Poslovni broj: Us I-1062/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandra Mojtić uz sudjelovanje Milke Škaro Grozdanić kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja KUNOVAC d.o.o., Zagreb, Jurišićeva ulica 1a, OIB: 34430431080, kojeg zastupa opunomoćenik Zlatko Vlašić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ćurković Ćurić, Janušić & Banić d.o.o. Zagreb, Jurišićeva 1a, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Božidara Petranovića 8, Zadar, OIB: 56204655363, radi komunalnog doprinosa, odlučujući o tužbi tužitelja od 7. svibnja 2025. i odgovoru na tužbu tuženika od 26. svibnja 2025., izvanraspravno 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Klasa: UP/II-363-01/25-01/39, Urbroj: 2198-07-03/1-25-6 od 20. ožujka 2025.

II. Poništava se rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Benkovca Klasa: UP/I-363-02/24-01/77, Urbroj: 2198/27-05-24-2 od 6. prosinca 2024.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude, dok se u više zatraženom iznosu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim Rješenjem tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Klasa: UP/II-363-01/25-01/39, Urbroj: 2198-07-03/1-25-6 od 20. ožujka 2025., odbijena je žalba žalitelja, ovdje tužitelja, izjavljena na rješenje o komunalnom doprinosu Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Benkovca Klasa: UP/I-363-02/24-01/77, Urbroj: 2198/27-05-24-2 od 6. prosinca 2024.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Benkovca Klasa: UP/I-363-02/24-01/77, Urbroj: 2198/27-05-24-2 od 6. prosinca 2024., u točci 1. izreke, nalaže se tvrtki KUNOVAC d.o.o. Zagreb, ovdje tužitelju, kao obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa, za građenje građevine infrastrukturne namjene, energetskog sustava građevina za proizvodnju električne energije 1. skupine, izgradnja vjetroelektrane ZD3P; Faze 1,2,3,4,5,6,7,8,9,10 i 11 (10 vjetroagregata) koji se nalaze na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], ukupnog obujma 26.610,00 m[3] prema projektnoj dokumentaciji izrađenoj od ENCRO d.o.o., broj projekta GP -ZD3P-21-00, da u korist proračuna Grada Benkovca, na označeni broj računa, uplati iznos komunalnog doprinosa u iznosu od 266.100,00 eura, u roku od 15 dana od dana izvršnosti rješenja.

Točkom 2. izreke citiranog rješenja, obvezniku naknade komunalnog doprinosa, ovdje tužitelju, odobrava se popust od 10 % na utvrđeni iznos od 266.100,00 eura, koji iznosi 26.610,00 eura te se komunalni doprinos utvrđuje u iznosu od 239.490,00 eura.

3. U pravodobno podnesenoj tužbi tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja u bitnom navodeći da se osporavano rješenje temelji na pogrešnom tumačenju odredbe članka 76. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Da su protivno stavu tuženika, uvjeti za naplatu komunalnog doprinosa iz tog članka propisani kumulativno, dakle da moraju biti ispunjena oba uvjeta. Da to konkretno znači da pojedini objekti za koje jedinica lokalne samouprave želi naplatiti komunalni doprinos moraju uživati i položajnu pogodnost građevinskog zemljišta u naselju i korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave. Da takvo tumačenje proizlazi iz jezičnog uređenja predmetne odredbe, u kojoj se koristi veznik "i", a ne alternativno veznik "ili" kod navođenja uvjeta za naplatu komunalnog doprinosa te da bez ispunjenja oba uvjeta iz članka 76. stavak 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu, naplata komunalnog doprinosa nije moguća. Da isto tumačenje proizlazi iz odredbe članka 80. stavak 1. istog Zakona prema kojoj se zone u jedinici lokalne samouprave za plaćanje komunalnog doprinosa određuju s obzirom na uređenost i opremljenost zone komunalnom infrastrukturom i položaj područja zone u jedinici lokalne samouprave. Da se u obzir moraju uzeti opremljenost zone komunalnom infrastrukturom koju obveznik plaćanja može koristiti, i položaj zone u jedinici lokalne samouprave koja polazi od položajne pogodnosti građevinskog zemljišta za različite lokacije. Time želi reći da za objekte VE ZD3P ne postoji obveza plaćanja komunalnog doprinosa, jer da isti nisu izgrađeni na području građevinskog zemljišta u naselju, već da su izgrađeni na šumskom zemljištu.

3.1. Pored, toga, napominje da je VE ZD3P izgrađena na zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske (šumsko zemljište) na kojem je tužitelj kao investitor stekao samo pravo služnosti, a sklopljenim ugovorima u smislu odredbe članka 77. Zakona o komunalnom gospodarstvu da obveza plaćanja komunalnog doprinosa nije prenesena na tužitelja. Da je zaključak tuženika iz osporavanog rješenja da prema Ugovoru o osnivanju prava služnosti eventualni troškovi vezani za zemljište prelaze na tužitelja, protivan samom tekstu Ugovora o osnivanju prava služnosti na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske od 14. veljače 2019. (dalje Ugovor o osnivanju služnosti). Prema članku 10.3. sve troškove vezano za javnobilježničku provedbu i ovjeru Ugovora, njegova sastava, kao i sve druge troškove snosi ovlaštenik prava služnosti. Time da je tužitelj Ugovorom preuzeo troškove sastava i zemljišnoknjižne provedbe Ugovora o osnivanju služnosti. Stoga da u tom kontekstu treba tumačiti opću klauzulu "kao i sve druge troškove", kojom se nastoje obuhvatiti svi istovrsni troškovi odnosno troškovi koji su vezani za sklapanje ugovora i postupak osnivanja prava služnosti. Da su troškovi su novčani izdatak koji su posljedica neke radnje (pravnog posla) na koje se primjenjuju pravila građanskog odnosno trgovačkog prava i koji se prisilno naplaćuju prema odredbama Ovršnog zakona, dok je komunalni doprinos javno davanje koje se prisilno naplaćuje prema Općem poreznom zakonu. U prilog svojim tvrdnjama tužitelj ukazuje na odredbu članka 10.4. Ugovora o osnivanju prava služnosti prema kojoj u slučaju nastanka poreznih obveza iste snosi ona osoba koja je zakonski obveznik plaćanja tih poreza. Smatra da se ta odredba prije može vezati za obvezu plaćanja komunalnog doprinosa, jer se i tu, kao kod poreza, radi o javnim davanjima. Ističe da su u konkretnom slučaju Ugovor o osnivanju služnosti isključivo pripremale stručne službe Ministarstva poljoprivrede, bez prethodnog ugovaranja, u kom slučaju da se u smislu odredbe članka 320. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima nejasne odredbe trebaju tumačiti u korist druge ugovorne strane. Ističe da je 10. ožujka 2025. sklopljen Ugovor o osnivanju prava služnosti na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske s društvom Bilo polje d.o.o. koji sadrži identičnu odredbu iz točke 10.3. (o plaćanju troškova) te novu odredbu u čl. 9. stavak 2. kojom su sva javna i nejavna davanja, naknade koje proizlaze iz vlasništva i korištenja nekretnine (porezi, komunalne naknade/komunalni doprinosi, naknade za uređenje voda i sl.) preneseni na korisnika služnosti. Zaključno, tužitelj ističe da proizlazi da je Drugostupanjsko tijelo, ovdje tuženo tijelo, pogrešno protumačilo članak 10.3. Ugovora o osnivanju služnosti za projekt VE ZD3P, slijedom čega da je neosnovano zaključilo da je obveza plaćanja komunalnog doprinosa prenesena na tužitelja, što da znači da je drugostupanjsko tijelo pogrešno utvrdilo činjenično stanje, te da je na tako pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenilo materijalno pravo kada je utvrđeno da je prvostupanjsko rješenje ispravno obvezalo tužitelja na plaćanje komunalnog doprinosa u iznosu od 239.490,00 € za objekte VE ZD3P sukladno mogućnosti iz članka 77. stavka 1. ZKG-a da se obveza plaćanja komunalnog doprinosa prenese na investitora. Slijedom navedenog, predlaže osporavano rješenje poništiti te da sud presudom sam riješi upravnu stvar, podredno da predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, a tužitelju naknadi troškove spora.

4. Tuženo tijelo je u svom odgovoru na tužbu ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, predlažući da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Dostavljanjem navedenih podnesaka, strankama je omogućeno izjašnjavanje o zahtjevima i navodima drugih stranaka te svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24. i 39/26. dalje: ZUS-a), a kako činjenice među strankama nisu sporne već isključivo primjena prava te kako stranke izričito nisu zahtijevale održavanje rasprave, to je na temelju odredbe članka 98. točke 4. ZUS-a presuđeno bez rasprave.

6. Sud je izveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog spisa tuženog tijela, koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, te svih isprava koje su istom priložene.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet spora ocjena je zakonitosti osporavanog rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Klasa: UP/II-363-01/25-01/39, Urbroj: 2198-07-03/1-25-6 od 20. ožujka 2025.

9. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo Grada Benkovca Klasa: UP/I - 363-02/24-01/77, Urbroj: 2198/27-05-24-2 od 6. prosinca 2024., tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa za građenje građevine infrastrukturne namjene energetskog sustava za proizvodnju električne energije, izgradnja vjetroelektrana, na način pobliže određen i sadržan u citiranom rješenju, odnosno je li obveza plaćanja komunalnog doprinosa prenesena na tužitelja kao investitora.

10. Zakonom o komunalnom gospodarstvu i to člankom 76. stavkom 1. propisano je da je komunalni doprinos novčano javno davanje koje se plaća za korištenje komunalne infrastrukture na području cijele jedinice lokalne samouprave i položajne pogodnosti građevinskog zemljišta u naselju prilikom građenja ili ozakonjenja građevine, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da je komunalni doprinos prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi samo za financiranje građenja i održavanja komunalne infrastrukture.

11. Člankom 77. stavkom 1. Zakona je propisano da komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

Stavkom 4., istog članka, je propisano da se komunalni doprinos ne plaća za građenje i ozakonjenje: 1. komunalne infrastrukture i vatrogasnih domova, 2. vojnih građevina, 3. prometne, vodne, pomorske, komunikacijske i elektroničke komunikacijske infrastrukture, 4. nadzemnih i podzemnih produktovoda i vodova, 5. sportskih i dječjih igrališta, 6. ograda, zidova i potpornih zidova, 7. parkirališta, cesta, staza, mostića, fontana, cisterna za vodu, septičkih jama, sunčanih kolektora, fotonaponskih modula na građevnoj čestici obuhvatu zahvata u prostoru postojeće građevine ili na postojećoj građevini, koji su namijenjeni uporabi te građevine, 8. spomenika.

12. Člankom 80. Zakona je propisano da se zone u jedinici lokalne samouprave za plaćanje komunalnog doprinosa određuju s obzirom na uređenost i opremljenost Zone komunalnom infrastrukturom položaj područja zone u jedinici lokalne samouprave.

13. Člankom 81. stavkom 1. Zakona propisano je da se komunalni doprinos za zgrade obračunava množenjem obujma zgrade koja se gradi ili je izgrađena izraženog u kubnim metrima (m 3 ) s jediničnom vrijednošću komunalnog doprinosa u zoni u kojoj se zgrada gradi ili je izgrađena.

14. Člankom 83. stavkom 1. Zakona propisano je da rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za poslove komunalnog gospodarstva odnosno jedinstveni upravni odjel (u daljnjem tekstu: upravno tijelo) u skladu s Odlukom o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti ili po zahtjevu stranke, a stavkom 3., istog članka, da se rješenje iz stavka 1. navedenog članka donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

15. Člankom 84. stavkom 1. Zakona propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu donosi po pravomoćnosti građevinske dozvole odnosno rješenja o izvedenom stanju, a u slučaju građenja građevina koje se prema posebnim propisima grade bez građevinske dozvole nakon prijave početka građenja ili nakon početka građenja.

16. Sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Pravilnika o načinu utvrđivanja obujma građevine za obračun komunalnog doprinosa (NN 15/19) propisano je da se obujam građevine za obračun komunalnog doprinosa utvrđuje u kubnim metrima (m3) kao stvarni obujam, odnosno zbroj obujma pojedinih dijelova građevine koji su zatvoreni tj. omeđeni s vanjske strane, uvećano za obujam dijelova te građevine koji nisu zatvoreni, ali su natkriveni i omeđeni prema van, a čiji obujam se izračunava na način propisan ovim Pravilnikom.

17. Člankom 86. stavkom 2. Zakona propisano je da se rješenje o komunalnom doprinosu u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti donosi u skladu s Odlukom o komunalnom doprinosu koja je na snazi na dan pravomoćnosti građevinske dozvole, pravomoćnosti rješenja o izvedenom stanju odnosno koja je na snazi na dan donošenja rješenja o komunalnom doprinosu ako se radi o građevini koja se prema posebnim propisima kojima se uređuje gradnja može graditi bez građevinske dozvole.

18. Članak 69. stavkom 3. Zakona o gradnji (NN 145/24) propisuje da u glavnom projektu moraju biti navedeni podaci potrebni za izračun komunalnog doprinosa, a člankom 113. stavkom 2. da je glavni projekt sastavni dio građevinske dozvole.

19. Člankom 5. Odluke o komunalnom doprinosu Grada Benkovca (12/19, 2/23) ovisno o pogodnosti položaja određenog područja i stupnju opremljenosti objektima i uređajima komunalne infrastrukture, područje grada Benkovca podijeljeno je u 3. zone, na način da se područje Bruška, Brgud i Bjelina nalaze u III. zoni, dok se čl. 6. navedene Odluke utvrđuju jedinične vrijednosti komunalnog doprinosa.

20. Člankom 48. Zakona o općem o općem upravnom postupku (NN 110/21) određeno je da službena osoba u javnopravnom tijelu može riješiti upravnu stvar bez provedbe ispitnog postupka u slučajevima propisanim zakonom, ako u postupku ne sudjeluju stranke s protivnim interesima (neposredno rješavanje).

21. Među strankama je isključivo sporno tumačenje mjerodavnih odredbi kojom se uređuje pitanje obveznika plaćanja komunalnog doprinosa.

22. Iz stanja spisa te obrazloženja osporavanog rješenja , te prvostupanjskog rješenja proizlazi da je postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja proveden po službenoj dužnosti na način da je prvostupanjskim rješenjem prema izmjeni i dopuni građevinske dozvole Klasa: UP/I-361-03/21-01/000177, Urbroj: 531- 06-03-0/01-21-0049 od 23. prosinca 2021. utvrđen obujam građevine infrastrukturne namjene energetskog sustava za proizvodnju električne energije za koju se temeljem Pravilnika o načinu utvrđivanja obujma i površine građevine u svrhu obračuna komunalnog doprinosa („Narodne novine“, br. 15/19) te prema odredbi članka 23. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine, br. 68/18, 110/18, 32/20), Odluke o komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Grada Benkovca“ br. 12/19) Izmjene i dopune Odluke o komunalnom doprinosu („Službeni glasnik Grada Benkovca“, br. 2/23) tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa u iznosu od 239.490,00 eura.

23. Dakle, u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari komunalni doprinos je utvrđen prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine, br. 68/18, 110/18, 32/20, u daljnjem tekstu: ZKG), u primjeni kojeg je tužitelju kao investitoru prvostupanjskim rješenjem obračunat komunalni doprinos prema aktu o građenju od 23. prosinca 2021.

24. Prema naprijed citiranoj odredbi članka 77. stavak 1. ZKG komunalni doprinos plaća vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina odnosno investitor ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa.

25. Među strankama nije sporno da je tužitelj investitor građevine infrastrukturne namjene za proizvodnju električne energije 1. skupine, izgradnja vjetroelektrane ZD3P; Faze 1 do 11 (10 vjetroagregata) koje se nalaze na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], ukupnog obujma 26.610,00 m[3] , kao ni činjenica da su navedene katastarske čestice u vlasništvu Republike Hrvatske.

25.1. Nije sporna ni činjenica da je tužitelj u svojstvu investitora s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom poljoprivrede sklopio Ugovor o osnivanju prava služnosti na šumi i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske od 1. veljače 2019., Aneks Ugovora o osnivanju prava služnosti na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske od 16. svibnja 2022. godine, te Aneks 2. Ugovora o osnivanju prava služnosti na šumama i šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske od 16. kolovoza 2022.

26. Prema članku 10. osnovnog Ugovora o osnivanju služnosti sve troškove u svezi zemljišnoknjižne provedbe ovog Ugovora, njegova sastava, troškove javnobilježničke ovjere, kao i sve druge troškove snosi ovlaštenik prava služnosti (10.3.), u slučaju nastanka poreznih obveza po ovom Ugovoru iste će u cijelosti snositi ona stranka koja je zakonski obveznik plaćanja takvih poreza (čl. 10.4).

27. Prema članku 4. Aneksa od 16. svibnja 2022. i članku 2. Aneksa od 16. kolovoza 2022. ostale odredbe Ugovora ostaju neizmijenjene.

28. U samo izloženom, prema ocjeni ovog suda, pravilno tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu odredbe članka 77. stavak 1. ZKG-a koja izričito propisuje tko se može utvrditi obveznikom plaćanja komunalnog doprinosa.

28.1. U prvom redu to je vlasnik zemljišta na kojem se gradi građevina ili se nalazi ozakonjena građevina, a investitor samo u slučaju ako je na njega pisanim ugovorom prenesena obveza plaćanja komunalnog doprinosa. Plaćanje komunalnog doprinosa uređeno je posebnim zakonom prema kojem se obveznikom može utvrditi samo osoba koju naprijed citirana odredba spominje. Iz spomenutog Ugovora o osnivanju prava služnosti, kao i kasnije sklopljenih Aneksa, osim troškova sklapanja Ugovora i njegove zemljišnoknjižne provedbe, ne proizlazi da je obveza plaćanja komunalnog doprinosa posebno prenesena na investitora, ovdje tužitelja, zbog čega je tužitelju rješenjima pogrešno ta obveza nametnuta. Prema tumačenju suda, citirana odredba podrazumijeva poseban pisani ugovor (koji sadržajno može biti obuhvaćen i ugovorom o nekom drugom pravnom poslu) te s obzirom na prava i obveze vezane uz komunalni doprinos traži potrebno očitovanje volje i izričiti pristanak vlasnika zemljišta i investitora. Dakle, u skladu s naprijed citiranom odredbom Zakona obveznik plaćanja komunalnog doprinosa je vlasnik zemljišta na kojem se građevina gradi, a investitor samo uz uvjet posebno sklopljenog pisanog ugovora kojim je ta obveza na njega prenesena.

29. To utvrđenje, prema ocjeni ovog suda, rješenja kojim je tužitelj obvezan na plaćanje komunalnog doprinosa čini nezakonitim, radi čega je valjalo u primjeni članka 47. stavak 1. i članka 117. stavak 1. ZUS-a poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje, te odlučiti kao u točkama I. i II. izreke.

30. O troškovima spora odlučeno je temeljem odredbi članka 144. ZUS-a prema kojoj troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavak 1.), troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

31. Prema odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

32. Prema Tbr. 27. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23) za sastavljanje tužbe u prvostupanjskom upravnom sporu i zastupanje na ročištu u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada nagrada od 500 bodova.

33. Prema odredbi članka 54. Tarife vrijednost boda iznosi 2,00 eura.

34. Slijedom navedenog, opunomoćeniku tužitelja je valjalo priznati trošak sastava tužbe od 7. svibnja 2025. iznosu u 500 bodova, uvećano za PDV od 25%, odnosno ukupno 1.250,00 eura, dok je u više zatraženom iznosu zahtjev za naknadu troškova valjalo odbiti kao neosnovan. Slijedom navedenog, riješeno je kao pod točkom III. izreke.

U Splitu 31. kolovoza 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku,

- tuženiku,

- zainteresiranoj osobi Gradu Benkovcu, Šetalište kneza Branimira 12, OIB: 83821313660,

- tuženiku povrat spisa tuženog tijela po pravomoćnosti,

- tužitelj nije u obvezi plaćanja pristojbe po.čl. 22. Zak. o sudskim pristojbama ,

- u spis,

- kal. do 9.10.2026.