Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-2850-23-17

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Marini Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja NH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], , zastupan po pun. Josipu Štefičiću , odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP banka dioničko društvo, OIB: 52508873833 iz Splita, Ulica Domovinskog rata 61, zastupanog po pun. NHĐ i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ANIĆ & ANIĆ d.o.o., iz Splita, Lovretska 14, radi isplate, dana 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OTP BANKA Hrvatska D.D., Split, Domovinskog rata 61., OIB: 52508873833, da tužitelju NH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem ništetnih odredbi vezanih uz valutnu klauzulu Ugovora o kreditu broj 19517/06, isplati iznos od 2.286,45 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

-3,94 eura od 06.06.2006. godine pa do isplate

-5,29 eura od 06.06.2026. godine pa do isplate

-4,36 eura od 06.07.2006 godine pa do isplate

-3,99 eura od 04.08.2006. godine pa do isplate

-4,79 eura od 05.09.2006. godine pa do isplate

-5,50 eura od 04.10.2006. godine pa do isplate

-3,11 eura od 03.11.2006. godine pa do isplate

-3,90 eura od 05.12.2006. godine pa do isplate

-2,05 eura od 04.01.2007. godine pa do isplate

-1,57 eura od 06.02.2007. godine pa do isplate

-1,11 eura od 06.03.2007. godine pa do isplate

-0,49 eura od 04.04.2007. godine pa do isplate

-1,58 eura od 05.02. 2008. godine pa do isplate

-4,54 eura od 04.03.2008. godine pa do isplate

-1,98 eura od 03.04.2008. godine pa do isplate

-0,16 eura od 05.05.2008. godine pa do isplate

-3,72 eura od 03.10.2008. godine pa do isplate

-7,59 eura od 04.11.2008. godine pa do isplate

-6,15 eura od 08.12.2008. godine pa do isplate

-14,37 eura od 07.01.2009. godine pa do isplate

-17,50 eura od 04.02.2009. godine pa do isplate

-21,34 eura od 06.03.2009. godine pa do isplate

-14,60 eura od 07.04.2009. godine pa do isplate

-13,40 eura od 06.05.2009. godine pa do isplate

-12,72 eura od 04.06.2009. godine pa do isplate

-14,08 eura od 07.07.2009. godine pa do isplate

-13,43 eura od 02.09.2009. godine pa do isplate

-11,20 eura od 18.09.2009. godine pa do isplate

-10,48 eura od 09.10.2009. godine pa do isplate

-12,36 eura od 10.11.2009. godine pa do isplate

-11,38 eura od 14.12.2009. godine pa do isplate

-16,05 eura od 08.01.2010. godine pa do isplate

-18,99 eura od 10.02.2010. godine pa do isplate

-18,01 eura od 15.03.2010. godine pa do isplate

-20,87 eura od 12.04.2010. godine pa do isplate

-24,47 eura od 10.05.2010. godine pa do isplate

-25,17 eura od 17.06.2010. godine pa do isplate

-33,83 eura od 13.07.2010. godine pa do isplate

-27,82 eura od 12.08.2010. godine pa do isplate

-41,21 eura od 13.09.2010. godine pa do isplate

-35,08 eura od 11.10.2010. godine pa do isplate

-37,72 eura od 16.11.2010. godine pa do isplate

-44,74 eura od 14.12.2010. godine pa do isplate

-46,25 eura od 27.01.2011. godine pa do isplate

-41,83 eura od 14.02.2011. godine pa do isplate

-45,26 eura od 11.03.2011. godine pa do isplate

-42,75 eura od 13.04.2011. godine pa do isplate

-50,75 eura od 11.05.2011. godine pa do isplate

-58,28 eura od 13.06. 2011. godine pa do isplate

-69,22 eura od 13.07.2011. godine pa do isplate

-94,50 eura od 10.08.2011. godine pa do isplate

-63,51 eura od 15.09.2011. godine pa do isplate

-57,48 eura od 11.10.2011. godine pa do isplate

-58,66 eura od 11.11.2011. godine pa do isplate

-58,23 eura od 12.12.2011. godine pa do isplate

-62,42 eura od 10.01.2012. godine pa do isplate

-65,68 eura od 15.02.2012. godine pa do isplate

-66,25 eura od 13.03.2011. godine pa do isplate

-64,00 eura od 10.04.2012. godine pa do isplate

-65,26 eura od 11.05.2012. godine pa do isplate

-66,43 eura od 12.06.2012.godine pa do isplate

-64,68 eura od 11.07.2012. godine pa do isplate

-63,24 eura od 16.08.2012. godine pa do isplate

-59,52 eura od 21.09.2012. godine pa do isplate

-64,38 eura od 19.10.2012. godine pa do isplate

-65,21 eura od 21.11.2012 godine pa do isplate

-64,01 eura od 19.12.2012. godine pa do isplate

-65,14 eura od 18.01.2013. godine pa do isplate

-61,93 eura od 20.02.2013. godine pa do isplate

-60,69 eura od 22.03.2013. godine pa do isplate

-64,25 eura od 17.04.2013. godine pa do isplate

to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl.1. Uredba o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećnoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju temeljem ništetne odredbe o troškovima i naknadama odrade-temeljem neosnovano naplaćene Ulazne naknade Ugovora o kreditu broj 19517/06, isplati iznos od 301,28 eura, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, to za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl- 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29.prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu 1.750,00 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 11. lipnja 2023. podnio tužbu ovom sudu u kojoj navodi da je s tuženikom sklopio dana 10. travnja 2006. godine, Ugovor o kreditu broj: 19517/06 (dalje; Ugovor), u iznosu od 16.600,00 CHF. Ugovorom da je obuhvaćena i valutna klauzula i to člankom 1. i 10., promjenjiva kamatna stopa čl. 4. i čl.9., otplata u mjesečnim anuitetima čl.10. ugovora, troškovi- ulazne naknade u čl. 5, Ugovora, a također i zatezne kamate, raskid ugovora te interkalarna kamata. Navedeno da utječe na valjanost Ugovora i isto je proglašeno ništetnim, a sve utemeljeno na važećoj sudskoj praksi, posebice stavu koji je zauzeo Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom i rješenjem od 14.06.2017., posl. br.:Pž-6632/17.Imajući u vidu prethodno navedeno tužitelj ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi predstavlja tužiteljevo pravo na povrat pretplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženoj bio dužan platiti da se od početka otplate pa do kraja otplatem za cijelo vrijeme, primjenjivala otplata bez gore navedenih ništetnih odredbi koje uključuju valutnu klauzulu, promjenjivu kamatnu stopu i ulazne naknade.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenog zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Nadalje, tuženik ističe kako tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje ove tužbe, jer je obveznopravni odnos između stranaka prestao ispunjenem, budući da je kredit u cijelosti otplaćen 22. travnja 2013. Ističe kako je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima pravno valjana ugovorna odredba, kako s aspekta općih odredbi o nevaljalosti pravnih poslova iz ZOO-a, tako i sa aspekta odredbi ZPP-a. U vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu iz 2006., tužitelj da je s tuženikom pregovarao o spornoj ugovornoj odredbi, a tuženik da je tužitelja potpuno informirao o rizicima ugovaranja ove valutne klauzule. Tužitelja da je tuženik upozorio na moguće negativne posljedice i rizike ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, ali da je bez obzira na navedeno tužitelj ustrajao u sklapanju ugovora s valutnom klauzulom upravo u švicarskim francima. Nadalje navodi kako je upravo tužitelj taj koji je svjesno i dobrovoljno izabrao valutu ugovora, pa je dosljedno ponudi kredita kod tuženika, izabrana valutna klauzula po tužitelju, rezultat pojedinačnog pregovaranja, sa svim ugovornim odredbama da je tužitelj bio upoznat i sa istima se suglasio, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih sastojaka ugovora o kreditu, pa tako i valutne klauzule, koja nije u suprotnosti s kogentnim odredbama ZOO-a, a ova ugovorna odredba da je potpuno jasna, lako uočljiva i razumljiva.

Nadalje, tuženik ističe da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ne uzrokuje, protivno načelu savjesnosti i poštenja, značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

3.Tijekom postupka sud je pročitao Obavijest o promjeni kamatne stope od 9. veljače 2007. ( str. spis 16), Obavijest o promjeni kamatne stope od 5. rujna 2008. ( str.spis 17), Obavijest od 16.12.2009. (str.spis 18), Otplatni plan (str. spis 19-21), Ugovor o kreditu br. 19517/06 (str spis 22-23), Izvod Splitska banka d.d. (str.spis 24-37), Odluka VSRH Rev 1172/2018-2 (str. spis 38-54), .

4. U postupku je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo i financije Marijanu Joviću, koji je sudu dostavio pisani nalaz i mišljenje dana 09.04.2026. ( str. spis 88-98). Tužitelj kao ni tuženik nije imao prigovora na dostavljeni nalaz i mišljenje vještaka.

4.1. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je konačno specificirao tužbeni zahtjev prema rezultatima provedenog vještačenja što se ne smatra preinakom tužbenog zahtjeva, posebno kada se ima u vidu činjenica da je došlo do smanjenja visine tužbenog zahtjeva u odnosu na prvotno postavljeni zahtjev.

5. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) te u skladu s rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Svu naprijed navedenu dokumentaciju sud je cijenio kao vjerodostojnu, a vjerodostojnost iste niti stranke nisu dovodile u pitanje.

7. Predmet ovog spora je povrat stečenog bez osnove na temelju odredbi Ugovora koje tužitelj smatra ništetnima. S obzirom na to da tužitelj ovom tužbom nije postavio i deklaratorni tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, sud je o pitanju ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i naknadi za obradu kredita, a što je pretpostavka za odlučivanje o kondemnatornom tužbenom zahtjevu, odlučivao kao o prethodnom pitanju.

8. Odredbom čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22-dalje: ZPP), propisano je da je sud u parnicama za naknadu štete vezan za utvrđenja iz presude kojom je utvrđeno da su postupanjem tuženika povrijeđeni zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj dužan štititi.

9. Kao prethodno pitanje u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva na isplatu je pitanje ništetnosti spornih odredaba predmetnog Ugovora o valutnoj klauzuli te naknadi za odradu kredita.

9.1. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 10.04.2006., pa je za ocjenu ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita mjerodavan tada važeći Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03- dalje: ZZP/03),

9.2. Uvidom u Ugovor o kreditu od 10.04.2006., sud utvrđuje :

- da je sklopljen između tužitelja i tuženika u iznosu kunske protuvrijednosti 16.600,00 CHF (čl. 1.), da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan zaključenja Ugovora iznosi 6,99% godišnje (čl. 4.), kredit da se otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta (čl.10. a. 1.).

9.3. Ugovor sadrži i odredbu o naknadi za obradu kredita- ulazna naknada u iznosu od 3,00% od iznosa odobrenog kredita, minimalno 200,00 kn, a naplaćuje se jednokratno odmah po potpisu ugovora. (čl. 5.).

10. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i st. 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03-dalje: ZZP/03), važećem u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Po odredbi čl. 81. ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (st. 1.), pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (st. 4.).

11.1. Po odredbi čl. 82. ZZP/03 pojedine ugovorne odredbe koje se mogu smatrati nepoštenima, uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 91., su između ostalih odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da potrošač prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom; odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga; odredba kojom se cijena robe ili usluge utvrđuje u vrijeme isporuke robe, odnosno pružanja usluge ili odredba kojom se trgovcu dopušta povećanje cijene, u oba slučaja ne priznajući pritom potrošaču pravo na raskid ugovora, ako je stvarna cijena znatno viša od cijene dogovorene u vrijeme sklapanja ugovora.

11.2. Po odredbi čl. 83. ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimati će se u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

11.3. Po odredbi čl. 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

11.4. Po odredbi čl. 85. ZZP/03 ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive, a po čl. 86. ZZP/03 dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača.

12. U konkretnom slučaju, iako je ugovorna odredba o promjenjivoj valutnoj klauzuli lako uočljiva, ona za potrošača nije napisana na razumljiv način jer nije navedeno o kojim objektivnim okolnostima ovisi njena promjenjivost. Stoga je u smislu odredbe čl. 87. ZZP/03 dopušteno ocjenjivati je li predmetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.

13. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 – dalje ZOO) propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.

14. Trgovački sud u Zagrebu je 7. travnja 2013. donio presudu P-1401/12 u sporu za zaštitu potrošača protiv osam tuženih banaka, među njima i predniku ovdje tuženika. Tom presudom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača unoseći u ugovore o kreditu ništetne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana uz švicarski franak, a da prije zaključenja predmetnog ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. U tom postupku je nadalje od strane sudova obrazloženo da takva odredba nije bila razumljiva za klijente jer im nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po njih kao potrošače, time da su tužene banke kao trgovci bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja ovih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima pri čemu su banke svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita. Navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Pž- 6632/17 od 14.6.2018., kao i kasnijim odlukama Vrhovnog i Ustavnog suda.

15. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik dana 10. travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu, broj: 19517/06 kojim je tuženik tužitelju odredio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.600,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke na dan korištenja kredita. Ugovorom je određeno i kako se kredit otplaćuje u 84 ( slovima:osamdesetčetiri) jednaka mjesečna anuiteta u iznosu od 251,17 CHF i jednog preostalog u iznosu od 250,23 CHF. Nije sporno ni da su mjesečni anuiteti određeni tako da se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospjeća. Nije sporno da je ugovor u cijelosti isplaćen.

16. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva,ima li tužitelj pravo na povrat iznosa koje je platio po toj osnovi, te je li nastupila zastara potraživanja.

17 . Uvidom u čl. 1., 4. 9. i 10. predmetnog Ugovora o kreditu, sud je utvrdio da isti sadrži odredbe o valutnoj klauzuli kojom je iznos anuiteta vezan uz valutu švicarski franak (CHF) i odredbu vezanu za naknadu za odradu kreditnog zahtjeva. Upravo su takve odredbe bile predmet spora u navedenoj parnici za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

18. Da je tužitelj sklopio predmetni Ugovor u svojstvu potrošača proizlazi iz samog Ugovora o kreditu (bez određene namjene), ali i iz iskaza tužitelja koji je u svom iskazu rekao da je ugovor o kreditu sklopio sa tuženikom za preuređenje svoje obiteljske kuće. Osim toga valja reći da je na tuženiku teret dokaza da tužiteljica nije potrošač (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske iznosi u rješenju Rev 18/18-2).

19. Stoga je sud stava da je temeljem čl. 502.c ZPP-a u ovom predmetu vezan za utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12. Navedeno vrijedi neovisno o tome što je u odredbi članka 502.c ZPP-a tek izmjenama i dopunama koje su stupile na snagu 1. rujna 2019. (Narodne novine RH br. 70/19), odredba dopunjena na način da se izričito naznačilo da je u posebnim parnicama i za isplatu (a ne samo za naknadu štete kako je ranije stajalo), sud vezan za utvrđenja iz odluke povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača. To iz razloga jer općenito odredbe o tužbi radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača potrebno tumačiti polazeći od njihova smisla, dakle teleološki, pa je razvidno da je namjera zakonodavca i prije opisane izmjene bila da se učinak odluke iz postupka povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava proteže i na posebne parnice u kojima pojedinačni tužitelj traži zaštitu zbog upravo tog povrijeđenog prava. U suprotnom, tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava, odnosno odluka povodom te tužbe ne bi imala niti smisla. Stoga su potpuno neosnovani navodi i prigovori tuženika kada govori suprotno.

20. Međutim, bez obzira na utvrđenja iz kolektivne presude, sud, imajući u vidu shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske iz Odluke br. U-III/5358/21, smatra da tuženik ima pravo dokazivati da je konkretnom potrošaču dao potrebne obavijesti o spornim ugovornim odredbama. Međutim, tuženik osim paušalnih tvrdnji navedeno nije dokazao.

20.1.Tužitelj u svom iskazu navodi kako je kredit podignuo radi preuređivanja obiteljske kuće, odnosno da je isti koristio u osobne svrhe. Čuo je da se priča kako su krediti u CHF najpovoljniji pa je i on otišao podignuti kredit, a djelatnik banke da ga je uputio koje sve papire treba prikupiti. Ne zna je li sutradan ili isti dan ugovor sklopljen ali u njegovom sastavljanju nije sudjelovao. Ugovor mu je pročitan, ali nije mu objašnjeno što je valutna klauzula niti što je promjenjiva kamatna stopa, navedeno da je morao platiti kako bi mogao podići kredit. Rate da su mu u početku bile istog iznosa koji je naveden na Ugovoru ali kasnije su sve više rasle. U banci mu nisu rekli da bi rata mogla rasti, a nakon što je rata rasla da ga nisu ni zvali ni slali kakve obavijesti. Rate kredita da su skočile sa 800-900 HRK do 2.000,00 HRK, kolika mu je zadnjih godina bila rata. Da mu je čak 60% mirovine odlazilo na plaćanje rate, a umirovio se u vrijeme kad je porasla rata kredita. Ugovor o kreditu da je pročitao, ali nije mogao shvatiti pravne izraze što znače.

21. Iskaz tužitelja sud ocjenjuje životnim, logičnim i vjerodostojnim, ne proizlazi da bi tuženik u konkretnom slučaju tužitelju dao odgovarajuće obavijesti o spornim odredbama niti da bi se o tim ugovornim odredbama posebno pregovaralo i da je tužitelj imalo mogućnost utjecati na iste. Pritom se ponovno napominje da je na tuženiku - banci teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora.

22. . Ovaj sud smatra da su ništene utužene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koji se odnose na vezanje uz valutnu klauzulu i naknadu za obradu kreditnog zahtjeva smatrajući da je došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama između stranaka, i to na štetu tužitelja kao potrošača.

23. Stoga sud utvrđuje da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu od 10. travnja 2006. u dijelu u kojem se odnose na valutnu klauzulu i naknadu za obradu kreditnog zahtjeva što je sud utvrdio kao prethodno pitanje.

24. Kada je sud dakle, kao prethodno utvrdio da su ništetne odredbe ugovora u kojim je ugovorena valutna klauzula valjalo je odlučiti o osnovanosti potraživanja isplate utuženih iznosa po osnovi stjecanja bez osnove onoga što je isplaćeno po utvrđenim ništetnim odredbama.

25. U odnosu na ulaznu i izlaznu naknadu u kolektivnom sporu, koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod br. P- 1401/12, takve odredbe ugovora o kreditu nisu bile predmet spora pa stoga sud u pogledu ovih odredbi nije vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora u smislu čl.502.c ZPP.

26. Imajući u vidu sve gore navedeno sud utvrđuje:

- predmetni Ugovor sastavljen je na tuženikovom obrascu što je vidljivo iz izgleda predmetnog ugovora,

- nije bilo moguće prilikom podizanja kredita pregovarati s bankom o nekim ugovornim odredbama već je to bilo po principu "uzmi ili ostavi",

- tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo,

-u ugovoru o kreditu nije navedeno na što se naknada odnosi i tuženik nije dokazao koja usluga ili troškovi su podmireni iz te naknade, a koji bi bili u izravnoj vezi s ugovorom o kreditu.

27. Također, ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka, a koje vještvo prileži spisu na str 88- 98, cijeni kao stručan i vjerodostojan.

28. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj kao korisnik kredita zbog primjene valutne klauzule i mjenjanja tečaja CHF u odnosu na kunu u razdoblju cjelokupne otplate platio pojedinačne veće iznose anuiteta od anuiteta koji bi bili plaćeni da je tijekom cijelog razdoblja otplate primijenjen tečaj CHF u odnosu na kunu prema kojem je kredit isplaćen ukupnom iznosu od = 2.286,45 EUR primjenom fiksnog tečaja konverzije. Navedeni iznosi su kumulativ mjesečnih iznosa dospjelih sukladno otplatnoj dinamici kredita.

28.1. Nadalje, vještačenjem je utvrđeno kako je tužena od tužitelja 13.4.2006. naplatila naknadu za odradu kreditnog zahjeva u iznosu od 498,00 CHF, odnosno 2.269,978 KN, po fiksnom tečaju konverzije u protuvrijednosti 301,28 EUR.

28.2. Sud nalaz i mišljenje vještaka prihvaća kao logičan, uvjerljiv, dovoljno obrazložen i izrađen po pravilima struke, jer je iz njega razvidan iznos pretplate po ništetnim odredbama.

29. U vezi s tuženikovim prigovorom zastare za istaknuti je kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojemu ako je ništetnost ustanovljena, kao što je ovdje slučaj, u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

30.1.Neosnovan je tuženikov prigovor zastare. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21 i 114/22 – dalje: ZOO) te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva iznova ponovno počinje teći od trenutka pravomoćnosti presude u predmetu Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. lipnja 2023., to je podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 225. ZOO.

30. Tuženik je u odnosu na tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari istaknuo prigovor radi prebijanja svoje tražbine, po osnovu potplaćenih anuiteta (tzv. negativnih razlika) za razdoblje kad je tečaj CHF u odnosu na HRK bio niži od onoga na dan isplate kredita u ukupnom iznosu od 24,09 EUR.

30.1. Naime, manje plaćeni iznosi anuiteta zbog tečajne razlike CHF-a koja, imajući u vidu već navedeno, nije bila jasno predočena pa je stoga za zaključiti kako tužena ne može crpiti koristi iz vlastitog nezakonitog postupanja.

30.2. Tužitelj plaćanjem anuiteta nije ništa primio stoga ne postoji ni njegova obveza vraćanja nečega što nije ni primio, dok je čitavu uplatu primila tužena.

30.3.Presudom u kolektivnom sporu je utvrđena ništetnost navedenih odredbi kojima je rizik promjene tečaja CHF prebačen na korisnika kredita što je prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača. Stoga, ukoliko je u određenom razdoblju trajanja kredita anuitet bio manji ( zbog manjeg tečaja CHF) to ne može ići na štetu potrošača.

30.4. Prema odredbi članka 6. ZOO zabranjeno je ostvarivanje prava iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog kojeg je ono propisom ustanovljeno ili priznato. Po odredbi članka 323. stavak 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila, no zbog činjenice da je tužena u ugovornom odnosu postupala protivno načelu savjesnosti i poštenja ne može od tužitelja potraživati razliku manje plaćenoh anuiteta jer na taj način zlupotrebljava svoja prava iz ugovornog odnosa i pruženu zaštitu potrošačima u kolektivnom sporu.

30.5. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I. i II. ove presude.

31. Tužitelja je zastupao punomoćnik odvjetnik pa sukladno odredbi čl. 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa), u granicama postavljenog zahtjeva za trošak, pripada pravo na naknadu sljedećih potrebnih troškova postupka:

- sastav tužbe – 200,00 EUR (Tbr. 7/1);

- sastav podneska od 20.02.2026. i 26.06.2026. - po 200,00 EUR (Tbr. 8/1);

- zastupanje na ročištima od 12.03.2026. – 200,00 EUR (Tbr. 9/1),

- zastupanje na ročištu od 2.7.2026. -200,00 EUR (Tbr. 9/1)

a što sveukupno 1.000,00 EUR i sa PDV-om iznosi 1.250,00 EUR;

- trošak vještačenja – 500,00 EUR ;

što sveukupno iznosi 1.750,00 EUR;

31.1. Tužitelju nisu priznati troškovi za podneske od 27.12. 2023., 10.05.2026. i 18.4.2026. budući da ovaj sud drži kako isti nisu bili nužni za vođenje parnice.

31.2. Međutim tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, obzirom je stupanjem na snagu Zakona o sudskim pristojbama "Narodne novine" broj: 118/18, 51/23 od 20.svibnja 2023., u čl. 11. toč. 20. propisano da su tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne presude za zaštitu kolektivnih interesa oslobođeni od plaćanja sudske pristojbe.

31.3. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

32. Slijedom navedenoga odlučeno je kao nu izreci pod točkom III. presude.

U Splitu 31. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od njezine objave (čl. 335 st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (čl. 348. ZPP-a).

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku

u spis