Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-3791/23-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, mr.sc. Mirjane Juričić i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Tajane Šimunović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. P. – V. iz V., koju zastupa D. K. odvjetnik u Odvjetničkom društvu S.i Z. u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi posebnog poreza na motorna vozila, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 8 UsI-1187/22-6 od 23. kolovoza 2023., na sjednici vijeća održanoj 21. veljače 2024.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija.
II. Potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 8 UsI-1187/22-6 od 23. kolovoza 2023.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-01/20-01/241, URBROJ: 513-04-22-4 od 2. rujna 2022. godine i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., KLASA: UP/I-471-01/20-15/84, URBROJ: 513-02-7056/17-20-2 od 15. lipnja 2020.
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., KLASA: UP/I-471-01/20-15/84, URBROJ: 513-02-7056/17-20-2 od 15. lipnja 2020. kojim je tužiteljica obvezana na plaćanje posebnog poreza na motorna vozila u ukupnom iznosu od 1.237,39 kn, za osobno vozilo marke Ford, model Fusion Diesel, tip 1,4 TDCI, registarske oznake Republike Italije …., kojem je registracija istekla 28. ožujka 2018..
3. Žalbu protiv osporene presude tužiteljica podnosi zbog povrede upravnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da obavijest o počinjenom carinskom prekršaju ne može biti dokaz u sudskom postupku i zbog činjenice da je protiv tužiteljice pokrenut i prekršajni postupak. Zbog taga smatra da se kao dokaz u ovakvom postupku može i mora koristiti isključivo pravomoćna odluka nadležnog tijela za vođenje prekršajnog postupka. Smatra apsolutno neprihvatljivim stav prvostupanjskog suda da postojanje prekršajnog postupka vezanog za posjedovanje istog vozila nije od značaja za upravni postupak. Također prigovara zakonitosti presude donesene bez rasprave.
Slijedom navedenog predlaže sudu da presudu ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Prije svega valja napomenuti tužiteljici da se upravni spor vodi prema odredbama Zakona o upravnim sporovima čije odredbe ne propisuju mogućnost niti ukidanja presude niti vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Ovaj Sud nalazi da se osporena presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom, niti po jednoj osnovi propisanoj odredbom članka 66. stavka 1. ZUS-a.
9. Prema podacima u spisu predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 33. stavka 2. ZUS-a presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja odluke javnopravnog tijela, te je strankama u smislu članka 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog upravnog spora, pa je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu članka 55. stavka 3. ZUS-a, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, pravilno ocijenio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
10. Naime, prvostupanjska presuda se može pobijati žalbom iz razloga propisanih člankom 66. stavkom 1. ZUS-a, zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
11. Tužiteljica osporenu presudu pobija zbog povrede upravnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog stanja.
12. Neosnovano prigovora tužiteljica da bi presuda prvostupanjskog suda bila nezakonita zbog povrede upravnog postupka. Ovo stoga što se u konkretnom slučaju ne radi o upravnom postupku nego o upravnom sporu koji se vodi prema odredbama Zakona o upravnim sporovima, a ne prema Zakonu o općem upravnom postupku.
13. Prema odredbi članka 66. stavka 3. ZUS-a pogrešno ili nepotrebno utvrđeno činjenično stanje u sporu postoji kad je upravni sud kakvu odlučnu činjenicu pogrešno utvrdio ili je nije utvrdio ili je o činjeničnom stanju izveo pogrešan zaključak.
14. Uvidom u spis predmeta dostavljen ovom sudu uz žalbu proizlazi da je tužiteljica dana 11. svibnja 2020. godine zatečena od strane policije u posjedu motornog vozila stranih registarskih oznaka ….., marke Ford, kojemu je istekla registracija 28. ožujka 2018. Prilikom kriminalističkog istraživanja je utvrđeno da tužiteljica ima stalno prebivalište u Republici Hrvatskoj od 22. kolovoza 1986., da je korisnica socijalnog prava i doplatka na dijete te da ima važeću osobnu iskaznicu Republike Hrvatske.
15. Prema odredbi članka 4. stavka 1. točke c) Zakona o posebnom porezu na motorna vozila ( Narodne novine, broj: 15/13. – 121/19., dalje: ZPPMV) nezakonita uporaba motornih vozila je svako korištenje, posjedovanje te činjenično ili pravno raspolaganje motornim vozilom na koje nije u Republici Hrvatskoj plaćen posebni porez.
15.1. Prema odredbi članka 6. stavka 1. točke 3. ZPPMV propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza na osobna vozila osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.
15.2. Ne smatra se da je motorno vozilo nezakonito upotrebljavano na području RH ako fizička osoba s prebivalištem u drugoj državi članici EU koristi na području RH motorno vozilo registrirano u drugoj državi članici EU u razdoblju, kontinuiranom ili ne, od najduže šest mjeseci za svako razdoblje od 12 mjeseci ( čl. 16. st.1.ZPPMV).
15.3. To je sukladno članku 3. Direktive Vijeća ( 83/182 EEZ) od 28. ožujka 1983. o oslobođenju o oslobođenju poreza unutar Zajednice za određena prijevozna sredstva koja se privremeno unose iz jedne u drugu državu. Tim člankom Direktive propisano je, uz ostalo, da ako se privatno vozilo privremeno unese, oslobađa se poreza iz članka 1. Direktive za razdoblje, (kontinuirano ili ne), od najviše šest mjeseci u bilo kojih 12 mjeseci pod uvjetom da osoba koja uvozi ima uobičajeno boravište u državi članici koja nije ona u koju privremeno uvozi vozilo.
15.4. Uobičajeno boravište znači mjesto gdje osoba obično živi, tj. najmanje 185 dana u svakoj kalendarskoj godini i to zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju osobe koja nema poslovnih veza, zbog osobnih veza koje ukazuju na blisku povezanost između te osobe i mjesta u kojem živi ( čl. 7. st.1. Direktive).
16. Iz podataka spisa predmeta nesporno proizlazi da tužiteljica ima uobičajeno prebivalište u Republici Hrvatskoj u kojoj je korisnica socijalnih prava i dječjeg doplatka i u kojoj joj prebiva i dijete pa je stoga u nezakonitom posjedu motornog vozila stranih registarskih oznaka, a na koje nije plaćen posebni porez na motorna vozila.
Ove odlučne činjenice tužiteljica svojim žalbenim navodima nije dovela u sumnju pa stoga ne postoji žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
17. Imajući u vidu izloženo, prema ocjeni ovog Suda, osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene niti povrede sudskog postupka, pa stoga ne postoje razlozi radi kojih se presuda pobija.
18. Trebalo je stoga, temeljem članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 21. veljače 2024.
Predsjednik vijeća
Boris Marković, v.r.