Poslovni broj: UsI-1149/2026-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja CK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, OIB: 91547293790, Zagreb, Radnička cesta 1, radi isplate novčane naknade, 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Klasa: UP/II-102-05/22-01/59, Urbroj: 344-222/2-23-15 od 19. prosinca 2023.

II. Predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak koji je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda izraženima u obrazloženju ove presude, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude i povrata spisa tuženiku.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Klasa: UP/II-102-05/22-01/59, Urbroj: 344-222/2-23-15 od 19. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split, Klasa: UP/I-102-05/21-01/3260, Urbroj: 2181- 34-103/5-23-16 od 27. listopada 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem određeno je da se tužitelju nastavlja isplata novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti u trajanju od 519 dana počevši od 1. listopada 2023. do zaključno 2. ožujka 2025. ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanka prava na novčanu naknadu. (točka 1. izreke). Određeno je da novčana naknada za 519 dana korištenja iznosi 314,16 eura (2.367,04 kuna) mjesečno (točka 2. izreke) te je točkom 3. izreke određeno da žalba ne odgađa izvršenje.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je podnio tužbu 10. siječnja 2024. koja je kod ovog suda zavedena pod poslovnim brojem UsI-107/24.

4. Presudom ovog suda poslovni broj UsI-107/2024-5 od 31. siječnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika od 19. prosinca 2023.

5. Presudom Visokog upravnog suda RH pod poslovnim brojem Usž-2972/25-4 od 23. travnja 2026., povodom žalbe tužitelja poništena je navedena prvostupanjska presuda i predmet je vraćen na ponovni postupak.

6. Navedenom drugostupanjskom presudom, obrazlaže se kako slijedi: „6. Predmet spora je ocjena zakonitosti odluke tuženika, kojom je odbijena tužiteljeva žalba, izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje; područne službe Split Klasa: UP/I-102-05/21-01/3260, Urbroj: 2181-34-103/5-23-16 od 27. listopada 2023. Tim prvostupanjskim rješenjem je utvrđen tužitelju, po njegovom zahtjevu od 4. listopada 2023., nastavka isplate novčane naknade za vrijeme trajanja nezaposlenosti od 519 dana od 1. listopada 2023. do zaključno 2. ožujka 2025. ako prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu u iznosu od 314,16 eura mjesečno.

7. Nije sporno da tužitelj ostvaruje pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti i da su ispunjene pretpostavke da mu se utvrdi i nastavka isplate te naknade.

8. Međutim, pokazalo se spornim visina naknade. U tom dijelu, u biti, nisu sporne ključne činjenice, već samo primjena materijalnog prava.

8.1. Naime, nije dvojbeno da je ta naknada određena u najvišoj visini od 35% prosječne neto plaće isplaćene po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u prethodnoj 2020. godini i da je prosječna isplaćena neto plaća u toj godini iznosila 897,60 eura. Nije sporno ni da je rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Split Klasa: UP/I-102-05/21-01/3260, Urbroj: 2181-34-67/4-21-02 od 24. studenoga 2021. tužitelju priznato pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti u trajanju od 1207 dana počevši od 12. studenoga 2021. do 2. ožujka 2025, ako prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu.

8.2. Pokazalo se, u biti, dvojbenim samo je li visinu naknade trebalo odrediti prema prosječnoj isplaćenoj neto plaći u 2020., odnosno godini koja je prethodila donošenju rješenja od 24. studenoga 2021., kojim je tužitelju priznato pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti ili, kako smatra tužitelj, u 2022., godini koja je prethodila donošenju rješenja kojim je utvrđen nastavak isplate novčane naknade za preostalih 519 dana (od ukupnih 1207 dana).

9. U skladu s člankom 52. stavkom 2. Zakona o tržištu rada („Narodne novine“, broj: 118/18., 32/20., 18/22. i 156/23., u daljnjem tekstu: ZTR) utvrđena novčana naknada ostvaruje se u utvrđenoj visini za cijelo razdoblje trajanja prava. 9.1. Člankom 53. stavkom 1. ZTR-a je propisano da najviši iznos novčane naknade za prvih 90 dana korištenja ne može biti viši od 70%, za razdoblje korištenja od 91. do 180. dana od 40%, a za preostalo vrijeme korištenja ne može biti viši od 35% iznosa prosječne neto plaće isplaćene po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske u prethodnoj godini prema posljednjem službeno objavljenom podatku.

9.2. Prema odredbi članka 59. stavka 2. ZTR-a nezaposlenoj osobi kojoj je pravo na novčanu naknadu prestalo ponovnim zapošljavanjem odnosno obavljanjem samostalne djelatnosti prije isteka vremena u kojem je imala pravo na novčanu naknadu, a koja je ponovno ostala nezaposlena zbog toga što joj je radni odnos prestao, osim ako je prestao zbog razloga utvrđenih u člancima 48. i 50. toga zakona, odnosno ako je prestala obavljati samostalnu djelatnost iz opravdanog razloga iz članka 50. toga zakona, nastavlja se isplaćivanje novčane naknade za onoliko vremena koliko joj je preostalo za primanje i u utvrđenoj visini.

9.3. Prema stavku 3. toga članka iznimno od stavka 2. toga članka, nezaposlenoj osobi iz članka 54. stavka 2. toga zakona koja se ponovno zaposlila duže od tri mjeseca nastavlja se isplaćivanje novčane naknade za onoliko vremena koliko joj je preostalo za primanje te naknade i u visini utvrđenoj prema novoj osnovici sukladno članku 51. stavcima 1. i 2. toga zakona, ako je to za nju povoljnije.

10. Sud je odbio tužbeni zahtjev, zaključivši da se novčana naknada za vrijeme nezaposlenosti utvrđuje za cijelo vrijeme trajanja prava, s obzirom na to da je njemu pravo na naknadu bilo prestalo zaposlenjem prije isteka vremena u kojem je ostvario konkretno novčano pravo i da je ponovno ostao nezaposlen. Sud je ocijenio da je riječ o nastavku isplate novčane naknade (koje pravo mu je priznato pravomoćnim rješenjem od 24. studenoga 2021.) za onoliko vremena koliko je prestalo za primanje i u ranije utvrđenoj visini, a da nije riječ o ostvarivanju i utvrđivanju novoga prava na naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

11. Prema dosljednoj ustavno-sudskoj praksi nije dovoljno samo se formalno pozvati ili citirati određene propise kao mjerodavne, već su nadležna tijela, a osobito sudovi, dužni obrazložiti na temelju kojih činjenica i okolnosti su utvrdili da su u posebnostima konkretnog predmeta ispunjene pretpostavke iz tih propisa.

12. Polazeći od iznesenih općenitih ocjena načina primjene prava te uzimajući u obzir i ocjene Ustavnog suda Republike Hrvatske iz odluke broj U-III-3739/2024 od 15. travnja 2025., a tumačeći smisleno odredbe članka 52. stavka 2., članka 53. i članka 59. stavka 2. i 3. ZTR-a pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, Sud ocjenjuje da ni javnopravna tijela a ni prvostupanjski sud nisu uzeli u razmatranje prigovore tužitelja u kontekstu svrhe koja se htjela postići ovakvim propisivanjem načina utvrđivanja visine novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti. Da jesu, onda bi vjerojatni zaključak bio da je svrha omogućiti ostvarenje minimalnih životnih potreba, a za koje je zakonodavac procijenio da nije moguće ako bi iznos naknade bio ispod 50% iznosa minimalne plaće u godini, koja je prethodila donošenju rješenja o nastavku isplate novčane naknade. U tom kontekstu pokazalo se nužnim da prvostupanjski sud sagleda učinke njihove primjene prava na konkretan predmet te procijeni ostvaruje li se na taj način cilj i svrha citiranih zakonskih odredbi.“

7. S obzirom da je iz citiranog obrazloženja vidljivo da je neposredno viši sud utvrdio da je nezakonita ne samo ranije donesena presuda ovog suda nego i rješenje javnopravnog tijela koje je tuženik u ovome sporu, to je valjalo presuditi kao u izreci, odnosno poništiti rješenje tuženika i predmet vratiti na ponovni postupak, temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24 . i 39/26. dalje u tekstu: ZUS) u vezi s čl. 119. st. 4. i 6. ZUS-a.

8. U ponovnom postupku sukladno čl. 151. st. 2. ZUS-a tuženik je dužan donijeti novu odluku u roku od 60 dana od dana dostave ove presude, sukladno citiranim uputama neposredno višeg suda.

U Splitu 31. kolovoza 2026.

S U D A

C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 50 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ