Poslovni broj P Ob-1504/2024-41

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Mariu Samardžiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ani Hrabar, odvjetnici u OD Hrabar i partneri u Zagrebu, protiv tuženika KČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje mlt. DČ OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po posebnoj skrbnici OČ iz Centra za posebno skrbništvo u Zagrebu te sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Zabok (dalje: HZSR), OIB:52966791065, radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi, s kojim će roditeljem dijete živjeti, ostvarivanju osobnih odnosa i uzdržavanja, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 16. srpnja 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice RČ, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika, HZSR-a i posebne skrbnice, dana 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Mijenja se rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku od 13. studenoga 2018. posl. broj R1 Ob-408/2018, s Planom o roditeljskoj skrbi od 29. kolovoza 2018. koji je sastavni dio rješenja te se sudi:

I. Mlt. DČ OIB: [osobni identifikacijski broj] stanovat će s majkom ČČ OIB: [osobni identifikacijski broj], na adresi [adresa] ili na drugoj adresi prebivališta majke unutar [adresa].

II. Osobni odnosi mlt. DČ OIB: [osobni identifikacijski broj] i oca KČ OIB: [osobni identifikacijski broj] se zabranjuju.

III. Majka ČČ OIB: [osobni identifikacijski broj] ostvarivat će u potpunosti samostalnu roditeljsku skrb nad mlt. DČ OIB: [osobni identifikacijski broj], što osobito uključuje donošenje odluka o odgoju, obrazovanju, zdravlju, mjestu stanovanja unutar [adresa], ishođenju osobnih dokumenata djeteta, putovanja djeteta u Republici Hrvatskoj i inozemstvu.

IV. Otac TČ OIB: [osobni identifikacijski broj] će za uzdržavanje mlt. DČ OIB: [osobni identifikacijski broj] doprinositi iznos od 700,00 eura mjesečno na tekući račun majke, svakog 15-og u mjesecu, počevši od lipnja 2024. godine pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

V. Nalaže se tuženiku KČ OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi trošak postupka tužiteljici ČČ OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 500,00 eura u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi da su ovdje stranke bivši bračni drugovi čiji brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj R1 Ob-408/2018 od 13. studenoga 2018., kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 29. kolovoza 2018. Stranke su s mlt . djetetom DČ, rođenom **.**.2013. i nakon razvoda braka nastavile živjeti u zajedničkom kućanstvu. Tuženik se trenutno nalazi u istražnom zatvoru te je protiv njega u lipnju 2024. podignuta optužnica zbog kaznenog djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava, zbog kaznenog djela prijetnje i zbog kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari. Tužiteljica navodi da je dugotrajno obiteljsko nasilje kulminiralo 25. svibnja 2024. kada je tuženik u alkoholiziranom stanju, u prisutnosti mlt. DČ, IČ i njegove djevojke, tužiteljici zaprijetio smrću noseći i uperivši pritom pištolj. Prilikom uhićenja tuženiku je oduzeto 43 komada vatrenog oružja, 8600 komada različitog streljiva i 96 komada različitih dijelova oružja. Tuženiku su bile izrečene mjere opreza zabrane približavanja tužiteljici i mlt. DČ, zabrane uspostavljanja izravne ili neizravne veze s oštećenom tužiteljicom i mlt. DČ te udaljenje iz doma. Zbog kršenja mjera opreza iste su zamijenjene istražnim zatvorom. U tužbi se navodi da dijete osjeća strah zbog očevog ponašanja, da bilo kakvi kontakti oca i djeteta predstavljaju ugrozu djetetova života i zdravlja te tužiteljica radi zaštite interesa i sigurnosti mlt. djeteta predlaže donošenje privremene mjere osiguranja odlukom da mlt. dijete stranaka stanuje s majkom, da se zabrani održavanje osobnih odnosa oca i djeteta te donošenje privremene mjere radi uzdržavanja.

2. Tuženik u svom očitovanju navodi da potpuno lišavanje prava na osobne odnose s mlt. djetetom predstavlja krajnju i najtežu mjeru koja se može primijeniti isključivo kada su iscrpljene sve druge, manje restriktivne mjere, a koje nisu niti pokušane niti su predložene. Navodi kako je svjestan težine okolnosti, vlastite odgovornosti i važnosti stabilnog roditeljskog odnosa za psihološku dobrobit mlt. djeteta te navodi da je spreman uključiti se u sve potrebne oblike stručne pomoći, uključujući roditeljsko savjetovanje i edukaciju, psihološko savjetovalište za roditelje i djecu, terapiju za poboljšanje komunikacije i odnosa s djetetom, kao i na praćene susrete pod stručnim nadzorom. Također navodi da tužiteljica svojim postupcima nastoji udaljiti mlt. dijete od oca zbog čega on svakodnevno proživljava emocionalni teret razdvojenosti od svog djeteta. Zaključno predlaže da ukoliko sud smatra da je zbog trenutačnih okolnosti potreban dodatan oprez da se umjesto potpune zabrane osobnih odnosa privremeno odrede susreti pod nadzorom stručne osobe iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a sve kako bi se očuvalo pravo djeteta na kontakt s ocem, uz istodobno osiguranje djetetove dobrobiti i sigurnosti.

3. Rješenjem HZSR-a od 28. siječnja 2025. mlt. djetetu DČ je imenovana posebna skrbnica ČČN, dipl. pravnica u Centru za posebno skrbništvo.

4. Rješenjem HZSR-a od 18. svibnja 2026. razriješena je posebna skrbnica ČČN te je mlt. djetetu DČ imenovana nova posebna skrbnica OČ, dipl. pravnica u Centru za posebno skrbništvo.

5. Rješenjem ovog suda posl.br. P Ob-1504/2024-21 od 13. listopada 2025. određena je privremena mjera prema kojoj će dijete stanovati s majkom, zabranjeno je ostvarivanje osobnih odnosa oca s djetetom te je naloženo ocu plaćati uzdržavanje za dijete u iznosu od 264,00 eura.

6. Tijekom postupka izvođenja dokaza sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, izveo je dokaz saslušanjem tužiteljice, djetetu je omogućeno izražavanje mišljenja putem posebne skrbnice te je izvršen uvid u mišljenje i prijedlog HZSR-a. Tuženik nije saslušan, jer se nije odazvao na ročište radi saslušanja dana 11. svibnja 2026. niti se odazvao na ročište dana 16. srpnja 2026., pa sud smatra da je odustao od dokaznog prijedloga psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem.

7. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), a u svezi s čl. 346. Obiteljskog zakona Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23; dalje: ObZ) tužbeni zahtjev je ocjenjen osnovanim, pri čemu sud nije vezan zahtjevima stranaka u uređenju roditeljske skrbi , osobnim odnosima djeteta s roditeljem i uzdržavanju mlt. djeteta.

8. Uvidom u izvadak iz matice rođenih utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik roditelji mlt. djeteta DČ rođene **.**.2013.

9. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Zlataru Stalna služba u Zaboku posl.br. R1 Ob-408/2018-2 od 13. studenoga 2018. utvrđeno je da razveden brak stranaka te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi za mlt. DČ prema kojem dijete stanuje s ocem, a s majkom ostvaruje osobne odnose te je majci određeno uzdržavanje u iznosu od 2.000,00 kuna.

10. Uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kzd - 210/2024 od 10. veljače 2025., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kžzd-18/2025 od 30. travnja 2025., utvrđeno je da je istom tuženik proglašen krivim zbog kaznenih djela nasilja u obitelji, povrede djetetovih prava, prijetnje te nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari. Pravomoćno je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci te mu je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da se od jedinstvene kazne zatvora na koju je osuđen izvršava deset mjeseci, a ostatak kazne u trajanju od jedne godine neće se izvršiti ako u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Iz obrazloženja proizlazi kako se radi o kaznenim djelima koje je TČ počinio s elementima psihičkog nasilja na štetu svoje izvanbračne supruge i zajedničkog djeteta, a da se radilo o duljem inkriminiranom periodu tijekom kojeg je imenovani u nazočnosti maloljetnog djeteta DČ bio psihički nasilan prema svojoj bivšoj supruzi ČČ i kojoj je isto tako prijetio smrću pred djetetom. Utvrđeno je da postoji visoki stupanj opasnosti da bi optuženik, ovdje tuženik, ubuduće mogao počiniti isto ili slično kazneno djelo ili nasilje na štetu istih osoba te mu je sud kao potrebnu i korisnu sigurnosnu mjeru izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana. Nadalje, uzimajući u obzir da se radi o kaznenom djelu s elementima psihičkog nasilja i da se radilo o duljem inkriminiranom periodu, a djelo je počinjeno u nazočnosti mlt. djeteta, utvrđeno je potrebnim zaštiti žrtve kaznenog djela pa je KČ izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve i oštećene ČČ. Uzimajući u obzir kako je u postupku utvrđeno da se ovdje tuženik nije izravno nasilnički ponašao prema svojoj mlt. kćeri DČ, a koja je u konkretnom slučaju kolateralna sekundarna žrtva protupravnog i kažnjivog ponašanja tuženika, sud mu je izrekao i zabranu uznemiravanja žrtve i oštećenog djeteta mlt. DČ. Isto tako sud je KČ izrekao sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi u [adresa].

11. Iz mišljenja i prijedloga HZSR-a od 04. ožujka 2025. proizlazi da je utvrđeno je da je stručno mišljenje sačinjeno na temelju dostupne dokumentacije prikupljene pri Područnom uredu Zabok budući se obitelj nalazila u tretmanu Ureda, temeljem provedenog razgovora s majkom ČČ te psihološke obrade ČČ. Iz mišljenja slijedi da je Ankica Vrbanc 1993. godine sklopila brak s KČ, a koji je razveden 2018. godine. Odnosi u braku su dulje vrijeme bili narušeni. U braku ČČ i KČ rođeno je ukupno troje djece, ZČ, MČ i mlt. DČ. Mlt. DČ stanuje s majkom u kućanstvu na adresi u [adresa], u obiteljskoj kući. U prijedlogu i mišljenju navodi se da se obitelj prvi puta pojavljuje u tretmanu Područnog ureda u veljači 2018. godine radi postupka obveznog savjetovanja prije razvoda braka, kada su supružnici izrazili spremnost za sporazumnim rješavanjem spora. Suglasili su se da dijete nadalje stanuje s ocem i da ostvaruje osobne odnose s majkom svaki dan te su dana 29. kolovoza 2018. sklopili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Roditelji ponovno dolaze u Područni ured 2024. godine, radi nasilja u obitelji. Iznosi se da je dana **.**.2024. TČ imao rođendansku proslavu. Uslijed prekomjerne konzumacije alkohola neprimjereno se ponašao, prijetio ČČ, uzeo pištolj i uperio ga prema zaključanoj ogradi, a nasilje se događalo pred djecom. ČČ je navedeno prijavila policiji, zbog čega je ocu određen istražni zatvor. Izlaskom iz istražnog zatvora ocu su određene mjere opreza, mjera udaljenja iz doma te mjera zabrane približavanja i uspostavljanja, kao i održavanja veze s ČČ i mlt. DČ. ČČ je nastavno na spomenuti događaj u lipnju 2024. godine podnijela zahtjev za provođenje postupka obveznog savjetovanja prije pokretanja sudskog postupka radi izmjene odluke o roditeljskoj skrbi. Iz razgovora s ČČ saznaje se da se TČ nedugo nakon što je pušten iz istražnog zatvora doselio u klijet u blizini njihove obiteljske kuće. Prvo se njoj i djeci počeo obraćati putem sms poruka, a potom je dolazio i u njihovo nekada zajedničko dvorište. U prosincu 2024. godine ČČ je prijavila kršenje izrečenih mjera navodeći kako joj je TČ učestalo prijetio, lažno okrivljavao, slao vjerovnike i uhodio, čime je izazivao strah za njezin vlastiti život, kao i život kćeri DČ. Navodi se kako je KČ uslijed kršenja izrečenih mjera ponovno određen istražni zatvor. Majka verbalizira kako se psihičko stanje i ponašanje njezine kćeri izmijenilo nabolje, odnosno da se mlt. DČ od kada je njezin otac ponovno pritvoren opustila i postala veselija. Provedenom psihologijskom obradom ČČ utvrđeno je da je prilikom testiranja postigla rezultat prema kojem nema sklonost neurotskom reagiranju. Na testu ličnosti također nisu utvrđena odstupanja. Prema mišljenju psihologa majka ČČ ima sačuvanu sliku o sebi, afektivnost, motivaciju i nastojanje, sposobnost suočavanja s preprekama, racionalno-emocionalnu integraciju, senzibilnost i socijalne odnose, te nije tjeskobna. Temeljem provedene obrade stručni tim Zavoda procjenjuje da je ČČ osoba bez patoloških osobina ličnosti i bez sklonosti asocijalnom ponašanju, koja otkad se raspala zajednica života između nje i KČ kontinuirano i samostalno izvršava svakodnevnu skrb o zajedničkom mlt. djetetu DČ. Stručni tim predlaže donošenje odluke prema kojoj će mlt. DČ nadalje stanovati s majkom te da majka samostalno izvršava roditeljsku skrb u odnosu na odluke o odgoju, obrazovanju, zdravlju, mjestu stanovanja unutar [adresa], ishođenju osobnih dokumenata te putovanju djeteta u RH i inozemstvo. Predlažu da se osobni odnosi mlt. DČ s ocem zabrane radi nasilničkog ponašanja KČ, kojem je u više navrata izložio i mlt. DČ, činjenice da se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, kao i radi sigurnosnih mjera koje su mu izrečene u kaznenom postupku u odnosu na mlt. kći (zabrana uznemiravanja djeteta).

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je brak sklopljen s KČ formalno razveden 2018., jer je ona kao odgovorna osoba u trgovačkom društvu bila sudužnik po kreditnim obvezama te je razvod bio način da se spriječi ovrha. Navodi da su nakon toga normalno živjeli. U iskazu opisuje događaj s rođendanske proslave 2024. kada je bivši suprug od jutra počeo piti te je na proslavi napravio incident i pobacao svjećice s torte, nakon čega je zamolila goste da se raziđu, a kum je njega odveo. Međutim, KČ je u takvom stanju inzistirao da ide na još jedan rođendan, gdje su i otišli, da bi ga kum nakon toga doveo u njihovu klet, koja je udaljena 800 m zračne linije od njihove obiteljske kuće. Dalje navodi da joj je KČ poslao poruku da se izvoli nacrtati kod kleti i da je tada nazvala starijeg sina ZČ koji joj je rekao da s DČ dođe odmah kod njega. Nakon što je s kćeri otišla kod sina nedugo potom pojavio se KČ tražeći ju da mu preda ključeve od automobila. Tada je otišao, da bi se ponovno vratio s pištoljem u rukama. Primila je DČ u naručje i uspjela je pozvati policiju, a KČ se počeo udaljavati i negdje se povukao. Nadalje ističe da se nadala kako će se stvari smiriti nakon što je bivši suprug proveo u istražnom zatvoru više od mjesec dana. Dodaje da se po izlasku iz istražnog zatvora KČ nalazio kod svoje kćeri iz prvoga braka u Zagrebu, ali da je stalno dolazio u [adresa] i na kraju se doselio pored njih. Navodi da je KČ kada je trijezan anksiozan, vrlo neugodan, strog, smeta mu i najmanja sitnica, tako da se primjerice DČ bojala ući u kuhinju jer bi on sjedio okrenut leđima u fotelji i ako bi nešto kvrcnulo odmah bi poludio. Ističe da je DČ zbog očevog ponašanja razvila patološki strah, radi čega je odlazila na razgovore kod školskog psihologa. Posebno upitana odgovara da otac nije bio nikada fizički nasilan prema mlt. DČ, ali da je DČ svakodnevno bila izložena neprimjerenim postupanjima oca. Dodaje da joj je u prisutnosti djeteta KČ redovito upućivao pogrdne riječi, psovao, bio nasilan i prema sinu MČ. Kao primjer obrasca postupanja tuženika navodi i situaciju kada su se KČ, mlt. DČ i ona vozili u Trajbar te je KČ na putu izašao iz auta i samo počeo tući susjeda koji je prošao pored njih. Također navodi da joj je bivši suprug pred djetetom prijetio da će ju riješiti i da će DČ uzeti. Posebno upitana da li se DČ i dalje boji oca ističe da ga se boji, da joj je nakon izlaska iz istražnog zatvora počeo slati poruke na što se samo počela tresti, a bojala se da bi mogao ući u kuću kroz prozor pa su stavili deke na prozore.

13. Posebna skrbnica je prihvatila prijedlog i mišljenje HZSR-a. Također, posebna skrbnica je mlt. DČ upoznala s postupkom te utvrdila djetetovo mišljenje. Mlt. DČ navodi da ju uz tatu vežu samo loše uspomene, da je bio nasilan prema svima u kući, zbog čega su sigurnosne mjere još na snazi. Navodno je otac nakon što je jako smršavio počeo pretjerano konzumirati alkohol i pritom biti agresivan. DČ verbalizira kako se bojala voziti s njime u autu jer je jako brzo vozio. Kaže da je u posljednje vrijeme primijetila da je tata češće u Pregradi, ponekad prođe pored nje u autu ili pokraj njezine škole i slično, nije joj prilazio niti na bilo koji način uznemiravao. Zna da u tom slučaju treba o tome obavijestiti policiju. DČ je upoznata s prijedlogom i mišljenjem nadležnog HZSR-a koji je upućen sudu radi donošenja konačne odluke u vezi roditeljske skrbi te je sa svime navedenim suglasna. Izjavljuje da ne želi tatu viđati niti živjeti s njim. Navodi da je uvijek samo mama brinula o svemu te skrbila o njoj, a da bi tata znao samo sjediti, pušiti i napiti se.

14. Dakle, posebna skrbnica smatra da sud treba uzeti u obzir mišljenje djeteta.

15. Tužiteljica nema primjedbi na prijedlog i mišljenje HZSR-a.

16. Tuženik je prigovorio mišljenju HZSR-a navodeći da je isto neadekvatno, proturječno i činjenično nepotpuno, pri čemu ukazuje da je zadaća Zavoda utvrditi i predložiti optimalan model ostvarivanja osobnih odnosa roditelja s maloljetnim djetetom uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i načelo zaštite prava djeteta na kontakt s oba roditelja. Prigovara da mišljenje sadrži proturječne navode, bez jasnog i sveobuhvatnog utemeljenja zaključka o najboljem interesu mlt . djeteta i riziku za njegov psihosocijalni razvoj. Smatra da je izostalo vrednovanje svih relevantnih čimbenika koji bi morali biti uzeti u obzir prilikom davanja mišljenja o susretima i druženjima između oca i mlt. djeteta te ukazuje da potpuna zabrana ostvarivanja osobnih odnosa između oca i mlt. djeteta nije nužna.

17. Naime, iz iskaza tužiteljice, mišljenja i prijedloga HZSR-a te mišljenje djeteta, koje sud uzima u obzir, sud je utvrdio da je majka primarni skrbnik mlt. djeteta, majka adekvatno skrbi o djetetu i dijete je s njom emotivno povezano, a tuženik ni ne osporava tužbeni zahtjev u tom dijelu, pa cijeneći izraženo mišljenje djeteta i postojanja obiteljskog nasilja tuženika, sud je ocijenio da je u najboljem interesu mlt. djeteta da stanuje s majkom. Slijedom čega je na osnovi čl. 408., čl. 409., čl. 410., čl. 414., čl. 416. ObZ-a odlučeno kao u točki I. izreke.

18. Nadalje, odredbom čl. 95. st. 1. ObZ-a propisano je kako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom. Odredbom čl. 123. st. 1. ObZ-a propisano je kako sud između ostalog može u odluci iznimno ograničiti ili zabraniti pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom ako bi to bilo nužno radi zaštite i dobrobiti djeteta, a sukladno čl. 123. st. 2. ObZ-a posebno je propisano da je sud dužan ispitati postoje li mogućnosti poduzimanja blažih mjera zaštite dobrobiti djeteta, voditi računa da ograničenje ili zabrana budu razmjerni potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta i obrazložiti nužnost ograničenja ili zabrane, a sukladno čl. 123. st. 3. ObZ-a odluka o ograničenju ili zabrani ostvarivanja osobnih odnosa može se donijeti na određeno ili neodređeno vrijeme.

19. Dakle, u odnosu na ostvarivanje osobnih odnosa oca i mlt. djeteta sud je iz mišljenja i prijedloga Zavoda, iskaza tužiteljice i navoda tuženika utvrdio da se osobni odnosi duže vrijeme ne odvijaju zbog izrečenih mjera u kaznenom postupku te privremene mjere u ovom postupku, a također iz iskaza tužiteljice i mišljenja djeteta je kod tuženika utvrđeno postojanje obiteljskog nasilja duži vremenski period, što je potvrđeno i presudom.

20. Nadalje, tuženik je zbog dugotrajnog protupravnog ponašanja prema bivšoj supruzi i maloljetnoj kćeri, koje je kulminiralo prijetnjom smrću i uporabom vatrenog oružja, te velikom količinom streljiva i oružja koje je od njega oduzeto, pravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude sa dugim rokom provjeravanja u trajanju od četiri godine te izricanje sigurnosnih mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenika i žrtve ČČ i mlt. DČ te udaljenja iz zajedničkog kućanstva, sve u trajanju dvije godine dulje od izrečenog bezuvjetnog dijela kazne zatvora.

21. Nadalje, zabrana ostvarivanja osobnih odnosa djeteta i nasilnog roditelja je prema procjeni suda jedini način za sprječavanje daljnjeg nasilja i u tom smislu predstavlja zaštitu prava na život, prava na život bez nasilja i prava na zdrav razvoj djeteta. Naime, gore navedenom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu ovdje tuženik je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela s elementima psihičkog nasilja na štetu svoje supruge i zajedničkog djeteta, a da se radilo o duljem inkriminiranom periodu tijekom kojeg je imenovani u nazočnosti mlt. DČ bio psihički nasilan prema svojoj bivšoj supruzi odnosno tužiteljici, kojoj je isto tako prijetio smrću pred djetetom, zbog čega mu je sud kao potrebnu i korisnu sigurnosnu mjeru izrekao, između ostalih, sigurnosnu mjeru zabrane uznemiravanja žrtve i oštećenog djeteta mlt. DČ. Također, iz presude proizlazi kako kod ovdje tuženika postoji opasnost od ponovnog činjenja istih ili sličnih kaznenih djela, obzirom na prisutne poremećaje u njegovom ponašanju koji su i doveli do počinjenja kaznenih djela. U predmetnom slučaju naglasak je na zaštiti i očuvanju dobrobiti djeteta , koja je u odnosu spram oca, prema mišljenju suda temeljenom na mišljenju HZSR-a u ukupnosti ugrožena. Vodeći računa da zabrana mora biti razmjerna zaštiti djetetove dobrobiti, stav suda je da je ovakva mjera nužna obzirom je tuženikov odnos prema obitelji, uključujući i prema mlt. kćeri, na dijete ostavio samo štetne posljedice za psihofizički razvoj.

22. Dakle, tuženiku su izrečene sigurnosne mjere obveznog psihosocijalnog tretmana i to dvije godine dulje od vremena provjeravanja (4 godine) primjenom uvjetne osude, pa sud prihvaća prijedlog HZSR-a o zabrani osobnih odnosa s ocem zbog sigurnosnog rizika po dijete, koji je i sud ocijenio u interesu mlt. djeteta te nije prihvatio prijedlog tuženika ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom pod nadzorom stručne osobe. Dodatno, upravo utvrđena dugotrajnost činjenja obiteljskog nasilja u periodu od 31. svibnja 2015. do 25. svibnja 2024. i strah mlt. DČ je razlog radi kojega je radi zaštite interesa djeteta osobne odnose djeteta i oca potrebno zabraniti. Mjera zabrane osobnih odnosa jest najteža mjera načina ostvarivanja osobnih odnosa, no iz svih iznesenih razloga sud cijeni da je ona ovdje doista i nužna. Dodatno i činjenica izrečenih mjera opreza zabrane približavanja tužiteljici te zabrana uznemiravanja mlt. DČ čini zapreku za ostvarivanje osobnih odnosa u vidu eventualno blaže mjere. Također, u kaznenom postupku je utvrđeno da kod tuženika postoji opasnost od ponovnog činjenja istih ili sličnih kaznenih djela, obzirom na prisutne poremećaje u njegovom ponašanju koji su i doveli do počinjenja kaznenih djela, što čini okolnost koju je sud procijenio i s pozicije sigurnosti drugih sudionika eventualnog ostvarivanja osobnih odnosa pod nadzorom stručne osobe. Osobni odnosi su zabranjeni na neodređeno vrijeme obzirom zasada nije moguće predvidjeti rezultate psihosocijalnog tretmana.

23. Primjenjujući i tumačenje odredbe čl. 123. ObZ-a kao što se izjasnio i Europski sud za ljudska prava, a čije odluke obvezuju ovaj sud i u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Europske Konvencije o ostvarivanju dječjih prava (Narodne novine– Međunarodni ugovori br. 1/10), kao i u skladu s Konvencijom o pravima djeteta od 20. studenog 1989., a koja je na snazi u Republici Hrvatskoj na temelju odluke o objavljivanju mnogostranih međunarodnih ugovora kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacija o sukcesiji (Narodne novine –Međunarodni ugovori br. 12/93), utvrđeno je da nije moguće blažom mjerom ublažiti posljedice ponašanja tuženika .

24. Naime, Europski sud za ljudska prava u predmetu Hookanen protiv Finske izjasnio se da prije svega treba razjasniti što je štetno za dijete, a zatim je Europski sud za ljudska prava upravo u predmetima koji su vođeni protiv Republike Hrvatske (Gluhanović protiv Hrvatske, Krušković protiv Hrvatske i Ribić protiv Hrvatske), procjenjivao pitanje štetnosti ostvarivanja osobnih odnosa roditelja , s kojim dijete ne živi, s djetetom.

25. Dakle, da bi se ograničilo ili zabranilo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom to mora biti nužno radi zaštite dobrobiti djeteta. U konkretnom slučaju, s obzirom da postoje posebni ozbiljni razlozi za zabranu ostvarivanja osobnih odnosa između tuženika kao oca i mlt. djeteta, a cijeneći zaključak stručnog tima HZSR -a koji je utemeljen na dokumentaciji prikupljenoj tijekom obrade budući se obitelj nalazila u njihovom tretmanu, provedenim razgovorima s majkom te utvrđenim mišljenjem mlt. djeteta, koje je sada u dobi od 13 godina, i izvidima te činjenicama utvrđenima u kaznenom postupku da kod tuženika postoji opasnost od ponovnog činjenja istih ili sličnih kaznenih djela, obzirom na prisutne poremećaje u njegovom ponašanju koji su i doveli do počinjenja kaznenih djela, a sve u cilju ostvarivanja stabilnog razvoja i identiteta djeteta u dobi u kojoj se ona sada nalazi te da bi ostvarivanje bilo kakvog izravnog kontakta oca s djetetom za sada predstavljalo sigurnosni rizik za dijete i eventualno ostale sudionike ostvarivanja osobnih odnosa, što bi imalo nepovoljan utjecaj na psihičko i emocionalno stanje djeteta, odlučeno je kao u točki II. izreke, a u slučaju bitno promijenjenih okolnosti može se tražiti donošenje nove odluke o održavanju osobnih odnosa tuženika s maloljetnim djetetom.

26. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva za samostalnu roditeljsku skrb , sud ga smatra osnovanim, jer je tužiteljica dokazala okolnosti iz čl. 105. ObZ-a da je to u skladu s dobrobiti djeteta.

27. Zahtjev tužiteljice za samostalnim ostvarivanjem roditeljske skrbi je u cijelosti opravdan. Naime, roditeljska skrb obuhvaća odgovornost, dužnost i pravo roditelja u svrhu zaštite i promicanja djetetovih osobnih i imovinskih prava i dobrobiti pa tako je roditelj dužan skrbiti o zdravlju, razvoju, njezi i zaštiti djeteta, njegovom odgoju i obrazovanju, ostvarivanju osobnih odnosa i drugo, od čega je utvrđeno da tuženik ne ispunjava prethodno spomenuto. Roditelji uvijek trebaju imati na umu da njihov međusobni odnos kao roditelja ima najvažniji utjecaj na emocionalno stanje djeteta te da je zdrava komunikacija roditelja usmjerena isključivo prema djetetu temelj za pravilan psihološki i emocionalni razvoj djeteta koji osjeća svaki stres i neslaganje roditeljskih odnosa, što se snažno odražava na njegov kasniji razvoj, no dijete se može dobro prilagoditi na razdvojen život roditelja ako oba roditelja surađuju, donose zajedničke odluke, prihvaćaju i uvažavaju razlike, jedan i drugi pred djetetom.

28. Iz iskaza tužiteljice te dostavljene dokumentacije sud je utvrdio da tužiteljica pokazuje izrazit interes i volju da brine o djetetu, a zbog obiteljskog nasilja i izrečenih mjera tuženiku (zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja tužiteljice te sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana) te narušenih odnosa s tuženikom je spriječena da zajednički s njim donosi konstruktivne i za njihovo dijete najbolje odluke .

29. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, sud se pri odlučivanju o zahtjevima rukovodio najboljim interesima maloljetnog djeteta i pravilima o zaštiti djece koja su, između ostalog, propisana odredbom čl. 3., 9. i 12. Konvencije o pravima djeteta.

30. Naime, prema shvaćanju ovog suda, u smislu naprijed citiranih odredbi Obiteljskog zakona, zatim odredbi Konvencije o pravima djeteta te odredbi Konvencije o kontaktima s djecom („Narodne novine“, broj – Međunarodni ugovori 1/09) radi se prije svega o zakonskom pravu djeteta koje je i ustanovljeno radi dobrobiti djeteta. Dobrobit djeteta je glavni imperativ prilikom određivanja između ostalih i načina izvršavanja roditeljske skrbi, kao i prilikom određivanja susreta i druženja djeteta sa roditeljem koje ne živi sa djetetom. Iz dostavljene dokumentacije HZSR-a te očitovanja posebne skrbnice djeteta proizlazi da je opravdano donijeti predmetnu odluku.

31. Iz iskaza tužiteljice te pravomoćne presude u kaznenom postupku, nedvojbeno proizlazi da stranke kao roditelji ne komuniciraju, niti su u ikakvom kontaktu, a tuženik ima izrečenu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja tužiteljice te mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana. Obzirom na tako utvrđene činjenice, kada majka ne može u slučaju bilo kakve potrebe pribaviti suglasnost oca u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi za dijete, što može dovesti do ugrožavajućih situacija za dijete, a majka je roditelj koji trenutno adekvatno brine o svim potrebama djeteta, dok otac ne ostvaruje osobne odnose, primjenom odredbi čl. 105. st. 3. ObZ-a prihvaćen je tužbeni zahtjev i odlučeno je kao u točki III. izreke. Sud smatra da je navedeno u najboljem interesu djeteta, a što je u skladu s čl. 3. Konvencije o pravima djeteta jer je iz svih provedenih dokaza utvrđeno da zajednička roditeljska skrb nije u interesu i za dobrobit djeteta.

32. Nadalje, odredbom čl. 288. ObZ-a propisano je da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje dijete i da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi obveze uzdržavanja. Odredbom čl. 309. ObZ-a propisano je da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a odredbom čl. 310. ObZ-a propisano je da roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb za dijete, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. Temeljem odredbe čl. 311 st. 1 ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose se na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta, a dok je st. 2 propisno da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Odredbom čl. 313. st. 1. ObZ- a propisno je da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, st. 2 propisno je da je roditelj koji ima obvezu plaćati uzdržavanje za dijete dužan prikazati ukupne neto prihode u koje ulaze sva stalna i privremena novčana primanja, a dok je st. 4 propisano da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji

ima obvezu plaćati uzdržavanje, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2 ovoga članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

33. Na zadnjem ročištu od 16. srpnja 2026. stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga te je uzdržavanje utvrđeno na temelju iskaza tužiteljice i uvida u potvrdu Porezne uprave (list 130-132 spisa) te potvrde o isplati (list 139-141 spisa).

34. Na osnovi odredbe čl. 307 st. 1 i st. 2, čl. 311. i čl. 317. st. 1 ObZ -a iz izvatka iz matice rođenih utvrđeno je da je mlt. DČ starosti 13 godina. Iz iskaza tužiteljice, koji je sud prihvatio jer je iskazivala logično i uvjerljivo, a isti nije u suprotnosti sa dostavljenim potvrdama, utvrđeno je da DČ ide u školu jahanja, 4-5 termina mjesečno što iznosi 160,00-170,00 eura, a to je bez opreme. Platila je školski izlet 89,00 eura. Mjesečno troši na kozmetiku oko 60,00 eura, jer ima problematičnu kožu, na odjeću troši oko 200,00 eura mjesečno, godišnje joj kupi 3-4 para obuće i na to potroši oko 600,00-700,00 eura. Mora joj pripremiti sobu, a to košta u IKEI oko 3.000,00 - 3.400,00 eura. Na režije troši mjesečno 320,00 eura. Temeljem nagodbe tužiteljica plaća tuženiku mjesečno 4.200,00 eura. Također za predmetnu kuću u zimskim mjesecima je imala trošak plina oko 300,00 mjesečno. Za školski pribor i sportsku opremu za školu je potrošila oko 120,00 eura, školska torba je koštala 108,00 eura. Na prehranu za nju i dijete troši oko 400,00-500,00 eura. Osjetljiva je na gluten te joj kupuje više voća i povrća. Obzirom da dijete ima problematičnu kožu na kozmetičarku mjesečno troši oko 70,00 eura. Školski izleti sami po sebi nisu skupi, sada je ovaj izlet platila 89,00 eura, a dječji rođendani su oko 200,00 eura godišnje. DČ odvede 2-3 puta godišnje na putovanje, smještaj za nju košta oko 1.500,00 -1.600,00 eura. Uskoro će slaviti svoj rođendan koji će koštati 300,00-350,00 eura. Otac plaća iznos koji mu je određen po privremenoj mjeri i iznad toga ništa ne plaća. Dok su bili u braku išli su na putovanja. Tuženik je u mirovini koja iznosi oko 1.100,00 eura te ima mjesečni prihod koji mu ona plaća po nagodi 4.200,00 eura. Također mu je isplatila na ime bračne stečevine iznos od 275.000,00 eura. On živi u svojoj kući te nema dodatnih troškova.

35. Dakle, utvrđeno je da su mjesečne potrebe djeteta obzirom na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove i veći od traženih 700,00 eura mjesečno.

36. Iz potvrde Porezne uprave utvrđeno je da je 2024. ukupni dohodak tuženika iznosio nakon odbitka poreza 35.650,03 eura, a u 2025. ukupni dohodak i primici tuženika iznosili su nakon odbitka poreza 15.023,11 eura.

37. Iz potvrda o isplati utvrđeno je kako je tužiteljica u veljači, ožujku i travnju 2026. isplatila tuženiku iznos od po 4.200,00 eura po sudskoj nagodbi.

38. Sud je prihvatio iskaz majke u odnosu na potrebe djeteta jer je ista iskazivala logično i životno uvjerljivo te njezin iskaz nije u suprotnosti sa dostavljenim ispravama. Temeljem čl. 311. st. 2. ObZ-a ukupne materijalne potrebe djeteta određuju se prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja te tužiteljica traži iznos od 700,00 eura za uzdržavanje djeteta, a koji iznos sud smatra primjerenim uzevši u obzir potrebe djeteta, ali i očeve materijalne mogućnosti, jer pored mirovine, svaki mjesec prima i iznos od 4.200,00 eura po sudskoj nagodbi, a u 2024. je ostvario dohodak od imovine i kapitala u iznosu od 27.452,66 eura prije oporezivanja. Slijedom navedenoga sud je ocijenio osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice u mjesečnom iznosu od 700,00 eura pa nadalje, na osnovu čl. 311. st. 1. i 2., čl. 312., čl. 313. i čl. 309. ObZ- a.

39. Obzirom da je utvrđeno kako je dijete od lipnja 2024. kod majke, obveza je tuženika uzdržavati dijete od nastanka tog prava, dakle od lipnja 2024. pa do podnošenja tužbe 19. prosinca 2024. na osnovi čl. 289. st. 1. ObZ-a. Nadalje, tuženiku je, pored naknade za uskraćeno uzdržavanje, određeno uzdržavanje djeteta i od dana podnošenja tužbe pa nadalje, sukladno čl. 306. ObZ-a, a u slučaju zakašnjenja sa zateznim kamatama sukladno čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO).

40. Temeljem odredbe čl. 310. ObZ-a majka koja s djetetom stanuje svoj dio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o njemu.

41. U odnosu na zatražene troškove postupka navedene u tužbi, tužiteljica je uspjela sa tužbom, pa joj je dosuđena jednokratna nagrada za cijeli postupak sukladno postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka i Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje:OT) te da na sve obavljene radnje odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost.

42. Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati jednokratnu nagradu u visini od 200 bodova (Tbr. 7./3. OT), pa obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura i pripadajući PDV, ukupan trošak iznosi 500,00 eura.

43. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu dana 31. kolovoza 2026.

Sudac:

Mario Samardžić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Stranka koja je pristupila ročištu radi uručenja presude, rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćnica tužiteljice

2. Tuženik

3. Posebna skrbnica

4. Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Zabok