreci.

3. Naime, prema spomenutoj odredbi članka 331.b stavka 1. ZPP presuda zbog ogluhe može se donijeti ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, te ako bude udovoljeno ovim uvjetima:

- ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni,

- ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi,

- ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate,

- ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

4. Tuženica dakle, iako joj je tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, nije podnijela odgovor na tužbu u određenom roku. Nadalje, sud je utvrdio da osnovanost tužbenog zahtjeva na temelju propisa na koje se poziva tužiteljica proizlazi iz svih uvodno iznesenih činjeničnih navoda tužbe, te na temelju članka 1024. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.). Sud je također utvrdio da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s općepoznatim činjenicama kao niti s dokazima koje je uz tužbu priložila sama tužiteljica (preslika Ugovora o kreditu broj 320-50-3848074, potvrda o solemnizaciji, otplatna tablica – informativni izračun od 19. prosinca 2026., otplatni plan od 22. prosinca 2006., obavijest o otplati kredita od 22. ožujka 2014., prijepis knjigovodstvene kartice. Osim toga, sud je utvrdio i da ne postoje nikakve općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu.

5. Nalazeći, dakle, da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke koje donošenje presude zbog ogluhe čine osnovanom i zakonitom, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude, odnosno u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev.

6. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP te je tako tuženik, koji je u cijelosti izgubio spor dužan tužiteljici podmiriti parnični trošak. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 250,00 EUR sukladno tbr. 7.1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023 -dalje Tarifa), zatim priznat joj je trošak sudske pristojbe na tužbu u zatraženom iznosu od 26,55 eur sukladno tbr. 1. st. 1. Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 50/26) i čl. 7. st. 1. ZOSP te zatraženi trošak sudske pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe, ali ne u zatraženom iznosu od 55,00 eur, već u iznosu od 15,00 EUR sukladno tar. br. 2. st. 2. Tarife i čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama kojom je odredbom propisano da se na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. S obzirom na to da tužiteljica ima punomoćnika odvjetnika kojem se prema odredbi čl. 133. st. 5. ZPP dostava pismena obavlja u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, tužiteljici se ova presuda dostavlja u elektroničkom obliku, zbog čega sukladno citiranoj odredbi čl. 7. st. 3. ZOSP tužiteljica ima mogućnost platiti pristojbu na ovu presudu u visini polovice Tarifom sudskih pristojbi propisanog iznosa ukoliko je plati u roku od tri dana, pa stoga trošak sudske pristojbe na presudu upravo u visini polovice propisanog iznosa sud ocjenjuje troškom potrebnim za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP, a ne i eventualno naknadno uplaćeni puni iznos pristojbe.. Na dosuđeni trošak u ukupnom iznosu od 291,55 EUR sud je dosudio zateznu kamatu koja teče od dana donošenja presude sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ana Lazić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, pismeno u tri primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točka 3. ZPP. Žalba protiv presude u postupku u sporu male vrijednosti ne odgađa ovrhu (članak 467. a ZPP).

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima mr. sc. DD, ŠD i JD iz Zajedničkog odvjetničkog ureda mr sc. DD, ŠD i

JD, [adresa]

2. Tuženici Raiffeisenbank Austria d.d. Magazinska cesta 39, Zagreb