Poslovni broj: Pr-5/2026-30

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji Ines Bračanov Čuljat, u pravnoj stvari tužitelja OT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB:52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. lipnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tuženice, dana 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 14.333,81 eura bruto sa zateznom kamatom koja teče na iznos od

- 625,29 eura bruto od 16. veljače 2019.,

- 1.072,82 eura bruto od 16. ožujka 2019.,

- 767,06 eura bruto od 16. travnja 2019.,

- 643,67 eura bruto od 16. svibnja 2019.,

- 193,47 eura bruto od 16. lipnja 2019.,

- 308,12 eura bruto od 16. srpnja 2019.,

- 879,97 eura bruto od 16. kolovoza 2019.,

- 285,60 eura bruto od 16. rujna 2019.,

- 817,78 eura bruto od 16. listopada 2019.,

- 893,10 eura bruto od 16. studenog 2019.,

- 766,46 eura bruto od 16. prosinca 2019.,

- 692,10 eura bruto od 16. siječnja 2020.,

- 995,76 eura bruto od 16. veljače 2020.,

- 820,50 eura bruto od 16. ožujka 2020.,

- 944,98 eura bruto od 16. travnja 2020.,

- 737,28 eura bruto od 16. svibnja 2020.,

- 234,09 eura bruto od 16. lipnja 2020.,

- 241,37 eura bruto od 16. srpnja 2020.,

- 194,48 eura bruto od 16. kolovoza 2020.,

- 222,22 eura bruto od 16. rujna 2020.,

- 26,96 eura bruto od 16. listopada 2020.,

- 428,29 eura bruto od 16. prosinca 2020.,

- 414,41 eura bruto od 16. siječnja 2021.,

- 19,38 eura bruto od 16. veljače 2021.,

- 474,01 eura bruto od 16. ožujka 2021.,

- 506,94 eura bruto od 16. travnja 2021.,

- 49,30 eura bruto od 16. svibnja 2021. i

- 78,40 eura bruto od 16. lipnja 2021. do isplate

pa do isplate i to zateznu kamatu umanjenu za iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, a od 1.siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište re ferentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.950,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je kao policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Dubrovačko-neretvanska, Postaja pomorske policije Dubrovnik, tijekom razdoblja od siječnja 2019. do svibnja 2021. ostvarivao kod tuženika plaću i da je obavljao poslove radnog mjesta policijskog službenika i koja priroda posla je iziskivala prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom i blagdanima. Nadalje navodi da sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o policiji i Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, tužitelj kao državni službenik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi i to na način da se osnovna plaća tužitelja uvećava za rad noću za 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs za 150% a da tijekom razdoblja od siječnja 2019. do svibnja 2021. tuženik nije tužitelju pravilno obračunao i isplatio razliku uvećane plaće za ostvareno radno vrijeme, za prekovremeni rad, za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanima niti je to do danas učinio kako je taj rad evidentiran u evidenciji o prisustvu na radu, kao i radnim nalozima. Također navodi i da je sukladno odredbi članka 186.a Zakona o parničnom postupku, dana 19. svibnja 2022. podnio zahtjev Općinskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku (u daljnjem tekstu: ODO Dubrovnik) preporučenom poštom s povratnicom radi mirnog rješenja predmetnog spora, koji je tuženik zastupan po ODO Dubrovnik odbio kao neosnovan. Ističe i da ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev prije nego što se temeljem podataka i dokumentacije, koja je pripremljena od strane tužiteljeva poslodavca, provede financijsko vještačenje, nakon čega će tužitelj odrediti visinu novčane tražbine čiju isplatu traži ovom tužbom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani u cijelosti a da iz obračunskih lista plaća za tužitelja za utuženo razdoblje, radnih naloga i izvješća o radu te Registra službenih poslova za navedeno razdoblje nesporno proizlazi da su u konkretnom slučaju pravilno primijenjene relevantne zakonske odredbe koje se odnose na organizaciju rada policijskih službenika, prije svega odredbe Zakona o policiji (narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15), koji kao lex specialis u odnosu na Zakon o radu, regulira način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme a da je člankom 41. navedenog Zakona propisan način organizacije rada policijske službe te radno vrijeme, a da je člankom 42. propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji utvrđuje nadležni rukovoditelj, a poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad te rad organiziran na drugačiji način. Nadalje, da su suprotno navodima iz tužbe, tužitelju uz osnovnu plaću, obračunati i isplaćeni svi dodaci na plaću predviđeni Kolektivnim ugovorom u skladu s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iznesenom u rješenju broj: Revr 1318/16-2 od 26. listopada 2016., da su tužitelju obračunati i isplaćeni dodaci na osnovnu plaću temeljem prava na uvećanje plaće za prekovremeni rad, ali samo za stvarno odrađene sate rada, a ne i za sate kada nisu izvršavani radni zadaci jer su u slučaju višednevnih plovidbi, za sate provedene na plovilu izvan aktivnog rada, tužitelju isplaćeni dodaci za pasivno dežurstvo i to temeljem odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike koji određuje da ukoliko službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati smatra se pasivnim dežurstvom kao i da je sukladno odredbi članka 56. stavka 10. Kolektivnog ugovora koji propisuje da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi poslova ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata, predlagatelju isplaćivan i terenski dodatak jer je prilikom višednevnih službi na moru radio na terenu, a ne redovno 40 sati tjedno. Ističe i da imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora kao i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u navedenom rješenju te pravno shvaćanje Županijskog suda u Splitu navedeno u rješenju posl.br. Gž r-1015/2021-2 od 8. rujna 2021., kojim je ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Dubrovniku i predmet vraćen na ponovno odlučivanje u činjenično i pravno identičnom predmetu da su navodi iz tužbe su neosnovani i da je u rješenju Županijskog suda u Splitu od 8. rujna 2021. kao razlog zbog kojeg je ukinuta prvostupanjska presuda, između ostalog navedeno da se dio vremena provedeno na plovilu, a koje obuhvaća ne samo vrijeme dnevnog odmora već i vrijeme kada nisu stvarno izvršavani radni zadaci, ne može okarakterizirati kao prekovremeni rad jer takav zaključak nema uporište u odredbama materijalnog prava koje se trebaju primijeniti u konkretnom slučaju niti u odredbama Kolektivnog ugovora kojima je definiran institut pasivnog dežurstva a koje istovrsno pravno shvaćanje je zauzeto i u presudi Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-3058/2021 od 14. prosinca 2021. kojom je preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Šibeniku u pravno i činjenično identičnom predmetu, te je odbijen zahtjev tužitelja. Kao bitno ističe da je za razdoblje nakon 1. travnja 2021. u odnosu na organizaciju rada u Postajama pomorske policije sukladno uputi Ravnateljstva policije došlo do promjene na način da su ukinute jednodnevne i višednevne plovidbe, a rad policijskih službenika organiziran je na način da su policijski službenici upućivani na plovidbe u trajanju od 12 sati, zbog čega je prestala potreba za isplatom dodataka za pasivno dežurstvo, a ukoliko bi se zbog potreba službe u pojedinim slučajev ima pojavila potreba za radom dužim od 12 sati, policijskim službenicima bi bio plaćen prekovremeni rad a koji način rada se primjenjivao i u Postaji pomorske policije Dubrovnik i u razdoblju od 13. srpnja do 31. listopada 2020. Slijedom svega navedenog, a imajući u vidu citirane zakonske odredbe te odredbe Kolektivnog ugovora i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i pravno shvaćanje izraženo u prethodno navedenim presudama drugostupanjskih sudova, predlaže se da sud tužbeni zahtjev tužite lja odbije u cijelosti kao neosnovan.

3. 13. veljače 2024. donesena je presuda pod poslovnim brojem Pr.202/22 kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja a koji je tužitelj odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje a na koju presudu je tuženica izjavila žalbu.

3.1. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem pod poslovnim brojem Gž R-299/2024. od 25. studenog 2025. povodom podnesene žalbe tuženice ukinuo presudu ovoga suda pod poslovnim brojem Pr.202/2022 od 13. veljače 2024. i vratio predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaz pregledom i čitanjem isprava sadržanih u spisu i to zahtjev za mirno rješenje spora sa povratnicom i dostavnicom (list 8-12 spisa), Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora broj N-DO-28/2022 od 19. kolovoza 2022. (list 13-15 spisa), obračunske liste tužitelja za razdoblje od veljače 2019. do svibnja 2021. (list 118-145 spisa), radne naloge i izvješća o radu za 2019., 2020. i 2021. (list 146-443 spisa) te evidencije rada za razdoblje od siječnja 2019. do svibnja 2022. (list 444-501 spisa) te nalaza i mišljenja vještakinje Jelene Ćurlice (list 504-542 spisa), iskaza saslušanih svjedoka AT (list 108-109 spisa), NT (list 109-111 spisa), ĐT (list 111 spisa), BT (list 111- 112 spisa), KT (list 664-665 spisa), tužitelja OT (list 112, 666 spisa) te saslušanjem vještakinje Jelene Ćurlice (list 556-557, 665-666 spisa).

4.1. Svjedok AT je iskazao da je djelatnik policijske uprave Dubrovačko- Neretvanske, da je do ožujka 2018. bio voditelj odjela za graničnu kontrolu i zaštitu državne granice, a od ožujka 2018. do svibnja 2022. voditelj službe za granicu i dok nije postao voditelj službe za granicu nije imao nikakvih doticaja sa morem, da su njegovi poslovi bili vezani za kvalitetu i zakonitost rada djelatnika u nadzoru državne granice dok nije sudjelovao u organizaciji samog rada koju je organizirala policijska postaja a niti je bio nadređeni tužitelju već mu je nadređeni bio načelnik njegove policijske postaje. Na pitanje kako se provodi nadzor državne granice na moru iskazao je da se za to koriste službena plovila a pored toga i tehnička sredstva poput radara i kamera, da postoji centar za nadzor u postaji dok je u Zadru centralni nadzor za cijeli Jadran i da su njihovi policijski djelatnici u svrhu nadzora bili upućivani na plovila, s tim da ako su išli sa plovilom tipa A upućivani su na višednevne plovidbe, a ako su išli sa manjim plovilo tipa B ili C onda bi bili jedan, rijeđen više dana, kada bi išli na višednevne plovidbe u pravilu bi se radilo od 3-4 dana s tim da je to bilo tako do svibnja 2021. kada je došao nalog da se rad organizira kroz jednodnevne plovidbe što znači da su djelatnici radili jednu smjenu i od tada pa nadalje ne bi trebalo biti situacija da su djelatnici upućivali na višednevne plovidbe. Nadalje, kada su išli na te višednevne plovidbe nisu imali osiguran smještaj izvan plovila te su na plovilu bili smješteni a na pitanje jesu li morali nadzirati granicu i nakon radnog vremena koje je bilo evidentirano kao redovno radno vrijeme, pojasnio je da se nadzor ne vrši samo plovilima već tehničkim uređajima putem centra u postaji kao i centra u Pločama i Zadru i ukoliko bi iz centrale utvrdili da postoji potreba za neposrednim nadzorom oni bi kontaktirali djelatnike na najbližem plovilu radi intervencije a koji kontakt sa djelatnicima na plovilu bi ostvarili putem službenog mobitela ili službene veze i koliko mu je poznato nikada se nije dogodilo da se službenici na plovilu ne bi odazvali pozivu iz centrale. Što se tiče same evidencije rada i načina na koji je obračunat i isplaćen rad policijskih djelatnika tijekom višednevnih plovidbi nema neposrednih saznanja jer to nije predstavljalo poslove iz okvira njegove nadležnosti dok je na pitanje tko čuva plovila dok je u višednevnim plovidba i tko o njemu skrbi odgovorio je da na plovilu postoji posada, a to su ti isti policijski službenici koji su upućeni na plovidbu, i to sa ulogom zapovjednika, strojara i mornara i da oni odgovaraju za sigurnost plovila a strojar je taj koji je prvi zadužen za praćenje ispravnosti plovila. Na pitanje što bi se dogodilo da posada nakon kraja radnog vremena koje bi bilo evidentirano kao redovno radno vrijeme taj dan napusti plovilo iskazao je da se plovilo ne smije napustiti i da uvijek mora biti pod nadzorom ili da za isto mora biti osiguran vez sa video nadzorom, da su predmetna plovila znatnije vrijednosti pa plovilo tipa A koje je duljine 24 metra zasigurno vrijedi više milijuna kuna. Također je iskazao i da je u dopisu kojim su ukinute višednevne plovidbe navedeno da je razlog za to upravo u tužbama policijskih službenika.

4.2. Svjedok NT iskazao je da je do 10. svibnja 2019. bio policijski službenik u pomorskoj policiji za DNŽ, a od tada pa nadalje je načelnik postaje pomorske policije te mu je poznato kako su u razdoblju od siječnja 2019. do svibnja 2021. bili organizirani poslovi nadzora morske granice, da je u predmetnom razdoblju nadzor granice bio organiziran na način da su se djelatnici upućivali na višednevne plovidbe u trajanju od 3-7 dana, ovisno o vrsti plovila s kojom bi išli, da su dobivali nalog u kojem bi aktivno radno vrijeme bilo određeno kao 8 ili do 12 sati dok bi ostalo vrijeme predstavljalo pasivno dežurstvo a ukoliko bi tijekom tog pasivnog dežurstva nastala potreba za intervencijom operativni šef smjene bi dao takav nalog za prekovremeni rad, što bi se evidentiralo i platilo kao takvo. Naglasio je da su smjene od 3-7 dana određene sukladno pravilniku koji je donio ministar a ne samovoljno, da djelatnici nisu smjeli napuštati plovilo tijekom ovih višednevnih plovidbi izuzev ukoliko bi to učinili primjerice radi odlaska u trgovinu ili na kavu, no i to izvan redovnog radnog vremena uz odobrenje zapovjednika broda i da nisu smjeli otići s broda i ostaviti ga bez nadzora niti nakon redovnog radnog vremena jer je posebnim pravilnikom propisana obaveza čuvanja službenog plovila isto kao što je određena i za službena vozila. Nadalje je iskazao da su tijekom tih plovidbi djelatnici pored policijskih poslova obavljali i pomorske poslove sukladno rješenju, da su morali znati upravljati plovilom i da su imali obvezu paziti na ispravnost plovila i o tome izvijestiti ukoliko bi postojala potreba za popravkom plovila, da su plovila veće vrijednosti a sukladno pravilniku mogu se ostaviti samo na službenom vezu koji je pod video nadzorom ili u slučaju da video nadzor ne postoji, pod nadzorom policijskog službenika koji taj nadzor onda obavlja kao redovni posao kao i da nemaju svoje video nadzore, da im iste ustupe lučke uprave. Na pitanje jesu li djelatnici nakon redovnog radnog vremena mogli odmarati odgovorio je da naravno da jesu pa bi tako mogli odmarati i od primjerice 20:00 sati do 08:00 sati idući dan ukoliko bi im to bilo navedeno kao vrijeme izvan redovnog radnog vremena, da nisu nakon redovnog radnog vremena imali učestale intervencije pa su sigurno mogli odmarati a što se tiče poslova nadzora državne granice iskazao je da je njihova obaveza bila tijekom redovnog radnog vremena nadzirati granicu i kontrolirati plovila na moru s tim da sukladno rješenjima drugih ministarstava provode policijske poslove odnosno inspekcijski nadzor po pomorskom zakoniku i po zakonu o morskom ribolovu. Iskazao je i da su djelatnici imali pravo na slobodne dane ukoliko bi im to pravo pripadalo po obračunu sati redovnog rada , da kod višednevnih plovidbi to znači da su se za obračun prava na slobodne dane računali sati koji su u nalozima navedeni kao redovno radno vrijeme a da je u samom obračunu plaće sudjelovao na način da je ovjeravao obračun, što znači da je time potvrdio da su te dane radili u navedenom vremenu i da bi njegovi pomoćnici potom takve obračune predali tajnici. Iskazao je i da su kod višednevnih plovidbi uz navedeno primali i terenski dodatak koji se obračunavao od trenutka kada su krenuli na višednevnu plovidbu do povratka i da su imali plaćeni dodatak za pasivno dežurstvo. Također je iskazao i da nalog za višednevne plovidbe izdaje načelnik, da evidenciju redovnih radnih sati unaprijed određuje taj nalog a eventualne prekovremene sate evidentira šef smjene. Iskazao je i da u predmetnom razdoblju nije bilo višednevnih plovidbi, da na inicijativu pomorske postaje u razdoblju od 13. srpnja 2020. do 31. listopada 2020. nije bilo višednevnih plovidbi već je nadzor organiziran kroz jednodnevne plovidbe a od 01. travnja 2021. je po nalogu ravnateljstva nadzor granice organiziran isključivo kroz jednodnevne plovidbe, posada koja je na jednodnevnoj plovidbi se iskrcava sa plovila isti dan kad se vrati s plovidbe, odnosno kada joj završi smjena dok se posada sa višednevni plovidbama iskrcava kada im je u nalogu navedeno s tim da je znalo bit određeno da se po povratku sa višednevnih plovidbi iskrcavaju idući dan po izlasku iz pasivnog dežurstva. Nadalje, da je sada rad organiziran u smjenama tako da tijekom 24 sata uvijek postoje djelatnici koji poslove nadzora granice vrše kao aktivno radno vrijeme. Na upit ZZ tuženice odgovorio je da su obveze policijskih službenika tijekom aktivnog radnog vremena istovjetne i kada se ti poslovi obavljaju kroz jednodnevnu plovidbu kao i kada se obavljaju kroz višednevne plovidbe.

4.3. Svjedok TT iskazao je da je voditelj materijalno financijskih poslova PU Dubrovačko-Neretvanske i na pitanje što mu je poznato o obračunu plaća tužitelja u razdoblju od siječnja 2019. do svibnja 2021. iskazao je da je njegov prvi susret pri primitku liste za obračun plaće koja se izrađuje za sve djelatnike ustrojstvene jedinice s tim da prikazuje prikaz pojedinačno za svakog djelatnika a u kojoj listi su evidentirani radni sati, eventualno korištenje godišnjeg odmora ili bolovanja, rad u turnusu, terenski rad i ono što je ovdje interesantno takozvano pasivno dežurstvo po članku 57 KU. Nadalje je iskazao da je sam obračun centraliziran na način da službenica unosi podatke u aplikaciju, potom se generira lista koja se ispisuje i koju svojim potpisom potvrđuje rukovoditelj ustrojstvene jedinice, konkretno načelnik policijske postaje dok oni ne provjeravaju podatke koje je on ovjerio već temeljem takvih podataka rade obračun. Na upit punomoćnika tužitelja iskazao je da se lista koju je spomenuo zove lista obračuna plaće ili COP lista u smislu centralnog obračuna plaće i da podatke u aplikaciju unosi ovlaštena osoba koja za to ima certifikat, nije siguran na temelju kojih isprava unosi podate no ona ih vadi iz odgovarajućeg registra i da je iznimno važno da unesene podatke ovjeri rukovoditelj jer ih on time potvrđuje. Na upit ZZ tuženice odgovorio je da bi se intervencija nakon redovnog radnog vremena trebala tretirati kao prekovremeni rad, odnosno to bi rukovoditelj trebao tretirati kao prekovremeni rad pa se temelje toga kao takav plati.

4.4. Nadalje, svjedok BT iskazao je da poznaje prisutnog kolegu i da su zajedno plovili u razdoblju od siječnja 2019. do svibnja 2021 . te išli zajedno i na višednevne plovidbe koje bi trajale 3, 5 ili 7 dana. Nadalje, da bi prije početka plovidbe dobili radni nalog u kojem su bili navedeni njihovi zadaci s tim da bi osim policijskih poslova bili zaduženi i za održavanje broda, a uz sve navedene zadatke morali su intervenirati u slučaju potrebe obavljanja dugih poslova kao i da su osim policijskih poslova obavljali i poslove pomorske posade a da je ovdje prisutni kolega OT obavljao poslove strojara, što znači da je prije isplovljavanja morao pregledati plovilo u smislu priključka struje, ventila, tankova, motora, zapravo sve potrebno za utvrđenje ispravnosti plovila za plovidbu i da tu spadaju i alarmna centrala i protupožarni sustav, dakle da bi on popunio sve evidencije i pripremio plovilo, a nakon čega bi započela plovidba. Također je iskazao da bi tijekom višednevne plovidbe u pravilu plovili tijekom redovnog radnog vremena, ovisno o vremenskim prilikama ili bi bili vezani u najsigurnijoj luci gdje bi bili spremni u slučaju potrebe za intervencijom, da je redovno radno vrijeme bilo navedeno kao 8, 10 ili 12 sati s tim da nakon tog vremena nisu smjeli napustiti brod, iznimno, uz dopuštenje zapovjednika broda, su mogli napustiti brod zbog nabavke hrane ili pića ili potrebe za liječničkom asistencijom a nakon plovidbe bi morali vezati brod, provjeriti ispravnost broda, a kolega strojar bi o utvrđenom napisao izvješće i izvijestio zapovjednika broda te policijsku postaju. Nadalje je iskazao da plovilo nisu smjeli ostaviti bez nadzora jer veza i pomoćni motori rade 24 sata a uz to se radi o plovilu veće vrijednosti koje mora biti pod stalnim nadzorom, da nisu imali osiguran video nadzor kao i da kada se plovilo nalazi u luci izvan ovih višednevnih plovidbi uvijek je jedan od kolega dežuran na brodu. Iskazao je i da misli da ova plovila vrijede 2 ili 3 milijuna eura a da su tijekom višednevnih plovidbi plaćeni za redovni rad uz isplatu naknade za pasivno dežurstvo, a prekovremeni rad bi bio plaćen jedino za sat evidentirane kao intervenciju izvan redovnog radnog vremena a da bi slobodne dane nakon višednevnih plovidbi nekada imali a nekada ne, da je to ovisilo o ukupnom fondu redovnih sati dok nikada nisu mogli odmarati 12 sati neprekidno tijekom ovih višednevnih plovidbi jer motori stalno rade kao i službene veze koje mora ju pratiti i biti dostupni i putem mobitela. Također je iskazao i da je uputa bila da tijekom cjelokupnog trajanja plovidbe moraju stalno biti u uniformi i to tijekom redovnog radnog vremena i vremena koje su naveli kao pasivno dežurstvo što je značilo da su trebali i spavati u uniformi a što u praksi naravno nisu radili na svoju ruku.

4.5. Svjedok KT iskazao je da je u razdoblju od siječnja 2019. do svibnja 2021. radio skupa sa tužiteljem koji je bio upravitelj stroja tipa A dok je on bio mornar pa je kasnije postao upravitelj stroja tipa B, a upravitelj stroja odgovara za sve mehaničke dijelove stroja na brodu i da su zajedno vršili službu nadzora državne granice putem višednevnih plovidbi s brodovima tip A i tip B, da su višednevne plovidbe na brodovima tipa B bile 3-4 dana dok su na brodovima tipa A bile i do 7 dana. Nadalje je iskazao da je u radnom nalogu pisalo npr. da im radno vrijeme počinje 1. u 8:00 sati a završava 6. u 8:00 sati, da se kao aktivno radno vrijeme računalo od 8-16 sati, najčešće, dok bi oni bili aktivni svih 24 sata dok bi bili na brodu a da im je radni dan započinjao tako da bi se skupili u postaju da se upozna ju s tekućim zadacima te bi se uzela oprema koja im je potrebna za sve te dane kao što su puške, veze, pos uređaji, dregeri jer kad isplove više se ne vraćaju u postaju. Također je iskazao i da bi zapovjednik odredio obično jednu osobu da kupi spenzu da bi mogli što prije isploviti , da je glavno područje nadzora bilo na jugoistoku, prema Crnoj Gori i Albaniji tako da bi najčešće bili stacionirani u Moluntu i cijelo to vrijeme bi morali pratiti vremensku prognozu jer kad završi aktivno radno vrijeme morali bi se vezati u najsigurniju luku a u Moluntu je bila različita situacija je li puhala bura ili jugo. Nadalje je iskazao i da bi nakon završetka aktivnog radnog vremena i dalje morali pratiti sve aplikacije za nadzor pomorskog prometa, promjene plime i oseke a kad stignu moraju odraditi i svu papirologiju u koju spadaju brodski dnevnici, dnevnici stroja, embis nalozi, također moraju i nešto pojesti i za cijelo to vrijeme ne smiju napuštati plovilo i trebali bi cijelo to vrijeme biti u uniformi uključujući i za vrijeme spavanja, a kad bi pošli leći također to nije spavanje kao kod kuće jer se stalno pale neki alarmi, pali se službena veza koja pokriva cijelu Hrvatsku i sve mora biti pojačano kako bi mogli sve to pratiti i biti u tijeku. Iskazao je i da strojar odgovara za stroj a kako se radi o starim brodovima stalno je neki problem sa strojem dok u slučaju remećenja javnog reda i mira na otocima, ili u slučaju potrebe nadzora državne granice ili u slučaju nekog nasilja ih opet dižu u aktivno radno vrijeme i tako se zna dogoditi da budu aktivni od 22-2 sata ujutro kad ih povuku što im plate kao prekovremene jer se to računa kao aktivno radno vrijeme. Na brodu ih bude između 4 i 6 policajaca, brod ima svoje uređaje plus imaju sa sobom policijske uređaje tako da jednostavno za vrijeme odmora ni nema odmora jer se radi o uvjetima koji su takvi da na brodu uvijek postoji dojam da smo uvijek aktivni pa čak i za vrijeme spavanja, a upravitelj stroja je odgovaran za imovinu brodu, a radi se o brodovima velike vrijednosti od 4-5 mil. eura. Dakle, iskazao je da cijelo to vrijeme ne smiju napuštati brod i trebaju biti u službenim uniformama jer je takva bila zapovi jed jer su na policijskom brodu i jer u svako trenutku trebaju biti spremni za isploviti u najkraćem vremenu. Na poseban upit punomoćnika tužitelja tko čuva brod nakon aktivnog radnog vremena odgovara posada plovila, to je kontinuirano praćenje veza i odmah ustupanje u slučaju neke promjene dok je na pitanje je li ikada između 2 radna dana imao odmor u trajanju duljem od 12 sati odgovorio da nije.

4.6. Tužitelj OT je iskazao da je u svemu suglasan sa iskazima svojih kolega i da potvrđuje što su rekli u vezi organizacije višednevnih plovidbi u smislu vremena koje je proveo na tim plovidbama i trajanju plovidbi te pojasnio da je kao strojar na brodu tijekom cijele plovidbe, time ne samo u redovnom radnom vremenu već i nakon, stalno morao nadzirati motor, sustav cjevovoda, klimu, agregate i da se znalo događati da preplave tankovi ili gorivo i bi on to sve morao pratiti jer je bio odgovoran za ispravnost kao i da je tijekom plovidbe mogao odmoriti ali nikada u dužem kontinuitetu jer je uvijek bilo nešto što je morao pregledati da bi bio siguran da sve ispravno radi. Dopunski saslušan na ročištu 17. lipnja 2026. iskazao je da ostaje kod svog iskaza danog na zapisnik 6. ožujka 2023. i da je suglasan i sa iskazom svjedoka ZT, da je u međuvremenu pošao u mirovinu i da mu je taj period ostao u jako lošem sjećanju, da su stalno imali neku obvezu, a pomoćnik načelnika je inzistirao da moraju stalno biti u uniformama, kad bi došli u nadzor i ako netko ne bi imao uniformu odmah bi reagirali, također nisu smjeli napuštati plovilo niti izvan aktivnog radnog vremena i iznimka je jedno mogla biti u slučaju nabavke hrane. Također je iskazao da je bio upravitelj stroja tipa A dok je ponekad morao ići i kao upravitelj stroja na tip B te je morao poznavati pogon na oba tipa kao i da je na brodu izvan aktivnog radnog vremena imao i druge obveze kao što je popunjavanje enbis naloga i druge papirologije, zatim kuhanje ručka i sl. Da je u radnim nalozima pisalo radno vrijeme od 8-16 ili do 18h, znači nekad 8, nekad 10 a nekad i 12 sati a također bi znali biti dodatno upućeni na dodatne zadatke dok je trajanje višednevne plovidbe ovisilo o veličini plovila tako su na manjim trajale manje, na većim duže, a trajale bi obično 3-5 dana i nikad nisu mogli odmarati u kontinuitetu ni 8 sati a kamoli više.

4.7. Vještakinja Jelena Ćurlica iskazala je da u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja kojega je izradila sukladno nalogu suda dok u odnosu na prigovore tuženice navodi da isti predstavljaju prigovore pravne naravi pa se o njima ne može očitovati, izuzev prigovora vezanog za način obračuna u razdoblju od 13. srpnja 2020. do 21. listopada 2020. te se u tom dijelu mogu detaljnije očitovati a radi se o tome da u tom razdoblju obično dolazi do razlike plaće zbog obračuna naknade za godišnji odmor ili privremene nesposobnosti za radi a koji se računa kao prosjek prethodno ostvarenim mjesečnih plaća međutim da se zna dogoditi, a što je konkretno vidljivo da je poslodavac u rujnu, listopada, studenom i prosincu 2020. ipak obračunavao pasivno dežurstvo pa slijedom navedenog obračun je istog posljedice toga da je ipak bilo višednevnih plovidbi u naznačenom razdoblju što je možebitni rezultat izvanrednih okolnosti. Konkretno, da se u ovom slučaju vidi da je u razdoblju od siječnja do lipnja 2020. razlika iznosila od cca 5.000,00 do 8.000,00 kuna, a da su razlike u razdoblju od srpnja do listopada u kojem je bilo korištenje godišnjeg odmora znatno manje i to cca do 2.000,00. kuna i to je razlika koja proizlazi iz obračuna naknada godišnjih odmora ili eventualne privremene nesposobnosti za rad, dakle ako je kao prosjek plaća uzet izračun koji nije pravilno obračunat onda je i plaća, odnosno naknada plaće uslijed korištenja godišnjeg odmora ili privremen nesposobnosti za rad, a koju je tuženica isplatila, isplaćena temeljem tih obračuna koji su različiti od mog obračuna plaće za predmetno razdoblje po nalogu suda. Dopunski saslušana na ročištu 17. lipnja 2026. na poseban upit punomoćnika tužitelja je li za i ti jedan sat prekovremenog rada ujedno obračunata naknada za rad za pasivno dežurstvo odgovorila je da nije jer je cijeli nalaz i mišljenje koncipiran na način da do istog ne može ni doći jer u svom nalazu i mišljenju ne računa samo prekovremene sate tijekom višednevne plovidbe nego računa razliku plaće kad se uzme efekt naloga suda na cijelu mjesečnu bruto plaću i da zato u svojim tablicama prikazuje razliku između obračuna plaće po nalogu suda i isplaćene plaće od strane poslodavca. Na daljnje pitanje za koje sate je obračunata tzv. naknada za pasivno dežurstvo u nalazu i mišljenju odgovorila je da je sud u svom nalogu odredio da 8 sati dnevnog odmora se valorizira kao pasivno dežurstvo i da ga je tako obračunala.

5. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

6. U ovom postupku među strankama nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju od siječnja 2019. do svibnja 2021. bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Postaje pomorske policije Dubrovnik, te da je tijekom utuženog razdoblja ostvarivao plaću kod tužene obavljajući poslove radnog mjesta policijskog službenika pomorske policije na višednevnim plovidbama po nalogu i uputi poslodavca, kao i da rad tužitelja tijekom višednevne plovidbe nije bio organiziran u smjenama i da je tužitelj tijekom višednevnih plovidbi 24 sata boravio na brodu poslodavca.

6.1. U postupku je sporno da li tužitelj ostvaruje pravo na isplatu plaće u većem iznosu od onog koji mu je tužena isplatila u utuženom razdoblju odnosno da li je tužitelj obavljao radne zadatke svog radnog mjesta za trajanja višednevnih plovidbi u duljoj satnici od one koju mu tuženica evidentirala kao aktivno radno vrijeme budući tužitelj tvrdi da je poslove svog radnog mjesta za tuženicu obavljao i izvan evidentirane satnice aktivnog radnog vremena pa da mu iz tog razloga osim plaće koju mu je tužena isplatila za rad u aktivnom radnom vremenu pripada i pravo na isplatu plaće za rad i u preostalom trajanju višednevnih plovidbi, uvećane za sve pripadajuće dodatke po osnovi prekovremenog rada.

7. Člankom 60. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, dalje: ZOR) propisano je da je radno vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac pri čemu se radnim vremenom ne smatra vrijeme u kojem je radnik pripravan odazvati se pozivu poslodavca za obavljanje poslova, ako se ukaže takva potreba, pri čemu se radnik ne nalazi na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju niti na drugom mjestu koje je odredio poslodavac, ali se vrijeme koje radnik provede obavljajući poslove po pozivu poslodavca, smatra radnim vremenom, neovisno o tome da li ih obavlja u mjestu koje je odredio poslodavac ili u mjestu koje je odabrao radnik.

7.1. Nadalje, odredbom čl. 61. ZOR propisano je da puno radno vrijeme ne smije biti duže od 40 sati tjedno.

7.2. Odredbom članka 7. st. 1. ZOR propisano je da je poslodavac radniku u radnom odnosu dužan za obavljeni rad isplatiti plaću, dok je odredbom čl. 90. st. 1. ZOR određeno da poslodavac kojega obvezuje kolektivni ugovor ne smije radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa određenoga kolektivnim ugovorom.

7.3. Odredbom članka 94. ZOR propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

7.4. Odredbama čl. 194. ZR-a propisano je da Kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor

8. Odredbom čl. 33. st. 2. i st. 3. Zakona o policiji („Narodne novine“ br. 34/11, 130/12, 151/14, 33/15, 121/16, dalje: Zakon o policiji) propisano je da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru dok je člankom 42. Zakona o policiji propisano da je policijski službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način.

9. Nadalje, sukladno članku 41. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13, dalje: KU/13) kao i članku 35. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 112/17, dalje: KU/17) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, pri čemu čl. 9. ZOR propisuje da se ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo ako tim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

9.1. Člankom 44. KU/13 i člankom 38. KU/17 propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećat za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10% i za rad u turnusu 5% te koji se dodaci međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, pri čemu u odnosu na prekovremeni rad propisuje da ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, je prekovremeni rad svaki sat rada duži od dnevnog radnog vremena te svaki sat rada duži od 40 sati tjedno pri čemu umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 u kojem mu se slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.

9.2. Člankom 38. stavkom 9. i 10. KU/17 propisano je da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

9.3. Nadalje, člankom 38. st. 4. KU/17 pasivno dežurstvo je definirano kao pripravnost za rad, dok je člankom 51. KU/17 propisano da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada smatra se pasivnim dežurstvom.

9.4. Člankom 50. st. 1. KU/17 propisano je da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio, dok je stavkom 10. istog članka propisano da iznimno od odredbi ovog Kolektivnog ugovora, prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata.

10. Odredba članka 2. toč. 1. i toč. 2. Direktive 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 04. studenog 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena radno vrijeme definira kao vremensko razdoblje u kojem radnik radi, stoji na raspolaganju poslodavcu i obavlja svoje poslove i zadatke u skladu s nacionalnim propisima i/ili praksom dok vrijeme odmora definira kao vremensko razdoblje koje nije radno vrijeme.

11. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Jeleni Ćurlica iz kojeg nalaza i mišljenja vještakinje od 17.kolovoza 2023. proizlazi da tužitelju pripada razlika naknada plaće po osnovi za prekovremeni rad, rad po noći, rad na državne blagdane, rad u drugoj smjeni, rad u turnusu, rad subotom i nedjeljom za razdoblje od 01.01.2017. do 31.5.2021. u ukupnom bruto iznosu od 107.997,88 kuna odnosno 14.333,81 EUR.

12. Iz iskaza priloženih spisu i izjava saslušanih svjedoka proizlazi da su u razdoblju od siječnja 2019. do svibnja 2021. bili organizirani poslovi nadzora morske granice i da su plovidbe trajale 3-5-7 dana a aktivno radno vrijeme bi u radnom nalogu bilo navedeno kao 8 ili 10 ili 12 sati dok bi oni na plovilu bili 24 sata tijekom svih tih dana plovidbe, da nakon aktivnog radnog vremena tijekom višednevnih plovidbi nisu smjeli napustiti brod niti skinuti službenu odoru i da nikada nisu imali neprekidni odmor u trajanju od 12 sati između dva radna dana kao i da su poslovi za koje su bili zaduženi bili navedeni u nalogu pa su uz nadzor državne granice obavljali i ostale policijske poslove a nakon redovnog radnog vremena su morali ostati na brodu u službenoj odori, morali su cijelo vrijeme slušati službene veze i to pomorsku i policijsku vezu te odgovarati na službeni mobitel, da je tužitelj obavljao poslove upravitelja stroja koji odgovara za sve mehaničke dijelove stroja na brodu, da je prije isplovljavanja trebao pregledati plovilo u smislu priključka struje, ventila, tankova, motora, sve potrebno za utvrđivanje ispravnosti vozila i tek kad bi on popunio sve evidencije i pripremio plovilo tada bi započela plovidba, da bi nakon završetka aktivnog radnog vremena i dalje morali pratiti sve aplikacije za nadzor pomorskog prometa, promjene plime i oseke a kad stignu moraju odraditi i svu papirologiju u koju spadaju brodski dnevnici, dnevnici stroja, embis nalozi, nadzirati motor, sustav cjevovoda, klimu, agregate i da se znalo događati da preplave tankovi ili gorivo i bi on to sve morao pratiti jer je bio odgovoran za ispravnost kao i da je tijekom plovidbe mogao odmoriti ali nikada u dužem kontinuitetu jer je uvijek bilo nešto što je morao pregledati da bi bio siguran da sve ispravno radi a da također moraju i nešto pojesti i za cijelo to vrijeme ne smiju napuštati plovilo i trebali bi cijelo to vrijeme biti u uniformi uključujući i za vrijeme spavanja jer u svako trenutku trebaju biti spremni za isploviti u najkraćem vremenu a kad bi pošli leći također to nije spavanje kao kod kuće jer se stalno pale neki alarmi, pali se službena veza koja pokriva cijelu Hrvatsku i sve mora biti pojačano kako bi mogli sve to pratiti i biti u tijeku, nadalje, da strojar odgovara za stroj a kako se radi o starim brodovima stalno je neki problem sa strojem dok u slučaju remećenja javnog reda i mira na otocima, ili u slučaju potrebe nadzora državne granice ili u slučaju nekog nasilja ih opet dižu u aktivno radno vrijeme kao i da brod ima svoje uređaje plus imaju sa sobom policijske uređaje tako da jednostavno za vrijeme odmora ni nema odmora jer se radi o uvjetima koji su takvi da na brodu uvijek postoji dojam da su uvijek aktivni pa čak i za vrijeme spavanja, a upravitelj stroja je odgovaran za imovinu brodu, a radi se o brodovima velike vrijednosti od 4-5 mil. eura. Slijedom svega navedenoga, uzimajući u obzir da je radno vrijeme vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove prema uputama poslodavca odnosno u kojem je spreman (raspoloživ) obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac i da je policijski službenik dužan po nalogu nadređenog rukovoditelja poslove obavljati i duže od punog radnog vremena za što mu pripada pravo na novčanu naknadu ili slobodne dane, sukladno općim propisima o radu i kolektivnom ugovoru i da je službenik dužan u obavljanju policijskih poslova raditi po posebnom rasporedu rada koji određuje nadležni rukovoditelj, a koji poseban raspored rada uključuje rad u smjenama, rad u turnusu, rad subotama, nedjeljama, praznicima i drugim neradnim danima, prekovremeni rad, rad noću, rad u dvokratnom radnom vremenu, pripravnost za rad i rad organiziran na drugačiji način, da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da se prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom, te kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati dok je pasivno dežurstvo definirano kao pripravnost za rad i da ako službenik i namještenik u svoje slobodno vrijeme tijekom terenskog rada zbog okolnosti obavljanja poslova ne smije ili ne može napustiti prostorije ili prijevozno sredstvo u kojima je smješten, tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada da se smatra pasivnim dežurstvom kao i da prava po osnovi terenskog rada ostvaruje i službenik koji radi na plovilu, odnosno na izdvojenom mjestu na otoku, ako plovilo odnosno izdvojeno mjesto rada na otoku, zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti najmanje 24 sata, zaključak je ovo suda da se prekovremenim radom tužitelja smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora koji je tužitelj nesporno imao, uz činjenicu da ni odmor nije uvijek bi neprekidan i da između dva radna dana tužitelj nije ostvarivao dnevni odmor u smislu neprekidnog odmora u trajanju od 12 sati, a okolnost da je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je bio na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata u danu, a što je isti bio i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu odnosno zaključak je ovoga suda da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvarivao pravo na plaću za radu redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, terenski dodatak i naknadu za pasivno dežurstvo i da tužitelju, na ime razlike između plaće koja je obračunata i plaće obračunate po nalogu suda pripada utuženi iznos, s tim da je sve što je poslodavac isplatio i umanjeno kod izrade nalaza i mišljenja a kako to i proizlazi iz nalaza i mišljenja te iskaza vještakinje da za niti jedan sat prekovremenog rada nije obračunato i pasivno dežurstvo, jer je pasivno dežurstvo posebna naknada koja nije obračunata za sate prekovremenog rada.

13. Slijedom svega navedenoga proizlazi da je redovno radno vrijeme bilo određeno radnim nalogom kao vrijeme u kojem je tužitelj morao obavljati poslove svog radnog mjesta i rasporeda, a što je iznosilo 8 a nekada i 12 sati dnevno dok je terenski dodatak naknada koju je tužitelj ostvario temeljem same činjenice da je radio izvan stalnog mjesta rada preko 8 sati i koja ne ovisi o tome je li tužitelj radio prekovremeno, dok je naknada za pasivno dežurstvo naknada koja se isplaćuje po činjenici da je službenik pripravan za rad, obavezan i spreman u svakom trenutku odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu i koja nije od utjecaja na pravo na plaću za prekovremeni rad u kojem je tužitelj obavljao poslove za poslodavca izvan redovnog radnog vremena, vodio potrebne evidencije, nadzirao brod u vlasništvu poslodavca a koje poslove poslodavac nije evidentirao stoga broj prekovremenih sati u kojima je tužitelj obavljao ove poslove nije moguće utvrditi za svaki konkretni dan jer o navedenim poslovima nisu vođene pisane evidencije niti su isti poslovi takve naravi da bi uvijek trajali isto vremena jer su ovisili o objektivnim okolnostima poput ispravnosti broda, vremenskim prilikama i opsegu posla tijekom redovnog radnog vremena, a koje okolnosti nisu pisano evidentirane za određeni dan stoga naknada za pasivno dežurstvo pretpostavlja razdoblje u kojem je tužitelj bio obvezan i spreman odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po nalogu poslodavca, a koje razdoblje u ovim okolnostima predstavlja razdoblje koje je uzeto kao razdoblje odmora u trajanju od 8 sati dnevno kao razdoblje u kojem tužitelj nije obavljao redovni ni prekovremeni rad, ali je imao obvezu odazvati se pozivu poslodavca radi obavljanja poslova po njegovom nalogu, sukladno čl. 223. ZPP-a a uzimajući u obzir zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima u kojim je odlučivao o reviziji protiv presuda koje se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, kako prema pravnom shvaćanju toga sud nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno već da je životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati, te da tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, da se ne može smatrati prekovremenim radom .

14. Nadalje, slijedom svega navedenoga vještakinja je izračunala uvećanje plaće po osnovi prekovremenih sati rada, na način da za svaki dan, sukladno nespornoj evidenciji redovnog radnog vremena, prekovremeni rad izračunala kao razliku sati koja ostane nakon što se oduzme broj sati redovnog rada i odmor u trajanju od 8 sati dnevno, uz umanjenje ove razlike za dane kada je i sam poslodavac evidentirao prekovremeni rad u tom danu, dakle, prekovremeni rad je obračunala kao rad koji prelazio mjesečnu satnicu a razlog toga je specifična organizacija radnog vremena i nemogućnost određivanja prekovremenih sati po danu ili tjednu stoga da bi se prekovremeni rad mogao odrediti kao takav, izradila je evidenciju radnog vremena (SP3 evidenciju mjesečnih sati rada) za cjelokupno radno vrijeme uzimajući u obzir dnevni odmor u trajanju od minimalno 8 sati koji je vrednovan kao pasivno dežurstvo te je na temelju tako izrađene SP3 evidencije obračunata ukupna bruto plaća iskazana u tablicama gdje je vidljiva razlika između iznosa bruto plaće koje je isplatio poslodavac i obračuna bruto plaće po nalogu suda. Dakle, vještakinja naknadu za tzv pasivno dežurstvo nije obračunala za niti jedan sat redovnog i prekovremenog rada tužitelja već je isključivo dnevni odmor vrednovan kao pasivno dežurstvo jer je tužitelj bio obvezan i spreman odazvati se na poziv poslodavca radi obavljanja poslova po nalogu poslodavca.

15. Dakle, slijedom svega navedenoga, zaključak je ovoga suda da se prekovremenim radom tužitelja smatra razdoblje izvan redovnog radnog vremena umanjeno za 8 sati odmora koji je tužitelj nesporno imao, uz činjenicu da ni odmor nije uvijek bi neprekidan i da između dva radna dana tužitelj nije ostvarivao dnevni odmor u smislu neprekidnog odmora u trajanju od 12 sati, a okolnost da je tužitelj ostvarivao pravo na naknadu za tzv. pasivno dežurstvo nije od utjecaja na prekovremeni rad jer se ova naknada isplaćuje zbog činjenice da je bio na raspolaganju poslodavcu tijekom svih 24 sata u danu, a što je isti bio i za vrijeme odmora koje je određeno kao 8 sati u danu odnosno zaključak je ovoga suda da je tužitelj u utuženom razdoblju ostvarivao pravo na plaću za radu redovnom radnom vremenu, prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i praznikom, terenski dodatak i naknadu za pasivno dežurstvo i da tužitelju, na ime razlike između plaće koja je obračunata i plaće obračunate po nalogu suda, s tim da je sve što je poslodavac isplatio i umanjeno kod izrade nalaza i mišljenja, a tužitelj je tužbeni zahtjev odredio sukladno nalazu i mišljenju vještakinje te obzirom da tužitelju pripada utuženi iznos, odlučeno je kao u točki I. izreke.

16. Zatezna kamata, koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče od 15. -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, određena je primjenom čl. 103. st. 2. ZR - a, u vezi s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), s tim da ista teče na dosuđene bruto iznose umanjene za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, obzirom se sukladno čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak (¨Narodne novine¨ broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate, istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, pa time navedeni iznosi još nisu dospjeli na naplatu da bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu za iste, u smislu zakašnjenja tuženice u ispunjenju obveze.

17. O troškovima parničnog troška odlučeno je temeljem članka 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) u svezi članka 155. ZPP-a. Tužitelju je priznato pravo na naknadu troškova u visini odmjerenoj prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 130/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora i to za sastav prijedloga za mirno rješenje spora 500,00 EUR (tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav tužbe 500,00 EUR (tbr. 7. t. 1. OT-a), za sastav obrazloženih podnesaka od 28. rujna 2022., 15. rujna 2023. i 27. veljače 2026. u iznosu od po 500,00 EUR (tbr. 8. t. 1. OT-a), za zastupanje na ročištima 9. studenog 2022., 6. ožujka 2023., 18. siječnja 2024., 27. svibnja 2026. i 17. lipnja 2026. u iznosu od po 500,00 EUR (tbr. 9. t. 1. OT- a) te za pristup na ročište za objavu presude 13.veljače 2024. i 31. kolovoza 2026. u iznosu od po 100,00 EUR (tbr. 9. t. 2. i 3. OT-a), sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.300,00 EUR (tbr. 42. OT-a), što ukupno iznosi 6.500,00 EUR te uplaćeni trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 450,00 EUR što ukupno iznosi 6.950,00 EUR ( točka II. izreke).

Dubrovnik, dana 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- ODO GUO