REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4218/2024-97

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Nives Šimunović kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika UA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Željki Rajković, odvjetnici iz Odvjetničkog ureda Domagoj Dumančić, Željka Rajković i ĆA, iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 15. lipnja 2026. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnika tužiteljice Branka Kostića, odvjetnika, tuženika osobno i punomoćnice tuženika Željke Rajković, odvjetnice, dana 31. kolovoza 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je Ugovor o zajmu sklopljen između tužiteljice DA; [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao zajmoprimca i tuženika UA, [adresa], kao zajmodavca, dana 05. 3.1996. g., ovjerenog od javnih bilježnica Dubravke Grladinović i Marine Dabelić iz Zagreba, pod poslovnim brojem OV-1685, ništav.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog parničnog postupka, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude, do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu,sve do dana isplate, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužiteljici DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku UA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 4.352,31 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom ovog suda poslovni broj P-5931/15-84 od 01. ožujka 2024.g. odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu sklopljenom između stranaka dana 05. ožujka 1996.g. i naknadu parničnih troškova. Naloženo je tužiteljici da naknadi tuženiku parnične troškove u iznosu od 3.477,31 eura.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela pravodobnu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog povrede ustavnog i konvencijskog prava na pravično i pošteno suđenje, odnosno povrede niza aspekata tog prava. Predlaže pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno presudu ukinuti i vratiti ovome sudu na ponovno suđenje.

3. Odlučujući o žalbi tužiteljice, Županijski sud u Varaždinu je rješenjem poslovni broj Gž-664/2024-2 od dana 23. svibnja 2024.g. usvojio žalbu tužiteljice, ukinuo presudu prvog stupnja i predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja se navodi da je nužno utvrditi u kojoj valuti je zajam dan i otkloniti nedosljednosti koje proizlaze između navoda stranaka i sadržaja predanih isprava.

4. Tijekom cjelokupnog postupka provedeni su dokazi pregledom Ugovora o zajmu, izjave tužiteljice od 05.03. 1996.g., potvrde od 26.07.1996.g., potvrde od 12.02.1996.g. presude ovoga suda donesene u postupku radi nedopustivosti ovrhe, službene bilješke u policiji, grafološkim vještačenjem po vještaku Ljerki Zdunić, saslušanjem svjedoka NA, svjedoka LA, saslušanjem tužiteljice i tuženika kao parničnih stranaka.

5. Nakon provedenih dokaza i ocijene istih, sud nalazi da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu sklopljenog 05.03.1996.godine između tužiteljice DA kao zajmoprimca i tuženika UA kao zajmodavca.

7. U ovoj fazi postupka nije sporno da su dana 05.03.1996.g. tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o zajmu na iznos od 44.000 DEM, da je tijekom 1995.g tuženik u više navrata pozajmljivao tužiteljici određene novčane svote, te da je u spomenuti Ugovor o zajmu unesen zbroj dugovanih iznosa. Nije sporno da je kao garanciju povrata zajma tužiteljica dopustila tuženiku upis založnog prava na nekretnini u njezinom vlasništvu.

8. Sporno je koliki ukupni iznos je tuženik pozajmio tužiteljici i koliko mu je tužiteljica vratila. Sporno je pitanje je li tuženik potpisao potvrdu o povratu duga na iznos od 6.000 DEM. Sporno je u kojoj valuti je novac pozajmljen, radi li se o kunama ili o valuti DEM. Nadalje, sporno je radi li se o zelenaškom ugovoru, te jesu li ispunjene zakonom propisane pretpostavke potrebne da bi se određeni ugovor utvrdio zelenaškim.

9. Kako bi se utvrdile sporne činjenice i razjasnile bitne okolnosti za rješenje spora, provedeni su već navedeni dokazi.

10. Iz Ugovora o zajmu sklopljenog i ovjerenog kod javnog bilježnika dana 05.03.1996.godine, proizlazi da je zajmodavac - tuženik dao zajmoprimcu - tužiteljici zajam od 162.800,00 kn (protuvrijednost od 44.000 DEM na dan zaključenja ugovora), koji iznos se tužiteljica obvezala vratiti do zaključno 12. lipnja 1996. godine. Nadalje, u točki III. ugovora, tužiteljica kao garanciju za povrat navedenog iznosa daje zajmodavcu nekretninu, stan u [adresa] i dozvoljava mu upis založnog prava na opisanu nekretninu u visini pozajmljenog iznosa.

11. Pregledana je potvrda od dana 12. veljače 1996.g. (list 40 spisa) kojom tužiteljica potvrđuje da je od tuženika posudila iznos od 44.000 DEM dana 12. veljače 1996.g., koji iznos mu se obvezuje vratiti 12. lipnja 1996.g.

12. Pregledana je potvrda kojom tuženik potvrđuje da je dana 26. srpnja 1996.g. primio od tužiteljice dio duga u iznosu od 6.000 DEM.

13. Pregledana je izjava od 05.03.1996.g. kojom tužiteljica dozvoljava tuženiku upis založnog prava na stanu u [adresa], u [adresa], na iznos od 44.000 DEM, kao garanciju za povrat navedenog iznosa, a sve temeljem Ugovora o zajmu od 05.03.1996.g.

14. Pregledana je presuda ovoga suda donesena u postupku poslovni broj P- 2364/16 od dana 29. rujna 2017.g. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice LA (kao pravne slijednice sada pok. IA) protiv I-tuženice DA i II-tuženika HA, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe na nekretninama ovršenice (list 67 spisa). Navedena presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž- 1865/18 od 26. svibnja 2020.g. Nakon toga, tužiteljica je podnijela reviziju, koju je Vrhovni sud RH odbio svojom presudom poslovni broj Rev 604/21 od 29. kolovoza 2023.g. (list 221 - 238 spisa) U obrazloženju presude je, između ostalog, rečeno da DA, kao tada upisani vlasnik nekretnine u ZK nije bila poštena (savjesna) prilikom zaključenja Ugovora o zajmu i preuzimanja hipoteke, jer je znala da raspolaže imovinom koja nije samo njezino vlasništvo, dok je UA bio savjestan i postupao s povjerenjem u ZK, s obzirom da je tada bila upisana kao vlasnica samo DA. Utvrđeno je da njezin suprug CA nije ništa poduzeo u cilju zaštite svog (su)vlasništva i da je bio nesavjestan jer mu nije moglo ostati nepoznato zaključivanje Ugovora o zajmu i zasnivanje hipoteke na predmetnom stanu.

15. Pregledana je službena bilješka sastavljena u prostorijama III PP, PU Zagrebačke povodom obavljanja informativnog razgovora s tužiteljicom radi kaznene prijave koju je ona podnijela protiv tuženika zbog kaznenog djela protiv privatne imovine.

16. Saslušan je u svojstvu svjedoka NA (list 79 spisa) koji je naveo da je kod tužiteljice bio zaposlen na poslovima kalkulacije cijena za trgovinu od veleprodajnih ka maloprodajnim cijenama, oko godinu i pol i to u razdoblju od 1995. do 1996.g. Naveo je da je tada tužiteljica bila direktorica tog poduzeća "Privreda" pod kojom je radilo nekoliko trgovina mješovitom robom. Tuženikovo ime i prezime mu ništa ne govori, te on nema saznanja o poslovanju poduzeća. Svjedok je samo iskazivao u događaju koji se zbio dok je radio za tužiteljicu, kada je čuo od drugih zaposlenika da je tužiteljica posudila novce od D koji drži pola tržnice na Kvatriću i da se radi o pozajmici od 20.000 DEM koje tužiteljica nije vratila. Naveo je da je u to vrijeme primijetio da tužiteljica dolazi rjeđe na posao. Tada je, dok je bio u svom uredu, čuo zvukove iz njezine sobe te je otišao pogledati što se događa i zatekao njemu nepoznatog čovjeka koji razbija stvari po uredu, te je i njega udario u područje prsiju, a kada je rekao da on nije ništa kriv i da ni njemu nije isplaćeno nekoliko zadnjih plaća, prestao ga je tući i rekao mu da će dobiti svoju plaću a on svoje pare. Po načinu govora i po naglasku, zaključio je da se radi o osobi albanskog porijekla.

17. Saslušana je LA u svojstvu svjedoka (list 45 - 46 spisa), koja je navela da nema nikakvih saznanja o poslovnim odnosima između tužiteljice i tuženika, već da je o svemu saznala tijekom ovršnog postupka koji se provodio na stanu u vlasništvu njezinog oca, a nakon njegove smrti da je stan naslijedila i da vodi postupak radi proglašenja ovrhe na stanu nedopuštenom. Za tuženika je navela da je od sredine 1995. godine i cijelu 1996. godinu sustavno prijetio nazivajući njihov kućni telefon, psujući i govoreći brutalne prijetnje, radi čega ga je bila prijavila policiji, a zaključila je da se radi o njemu radi posebnog naglaska, te je ta osoba tražila kamate i pare, a navodno je jednom rekao svoje ime i prezime. Izjavila je da nikada nije vidjela tuženika, već tek 2016. godine u sudnici.

18. Tužiteljica je prilikom saslušanja iskazala da je od veljače 1994. godine imala trgovačko poduzeće " Privreda" a na istoj adresi se nalazila i pekara u kojoj su radili zaposlenici s kojima se zbližila i požalila im se na financijske poteškoće i nemogućnost plaćanja dobavljača, nakon čega ju je djelatnik pekare uputio na tuženika navodeći da se bavi posudbom novca uz kamatu. Tužiteljica je navela da je na taj način došla do tuženika koji je pristao pozajmiti joj novce uz kamatu od 20% mjesečno. Navela je da je prvu posudbu učinio u siječnju 1995. godine, a poslije još dvije posudbe pozajmivši joj ukupno 7.000 DEM, te da je uz svaku pozajmicu morala potpisati potvrdu u kojoj je već bila uračunata kamata od 20%, a ne potvrdu o stvarno primljenom iznosu pozajmice, tako da je na potvrdi uvijek stajao veći iznos za 20% od stvarno primljenog. Tužiteljica je navela da je 4. pozajmicu dobila od druge osobe s kojom ju je djelatnik pekare doveo u vezu, koji joj je pozajmio iznos od 3.000 DEM o čemu je sačinila potvrdu, a s tim čovjekom navodno više nikakav kontakt nije imala. Naknadno je tuženik rekao da su i to njegovi novci i tražio da ih vrati njemu. Izjavila je da se faktično radilo o četiri pozajmice tijekom 1995. godine na ukupno iznos od 10.000 DEM, te da je od toga vratila tuženiku ukupno 22.050 DEM tijekom 1995. g. i 1996. g., o čemu je za sebe sačinjavala evidenciju. Tužiteljica je navela da joj je tuženik samo dvaput potpisao potvrdu o povratu pozajmljenog iznosa i to jednom kad mu je vratila 6.000 DEM i jednom kad mu je vratila iznos od 4.950 DEM. Tvrdi da je tuženik inzistirao da se u potvrde ne unosi obveza plaćanja kamata od 20% mjesečno, te da je zato smatrao da mu je ostala dužna neplaćene kamate, radi čega joj je od druge polovice 1995.g. počeo prijetiti, a sve je kulminiralo kada ju je pod prijetnjama odveo u javnobilježnički ured, u kojem je pod prijetnjama i prisilom potpisala ugovor o zajmu na iznos od 44.000 DEM. Navodi da ona tada nije uzela primjerak ugovora jer ga bilježnik nije htio dati dok se ne plati za učinjenu uslugu. Navela je da je taj ugovor vidjela tek 2014.godine u Zemljišno knjižnom odjelu, kada je tražila određene podatke. Tužiteljica je tvrdila da joj je tuženik u više navrata prijetio tijekom 1995. i 1996. godine, da ga je prijavljivala prekršajno i kazneno, te tvrdi da ju je u 8. mjesecu 1995. godine prisilio da mu preda ključeve svoga stana, dakle prije potpisivanja predmetnog ugovora o zajmu, što je ona tada učinila. Tužiteljica je odbila odgovoriti na pitanja o tome je li i od drugih ljudi pozajmljivala novac, a također je odbila odgovoriti je li pozajmljivala od ZA.

19. Tuženik je u svom iskazu (list 48 -49 spisa) naveo da je preko prijatelja došao u kontakt s tužiteljicom koja je tražila od njega da joj pozajmi novce, a kako je čuo da ima veću firmu, smatrao je da neće biti problema s povratom duga . Naveo je da je tijekom 1995.g. pozajmio tužiteljici devize u tri navrata i to najprije iznos od 13.000 DEM, drugi put iznos od 4.000 DEM i treći put iznos od 25.000 DEM, s time da je pozajmica bila dogovorena beskamatno jer su "bila takva vremena", na rok vraćanja od 3 do 6 mjeseci. Nije sačinjavao potvrde jer je imao povjerenja, a kako je rok vraćanja bio kratak smatrao je da neće biti problema. Tuženik tvrdi da mu je tužiteljica samo jednom vratila određeni novčani iznos i da je to bilo krajem 1995. početkom 1996.g. kada mu je vratila iznos od 4.000 DEM, tako da poriče njezine tvrdnje da mu je vratila sveukupno iznos od 22.050 DEM. Tuženik je izjavio da je prijedlog tužiteljice bio da se upiše hipoteka na njezinom stanu u [adresa] i da je svojevoljno kod javnog bilježnika potpisala izjavu, nakon čega su sklopili ugovor o zajmu na koji je on nije prisiljavao, a do sklapanja tog ugovora je došlo kako bi se osigurao povrat duga proizašao iz tri prethodno opisane pozajmice, što je vidljivo iz iznosa zajma od 162.800,00 kn, odnosno 44.000 DEM, jer je upravo pozajmljeni iznos od tri pozajmice predstavljao protuvrijednost od oko 164.000,00 kn. Izjavio je da prilikom potpisivanja ugovora o zajmu nije tužiteljici predavao nikakav novčani iznos jer se radilo o novcima koje joj je prije pozajmio a koje mu ona nije vratila. Naveo je da su iznos naveden u ugovoru umanjili za vraćenih 4.000 DEM. Na predočenje potvrda s lista 24 -27 spisa, tuženik tvrdi da te potvrde nije nikada primio od tužiteljice niti mu ih je ona predala, te poriče da bi se radilo o istinitim činjenicama unesenim u potvrde. Smatra da je tužiteljica sama sačinila potvrde unoseći u njih podatke koji su njoj odgovarali. Tuženik tvrdi da na potvrdi na listu 28 nije njegov potpis niti je on sačinio takvu potvrdu, a osim toga da nije točno da mu je tužiteljica ikada vratila iznos od 6.000 DEM, već samo 4.000 DEM koje je prethodno spomenuo. Poriče i evidenciju na listu 29 i 30 spisa.

20. Nakon ukidne odluke višeg suda, provedeno je dopunsko saslušanje stranaka kako bi se (sukladno uputi višeg suda) razjasnile nejasnoće u pogledu valute u kojoj su iznosi pozajmljeni.

21. Tužiteljica je u dopunskom saslušanja istaknula da joj je tuženik pozajmio u tri navrata slijedeće iznose: iznos od 3.000,00 DEM, iznos od 2.000,00 DEM i iznos od 2.000,00 DEM, te da je plaćala kamate od 20% mjesečno. Navela je da je četvrti put primila novac (iznos od 3.000,00 DEM) od osobe imena U, te da je tuženik rekao da su i to njegovi novci i da ih njemu mora vratiti. Izjavila je da je ukupno dobila od tuženika iznos od 10.000,00 DEM i da mu je vratila iznos od 22.050,00 DEM. Navela je da joj je tuženik nevoljko potpisao da mu je vratila iznos od 6.000,00 DEM i iznos od 4.950,00 DEM. Tužiteljica tvrdi da joj je tuženik novce pozajmio isključivo u valuti DEM i da mu je ona dug vraćala u istoj valuti. Navela je da je u Ugovoru o zajmu naznačen lažni iznos te i dalje tvrdi da joj je tuženik pozajmio upravo iznose koje je ona navela u ovom iskazu. Istaknula je da s osnova predmetnog Ugovora o zajmu ne duguje ništa tuženiku i da mu je cjelokupno dugovanje vratila uz kamate. Navela je da je angažirala odvjetnika Valkovića u vezi postupka protiv svojih tadašnjih zaposlenica koje su učinile pronevjeru, ali da ga nije angažirala u pogledu ovoga spora, niti je od njega tražila da sastavi dopis koji je dostavljen u ovaj spis, a koji je odvjetnik Valković dostavio punomoćniku tuženika. Navela je da je ovu tužbu podigla tek nakon dvadeset godina, jer da je mislila da će se tuženik smiriti kada mu vrati sav posuđeni iznos, a ne izmišljeni iznos, te da se radi straha od njega nije usudila ranije podići tužbu.

22. Tuženik je u svom dopunskom iskazu naveo da je tužiteljici u tri navrata pozajmio novce i to da joj je prvi put dao 48.000,00 kn ili 49.000,00 kn. Potom da joj je drugi put pozajmio iznos od 11.500,00 kn, a treći put iznos od 93.000,00 kn, odnosno sveukupno iznos od 163.800,00 kn što je bilo u protuvrijednosti 44.000,00 DEM. Tvrdi da kamata nije bila ugovorena i da mu tužiteljica nije platila kamatu, već da mu je vratila ukupno 3.950,00 DEM i da je to ukupan iznos koji mu je vratila u dva navrata. Izjavio je da nije točan navod tužiteljice da mu je vratila oko 22.000,00 DEM. Istaknuo je da nije primio od nje iznos od 6.000,00 DEM i da nije potpisao tu potvrdu. Tuženik je izjavio da se radilo o zabuni kada je prilikom prvog saslušanja izjavio da je tužiteljici dao iznose u DEM, već da je tužiteljici pozajmio iznose u kunama, a da mu je ona vraćala u valuti DEM.

23. Iskaz svjedoka NA je prihvaćen u cijelosti, jer se radi svjedoku koji je nezainteresiran za ishod spora.

24. Iskaz svjedoka LA je većim dijelom prihvaćen, ali taj iskaz nije odlučan za rješavanje ovog spora, jer svjedokinja nema saznanja o bitnim okolnostima koje se tiču ove pravne stvari.

25. Iskaz tužiteljice nije prihvaćen u dijelu u kojem je navela da joj je tuženik ukupno pozajmio 10.000 DEM i da mu je ona vratila 22.050 DEM, kao i u dijelu u kojem je navela da je Ugovor o zajmu vidjela tek 2014. godine. Također, nije prihvaćen dio njezinog iskaza da joj je tuženik pozajmio novce u valuti DEM, kao niti navod da je pod prisilom tuženika potpisala predmetni Ugovor o zajmu. Takav navod tužiteljica nije uvjerljiv, jer nije realno da tužiteljica odmah nakon takvog sklapanja ugovora (pod prisilom) nije reagirala protiv tuženika i tužbom tražila poništenje takvog ugovora, tim više što je imala punomoćnika odvjetnika koji ju je zastupao pred sudom. Osim toga, takav njezin navod je u potpunosti suprotan sadržaju dopisa koji je odvjetnik Valković uputio punomoćniku tuženika.

26. Iskaz tuženika i njegov dopunski iskaz su u bitnome prihvaćeni, jer se podudaraju s podacima u spisu i dokumentaciji, kao i sa rezultatima drugih provedenih dokaza, prije svega, s grafološkim vještačenjem u kojem je utvrđeno da tuženik nije potpisao potvrdu o povratu iznosa od 6.000-DEM.

27. Pregledana je optužnica podignuta protiv tuženika radi kaznenog djela iznude, te je pregledano rješenje o obustavi kaznenog postupka (list 133 spisa) iz kojeg je evidentno da je Općinsko državno odvjetništvo odustalo od daljnjeg kaznenog progona protiv tuženika.

28. Pregledan je dopis koji je dana 11. lipnja 1996.g. odvjetnik Ljubomir Valković uputio odvjetniku Željku Dumančiću, u kojem je naveo da su stranke zaključile Ugovor o zajmu iznosa od 44.000 DEM s rokom vraćanja do 12. lipnja 1996.g. Odvjetnik Valković navodi da njegova stranka (tužiteljica) želi pošteno vratiti pozajmljeni iznos tuženiku i da je zato pokrenula u banci postupak dobivanja kredita koji će biti dostatan za podmirenje njezinih obveza prema tuženiku, ali kako se postupak u banci odužio, tužiteljica moli za razumijevanje i čvrsto obećava da će dužni iznos glavnice vratiti u roku 30 dana tj. najkasnije do 12. srpnja 1996.g., a također da će platiti i dužnu kamatu kako je određeno.

29. Sud je prihvatio prijedlog tužiteljice i proveo grafološko vještačenje na okolnost vjerodostojnosti potvrde na list 28 - 30 spisa, te vjerodostojnosti potpisa tuženika na toj potvrdi, kao i radi utvrđenja jesu li iste potvrde sačinjene od strane tuženika.

30. Vještak za rukopise Ljerka Zdunić je u svom nalazu i mišljenju navela da je skriptor spornog potpisa, koji se nalazi na fotokopiji "POTVRDE" od 26. 07.1996. godine, kojom se potvrđuje primitak dijela duga u iznosu od 6.000 DEM (list 28 spisa) vjerojatno UA. Nadalje je utvrdila da je vrlo vjerojatno da UA nije ispisao fotokopiju "POTVRDE" od 26. 07. 1996. g. kojom se potvrđuje primitak duga u iznosu od 6.000 DEM (list 28 spisa). Uz to je utvrdila da je fotokopija potvrde (rekapitulacija duga na listu 29 - 30 spisa) vjerojatno ispisana rukom UA. Vještakinja je napomenula da sigurno mišljenje o porijeklu spornog rukopisa i potpisa nije bilo moguće dati, obzirom da je vještačenje izvršeno na temelju fotokopija potvrda.

31. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka pod točkama 1. i 3. mišljenja, navodeći da nije bilo uvjeta za provođenje grafološkog vještačenja jer vještak nije raspolagao izvornicima već samo fotokopijama, a za takvu analizu rukopisa neophodno je vještačiti izvornike.

32. Na ročištu dana 20. ožujka 2019. g. vještak gđa Zdunić je izjavila da je mišljenje da je skriptor spornog potpisa vjerojatno tuženik, dala u srednjem stupnju vjerojatnosti jer je vještačenje obavila na temelju fotokopije. Stoga da je neophodno raspolagati sa izvornicima spornih potvrda i sa nespornim potpisima tuženika.

33. Vještakinja se dopunski očitovala u nalazu i mišljenju koji je izradila 12. travnja 2021.g. (predano na sudu 21. travnja 2021.g.) - list 169 do 171 spisa, nakon što je u ZK odjelu ovog suda izvršila analizu nespornog potpisa tuženika koji se nalazi na Ugovoru o zajmu od 05.03.1996. godine, a koji potpis je nastao u vremenskom periodu bliskom nastanku spornog potpisa. Opisala je da je nesporni potpis tuženika nastao u vremenskom periodu bliskom spornom potpisu, ispisan dinamičnim potezom i u ritmu, vezanim rukopisom, desnog nagiba grafema, osebujnog načina oblikovanja i formiranja grafičke varijacije koja predstavlja zamjenu za inicijalne grafeme imena i prezimena "I-R". Usporedbom nespornog potpisa sa spornim potpisom na rukom pisanoj POTVRDI od 26.07.1996.g. na iznos od 6.000 DEM, utvrđene su sličnosti i razlike. Sličnost je utvrđena u općem grafijskom izgledu potpisa, a razlike su utvrđene u spontanosti pisanja. Utvrđene razlike u grafološkom smislu su vrijednije obzirom da proizlaze iz automatskog pokreta ruke, dok je utvrđena sličnost posljedica krivotvorenja potpisa imitiranjem poznatog uzora. Obrazložila je da se kod ispitivanja potpisa posebna pažnja poklanja kvaliteti poteza analizirajući ga stereomikroskopom, obzirom da se na temelju izgleda poteza, može zaključivati o spontanosti, prirodnosti i navikama pisanja. Navela je da su nesigurnost i crtanost poteza najčešći pratioci krivotvorenja potpisa imitacijom poznatog uzora, budući da se krivotvoritelj koncentrira na oblike slova, koje nastoji uvježbati, a pritom ne može imitirati i spontanost pisanja koje prate originalne potpise osobe, čiji potpis pokušava krivotvoriti. Navela je da na temelju nadopunjenog materijala daje sigurno mišljenje koje glasi:

"Skriptor spornog potpisa, koji se nalazi na izvorniku "POTVRDE" od 26.07.1996. godine, kojom se potvrđuje primitak dio duga u iznosu od 6.000.- DEM, nije UA".

34. Tužiteljica je u podnesku (list 176 - 177 spisa) prigovorila nalazu i mišljenju vještaka i predložila nadopunu vještačenja tako da vještak uzme u obzir i nesporne potpise tuženika na dokumentima koje je dostavio u spis, kojem prijedlogu se tuženik protivio.

35. U svom nalazu i mišljenju od 25. studenog 2022. g. (list 206 - 207 spisa) vještak Ljerka Zdunić je objasnila da je u prvotnom nalazu i mišljenju koje je izradila 26.06.2018.g. dala mišljenje u nižem stupnju vjerojatnosti jer je sporna "POTVRDA" dostavljena u fotokopiji pa nije mogla izvršiti detaljnu stereomikroskopsku analizu potpisa na ime tuženika, a dostavljeni nesporni potpisi po kvaliteti i kvantiteti nisu bili u potpunosti odgovarajući komparativni materijal. Stoga je za potrebe dopunskog vještačenja dostavljen izvornik sporne potvrde kao i dodatni potpisi tuženika nastali tijekom 2005. do 2017. g. Navela je da ni tada nije mogla dati potpuno sigurno mišljenje jer nije znala kako se tuženik potpisivao 1996. godine, s obzirom na to da nije raspolagala niti jednim nespornim potpisom iz 1996. godine.

36. Vještakinja tvrdi da je tek u nadopuni od 12. travnja 2021. g. (list 169 - 171 spisa) mogla dati cjelovitu analizu i sigurno mišljenje, jer je tada raspolagala s nespornim potpisom tuženika iz 1996. godine i detaljnom analizom "tog" potpisa, te je tada utvrdila da je isti ispisan dinamičnim potezom i u ritmu, vezanim rukopisom, desnog nagiba grafema, osebujnog načina oblikovanja i form iranja grafičke varijacije koja predstavlja zamjenu za inicijalne grafeme imena i prezimena "I-R". Navela je da je tada u nadopuni od 12. travnja 2021. g. objasnila razloge zbog kojih se posebna pozornost poklanja analizi poteza te način krivotvorenja potpisa imitiranjem poznatog uzora. Zaključno je navela da je sporni potpis ispisan sporim i crtanim potezom, a sporost i crtanost poteza na slici je označena zelenim strelicama. Izjavila je da je u slučaju pribave novih potpisa, potrebno je da budu isključivo iz 1996. godine.

37. Prilikom usmenog očitovanja na ročištu dana 02. veljače 2024. godine (list 240 - 241 spisa) vještakinja je navela da nije ključno što nije raspolagala s većim brojem nespornih potpisa tuženika, iako je uvijek bolje raspolagati sa više nespornih potpisa iz vremena nastanka spornog dokumenta. Objasnila je da je za izradu cjelovitog vještačenja neophodno raspolagati s izvornikom osporavanog dokumenta kako bi se mogla izvršiti detaljna stereomikroskopska analiza spornog potpisa, a također je potrebno raspolagati sa barem jednim potpisom koji je nastao u vremenskom periodu kada je nastao sporni potpis kako bi se utvrdilo na koji način se osoba, u ovom slučaju tuženik potpisivao u spornom periodu. Objašnjava da zato sve dok nije imala na raspolaganju izvornik spornog dokumenta i dok nije imala na raspolaganju nesporni potpis iz 1996. g. nije mogla da ti sigurno mišljenje. Tvrdi da je vještačenje provela u potpunosti u skladu s pravilima grafološke struke. Navodi da je potpis tuženika iz 1996. godine napisan dinamičnim potpisom i u ritmu, te da je u potpunosti spontan, za razliku od spornog potpisa koji je ispisan neprirodno. Odgovarajući na pitanja punomoćnika tužiteljice, vještakinja je, između ostalog, navela da je potencijalni krivotvoritelj pokušao ispisati na isti način kao tuženik inicijalne grafeme imena i prezimena, te da se radi o pokušaju imitiranja na oblikovnoj razini, ali se nije mogla dobiti "spontanost i prirodnost", na koji način je ispisan nesporni potpis iz 1996. godine.

38. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka koji je u više navrata nadopunjavano i obrazlagano, kako pisanim tako i usmenim putem, a izrađeno je po pravilima struke i objektivno. Naime, vještakinja je najprije nalaz napravila na temelju fotokopija, a potom je tražila izvornike, te je po prijedlogu stranaka izvršila uvid u dokumentaciju u izvorniku koja se nalazi u ZK odjelu ovoga suda, što je dovelo do promjene u njezinom nalazu i mišljenju.

39. S obzirom na sve izloženo, utvrđeno je da tuženik nije potpisao potvrdu da je primio od tužiteljice povrat dijela duga u iznosu od 6.000 -DEM. Nadalje je utvrđeno da je tuženik u više navrata tijekom 1995.g. pozajmljivao tužiteljici određene novčane iznose i da su nakon toga 1996.g. sačinili Ugovor o zajmu u kojem su zbrojeni raniji pozajmljeni, a nevraćeni iznosi.

40. Tužiteljica u tužbi navodi da je Ugovor o zajmu sklopila pod prisilom i najprije tužbom traži poništenje ugovora, a kako je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor zastare, jer je proteklo 20 godina od sklapanja ugovora do podnošenja tužbe, to je tužiteljica preinačila tužbu i zatražila utvrđenje ništetnosti ugovora jer da se radi o zelenaškom pravnom poslu.

41. Da bi se radilo o zelenaškom ugovoru, moraju biti ispunjenje sve pretpostavke objektivne i subjektivne, koje su predviđene odredbom čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji propisuje da je ništetan onaj ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog , njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zahvalnošću, ugovori za sebe ili nekog trećeg korist koja je u očitom nerazmjeru sa onim što je on drugom dao il i učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

42. Tužiteljica u ovom postupku nije dokazala postojanje objektivnih i subjektivnih pretpostavki koje zakon predviđa. Nije sporno da je u vrijeme odigravanja događaja koji se opisuju u ovom postupku, tužiteljica imala privatno poduzeće i da je zatražila od tuženika zajam, te da je u nekoliko navrata tijekom 1995.g. doista od njega dobila pozajmice. Sporno je o kojim se iznosima radilo te je li tuženik uračunavao kamate, a ako jest, kolike su kamate bile. Tužiteljica je, kako tvrdi, zapala u određene financijske probleme u poslovanju, što je ponukalo da u više navrata zatraži zajam.

43. Iskaz tužiteljice i njezine tvrdnje tijekom ovog postupka pokazale su se nevjerodostojne, jer tužiteljica tvrdi da je vratila tuženiku 6.000-DEM i da je on potpisao potvrdu o tome, što tuženik negira, a grafološkim vještačenjem utvrđeno je da tuženik doista nije potpisao spomenutu potvrdu od dana 26.07.1996.g.

44. Tuženik ukazuje na ovršne postupke koji se vode protiv tužiteljice radi povrata zajma, koji postupci su pokrenuti od strane drugih osoba, te navodi da to pokazuje da je tužiteljica u kritičnom razdoblju očito pozajmljivala novčane iznose od više osoba, koje iznose nije vraćala.

45. Nije bez značaja dopis na koji se poziva tuženik, a radi se o dopisu koji je odvjetnik Ljubomir Valković sastavio i uputio odvjetniku Željku Dumančiću, u kojem je naveo da tužiteljica priznaje dugovanje prema tuženiku u iznosu od 44.000 -DEM, da ga obećava vratiti, jedino moli da tuženik pričeka do realizacije kredita koji namjerava podići u banci u svrhu povrata duga.

46. Također se ne može zanemariti ni činjenica da je tužiteljica ovom tužbom ustala tek 2015. godine, dakle čak 19 godina nakon sklapanja predmetnog Ugovora o zajmu (sklopljen 1996.g.). Uglavnom, tužiteljica nije dokazala pretpostavke propisane zakonom, temeljem kojih bi se moglo utvrditi da se radi o zelenaškom ugovoru, a upravo je na tužiteljici teret dokaza da su sve propisane pretpostavke postojale u trenutku zaključenja ugovora.

47. Utvrđeno je da je tuženik dao zajam u valuti kuna, dok je tužiteljica vraćala dugovanje u valuti DEM. Naime, takva tvrdnja tuženika, podudara se s podacima utvrđenim u predmetnom Ugovoru o zajmu koji je ovjeren kod javnog bilježnika , pa je sud prihvatio.

48. S obzirom na izloženo, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan, pa je u cijelosti odbijen.

49. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a sastoji se od troška zastupanja tuženika po punomoćnicima - odvjetnicima. Troškovi su obračunati po važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, po kojoj vrijednost 1 boda iznosi 2,00 eura.

50. Sukladno odredbi čl. 40. st. 5. Zakona o parničnom postupku utvrđena je VPS u iznosu od 6.636,14 Eura (50.000,00 kn). Troškovi tuženika obuhvaćaju: sastav odgovora na tužbu – 100 bodova, pristup na ročište 02.02.2016. – 25 bodova, pristup na ročište 08.06.2016. – 100 bodova, sastav podneska od 13.06.2016. – 25 bodova, pristup na ročište 04.05.2017. – 100 bodova, pristup na ročište 12.10.2017.

– 50 bodova, sastav podneska od 09.10.2017. – 25 bodova, pristup na ročište 04.04.2018. – 100 bodova, sastav podneska od 18.09.2018. – 100 bodova, pristup na ročište 20.03.2019. – 100 bodova, sastav podneska od 28.10.2019. – 100 bodova, pristup na ročište 21.09.2020. – 100 bodova, sastav podneska od 03.11.2021. – 100 bodova, pristup na ročište 09.12.2021. – 50 bodova, pristup na ročište 10.11.2022. – 100 bodova, sastav podneska 09.11.2023. – 100 bodova, pristup na ročište 10.11.2023. – 100 bodova, ročište 02.02.2024.g. – 100 bodova, ročište 05.03.2025.g. – 100 bodova, 04.03.2026.g. – 50 bodova i ročište 15.06.2026.g. – 100 bodova, što je ukupno 1725 bodova, odnosno 3.450,00 Eura. Dosuđen je PDV u iznosu od 862,50 Eura, trošak pristup vještaka na ročište u iznosu od 39,81 Eur, što je ukupno 4.352,31 Eur, koliko je tužiteljica u obvezi naknaditi tuženiku s osnova parničnog troška.

51. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi podnesaka od 24.01.2023. godine, 12.12.2022. godine, 16.02.2022. godine, 13.05.2020. godine, 09.10.2017. godine, jer su mu dosuđeni troškovi sastava odgovora na tužbu i četiri obrazložena podneska, sukladno Tbr.8.1.

52. Slijedom izloženog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Zagrebu, dana 31. kolovoza 2026. godine

Sutkinja

Nives Šimunović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od objave presude. Žalba se podnosi pisano, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Varaždinu.

DNA:

- tužiteljici po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku