Republika Hrvatska

Općinski sud u Đakovu

Trg dr. Franje Tuđmana 2

31400 Đakovo

Poslovni broj: P-286/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, po sutkinji toga suda Ivanki Banović, u pravnoj stvari tužitelja ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Anki Jakovljević Grizelj, odvjetnici u Đakovu, protiv 1. tuženika TM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. tuženice ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženika ZM iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. kolovoza 2026. godine u prisutnosti tužitelja i njegova punomoćnika, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, dana 31. kolovoza 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Razvrgava se svojstvo Franić Zadruge kbr. 11 iz [adresa] kao vlasnika nekretnine upisane upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao kč. br. [katastarska čestica], Oranica Kolić, Prior, Lišnjak sa 1100 čhv (3956 m2).

II. Utvrđuje se da je tužitelj ĆM, OIB: [osobni identifikacijski broj], Musić, [adresa], u cijelosti vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označene kao kč. br. [katastarska čestica], Oranica Kolić, Prior, Lišnjak sa 1100 čhv (3956 m2), što su tuženici TM OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ŽM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ZM, [adresa], kao zakonski nasljednici pok. CM, člana Franić Zadruge kbr. 11, dužni priznati te trpjeti uknjižbu prava vlasništva tužitelja na navedenoj nekretnini u zemljišnoj knjizi u cijelosti, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je dana 9. rujna 2025. podnio ovome sudu tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine. U tužbi je naveo kako je kao formalni vlasnik nekretnine iz izreke ove presude upisana Franić zadruga kbr. 11, no da je tužitelj stvarni vlasnik i posjednik iste u cijelosti jer je nekretninu naslijedio od svog oca PM, a koji je istu kupio od CM, člana Franić zadruge kbr. 11, kojem je predmetna čestica bila pripala prema ranije izvršenoj diobi s ostalim članovima zadruge. Navodi kako predmetna nekretnina omaškom nije navedena u kupoprodajni ugovor od 2. veljače 1968. godine, kojim je PM kupovao nekretnine od CM, a temeljem kojeg kupoprodajnog ugovora je PM upisan kao posjednik u katastru nekretnina Đakovo, izuzev u dijelu od 1079 m2, koji se samo formalno vodi kao posjed Republike Hrvatske. Tužitelj je, dalje, navodio kako prilaže rješenje o nasljeđivanju iza oca, a iz kojeg je razvidno da su se sada pok. ĐM, supruga ostavitelja i AM, kćerka ostavitelja, prihvatile svog nasljednog dijela i isti ustupile tužitelju, a AM je također suglasna da se predmetna utužena čestica upiše na tužitelja u cijelosti. Tužitelj navodi još kako je u savjesnom i poštenom vlasničkom posjedu predmetne nekretnine putem svojih pravnih prednika od 1968. godine, kada je ista kupljena od CM, dok Franić zadruga, osnovana nakon Drugog svjetskog rata u [adresa], stvarno više ne postoji te je imovina te zadruge podijeljena među njenim članovima, pa je predmetna čestica pripala u samovlasništvo CM. Nasljednica CM je njegova kćer EM, rođ. CM, koja je umrla, a čiji zakonski nasljednici su sin TM, ovdje 1. tuženik i pok. sin SM. Zakonski nasljednici SM su supruga ŽM i sin ZM, ovdje 2. i 3. tuženici. Budući da nema valjane isprave podobne za upis svog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a obzirom na činjenicu da je istu stekao i temeljem dosjelosti, to tužitelj predlaže, pozivom na odredbu članka 159. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, usvojiti tužbeni zahtjev kojeg je postavio kako je to sve navedeno u izreci ove presude.

2. Tuženici nisu dali odgovor na tužbu, niti su pristupili na pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu, iako uredno pozvani. Tijekom ročišta za glavnu raspravu zaprimljen je podnesak 1. tuženika TM, u kojem navodi da iz zdravstvenih razloga nije u mogućnosti pristupiti na sud, ali da ovim podneskom u cijelosti priznaje tužbu i tužbeni zahtjev, potvrđujući da je tužitelj u cijelosti vlasnik i posjednik utužene nekretnine. 1. tuženik je u podnesku naveo i da je njegov djed CM prema izvršenoj diobi članova Franić zadruge kbr. 11, dobio predmetnu nekretninu u samovlasništvo te ju prodao ocu tužitelja PM 1968. godine, a kojeg je naslijedio tužitelj.

3. Da bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku pročitao svu priloženu materijalnu dokumentaciju u spisu i to Izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 9. rujna 2025. (str. 5 spisa), izvod iz posjedovnog lista broj P.L. 56 k. o. [katastarska općina] od 9. rujna 2025. (str. 6 spisa), izvod iz posjedovnog lista broj P.L. 150 k. o. [katastarska općina] od 9. rujna 2025. (str. 7 spisa), izvod iz katastarskog plana za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 9. rujna 2025. (str. 8 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama od 1. srpnja 2024. (str. 9 i 10 spisa), smrtni list za CM (str. 11 spisa), smrtovnicu za EM (str. 12 i 13 spisa), smrtovnicu za SM (str. 14 i 15 spisa), kupoprodajni ugovor od 2. veljače 1968. godine (str. 18 do 21 spisa), ovjerenu izjavu AM od 22. rujna 2025. (str. 22 i 23 spisa), rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĐM i pok. PM (str. 42 do 45 spisa) te saslušao tužitelja i svjedoke DM, OM, JM i IM. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

4. Iz materijalnih dokaza u spisu utvrđeno je da je predmetna nekretnina kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica Kolić, prior, lišnjak, površine 1100 čhv (3956 m2), u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana kao vlasništvo Franić zadruge kbr. 11, u cijelosti (1/1 dijela). Dalje, iz izvoda iz posjedovnih listova broj PL-a 56 i broj PL-a 150 k. o. [katastarska općina], proizlazi da je predmetna nekretnina upisana dijelom kao posjed PM, Ć, T 84, odnosno oca tužitelja, s površinom od 2877 m2, a dijelom kao posjed Republike Hrvatske, s površinom od 1079 m2. Prema izvodu iz katastarskog plana, vidljivo je da se predmetna čestica nalazi neposredno uz česticu broj 216/2 k. o. [katastarska općina], a koja je sadržana u kupoprodajnom ugovoru od 2. veljače 1968. godine koji je sklopljen između CM kao prodavatelja i PM, oca tužitelja, kao kupca. U navedenom kupoprodajnom ugovoru ne nalazi se utužena čestica kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali se ona zajedno s kč. br. [katastarska čestica], prema povijesti promjena Odjela za katastar nekretnina Đakovo od 1. srpnja 2024. godine, vodi upisana u posjedovnom listu broj PL 56 na ime posjednika PM još od 1979. godine, kada je obnovljen katastarski operat za k. o. [katastarska općina] na temelju provedene revizije posjedovnog stanja, s time da se u njegovu posjedu kč. br. [katastarska čestica] vodi u dijelu s površinom od 800 čhv, a 216/2 u dijelu sa 1200 čhv voćnjaka i 110 čhv kuće i dvora.

5. Nadalje, iz priloženih smrtnih listova te rješenja o nasljeđivanju, utvrđeno je da je CM umro 1969. godine, da je njegova kćer EM umrla 1990. godine, a njezini nasljednici su sinovi JM i TM, zatim, SM je umro 2022. godine, a njegovi nasljednici su supruga ŽM i sin ZM, ovdje 2. i 3. tuženici. Prema rješenju o nasljeđivanju pok. PM, oca tužitelja, proizlazi da ga je u cijelosti naslijedio sin ĆM, ovdje tužitelj, jer su supruga ĐM i kćer AM, svoje nasljedne dijelove ustupile ĆM. Konačno, iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ĐM utvrđeno je da je ista umrla 2020. godine, a istu je u cijelosti naslijedio sin ĆM, ovdje tužitelj, budući da je AM, kćerka ostaviteljice, ustupila svoj nasljedni dio bratu ĆM.

6. Tužitelj je u svom iskazu navodio da je predmetna nekretnina u naravi većim dijelom oranica, a manjim dijelom livada, a koju koristi i obrađuje nesmetano od 2002. godine, jednako kao što ju je koristio i obrađivao njegov otac PM, koji je umro navedene 2002. godine. Tužitelj je naveo da je njegov otac ovu nekretninu kupio 1968. godine od CM, ali da nije mogao pronaći kupoprodajni ugovor o tome, no iz priče zna da je otac tu nekretninu kupio i u cijelosti isplatio CM, a CM je bio član Franić zadruge koja se vodi kao upisani vlasnik ove nekretnine. Navedena zadruga je prestala postojati prije više od 60 godina, te se njena imovina podijelila između članova, tako da je predmetna nekretnina pripala CM, koji ju je onda on prodao njegovom ocu. Tužitelj je tvrdio da je nekretnina u njegovu posjedu, kao i njegovog oca, bila nesmetano i neprekidno sve od trenutka kupovine 1968. godine pa do danas te da im nitko nikada nije pokušao oduzeti posjed ili osporiti prava na njoj.

7. Svjedok MM (rođen 1968. godine) je naveo kako poznaje tužitelja i da zna gdje se nalazi predmetna nekretnina, da se ista nalazi odmah pokraj tužiteljeve kuće, a u naravi je oranica koju, otkad on zna, posjeduje i obrađuje tužitelj, a prije njega njegov otac PM. Nije znao pojedinosti na koji način je tužiteljev otac stekao ovu nekretninu, već je iz priče čuo da ju je kupio od nekadašnjih zadrugara. Na upit suda odgovorio je da nema saznanja o zadruzi Franić, niti tko bi bili njeni slijednici, ali je ustvrdio da takva zadruga nije mogla postojati i da se radi o grešci u pisanju jer je u [adresa] postojalo jedino prezime MM, ali ne i Ž. Na kraju je ustvrdio da predmetna nekretnina pripada tužitelju te da mu nitko nikada nije sporio pravo na nju ili ju pokušao oduzeti.

8. Svjedokinja OM (rođena 1944. godine) je navodila da je predmetna nekretnina u naravi oranica koju je krajem 60-ih godina kupio njezin brat PM (tužiteljev otac) od CM i otkada ju je kupio, PM ju je nesmetano koristio i obrađivao sve do svoje smrti 2002. godine. Opisivala je kako zna da je PM od CM kupio još jednu nekretninu osim utužene, a da se predmetna nalazi odmah pored kuće gdje sada živi tužitelj. Potvrdila je kako je nakon smrti PM predmetnu nekretninu nastavio koristiti tužitelj te da nitko treći nije polagao prava na ovu nekretninu, niti pokušao smetati posjed PM ili tužitelja. Konačno, navela je kako je poznavala CM koji je bio član nekadašnje zadruge Franjić u [adresa] i koji je nekada živio na tom imanju kojeg je kupio dakle njezin brat PM.

9. Svjedok JM (rođen 1962. godine) je navodio da se predmetna zemlja nalazi pored tužiteljeve kuće te da mu je poznato da ju je kupio tužiteljev otac PM od CM krajem 60-ih godina, a da mu je to sve neposredno poznato jer je poznavao CM i zna da je on bio član nekadašnje zadruge Franjić u [adresa], no da mu nije znano da bi postojala zadruga Franić. Izrijekom je tvrdio da predmetnu nekretninu nesmetano koristi tužitelj, kao što ju je nesmetano koristio njegov otac PM otkada ju je kupio od CM. CM je inače brat od njegovog pokojnog djeda DM, koji je također bio član zadruge Franjić, ali su se oni svi razdijelili s imovinom te su živjeli odvojeno.

10. Svjedokinja IM (rođena 1968. godine) je navodila da je ona kćer 1. tuženika te da joj je poznato o kojoj nekretnini je riječ u ovom predmetu, a iz priče roditelja zna da je predmetnu nekretninu prodala njena baka EM, ili njezin otac CM, tužiteljevu ocu PM krajem 60-ih godina prošlog stoljeća. Opisivala je kako joj je baka EM, uvijek kada su prolazili pored predmetne nekretnine, govorila kako je ista nekada bila njihova i da su je prodali Pavlovićima. Navodila je i kako zna da su Z po kupnji ove nekretnine nesmetano u njenom posjedu i da ih nitko nije u tome prekidao ili polagao prava na tu nekretninu. Nije imala saznanja o zadruzi Franić, a baka je uvijek potvrđivala da je predmetna nekretnina bila u njihovom vlasništvu i da su je prodali Pavlovićima.

11. Temeljem ovih izvedenih dokaza, a cijeneći iste zasebno, kao i u njihovoj ukupnosti, primjenom čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovanim.

12. Naime, sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka i tužitelja, koji su međusobno suglasni i uvjerljivi te sukladni materijalnim dokazima u spisu, a temeljem istih sud je utvrdio da predmetnu nekretninu u cijelosti nesmetano i samostalno koristi tužitelj, a da ju je prethodno isto tako nesmetano posjedovao i u cijelosti koristio njegov otac PM od 1968. godine od kada ju je kupio od CM, člana nekadašnje zadruge koja je prestala postojati, te da se do podnošenja predmetne tužbe radi o neprekinutom posjedu kroz razdoblje od više od 50 godina. Naime, svjedoci, a koji svi redom imaju neposredna saznanja, su suglasno iskazivali u pogledu dugotrajnosti nesmetanog posjedovanja utužene nekretnine tužitelja i njegova oca, te su svi redom iskazivali da im je takvo stanje poznato otkada znaju za sebe. Također, za upisanu zemljišnoknjižnu vlasnicu predmetne nekretnine – Zadrugu Franić kbr. 11, su navodili prije svega da bi točan naziv bio CM a ne Ž Zadruga, te da je ista prestala postojati prije više od 60 godine, da se njena imovina raspodijelila članovima, pa da je predmetna nekretnina tako pripala CM, koji ju je zatim prodao tužiteljevu ocu 1968. godine. Također, svi svjedoci su suglasno potvrđivali da je nekretnina sada u posjedu tužitelja te da ne postoji treća osoba koja bi svojatala predmetnu nekretninu ili polagala kakva prava na nju, niti da je itko smetao tužitelja ili njegova oca u njenom posjedu.

13. Iz ovih reproduciranih i ocijenjenih dokaza, u korelaciji sa materijalnim dokazima, sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju tužitelj nalazi u samostalnom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine osobno i putem prednika još od 1968. godine, koji posjed nije stečen silom, prijevarom, niti zlouporabom povjerenja, a posjednici da nisu znali, niti su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, čime su ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva (izvanrednom) dosjelošću.

14. Naime, pretpostavka o savjesnosti (poštenju) posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću ispunjena je ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova te ne zna ili ne može znati da mu ne pripada. Dalje, prenošenje posjeda derivativnim (izvedenim) načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo neke stvari, nužno je da samostalni posjed te stvari traje zakonom određeno vrijeme. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičku vlast ne izvršava time ničiju tuđu, višu posrednu vlast (vlasnički posjed).

15. Nije bilo dokaza da bi tužitelj ili njegov otac bili u nepoštenom posjedu, a kako se poštenje predmnijeva, isti je onda i pošten. Međutim, kako nema kupoprodajni ugovor kojeg je njegov otac sklopio za predmetnu nekretninu, tužiteljev posjed nije i zakonit, jer se zakonitost posjeda mora dokazivati.

16. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da su ispunjeni uvjeti da se temeljem čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje ZV) tužitelju utvrdi pravo vlasništva na utuženoj nekretnini temeljem izvanredne dosjelosti, jer je u njenom neprekinutom, samostalnom i poštenom posjedu osobno i putem prednika svakako preko propisanih 20 godina. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

17. Sud nije odlučivao o parničnom trošku, jer nitko od stranaka nije potraživao naknadu troška.

U Đakovu 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ivanka Banović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. 1.-3. tuženicima