- 1 -              Poslovni broj: Usž-392/24-2

Poslovni broj: Usž-392/24-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. B. iz S., zastupan po opunomoćenici M. M., odvjetnici u odvjetničkom društvu M. & partneri j.t.d., S., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1366/23-7 od 25. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.

p r e s u d i o   j e

1. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1366/23-7 od 25. rujna 2023.
2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

                    i

r i j e š i o  j e

                            Odbacuje se žalba izjavljena protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1366/23 od 25. rujna 2023.

Obrazloženje

1.              Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 8 UsI-1366/23-7 od 25. rujna 2023. odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/21-01/1081, urbroj: 513-04-23-2 od 6. travnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostave S., klasa: UP/I-410-20/2021-001/01035, urbroj: 513-007-17-01-2021-0011 od 5. studenog 2021. i odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, te je istovremeno rješenjem pod istim brojem i od istog datuma odbijen prijedlog tužitelja da sud rješenjem odgodi izvršenje rješenja tuženika od 6. travnja 2023. i tijela prvog stupanja od 5. studenog 2021.

2.              Protiv navedene presude i rješenja tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je postupak iniciran iz razloga što u postupku donošenja osporene odluke nisu utvrđene činjenice koje su bitne za donošenje osporene odluke, a u ovom postupku sud nije ništa utvrđivao. U obrazloženju osporene odluke prvostupanjski sud citira pojedine zakonske odredbe, a iz dokumentacije u spisu predmeta proizlazi sasvim suprotno od danog obrazloženja pobijane odluke. Prvostupanjski sud se u obrazloženju nije osvrnuo ni na jedan navod iz tužbe, a nije ni mogao, obzirom da nije izvodio dokazne radnje koje bi dovele do odluke, te je vidljivo da je izveo pogrešan zaključak i donio pobijanu odluku. Smatra da prvostupanjski sud čini apsolutno minornim činjenicu da prva rečenica druge stranice pobijanog rješenja glasi: "Žalba je osnovana". Ističe da nekretnina koja je predmet stjecanja nesporno spada u građevinsko područje, ali se zbog njezine kvadrature na istoj ne može graditi. Nekretnine koje su se koristile kao usporedne, sastavni su dio nekih drugih parcela, te su služile za formiranje jedne veće parcele na kojoj bi se moglo graditi, što ovdje nije slučaj, pa je životno i logično kako je kvadratni metar nekretnine na kojoj je gradnja moguća skuplji od onog na kojem to nije moguće. Napominje da niti upravno tijelo, niti prvostupanjski sud nisu sa stručnom osobnom izašli na teren i na taj način utvrdili gdje se točno predmetna nekretnina nalazi, nalazi li se uopće u granicama obuhvata generalnog urbanističkog plana S. unutar građevinskog područja i koja je vrijednost kvadratnog metra. Napominje da je porez na promet nekretnina već po prvom rješenju plaćen, te da se ovdje ne radi o potencijalnom izbjegavanju obveze, već o potrebi da odluka bude zakonita i pravedna prema stjecatelju. U tom smislu upućuje na odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, te načelo jednakosti sredstva u smislu pravične ravnoteže među strankama, što čini jedan od bitnih konstitutivnih elemenata prava na pravično suđenje. Tužitelj predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i poništi pobijanu presudu i rješenje prvostupanjskog suda, te sam otkloni nedostatke i presudom riješi stvar uz naknadu troškova upravnog spora i troškova za sastav žalbe.

3.              Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama propisanih člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.              Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je tužitelje ugovorom o kupoprodaji od 29. travnja 2021. stekao nekretnine označene kao ½ dijela č.zem. 873/2, z.u. 9545, k.o. S., čest. 8410/3, k.o. S., u naravi zemljište unutar građevinskog područja – dvor u površini od 218 m2 u …, predio G., za ugovorenu cijenu od 94.000,00 kuna.

              Predmetno porezno rješenje tijela prvog stupanja od 5. studenog 2021. doneseno je u ponovnom postupku u kojem su cijenjene okolnosti koje se tiču utvrđene tržišne vrijednosti, te je smanjena vrijednost predmetne nekretnine, a korišteno je i više usporednih podataka, te je kao usporedni podatak uzeta najmanja vrijednost od 2.949,54 kuna/m2 za zemljište u susjednom kvartu u odnosu na predmetnu nekretninu tužitelja. Stoga je utvrđena tržišna vrijednost predmetne nekretnine u ukupnom iznosu od 321.499,86 kuna, što predstavlja poreznu osnovicu poreza na promet nekretnina, te je tužitelju utvrđena porezna obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 9.644,99 kuna.

7.              Ovaj Sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda, jer po ocjeni ovoga Suda tužitelj žalbenim navodima nije doveo u sumnju odlučne činjenice kako ih je utvrdio prvostupanjski sud, a imajući na umu utvrđeno činjenično stanje u provedenom upravnom postupku.

8.              Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pravilno je primijenio i protumačio materijalno pravo, odnosno odredbu članka 9. stavka 1., 4. i 5. Zakona o porezu na promet nekretnina ("Narodne novine", 115/16. i 106/18.).

9.              Naime, iz stanja spisa predmeta i isprava koje priležu spisu proizlazi da su u konkretnom slučaju porezna tijela koristila relevantne usporedne podatke, jer se radi o o podacima temeljem realiziranog prometa nekretnina i cijenama sličnih nekretnina na istom području, prema kojima je pravilno utvrđena vrijednost predmetnog zemljišta u S., kako to pravilno smatra i prvostupanjski sud, te ocjenjuje neosnovanim prigovore tužitelja da je vrijednost nekretnine previsoko utvrđena, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj Sud.

10.              Slijedom navedeno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da pobijanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je prvostupanjski sud na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

11.              Suprotno tvrdnji tužitelja da prilikom utvrđivanja tržišne vrijednosti nisu korišteni relevantni usporedni podaci, ovaj Sud nalazi da je iz podataka u spisu vidljivo da su korišteni upravo usporedni podaci realiziranog prometa nekretnina koji se odnose na zemljište istih karakteristika, odnosno, unutar građevinskog područja i male površine.

12.              Prvostupanjski sud pravilno je ocijenio da nema utjecaja na donošenje drugačije odluke tužbeni, a i žalbeni navod tužitelja, da se na drugoj stranici osporenog rješenja navodi da je žalba osnovana, a da isto ne proizlazi iz obrazloženja rješenja, odnosno da je obrazloženje kontradiktorno, jer pravilno smatra prvostupanjski sud da se radi o propustu tuženika kod pisanja osporenog rješenja, što ne predstavlja razlog za poništenje tog rješenja, odnosno da se radi o formalnom, a ne o sadržajnom propusti, jer iz ostalog dijela obrazloženja rješenja ne proizlazi da je žalba osnovana.

13.              U pogledu rješenja kojim je odbijen prijedlog tužitelja za odnošenje rješenja o odgodi izvršenja rješenja, treba istaknuti da žalba protiv rješenja o odgodnom učinku tužbe nije dopuštena.

14.              Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

15.              Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu protiv presude odbiti kao neosnovanu.

16.              Obzirom da tužba tužitelja nije uvažena, tužitelju nije priznato pravo na troškove upravnog spora sukladno odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

17.               Žalba izjavljena protiv rješenja o odgodnom učinku tužbe, sukladno članku 26. stavku 1. ZUS-a u vezi s člankom 67. stavkom 1. ZUS-a nije dopuštena pa je stoga žalbu trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

U Zagrebu 21. veljače 2024.                                                                                                                                        

                                                                                                                     Predsjednica vijeća:

                                                                             mr. sc. Mirjana Juričić, v.r.