Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Ps-3/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji toga suda Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari I. tužitelja-protutuženika KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužitelja-protutuženika RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica zastupani po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Darko Šuper, Iva Kovačev Radić i Ivan Jukić u Osijeku, protiv tuženika-protutužitelja CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi iseljenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 10. srpnja 2026., u nazočnosti pun. tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja, te uz javnu objavu presude, 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku-protutužitelju CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da iseli i preda stan u [adresa], koji se sastoji od predsoblja, sobe, kuhinje i kupaonice površine 54,36 m2, I. tužitelju-protutuženiku TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelju-protutuženiku FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana"

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da iseli i preda stan u [adresa], koji se sastoji od predsoblja, sobe, kuhinje i kupaonice površine 54,36 m2, I. tužitelju-protutuženiku KŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelju-protutuženiku RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana, pod uvjetom da tužitelji-protutuženici naknade tuženiku-protutužitelju troškove koje je imao u vezi predmetne nekretnine, u iznosu od 12.447,53 EUR-a sa pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se I. tužitelju-protutuženiku TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelju-protutuženiku FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku-protutužitelju CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplate na ime troškova ulaganja u predmetnu nekretninu iznos od 12.447,53 EUR-a (dvanaesttisućačetristočetrdesetsedameura- pedesettricenta) sa zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja 2021. pa do isplate po stopi do 31. prosinca 2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

IV. Protutužbeni zahtjev odbija se kao neosnovan preko dosuđenog iznosa od 12.447,53 EUR-a sa zateznim kamatama, odnosno odbija se kao neosnovan za iznos od 37.552,47 EUR-a sa zateznim kamatama.

V. Nalaže se tuženiku-protutužitelju CŽ iz [adresa],

OIB: [osobni identifikacijski broj], da I. tužitelju-protutuženiku TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelju-protutuženiku FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati trošak postupka u iznosu od 2.132,72 EUR-a

(dvijetisućestotridesetdvaeura-sedamdesetdvacenta) sa zateznim kamatama koje teku 31. kolovoza 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje sa svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se I. tužitelju-protutuženiku TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II. tužitelju-protutuženiku FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku-protutužitelju CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plate trošak postupka u iznosu od iznosi 870,86 EUR-a (osamstosedamdeseteura-osamdesetšestcenti), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji-protutuženici su u tužbi naveli da je njihova majka BŽ (ranije tužiteljica u ovoj pravnoj stvari) u tužbi i dalje tijekom postupka u bitnome navodila da se kao vlasnica stana u kući, [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica], čije joj je vlasništvo vraćeno u postupku povrata imovine (denacionalizacije), nalazi s tuženikom – protutužiteljem (u daljnjem tekstu: tuženika) po samom zakonu u odnosu najma stana na lokaciji u [adresa], koji se sastoji od predsoblja, sobe, kuhinje i kupaonice, površine 54,36 m2. Prednik tuženika, njegov otac HŽ, kao raniji nositelj stanarskog prava, koristi i drži posjed stana u vlasništvu tužitelja. Tuženik uopće ne plaća najamninu za predmetni stan, a također odbija sklopiti ugovor o najmu stana. U namjeri uređenja međusobnih odnosa najma stana, BŽ, ranije tužiteljica, je podneskom od 6. rujna 2018. pozvala tuženika na sklapanje ugovora i plaćanje najma, što je isti odbio. Nakon očitovanja ranije tuženika HŽ, novim podneskom od 24. rujna 2018. obaviješten je da je da je u obvezi plaćati najamninu, a propuštanjem ispunjenja navedene obveze da će mu otkazati najam stana, a što je isto odbio, odnosno od odbio je plaćati najam. Sada pok. DŽ, ranije tužiteljica je odlukom o otkazu ugovora o najmu od 5. studenog 2018. otkazala ugovor o najmu stana, te je sukladno odredbi članka 22. stavka 2. Zakona o najmu odredila otkazni rok u trajanju od 3 mjeseca. Predmetnu odluku sada pok. KŽ, ranije tuženik je zaprimio 15. studenog 2018., te se očitovao da ne želi napustiti stan i očekuje sudski postupak. Slijedom navedenoga, predloženo je sudu da sukladno čl. 22. stavka 4. Zakona o najmu naloži tuženiku da iseli i preda stan slobodan od osoba i stvari, kao i da joj naknadi prouzročene parnične troškove. Navodi da je u ovoj pravnoj stvari bitno samo utvrditi je li unatoč opomeni na plaćanje najamnine, tuženik platio najamninu ili ne, odnosno je li razlog otkaza opravda sukladno odredbama Zakona o najmu stanova, te da li je protekao otkazni rok u kojem je tuženik mogao biti u stanu i nakon kojeg roka je tužiteljica u mogućnosti zahtijevati njegovo iseljenje.

1.1. Tužitelji su podneskom od 16. veljače 2021. izvijestili sud da je nakon podnošenja tužbe u navedenoj pravnoj stvari **.**.2019. preminula tužiteljica BŽ, te je za istu proveden ostavinski postupak pred Općinskim sudom u Osijeku pod brojem O-2987/20. Temeljem navedenog rješenja o nasljeđivanju preuzimatelji postupka kao nasljednici prvog nasljednog reda, njezini sinovi, utvrđeni su nasljednicima između ostalog i na stanu koji se nalazi u Županijskoj 38, upisan u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Imenovani nasljednici (prvotužitelj i drugotužitelj) preuzimaju postupak u navedenoj pravnoj stvari iza pokojne BŽ, te preuzimatelji parnice zbog subjektivne promjene u pogledu tužitelja uređuju tužbeni zahtjev te predlažu da sud prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška tužiteljima.

1.2. Tijekom postupka, tužitelji su se protivili protutužbenom zahtjevu, te su naveli da je predmet spora predaja stana, te da je za odluku u ovoj pravnoj stvari jedino je relevantno je li tuženik u posjedu stana tužitelja, te posjeduje li stan bez valjane pravne osnove ,odnosno da li je osnova otpala otkazom ugovora o najmu. Raspravljanje o drugim činjenicama koji u protutužbi iznosi tuženik,izvan je okvira postavljenog tužbenog zahtjeva, pa se o njima u ovom postupku ne može raspravljati. Dakle protutužbu treba odbaciti, te su naveli da se protive protutužbenom zahtjevu.

2. Ovosudnim rješenjem broj Ps-9/2019-25 od 20. siječnja 2022. prekinut je postupak u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tužiteljicu BŽ jer je ista preminula, te da se postupak odmah nastavlja i da se pozivaju KŽ i RŽ, kao nasljednici pokojne BŽ da preuzmu postupak.

3. U odgovoru na tužbu 19. travnja 2019. tuženik-protutužitelj, sada pok. HŽ, je naveo da je tužba neosnovana zbog selektivnog tumačenja zakonskih propisa i jednostranog tumačenja istih, te elementarnog nepoštivanja odredbi Zakona o najmu od strane tužitelja, a koje se odnose na prava zaštićenog najmoprimca. Navodi da je 1965. uselio u predmetnu nekretninu i postao nositelj stanarskog prava. Uvjeti u predmetnom stambenom prostoru bili su nedostojni čovjeka. Tijekom godina uspio je uvjete stanovanja podignuti na prihvatljivu razinu. Nakon svega, pokušao je 1998. stan otkupiti od grada Osijeka. Vrijednost stambenog prostora procijenjena je na 4.000,00 njemačkih maraka. Nekoliko dana prije prodaje obaviješten je da od prodaje neće biti ništa jer je riječ o konfisciranom stanu koji je Republika Hrvatska vratila nasljednicima bivšeg vlasnika, tj. sada pok. BŽ, koja mu je ponudila sklapanje ugovora o najmu stana bez ikakve zaštitne klauzule o povratu uloženih sredstava u opremanje stana, a što je on zahtijevao. Ugovor o najmu uopće nije potpisan, a tužitelji se ponašaju kao da on postoji. Tužiteljica svoja navodna prava nije već tada pokušala ostvariti sudskim putem, već je neko vrijeme nastavila slati uplatnice za najamninu, kojega nikakav ugovor nije obvezivao na plaćanje istih. Jednog su dana uplatnice prestale stizati na njegovu adresu. Nakon donošenja Izmjena zakona o najmu stanova, tužiteljica je poslala tuženiku dopis s novim izračunom zaštićene najamnine, uz prijetnju raskida nepostojećeg ugovora o najmu stana zbog neplaćanja najamnine. On je godinama obavljao nužne popravke na zajedničkim dijelovima zgrade i uredno obavještavao tužiteljicu. Budući da nije bilo nikakvog odgovora od strane tužiteljice, to je on odlučio svoj rad naplatiti uskratom plaćanja zaštićene najamnine. Tužiteljica je proizvoljno odredila visinu najamnine, zanemarila elementarna tuženikova imovinska i ljudska prava, raskinula nepostojeći ugovor o najmu, te povrh svega, prijeti tuženiku izbacivanjem na ulicu. Stoga predlaže da sud odbaci tužbeni zahtjev u potpunosti, te da naloži tužitelju sastavljanje ugovora o najmu stana s klauzulom koja će zaštititi imovinska prava najmoprimca, drugim riječima, isplatu uloženih sredstava u opremanje stana prije napuštanja istoga, koji je tuženik dužan potpisati, te priznavanje svih tuženikovih troškova oko obavljanja radova koji nisu bili u njegovoj nadležnosti, a tiču se uređivanja zajedničkih dijelova zgrade. Navodi da je spreman plaćati minimalnu najamninu.

3.1. HŽ, tada tuženik, tijekom postupka, navodio je da je u statusu zaštićenog najmoprimca sa zaštićenom najamninom te da ima pravo živjeti u istoj do smrti, te je naveo da se u stan uselio 1965. kao legalni nositelj stanarskog prava, te je uložio znatna financijska sredstva u opremanje derutnog stana. Nadalje, tuženik je nakon subjektivne promjene na strani tužitelja i uređenja tužbenog zahtjeva, i u odgovoru na tužbu od 23. veljače 2022., naveo da ne poriče da su tužitelji sada vlasnici stana u zgradi [adresa], sagrađena na kč. br. [katastarska čestica], a u postupku temeljem Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ, broj: 52/58), stanovi namijenjeni najmu, pa tako i ovaj, postali su društveno vlasništvo, a stanari su na temelju odluke nadležnog tijela stekli stanarsko pravo na nekretninama u društvenom vlasništvu, tj. stekli su posjed stana koji je u tom trenutku u državnom vlasništvu, iako je tuženik davne 1966. postao nositelj stanarskog prava na dijelu nekretnine - stana, a ne u sveobuhvatnom stambenom prostoru, kako upućuju tužitelji, jer je u preostalom dijelu građenja i nadogradnje učinio nekretninu u cijelosti za obuhvat koji prikazuju tužitelji. Problem nastaje vraćanjem nacionaliziranih stanova u privatno vlasništvo. Tuženik poriče navode da odbija sklopiti ugovor o najmu, kao i plaćanje najamnine, jer temeljem članka 30. stavka 1. Zakona o najmu stanova („Narodne novine“ broj 91/96) propisano je da danom stupanja na snagu toga zakona prestaje stanarsko pravo osobama koje su to pravo stekle prema propisima koji su vrijedili do dana stupanja na snagu toga zakona, dok je u stavku 2. istoga članka propisano da osobe iz stavka 1. toga članka danom stupanja na snagu istoga zakona stječu prava i obveze najmoprimca. Tuženik ističe temeljem ovih navoda protutužbeni zahtjev za nužne i korisne troškove koje je imao u iznosu od 75.000,00 kuna, a naknadno će označiti stvarnu vrijednost troškova, nakon provođenja građevinskog vještačenja, kao vlastita ulaganja, kojima je povećao vrijednost predmetnog stana tužitelja – protutuženika. Budući da je ovaj zahtjev tuženika - protutužitelja u vezi s tužbenim zahtjevom, tuženik je temeljem članka 189. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ovlašten podnijeti protutužbu, a u smislu članka 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima zahtjeva isplatu vlastitih ulaganja u smislu nužnih i korisnih troškova. Tuženik - protutužitelj na temelju provedenih dokaza odgovora na tužbu i istaknutog protutužbenog zahtjeva predlaže sudu da donese presudu kojom će naložiti tužiteljima – protutuženicima da mu isplate iznos od 75.000,00 kuna na ime naknade za ulaganja u nekretninu u vlasništvu tužitelja - protutuženika, uz naknadu parničnog troška tuženiku – protutužitelju.

4. Potrebno je naglasiti da je ovaj sud u ovosudnom postupku donio presudu br. Ps- 11/2022-5 od 20. listopada 2022., a koja presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-4530/2022-3 od 7. studenog 2023. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. Iz obrazloženja odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4530/2022 proizlazi da osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika zbog prava zadržanja od strane tuženika-protutužitelja ovisi o osnovanosti protutužbenog zahtjeva.

5. U ponovljenom postupku, tuženik-protutužitelj je naveo da se njegov zahtjev odnosi na isplatu iznos od 50.000,00 EUR-a, odnosno isti je zahtijevao isplatu iznosa od 50.000,00 EUR-a te predložio da se provede vještačenje kako bi se utvrdila vrijednost uloženih i provedenih ulaganja u nekretninu tužitelja od strane tuženika. Nadalje, budući da je tuženik-protutužitelj umro, te je ovaj sud odredio prekid postupka i istovremeno pozovao nasljednika tuženika-protutužitelja CŽ na preuzimanje postupka. Tužitelji-protutuženici su podneskom od 18. lipnja 2026. naveli su da uređuju tužbeni zahtjev te predlažu da u slučaju da sud usvoji protutužbeni zahtjev tuženika donese kao supsidijarni zahtjev sljedeću presudu:

Tuženik CŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , dužan je iseliti i predati stan u [adresa] koji se sastoji od predsoblja, sobe, kuhinje i kupaonice površine 54,36 m2, tužitelju TŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana, pod uvjetom da tužitelji naknade tuženiku troškove poboljšanja vrijednosti predmetnoga stana. Tuženik je dužan tužiteljima naknaditi parnični trošak sa pripadajućim zakonskim i zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate u roku od 15 dana.

6. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priliježeću dokumentaciju te je pročitao izvadak iz zl.ul.br. 18393 k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), dopis BŽ od 6.9.2018. (list spisa 6-7), dopis HŽ od 12.9.2018. (list spisa 8-9), Opomena pred otkaz ugovora o najmu od 24.9.2018. (list spisa 10), dopis HŽ od 29.9.2018. (list spisa 11-12), dopis Fonda za naknadu oduzete imovine od 1.2.2002. (list spisa 13-14 i 21-22 i list spisa 169-170), Odluka o otkazu ugovora o najmu od 5.11.2018. (list spisa 15), dopis HŽ od 16.11.2018. (list spisa 16-17), dopis HŽ – zadnja uplata najamnine 4.5.2009. (list spisa 23-34), rješenje o nasljeđivanju br. O-2987/2020-4 od 22.1.2021. (list spisa 54-57), Ugovor o korištenju stana (list spisa 171-174), izvadak iz Zakona o predviđenih 5 programskih mjera za rješenje statusa osoba koje imaju status zaštićenog najmoprimca u stanu u privatnom vlasništvu (list spisa 175), rješenje o nasljeđivanju br. O-2111/2024-6 od 15.10.2024. (list spisa 184-185), Nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 203-240), očitovanje vještaka (list spisa 249-252), te je saslušao II. tužitelja RŽ, tuženika sada pok. HŽ, tuženika CŽ. Sud je izvršio uvid u priklopljeni spis ovog suda O-2111/2024.

6.1. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužitelja-protutuženika KŽ jer su tužitelji-protutuženici odustali od tog dokaznog prijedloga.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan. Protutužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

8. Predmet tužbenog zahtjeva je zahtjev tužitelja za iseljenjem i predajom predmetne nekretnine tužiteljima, te supsidijarni zahtjev za iseljenjem i predajom stvari nakon što se tuženiku-protutužitelju naknade troškovi. Predmet protutužbenog zahtjeva je zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatom iznosa od 50.000,00 EUR-a a koji iznos čine nužni i korisni troškovi koje je na predmetnoj nekretnini iz koje se traži iseljenje, imao prednik tuženika-protutužitelja HŽ.

9. Među parničnim strankama nije sporno da je nakon smrti pok. HŽ (ranije tuženik), tuženik-protutužitelj CŽ u posjedu predmetne nekretnine na način da ima ključeve iste te da povremeno dolazi u nekretninu, kao bi ju obišao, dok stanuje u drugoj nekretnini. Nije sporno da je sada pok. HŽ u navedenoj nekretnini stanovao od 1965., te da je imao stanarsko pravo, kao i da je u postupku denacionalizacije predmetna nekretnina vraćena sada pok. BŽ (ranije tužiteljici).

10. Među parničnim strankama je sporno je li tuženik-protutužitelj dužan predati posjed stvari-nekretnine tužiteljima-protutuženicima, te jesu li tužitelji-protutuženici dužni tuženiku-protutužitelju isplatiti naknadu za nužne i korisne troškove vezano za ulaganja u predmetnu nekretninu, a sporna je i visina izvršenih ulaganja.

11. Iz izvatka iz zl.ul.br. 18393 k. o. [katastarska općina] (list spisa 5), na dan 1. ožujka 2019. proizlazi da je vlasnica kuće broj 67 Zgrada, površine 614 m2 i dvorište ulica Svetog Roka i kuća broj 38 i dvorište [adresa] površine 1114 m2, sada pokojna BŽ bila upisana kao vlasnica predmetnog stana.

12. Iz dopisa BŽ od 6. rujna 2018. (list spisa 6-7) proizlazi da je dopis upućen HŽ, a u kojem navodi da kao raniji nositelj stanarskog prava na stanu u vlasništvu BŽ ima sukladno odredbama Zakona o najmu stanova status zaštićenog najmoprimca na stanu gospođe BŽ ukupne površine 54,36 m2 koji se sastoji od predsoblja, kuhinje, sobe i kupaonice, te ga poziva da se u roku od 8 dana od primitka dopisa očituje o spremnosti plaćanja najamnine, te ujedno sklapanju Ugovora o najmu.

13. Iz dopisa HŽ od 12. rujna 2018. (list spisa 8-9) upućenog BŽ proizlazi da odbija potpisati Ugovor o najmu stana, te da mu nije niti jasan izračun početnog iznosa najamnine, odnosno na temelju kojih kriterija ga je BŽ izračunala, te navodi da je pravo na dom neotuđivo, kao i da nema druge imovine.

14. Iz Opomene pred otkaz ugovora o najmu od 24. rujna 2018. (list spisa 10), proizlazi da je pokojna BŽ opomenula tuženika da je dužan sukladno odredbama Zakona o najmu stanova plaćati najamninu za korištenje predmetnog stana. Upozorila ga je da, budući da najamninu ne plaća duže vrijeme, čime je povrijedio svoju osnovnu ugovornu obvezu, ona ima pravo otkazati ugovor o najmu stana ukoliko ne podmiri dužnu najamninu. Temeljem odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o najmu stanova pozvala ga je da u roku od 30 dana plati neplaćenu najamninu za stan, a protekom toga roka da će mu, ukoliko istu ne plati, otkazati najam stana i pokrenuti sudski postupak radi iseljenja.

15. Iz dopisa Fonda za naknadu oduzete imovine od 1.2.2002. (list spisa 13-14 i 21- 22 i list spisa 169-170) proizlazi da ukoliko je sada pok. HŽ bio nositelj stanarskog prava na predmetnom stanu, odnosno zaštićeni najmoprimac, može od sadašnjeg vlasnika zatražiti da Vam naknadi ulaganja, a ako te ne učini u mirnom postupku, tada to od njega može tražiti tužbom putem Općinskog suda u Osijeku.

16. Iz Odluke o otkazu ugovora o najmu od 5. studenog 2018. (list spisa 15), proizlazi da je pokojna BŽ temeljem odredbe članka 19. Zakona o najmu stanova otkazala tuženiku ugovor o najmu predmetnog stana, uz otkazni rok od 3 mjeseca koji se računa od prvog sljedećeg dana mjeseca od mjeseca u kojem je otkaz primljen.

17. Iz dopisa HŽ od 4.5.2009. (list spisa 23-34) proizlazi da isti navodi što je sve radio na predmetnoj nekretnini, te koja sve ulaganja je imao.

18. Iz rješenja o nasljeđivanju br. O-2987/2020-4 od 22. siječnja 2021. (list spisa 54- 57), proizlazi da je BŽ preminula **.**.2020., te su nasljednicima na osnovi zakona proglašeni prvotužitelj i drugotužitelj, svaki u ½ dijela, a također je razvidno da su isti naslijedili i predmetni stan, te su postali suvlasnici istoga na jednake dijelove.

19. Iz Ugovora o korištenju stana od 8. studenog 1966. (list spisa 171-174) proizlazi da je dano na korištenje HŽ iz [adresa] stan površine 52,20 m2, a u kojem se nalaze dvije sobe, kuhinja i ostava, prema zapisniku o revalorizaciji od 30. studenog 1965., te da stanarinu plaća stanar počevši od 1. kolovoza 1965.

20. Iz iskaza sada pok. HŽ, ranije tuženika, proizlazi da može reći da je u tom stanu od 1965. U državnom stanu je, imao je ugovor za taj stan. Ugovor je sklopio sa Zavodom za stanovanje Osijek. Plaćao je najamninu Zavodu. Znao je da je vlasnik stana država, tako su mu to rekli. Može reći da nije znao da je stan konfisciran. BŽ nije mu se javila nikada da je vlasnik stana. Javili su mu se njezini sinovi, ne može se sjetiti točno koje godine. Rekli su mu da su oni sada vlasnici zgrade u [adresa] da im je država vratila zgradu, ne zna točno koje godine. Tražili su da im plaća najamninu koju je država propisala u iznosu od 75 dinara. Nudili su mu da se treba napraviti ugovor, a on to nije tražio jer imao ugovor od države. Rekao je da pristaje da izađe iz stana, ali da se napiše da su dužni vratiti sredstva koja je uložio, a radi se o ogromnim iznosima. Rekli su mu da nije smio ulagati u tuđu imovinu, ali ta imovina nije bila tuđa, već državna. Nije htio potpisati ugovor s njima jer nisu htjeli pristati na to da mu se vrate uložena sredstva. 4. svibnja 2009. prestao je plaćati najamninu jer je bila duplo podignuta, a nisu imali pravo na to. Od 2009. ne plaća najamninu jer nisu htjeli staviti klauzulu da mu se vrate uložena sredstva, a čim mu vrate, napustit će stan. Za vrijeme dok je plaćao najamninu pobunio se i pitao zašto su mu povećali najamninu kada to država zabranjuje. Netko ga je opomenuo, ne zna tko, pa je iznos vratio na staru najamninu.

20.1. Iskaz pok. ZŽ, ranije tuženika, sud je ocijenio vjerodostojnim, jer je uvjerljiv, jasan te je u skladu s materijalom dokumentacijom i to s Ugovoro, o korištenju stana od 8. studenog 1966. iz kojeg proizlazi da mu je dano na korištenje stan površine 52,20 m2, a u kojem se nalaze dvije sobe, kuhinja i ostava, prema zapisniku o revalorizaciji od 30. studenog 1965., te da stanarinu plaća stanar počevši od 1. kolovoza 1965.

21. Iz iskaza II. tužitelja-protutuženika RŽ, proizlazi da može reći da je pok. BŽ njegova majka. Može reći da je predmetna nekretnina djedovina koja je konfiscirana 1946. u vrijeme konfiskacije vlasnici su bili baka i djed K. 2001. je predmetni stan uz još sveukupno 20 stanova odnosno i nešto poslovnih prostora vraćeno u posjed njegovoj obitelji. Njegova majka pošto je bila jedini nasljednik iza svojih roditelja te nekretnine su vraćene njoj u posjed. Zatekli su 18 stanara od toga 13 kao zaštićenih najmoprimaca. Svima su ponudili da se sklopi ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom što su svi i prihvatili osim gospodina ZŽ koji je uvjetovao sklapanje takvog ugovora. Kroz ovih 21 godinu ostala su četiri najmoprimca sa zaštićenom najamninom uključujući u tih četiri i gospodina ZŽ. Može reći da su gospodinu ZŽ s obzirom da nije htio sklopiti ugovor o najmu sa zaštićenom najamninom slali uplatnice s akontacijom najamnine, pa ih je plaćao 8 godina i onda je samoinicijativno prestao plaćati, dakle, da ih ne plaća od 2009. Nakon odluke Europskog suda za ljudska prava vezano za ovakve situacije u slučaju Statileo protiv RH kada je pojačan status vezano za najamninu i prava vlasnika takvih nekretnina zainteresirali smo se za rješavanje tog problema i kako je gospodin ZŽ živio besplatno od 2009. do 2018. odlučili su pokrenuti ovaj postupak.

21.1. Iskaz II. tužitelja-protutuženika RŽ sud je ocijenio vjerodostojnim, jer je jasan i bez proturječnosti. Ovdje se ističe da se dio iskaza II. tužitelja RŽ odnosi na nesporne činjenice u ovom postupku, i to u dijelu u kojem navodi da je predmetna nekretnina bila njegova djedovina koja je konfiscirana 1946., pa tom 2001. vraćena u vlasništvo njegovoj majci, kao i da sada pok. HŽ nije htio sklopiti ugovor o najmu s njima, te da je pok. HŽ imao stanarsko pravo a potom je imao položaj zaštićenog najmoprimca.

22. Iz iskaza tuženika-protutužitelja CŽ proizlazi da je sin HŽ, ranije tuženika, te da se njegov pokojni otac uselio u jednu sobu u Županijskoj ul. 38, Osijek sa suprugom i njezinim sinom iz prvog braka, a on je tada bio na putu i još nije bio rođen. Zahvaljujući poznanstvu njegovog oca sa dvojicom odvjetnika, uspio je dobiti odobrenje da se proširi na još dodatnu sobu i kuhinju te je tada kvadratura stana iznosila 54 m2. Njegov otac je dobio odluku nadležnog tijela da se proširi na kuhinju i sobu i on je bio legalni nositelj stanarskog prava od 1965. na toj nekretnini. Kada se njegov otac uselio tada je to bio gradski stan, a prije njega je neki stanar živio u toj drugoj sobi i kuhinji koji je iseljen iz nekih razloga u drugi stan. To je bio stan samo na papiru, zidovi su bili vlažni, nije bilo parketa, kupaonice, WC-a, to je bila rupa. Njegov otac nije imao izbora pa se zadovoljio i s takvom rupom. Bivši vlasnik koji je sagradio nekretninu na Županijskoj 38, kada je napravio navedenu nekretninu napravio je i pomoćne prostorije koje su služile za odlaganje hrane za životinje i za držanje životinja. Stan u kojem se njegov otac preselio su bile te pomoćne prostorije koje nisu bile namijenjene za stanovanje. Godine 1945. te su prostorije pretvorene za stanove i korištene su za stanovanje nekih drugih ljudi. Od 1965. do 1995. odvajajući od svoje radničke plaće njegov otac i majka izdvojili su ogroman novac, a dizali su i manje kredite, a sve kako bi stan pretvorili u stan dostojan ljudi. Njegov otac i majka promijenili su parkete, zidove su obložili sa brodskim podom od drveta višnje, napravili su WC i kupaonicu jer ih ranije nije bilo, nije bilo niti kanalizacije. Godine 1995. do 1996. njegov otac je uspio uz pomoć svojih poznanstava ishoditi plinofikaciju [adresa]. Raspored prostorija njegov otac nije mijenjao, raspored je isti, ali su nadozidani WC i kupaona, vani je uređivao, verandu je napravio, krov je više puta uređivan, ali i dalje prokišnjava. Godine 1995. njegov otac je pokušao otkupiti taj stan kao nositelj stanarskog prava, ali mu je rečeno da je otkup stopiran iz Zagreba. Tada je njegov otac po prvi puta saznao da je stan i cijela zgrada nacionalizirana 1945. i da su se u postupku denacionalizacije javili nasljednici vlasnika u Županijskog 38. Godine 1996. ili 1997., je saznao da mu otkup stana nije dopušten i da je u postupku denacionalizacije naveden stan vraćen vlasnicima. Nakon toga, pojavili su se RŽ i njegov otac, koji su došli njegovom ocu i rekli mu da je to sve njihovo i da se mora iseliti. Misli da je takvo ponašanje bilo ružno i nekulturno jer je njegov otac tamo živio preko 30 godina i uložio znatna sredstva. Poslije 1996./1997. njegov otac nije radio nikakve radove na navedenoj nekretnini. Nakon što je razgovor završio, nakon nekog vremena pojavio se RŽ sa ugovorom o najmu, jer se od 1996. promijenio položaj njegovog oca zbog promjene zakona te je njegov otac postao zaštićeni najmoprimac. Njegov otac kada je pročitao ugovor o najmu koji je donio RŽ, rekao je da bi dodao jednu klauzulu i to da je novi vlasnik dužan isplatiti sve ono što je on uložio u nekretninu, a RŽ je odgovorio da to ne mora i da to neće napraviti. Ugovor o najmu nikada nije potpisan, ali su se tužitelji ponašali kao da je potpisan i da postoji. Njegov otac je plaćao zaštićenu najamninu R po uplatnicama koje su sali, to je bio vrlo nizak iznos jer je procijenjena vrijednost stana bila vrlo niska. Godine 2001./2002. njegov otac je prestao plaćati najamninu jer se C nisu držali zakona i kao vlasnici nisu održavali zajedničke dijelove nekretnine. Ništa se nije događalo sve do podnošenja tužbe. Hamiltonovi nisu tužili njegovog oca za nepotpisivanje ugovora i takav status trajao je od 2002. do 2018., a to se promijenilo 2018. kada je donesen zakon koji je Ustavni sud poništio i tada je podnesena tužba za iseljenje i to nakon 16 godina. Njegov otac bio je u posjedu nekretnine sve do svoje smrti 2024., a majka s njim do njezine smrti 2019. Ima sada ključeve tog stana, povremeno dolazi u taj stan, nekada tamo i prespava jer je nasljednik HŽ, njegov sin jedinac i on plaća režije, ono malo što bude. Tamo se nalaze stvari njegovog oca i neke njegove stvari. Godine 2018. njegov otac je prvi put dobio zahtjev da se iseli i da se nepostojeći ugovor raskida, te ovaj postupak traje od tada do danas. Poznato mu je da je gospođa RŽ pozivala njegovog oca da sklopi ugovor pod prijetnjom otkazivanja ugovora o najmu stana, te je ista to radila od 2002. ili 2004. Poznato mu

1 0

je da je gosp. T uputila njegovom ocu opomenu zbog neplaćanja, i to misli od 2001. pa nadalje. Poznato mu je da je gosp. RŽ otkazala ugovor o najmu zbog toga što nije plaćao najamninu. Koliko mu je poznato s predmetnom nekretninom od 1945. do 1965. se događalo to da je navedena nekretnina pretvorena u stan, kao i ostale pomoćne prostorije i neka obitelj je živjela u sobi i kuhinji dok njegov otac nije uselio 1965. Njegov otac 1965. uselio se u jednu prostoriju, tj. sobu, a nakon izvjesnog vremena se proširio na drugu sobu i kuhinju, nakon što se obitelj koja je živjela u toj sobi i kuhinji odselila i njima je dodijeljen neki drugi stan. Kada se uselio to je bila obična soba u vrlo lošem stanju, bio je zemljani pod i vlažni zidovi, nije bilo WC-a, kupali su se u tvornici Sloboda, gdje je i radio zajedno sa njegovom majkom. Njegov otac se proširio 1966./1967. valjda, kada je ta obitelj iseljenja. Ta soba i kuhinja bile su u katastrofalnom stanju, sa vlažnim zidovima, zemljanim podom, bez WC-a. Nuždu su vršili u dvorištu, dan danas stoje ti WC u dvorištu. Njegov otac je dogradio WC i kupaonu unutar gabarita tih prostorija je dogradio i to je bilo 1967./1968./1969. ne zna točno. Dvorišni WC koji je postojao od ranije je njegov otac spojio sa stanom jer mu je isto dopustio jedan drugi susjed po imenu F. Grad Osijek je financirao plinofikaciju kroz ulicu, ali ne i do stanova, a njegov otac je financirao od ulice do stanova, uključujući i kopanje. Poslije 1995. ništa nije rađeno, rođen je 1966., i sada je objasnio što se do 1995. radilo u stanu. Kada je izvodio radove dobio je suglasnost Grada Osijeka, odnosno Općine Osijek za izvođenje radova, rekli su mu da ima dopuštenje da radi što zna jer oni nemaju novaca da ga uređuju.

22.1. Iskaz tuženika-protutužitelja CŽ sud je ocijenio vjerodostojnim. Naime, iskaz tuženika-protutužitelja CŽ u dijelu u kojem navodi da je njegov pok.otac JŽ bio nositelj stanarskog prava pa je potom od 1996. imao status zaštićenog najmoprimca je u skladu sa iskazom II. tužitelja RŽ da je i pok. HŽ bio zaštićeni najmoprimac na predmetnoj nekretnini, te je u skladu i sa Ugovorom o korištenju stana od 8. studenog 1966. (list spisa 171-174) iz kojeg proizlazi da je HŽ dan na korištenje stan površine 52,20 m2. Nadalje, iskaz CŽ u dijelu koji se odnosi na izvedene radove na predmetnoj nekretnini je u skladu s Nalazom i mišljenjem vještaka građevinske struke Zvonimirom Rogačem, a koji je izvršio uvidu i arhivsku dokumentaciju o izgledu predmetne nekretnine, kao i da iz Ugovora o korištenju iz 1966. ne proizlazi da je pok. HŽ na korištenje dobio stan s kupaonicom i wc-om (nego je iste kasnije napravio). U dijelu u kojem je tuženik CŽ iskazivao o zahtjevima obitelji RŽ prema HŽ u vezi sklapanja ugovora o najmu je u skladu sa iskazom RŽ i dopisa upućenih od strane BŽ i to od 6. rujna 2018., 24. rujna 2018. i 5. studenog 2018.

23. Iz Nalaza i mišljenja vještaka Zvonimira Rogača dip.ing.građevine (list spisa 203- 240) proizlazi da bi ukupna tržišna vrijednost nekretnine iznosila 49.000,00 EUR-a. Nadalje, vještak je na temelju arhivske dokumentacije o izgledu predmetne nekretnine (nekretnina izgrađena 1903.) da su izvedeni radovi za dovođenje nekretnine u standarde, i to izgradnja podova-parket i keramičke pločice, obloga zidova, lamperija, šerovana žbuka, popravak krovišta, izgradnja sanitarnog čvora wc i kupaonica, fasaderski radovi, izrada priključka vode i kanalizacije (vodovodne i kanalizacijske instalacije) izrada priključka plina (plinske instalacije). Svi navedeni radovi izvedeni su u razdoblju od 1965. do 1975., te iste procjenjuje temeljem iskustva i saznanja. Nadalje iz Nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su izvedeni

1 1

pripremni radovi – rušenje i uklanjanje (stranica 23 nalaza) u iznosu od 492,00 EUR- a, zemljani radovi (radi postavljanja podzemnih instalacija) u iznosu do 1.237,60 EUR-a, betonski, armiranobetnoski radovi i oplate (kao što je betoniranje podne ploče u prizemlju, ranije bili zemljani podovi, betoniranje nogostupa itd.) u iznosu od 1.100,50 EUR-a, zidarski radovi (zidanje unutarnjih nosivih zidova debljine 20 cm blok saćastom/punom opekom i drugi zidarski radovi) u iznosu od 999,90 EUR-a, izolaterski radovi (kao što su izrada horizontalne hidorizolacije zidova i podova itd) u iznosu od 1.872,00 EUR-a, krovopokrivački radovi (opisani na stranici 25 Nalaza i mišljenja) u iznosu od 244,26 EUR-a, stolarski radovi u iznosu od 114,00 EUR-a, limarski radovi u iznosu od 184,20 EUR-a, bravarski radovi u iznosu od 1.287,72 EUR-a, keramičarki i kamenorezački radovi u iznosu od 617,47 EUR-a, podovi i obloge u iznosu od 3.156,13 EUR-a, soboslikarski radovi u iznosu od 1.509,04 EUR- a, fasaderski radovi u iznosu od 627,00 EUR-a, oprema objekta stana- ugradnja plinske peći u iznosu od 1.270,00 EUR-a, ukupno građevinski radovi u iznosu od 14.711,82 EUR-a, hidroizolacija koja uključuje instalaciju vodovoda, instalaciju kanalizacije, zemljane i građevinske radove instalacije kanalizacije, te sanitarne uređaje, troškove ulaganja, sve u iznosu od 1.970,00 EUR-a, kao i priključci a struju, vodu, kanalizaciju i plin u ukupnom iznosu od 1.155,00 EUR-a. Iz Nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su nužni radovi u iznosu od 12.447,53 EUR-a, a ostali koji su se odnosili na održavanje da su iznosili 5.289,97 EUR-a. Nadalje, navedeno je da su svi materijali doživjeli krajnji rok trošenja, te da su nužna značajna ulaganja za dovođenje u funkcionalnost. Navedeni objekt je djelomično u funkciji ali ne zadovoljava većinu temeljnih zahtjeva za građevinom.

23.1. Tužitelji – protutuženici su, nakon što su zaprimili Nalaz i mišljenje vještaka naveli da su nadozidani WC i kupaona i da je uređena veranda, a koji nisu bili sastavni dio stana u trenutku kada su prednici tuženika stupili u posjed predmetnog stana, te se nesporno radi o nelegalnoj gradnji. Nadalje, naveli su da je nužno da se vještak očituje s obzirom na prava poslovođe bez naloga, koji su izvedeni radovi bili nužni, koji su bili korisni (čl.1124 ZOO-a), dati njihovu procjenu, utvrditi da li su isti radovi kroz korištenje od tuženika od izvođenja amortrizirani, te da li je zbog toga uopće ostala za tuženike kao vlasnike stana bilo kakva korist,te koliko će tuženici morati i sami uložiti sredstava da bi stan doveli u uvjetno stanje za stanovanje,zbog evidentnog propuštanja tuženika i njegovih prednika da predmetni stan održavaju u stanju da se isti može koristiti za stanovanje. Nadalje, naveli su da smatraju da bi se eventualno mogao prihvatiti kao iznos ulaganja kojim je došlo do poboljšanja predmetnog stana u maksimalnom iznosu od 2.239,10 eura, jer ostali izvedeni radovi nisu doveli do poboljšice, već ih je tuženik po svom predniku u potpunosti amortizirao, plaćajući stanarinu Gradu Osijek, a ne tužiteljima. Stoga isti ne predstavljaju na strani tužitelja nikakvo poboljšanje vrijednosti predmetne nekretnine.

23.2. Tuženik-protutužitelj u podnesku od 13. veljače 2026. nije prigovarao Nalazu i mišljenju vještaka, dok je u podnesku od 23. veljače 2026. a kojim se očitovao na Očitovanje vještaka od 10. veljače 2026. naveo da iako veranda nije upisana u zemljišne knjige isto ne znači da je nelegalna, te istu nije niti uklonilo SIZ, tadašnja vlast. Nadalje, naveo je da je dvojbena teza da je predmetna nekretnina nepodobna za stanovanje. Isto tako, naveo je da komunalna infrastruktura funkcionira, te da nema opasnosti od poplave. Nadalje, na ročištu održanom 15. lipnja 2026. naveo je da nema primjedbi na procijenjenu vrijednost ulaganja koju je vještak procijenio.

1 2

23.3. Iz očitovanja vještaka na primjedbe na Nalaz i mišljenje (list spisa 249-252) proizlazi da su u elaboratu temeljem zadatka su razvrstani radovi u grupe (str.29/36 pod točkom A/ i B/): - radovi na dopuni zahvata koji čine minimalne tehničke uvjete - nužni, te - radovi koji nisu nužni – neophodni za funkcionalnost nekretnine međutim prema podnesu zahtjev se može definirati – ulaganje koje povećava vrijednost nekretnine. Temeljem dostupne dokumentacije, sa sigurnošću se može zaključiti: izvedeni radovi su isključivo zahvati na uređenju prostora - stana, zadržavajući današnju geometriju/konstrukciju, veličina je postojala, osim vjetrobrana (ulazna veranda), koji je ilegalno izgrađen, a sve temeljem priložene dokumentacije, nadalje izvedeni su komunalni priključci, struje, vode, plina, sa naglaskom da je odvodnja(kanalizacija) postojala u dvorištu, temeljem priložene dokumentacije. Tržišna vrijednost uloženih sredstava, obzirom na stanje po očevidu, te starost istih, na „dan vrednovanja“ – nema uporabnu vrijednost. Svi zahvati su temeljem očevida, procjenjuju se na starost >30godina, što temeljem Zakona i Pravilnika označava kao zahvati doživljene starosti, dakle nužna je temeljita zamjena. Nužna su značajna ulaganja, stan na „dan vrednovanja“ nije u uporabnom stanju. Dileme oko „korisnih i nekorisnih radova“, nije moguće usporediti, već je isto provedeno po „minimalnim tehničkim uvjetima, a temeljem namjene“, Promatranje ili izračun bilo kakove „vrijednosti ulaganja“, sa osnove tržišne kategorije – povećanja vrijednosti, bilo bi neprimjereno i nepotrebno.

23.4. Na ročištu održanom 15. lipnja 2026. vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog Nalaza i mišljenja te očitovanja. Do iznosa od 12.447,53 EUR-a, koje je u Nalazu i mišljenju označio kao vrijednost troškova nužnih radova, došao je na način da je utvrdio rekapitulaciju troškovnika. Nužni radovi su pripremni radovi na rušenju i uklanjanju, stavke iz troškovnika u drugoj podijeli, zatim zemljani radovi, betonski i armirano betonski radovi, zidarski radovi, izolatorski radovi, keramičarski radovi, podne obloge, instalacija vode i kanalizacije, instalacija struje, sanitarni uređaji i energetski priključci. Nužni radovi nisu krovopokrivački radovi, stolarski radovi, limarski radovi, bravarski radovi, soboslikarski radovi i dijelom podne i zidne obloge, to uglavnom misli na ugradnju lamperije. Procijenio je i vrijednost verande i ti troškovi verande nisu obvezni, a kao nelegalni nisu povećali vrijednost nekretnine. Teško postoji mogućnost da se veranda legalizirana, jer se radi o dvorištu i djelomičnoj uzurpaciji dvorišta, ali ništa ne želi decidirano reći u vezi te verande. Izradio je Nalaz i mišljenje prema cijenama u vrijeme izrade Nalaza i mišljenja, sukladno zadatku suda. Izgradnja WC-a i kupaonice bili su nužni radovi koji su bili potrebni, a koje sam uzeo u obzir prilikom izrade Nalaza i mišljenja, kao nužne troškove potrebe da bi se definirala namjena stana. Veranda bitno ne utječe na cjelokupnu vrijednost nekretnine, te se nije htio miješati u njezinu legalnost. U vezi useljivosti vještak je naveo da je za sadašnjeg korisnika možda ta nekretnina prihvatljiva i useljiva, ali za svakog budućeg korisnika je neprihvatljiva i neuseljiva, jer je ista dotrajala u odnosu na obrtničke radove i unutarnje radove. Ista zahtjeva kompletnu rekonstrukciju, odnosno renoviranje, te je naveo da se bez detaljnog pregleda krovišta ne bi se upuštao u davanje mišljenja, a krov nije diran više sto godina. Svoje mišljenje o potrebi rekonstrukcije i nepogodnosti korištenja za budućeg korisnika izradio je na temelju unutarnjeg uređenja stana i onoga što je vidio na očevidu o unutrašnjosti stana.

23.5. Nalaz i mišljenje vještaka građevinske struke Zvonimira Rogača, dip.inž.građ. sud je ocijenio vjerodostojnim jer je izrađen u skladu s pravilima struke, na temelju

1 3

pregleda nekretnine na očevidu i potrebne dokumentacije, sukladno zadatku suda, te Nalaz i mišljenje nema proturječnosti i nedostataka. U vezi primjedbi tužitelja- protutuženika da je potrebno da vještak označi točno nužne i korisne troškove vještak se o istom očitovao svojim Očitovanjem od 10. veljače 2026., te na ročištu održanom 15. lipnja 2026. Nadalje, u vezi primjedbi tužitelja-protutuženika o nelegalnosti verande vještak se očitovao na ročištu 15. lipnja 2026. da ne bi decidirano govorio o legalnosti verande, ali da svakako navedena veranda nije povećala vrijednost nekretnine.

23.6. Ovdje se ističe da parnične stranke nisu predlagale dopunu vještačenja niti predlagale vještačenje po drugom vještaku, a nisu imale primjedbe na izračun nužnih troškova, i ostalih troškova. Tužitelji-protutuženici su imali primjedbe što je vještak isto računao prema cijenama na dan izrade nalaza i mišljenja, a što je vještak učinio sukladno zadatku suda.

24. Sud je proveo očevid na licu mjesta 12. studenog 2025. te je utvrđeno da se s vanjske strane nekretnine nalazi plinski ormarić, u nekretnini ima struja, voda, plinske peći, na zidovima je lamperija, na podovima su pločice i parketi, nalazi se kupaonica s tuš kadom i wc-om, a čega nije bilo prije 1965., te je predmetna nekretnina proširena za 2 m2, prema navodima tuženika. Nadalje, prema navodima tuženika prozori njegov otac nije mijenjao.

25. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno ovaj sud je utvrdio:

-da je pok. HŽ, ranije tuženik, od 1966. bio nositelj stanarskog prava, a od 1996. zaštićeni najmoprimac na predmetnoj nekretnini,

-da je predmetna nekretnina vraćena sada pok. BŽ, ranije tužiteljici, i to u postupku denacionalizacije,

- da su tužitelji-protutuženici vlasnici predmetne nekretnine,

-da pok. HŽ nije pok. BŽ, niti tužiteljima-protutuženicima plaćao zaštićenu najamninu, niti im je predao posjed stana,

- da je pok. HŽ stanovao u predmetnom stanu do svoje smrti 2024.,

- da je nakon smrti HŽ, tuženik-protutužitelj CŽ u posjedu predmetnog stana na način da ima ključeve stana, te da u njega povremeno dolazi i ponekad prespava, te da se u tom stanu nalaze stvari njegovog oca i neke njegove stvari, a da inače stanuje u svom stanu u [adresa],

- da ne plaća tužiteljima-protutuženicima najamninu,

- da je pok. HŽ od 1966. pa do 1975., ulagao u predmetnu nekretninu, i to na način da je napravio kupaonicu i wc, betonirao podove (ranije bili zemljani), postavio podne obloge-parkete i keramičke pločice, ožbukao zidove, pojedine obložio drvetom, uveo struju, vodu, priključke na kanalizaciju, te radio i druge radove navedene u Nalazu i mišljenju vještaka,

- da su određeni radovi bili nužni radovi – nužni radovi su radovi na dopuni zahvata koji čine minimalne tehničke uvjete –a to su bili pripremni radovi na rušenju i uklanjanju, stavke iz troškovnika u drugoj podijeli, zatim zemljani radovi, betonski i armirano betonski radovi, zidarski radovi, izolatorski radovi, keramičarski radovi, podne obloge, instalacija vode i kanalizacije, instalacija struje, sanitarni uređaji i energetski priključci. Nužni radovi iznose 12.447,53 EUR-a,

- nužni radovi nisu krovopokrivački radovi, stolarski radovi, limarski radovi, bravarski radovi, soboslikarski radovi i dijelom podne i zidne obloge - uglavnom ugradnja

1 4

lamperije. Navedeni radovi koji nisu bili nužni su prema nalazu i mišljenju vještaka odnosili na održavanje, te isti iznose 5.389,97 EUR-a.

- izvedeni radovi su isključivo zahvati na uređenju prostora - stana, zadržavajući današnju geometriju/konstrukciju, veličina je postojala, osim vjetrobrana (ulazna veranda) - koja nije utjecala na vrijednost nekretnine, niti je radove na vjetrobranu vještak naveo u popisu nužnih radova (kao niti ostalih radova),

- te da su sva ulaganja osim priključaka komunalne infrastukture dotrajala zbog starosti i izvedbe.

26. Prije svega potrebno je reći da u vrijeme kada je pokrenut ovaj postupak radi iseljenja da je HŽ, tada tuženik, isticao da ima pravo na posjed stana jer da je bio nositelj stanarskog prava, pa potom zaštićeni najmoprimac, te da isto predstavlja njegov dom, kao i da će se iseliti kada mu se naknade sva ulaganja koja je imao u predmetnu nekretninu, postavljajući protutužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 50.000,00 EUR-a. Međutim, kako je tijekom postupka umro HŽ, a postupak je nastavljen na tuženika-protutužitelja CŽ, koji nije imao stanarsko pravo na predmetnom stanu, niti je bio zaštićeni najmoprimac, sud nije utvrđivao činjenice vezano za pravo pok. HŽ da stanuje i posjeduje predmetnu nekretninu, jer je isto postalo bespredmetno (nakon smrti HŽ).

26.1. Stoga je, a radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva – zahtjev za iseljenjem i protutužbenog zahtjeva – zahtjev za isplatu na ime izvršenih ulaganja, sud utvrđivao odlučne činjenice – tko je vlasnik predmetne nekretnine, tko je u posjedu predmetne nekretnine, te je li pok. HŽ vršio ulaganja u predmetnu nekretninu i u kojem iznosu, te ima li tuženik-protutužitelj CŽ pravo zadržanja.

27. Odredbom čl. 161. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 76/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. u nastavku: ZV) propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

27.1. Odredbom čl. 162. st.2. ZV-a propisano je da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu.

27.2. Odredbom čl. 164. st. 2. i st. 6. ZV-a propisano je da zahtjeva li vlasnik stvari da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te zadržati stvar dok mu oni ne budu naknađeni (stavak 2). Troškovi, kao i vrijednost plodova, obračunavaju se prema cijenama kad ih se naknađuje (stavak 6).

27.3. Odredbom čl. 72. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., u nastavku: ZOO) propisano je da vjerovnik dospjele tražbine u čijim se rukama nalazi neka dužnikova stvar ima pravo zadržati je dok mu ne bude ispunjena tražbina.

1 5

27.4. Odredbe čl. 164. ZV-a su lex specijalis u odnosu na odredbe čl. 72. st.1. ZOO- a, ali odredbe ZOO-a kojima je propisano pravo zadržanja supsidijarno nadopunjuju odredbe ZV-a o položaju posjednika koji potražuje naknadu za nužne i korisne troškove.

28. Prije svega potrebno je reći da je pok. HŽ, u vrijeme kada je izvodio određene radove 1965-1975., bio pošteni posjednik, na temelju Ugovora o korištenju stana, kao i da tijekom postupka tužitelji nisu dokazali (niti su predlagali dokaze na te okolnosti) da isti nije imao odobrenje da vrši određene radove, a koji su između ostalog bili nužni te korisni. Pok. HŽ kao pošteni posjednik, i kao tada tuženik u ovom postupku postavio je protutužbeni zahtjev i odbio predaju stvari dok mu se ne naknade navedeni troškovi. Ovdje se ističe da je njegov zahtjev dospio u trenutku kada je kao posjednik takav zahtjev suprostavio vlasniku koji od njega zahtjevao povrat stvari (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- x-181/11-2 od 19.rujan 2012.), te i tuženik-protutužitelj CŽ, na koga je nastavljen postupak imao pravo zadržanja stvari sve dok se ne naknade troškovi.

28.1. Dakle, tuženik-protutužitelj CŽ je vjerovnik i ovlaštenik prava zadržanja (retencije) nekretnine koju posjeduje i ima pravo na nenaplatno posjedovati dužnikovu nekretninu u koju su uložena značajna sredstva (od strane njegovog prednika), sve dok mu tražbina ne bude ispunjena. Dakle, činjenica da tuženik ima potraživanje koje mu daje pravo zadržanja stvari, njegov posjed čini poštenim i što direktno utječe na pravo tražiti naknadu za korištenje stvari na temelju čl. 164. ZV-a (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-966/2025 od 7. listopada 2025.).

29. Tijekom postupka nije sporno da je pok. JŽ radio određene radove na nekretnini, a koji radovi su utvrđeni Nalazom i mišljenjem vještaka. Ističe se da tužitelji-protutuženici tijekom postupka nisu predlagali izvođenje dokaza kojima bi dokazali da pok. HŽ u vrijeme kad je izvodio radove ne bi imao odobrenje za izvođenje radova, ili pak da bi imao zabranu izvođenja radova.

29.1. Nužni troškovi su troškovi koji su bili potrebni da se nekretnina sačuva od propadanja ili štete, a korisni troškovi su troškovi koji nisu bili nužni za očuvanje nekretnine, ali su povećali vrijednost ili uporabljivost ili korist.

29.2. Nadalje, pok. JŽ je na predmetnoj nekretnini izvodio radove koji su bili potrebni da bi se zadovoljili minimalni tehnički uvjeti za stanovanje (predmetni stan je dobio radi stanovanja), te je pok. HŽ napravio wc i kupaonicu, budući da su bili zemljani podovi, podove je betonirao i stavio podne obloge, te je do stana odveo i određene energetske priključke (struja, voda i sl.).

29.3. Dakle, pok. HŽ imao radove koji su bili nužni, a prema Nalazu i mišljenju vještaka nužni su bili radovi potrebni da bi se zadovoljili minimalni tehnički uvjeti – a to su bili pripremni radovi na rušenju i uklanjanju, zatim zemljani radovi, betonski i armirano betonski radovi, zidarski radovi, izolatorski radovi, keramičarski radovi, podne obloge, instalacija vode i kanalizacije, instalacija struje, sanitarni uređaji i energetski priključci. Navedeni radovi iznose 12.447,53 EUR-a (prema Nalazu i mišljenju vještaka), te je tuženikov – protutužiteljev zahtjev ocijenjen osnovan u visini od 12.447,53 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 18. svibnja

1 6

2021. (postavljen protutužbeni zahtjev) pa do isplate sukladno čl. 164. st. 2. ZOO-a, te je odlučeno kao pod toč. III. izreke.

30. Nadalje, iz Nalaza i mišljenja vještaka proizlazi i da je pok. JŽ izvodio radove i imao troškove koji su se odnosili na troškove održavanja koji održavaju postojeće stanje i ne povećavaju bitno vrijednost nekretnine, a navedeni radovi su bili krovopokrivački radovi, stolarski radovi, limarski radovi, bravarski radovi, soboslikarski radovi i dijelom podne i zidne obloge - ugradnja lamperije, te isti iznose 5.389,97 EUR-a. Budući da navedeni radovi nisu bili korisni odnosno nisu povećali vrijednost ili uporabljivost nekretnine, ovaj sud tuženiku-protutužitelju nije dosudio naknadu troška navedenih radova.

30.1. Isto tako, tuženik-protutužitelj je zahtijevao isplatu iznosa od 50.000,00 EUR-a sa zateznim kamatama, navodeći da je vještak vrijednost predmetne nekretnine procijenio u iznosu od 49.000,00 EUR-a. Međutim, kao što je već prethodno navedeno, tuženik-protutužitelj sukladno čl. 164. ZV-a ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, ali ne i na naknadu tržišne vrijednosti nekretnine. Ovdje se ističe da je procijenjenu vrijednost nekretnine uzeta u obzir i lokacija nekretnine, te da tuženik-protutužitelj ne može zahtijevati tržišnu vrijednost nekretnine niti zbog toga što isti nije niti kupio česticu na kojoj je ista izgrađena, niti je predmetnu nekretninu gradio, postavljao krov i vanjsku stolariju.

30.2. Slijedom navedenoga, zahtjev tuženika-protutužitelja sud je odbio preko iznosa od 12.447,53 EUR-a sa zateznim kamatama, odnosno za iznos od 37.552,47 EUR-a, te je odlučeno kao pod toč. IV. izreke.

31. Suprotno navodima tužitelja-protutuženika tijekom postupka, trošak izgradnje verande nije u popisu troškova koji su bili nužni, a niti u popisu troškova koji izvedeni za održavanje nekretnine (koji nisu dosuđeni), niti je izgradnja verande utjecala na vrijednost nekretnine. Za legalnost verande vještak se nije mogao očitovati, dok je za wc i kupaonicu naveo da su iste izrađene unutar gabarita nekretnine, odnosno da nisu izgrađene izvan gabarita nekretnine.

32. Naknadu nužnih troškova sud je utvrdio prema cijenama u vrijeme izrade Nalaza i mišljenja a sukladno čl. 164. st. 6. ZV-a.

32.1. Ovaj sud je ocijenio neosnovanima navode tužitelja-protutuženika kojima navodi da su svi radovi izvršeni prije više godina, da su sva ulaganja amortizirana, te da bi tužitelji-protutuženici mogli snositi samo troškove priključka u iznosu od 2.239,10 EUR-a. Naime, iako vještak u svom Očitovanju od 10. veljače 2026. navodi da izvršena ulaganja više nemaju uporabnu vrijednost jer su svi zahvati stariji od 30 godina, te da sva ulaganja osim priključaka komunalne infrastukture nije moguće valorizirati jer je isto dotrajalo, potrebno je reći da su upravo izvršena ulaganja - nužni radovi - spriječili propadanje nekretnine, jer radove koje je izvodio pok. HŽ su radovi koji su utjecali na očuvanje nekretnine - izgradnja wc, kupaonice, betoniranje podova i postavljanje podnih obloga, te su isti spriječili propadanja nekretnine koju je prema navodima vještaka potrebno temeljito rekonstruirati. Stoga, sud nije uzeo u obzir navedenu amortizaciju na koju se pozivaju tužitelji- protutuženici.

1 7

33. Tužitelji-protutuženici su podneskom od 18. lipnja 2026. postavili supsidijarni zahtjev da tuženik-protutužitelj iseli i preda predmetni stan tužiteljima- protutuženicima, pod uvjetom da mu naknade troškove. Glavni zahtjev se odnosi na predaju stvari i iseljenje, bez odgodnog uvjeta.

33.1. Ovaj sud je glavni zahtjev odbio kao neosnovan, dok je usvojio kao osnovan supsidijarni zahtjev te je naložio tuženiku-protutužitelju da iseli i preda predmetni stan tužiteljima-protutuženicima, pod uvjetom da su mu tužitelji-protutuženici naknadili troškove a sukladno čl. 161. st. 1. ZV-a jer su tužitelji-protutuženici vlasnici predmetne nekretnine koja je u posjedu tuženika-protutužitelja,

33.2. Naime, osnovanost prava zadržanja isključuje mogućnost usvajanja tužbenog zahtjeva na predaju stvari jer ne može istodobno postojati obveza na predaju stvari i pravo na zadržanje te stvari (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-989Ć/96 od 1.ožujka 2000., Rev-154/08 od 18. studenog 2009, te odluci Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2513/2024-4 od 29. travnja 2025.). Budući da je sud usvojio protutužbeni zahtjev, te da je ocijenio da tuženik-protutužitelj ima pravo na zadržanje dok mu se ne naknade troškovi (sud je dosudio naknadu nužnih troškova), glavni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika je valjalo odbiti kao neosnovan. Međutim, budući da je supsidijarni tužbeni zahtjev postavljen s odgodnim učinkom, odnosno da će tuženik-protutužitelj predati stvar i iseliti se nakon što mu budu naknađeni troškovi, ovaj sud je isti usvojio kao osnovan jer takav tužbeni zahtjev ne isključuje tuženikovo-protutužiteljevo pravo zadržanja sve dok mu se ne naknade troškovi. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. I. i II. izreke. Ovaj sud smatra potrebnim naglasiti da je u toč. II. izreke dodao i iznos dosuđenih nužnih troškova koje tužitelji-protutuženici moraju isplatiti tuženiku-protutužitelju, a s obzirom da tužitelji-protutuženici u supsidijarnom zahtjevu nisu naveli iznos.

34. Nadalje, potrebno je reći da je pok. HŽ, kao tuženik na ročištu održanom 24. lipnja 2024., na kojem je bio pristupan punomoćnik tužitelja- protutuženika, povisio svoje potraživanje na način da je zahtijevao isplatu iznosa od 50.000,00 EUR-a (ranije je zahtijevao isplatu iznosa od 75.000,00 kn), a navedenoj preinaci se tužitelji-protutuženici nisu protivili, nego su se općenito protivili osnovanosti protutužbenog zahtjeva. Isto tako, tuženik-protutužitelj se nije protivio preinaci tužbenog zahtjeva, odnosno što su tužitelji-protutuženici uz glavni zahtjev, podneskom od 18. lipnja 2026. istaknuli i supsidijarni zahtjev.

35. Budući da je sud odbio glavni tužbeni zahtjev, a prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, pri čemu u odnosu na supsidijarni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev nije nastao poseban trošak, tužitelji-protutuženici su u cijelosti uspjeli sa zahtjevom za predaju stvari, pa im pripada parnični trošak u cijelosti (tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-451/2022 od 3. listopada 2023.).

35.1. Zahtjev tužitelja-protutuženika je zahtjev za iseljenje i predaju stvari, pa im Tbr.7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova postupka pripada naknada u iznosu od 250 bodova odnosno 500,00 EUR-a za četiri radnje (i to za sastav tužbe, zastupanje na ročištima 1. listopada 2020., 26. travnja 2021., 20. siječnja 2022.), dok je za zastupanje na ročištu od 12. srpnja 2022. i 13. travnja 2022. tužiteljima- protutuženicima priznat u iznos od 100,00 EUR-a sukladno Tbr.7. toč.2. Tarife, za svako ročište što sveukupno iznosi 700,00 EUR-a. Nadalje, budući da je ukinuta

1 8

prvostupanjska odluke, tužiteljima-protutuženicima za zastupanje u ponovljenom postupku pripada naknada troška u iznosu od 500,00 EUR-a sukladno Tbr.7. toč.2. Tarife, a koja obuhvaća 4 radnje (i to za zastupanje na ročištu 24. lipnja 2024., 24. lipnja 2025., 4. rujna 2025. i očevid 12. studenog 2025.), dok je za zastupanje na ročištu 15. lipnja 2026. i 10. srpnja 2026., kao i za trošak sastava podneska od 30. siječnja 2026. tužiteljima-protutuženicima priznat u iznos od 100,00 EUR-a sukladno Tbr.7. toč.2. Tarife za svaku radnju, što sveukupno iznosi 800,00 EUR-a za ponovljeni postupak. Tužiteljima-protutuženicima je priznat i trošak sastava žalbe protiv odluke o troškovima postupka sadržane u prvostupanjskoj presudi u iznosu od 100,00 EUR-a sukladno Tbr.7. toč. 2. Tarife. Dakle, sveukupno tužiteljima- protutuženicima pripada naknada troška postupka u iznosu od 1.600,00 EUR-a uvećano za 25% PDV-a, što iznosi 2.000,00 EUR-a. Na navedeni trošak tužiteljima- protutuženicima je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 EUR- a, na prvostupanjsku presudu u iznosu od 53,09 EUR-a, te na žalbu protiv odluke o troškovima sadržane u presudi u iznosu od 26,54 EUR-a, što sveukupno iznosi 2.132,72 EUR-a sa zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2026. pa do isplate. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. V. izreke

35.2. Tužiteljima-protutuženicima nije priznat trošak sastava opomene i otkaza ugovora o najmu stana jer isto nije niti bilo potrebno, s obzirom da je pok. HŽ bio zaštićeni najmoprimac te je istaknuo prigovor prava zadržanja, nadalje, tužiteljima-protutuženicima nije priznat trošak sastava podneska od 12. listopada 2020. jer ista nisu bila potrebna za vođenje parnice, a navode iz podneska mogao je iznijeti na ročištu. Podnesak od 25. veljače 2021. ne prileži spisu. Nadalje podnesak od 8. veljače 2022. se odnosi na obavijest sudu da je preminula tužiteljica, a koji podatak sud ima u e-Spisu pod Upozorenja - Umrli, te zbog istog nije bilo potrebno obavještavati sud. Nadalje, tužiteljima-protutuženicima nije priznat niti trošak objave presude od 20. listopada 2022. jer isti nisu bili prisutni na ročištu za objavu.

36. Nadalje, tuženik-protutužitelj je djelomično uspio u sporu sa protutužbenim zahtjevom. Naime, tuženiku-protutužitelju je dosuđen iznos od 12.447,53 EUR-a sa zateznim kamatama dok je odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 37.552,47 EUR-a sa zateznim kamatama. Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a propisano je da su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojem su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha stranaka ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

36.1. Tuženik-protutužitelj je u sporu u povodu protutužbe uspio 62,45% (s osnovom je uspio 100%, a s visinom je uspio 24,90 %, odnosno 124,90 podijeljeno s 2 iznosi 62,45%), tužitelji-protutuženici su u sporu u povodu protutužbe uspjeli 37,55% (sa osnovom nije uspio, a sa visinom je uspio 75,10%, 75,10 podijeljeno sa 2 iznosi 37,55%). Od uspjeha stranke koja je u većoj mjeri uspjela u sporu, odnosno od uspjeha tuženika-protutužitelja oduzet je uspjeh tužitelja-protutuženika, a što iznosi 24,90% te će se tuženiku –protutužitelju odmjeriti naknada dijela takvih ukupnih

1 9

troškova koji odgovara postotku odnosno 24,90% koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojem su stranke uspjele u parnici.

36.2. Tuženiku-protutužitelju priznat je trošak sastava protutužbenog zahtjeva, te trošak zastupanja na ročištima 13. travnja 2022. i 12. srpnja 2022. za svako ročište iznos od 165,90 EUR-a s uračunatim PDV-om sukladno Tbr.9. toč. 1. Tarife (takav iznos je tužitelj tražio), trošak sastava žalbe od 2. studenog 2022. u iznosu od 207,37 EUR-a s uračunatim PDV-om sukladno Tbr.10. toč. 1. Tarife, što ukupno iznosi 373,27 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak sudske pristojbe na žalbu protiv presude i rješenja u iznosu od 106,18 EUR-a, što iznosi 479,43 EUR-a a uzimajući u obzir uspjeh od 24,90%, tuženiku – protutužitelju pripada naknada troška postupka u iznosu od 119,38 EUR-a. Navedenom trošku pridodan je trošak predujma za vještačenje u iznosu od 702,00 EUR-a, te trošak predujma za očevid u iznosu od 49,48 EUR-a, što sveukupno iznosi 870,86 EUR-a. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod toč. VI. izreke.

37. Ovdje se još jednom ističe da je tužiteljima-protutuženicima uspjeh povodom protutužbenog zahtjeva oduzet od uspjeha tuženika-protutužitelja a povodom odlučivanja o protutužbenom zahtjevu.

Osijek, 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Helena Topić Vuković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Pun. I. i II. tužitelja-protutuženika

2. Tuženiku-protutužitelja