REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj 163 P-496/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Zadru po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužiteljice -protutužene IM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Miroslavu Biloglavu, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika - protutužitelja 1. OM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], (tužena ad.1) kao nasljednica pok. I (Nevena) Grdovića, ĐM pok. O i SM pok. O), 2. LM pok. LM, iz [adresa], (tuženi ad.2) kao nasljednik pok. LM pok. Đ, ĐM pok. O i SM pok. O), 3. ZM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], Mate Torbarine 25, (tužena ad.3) kao nasljednik pok. LM pok. Đ, ĐM pok. O i SM pok. O), tuženici 1 -3 zastupani po punomoćnici Jasminki Vukić Šimičević, odvjetnici u Zadru, 4. VM OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 5. IMBC OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 6. CM TM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., tuženici pod 4.-6. zastupani po punomoćnici Larisi Radović, odvjetnici u Biogradu na Moru, radi utvrđenja vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave od dana 16. srpnja 2026. u nazočnosti tužitelja - protutuženika uz punomoćnika, tuženika 1. i 3. osobno uz punomoćnika te objave 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice – protutužene koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužiteljica IM OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] stekla vlasništvo za 5/16 dijela od cijelog na k. č. br. [katastarska čestica] dvorište, gospodarska zgrada, Šaraj, gospodarska zgrada Šaraj, stambena zgrada [adresa] ukupne površine 1390 m² u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što su tuženi dužni priznati i trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude, a po pravomoćnosti iste zatraži i ishodi uknjižbu prava vlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] dvorište, gospodarska zgrada, Šaraj, gospodarska zgrada S, stambena zgrada S ukupne površine 1390 m² u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u svoju korist i na svoje ime za 1/2 dijela od cijelog uz istovremeno brisanje tog prava u navedenom udjelu s imena tuženika i njihovih umrlih prednika.“

i

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba u odnosu na tuženike – protutužitelje pod 4., 5. i 6. povučena.

II. Utvrđuje se da je protutužba tuženika - protutužitelja pod 4., 5. i 6. povučena.

III. Nalaže se tužiteljici – protutuženoj naknaditi tuženicima pod 1., 2. i 3. parnični trošak u iznosu od 2.400,00 EUR, te tuženicima - protutužiteljima pod 4., 5. i 6. u iznosu od 1.125,00 EUR, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev tuženika - protutužitelja pod 4., 5. i 6. odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od dana 7. ožujka 2025. navodi da je predmet ove tužbe utvrđenje prava vlasništva za ukupno 1/2 dijela od cijelog u korist tužiteljice na k. č. br. [katastarska čestica] dvorište, gospodarska zgrada, [adresa], stambena zgrada [adresa] ukupne površine 1390 m² u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prava vlasništva uknjiženog u korist tuženika i njihovih umrlih prednika. Vlasništvo predmetne nekretnine za ukupno 1/2 dijela od cijelog tužiteljica je stekla s naslova bračne stečevine, građenjem i dosjelošću. Tužiteljica je 21. svibnja 1977. godine sklopila brak s KM pok. L (Dane). Pok. Z (Dane) Torbarina je predmetnu nekretninu koja se po staroj izmjeri identificira kao dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - stara izmjera - koja je nastala od matične k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] - stara izmjera – 1976. darovao svome sinu KM i tužiteljici za gradnju njihove obiteljske kuće. Tužiteljica, koja je tada bila zaposlena u tekstilnom kombinatu "Boris Kidrič" i njezin suprug koji je tada bio zaposlen u "Napredak" su odmah započeli, zajedničkim sredstvima i radom sa gradnjom i napravili temelj kuće, a nakon sklapanja braka nastavili su zajedničkim sredstvima i radom, u koju svrhu su dizali i potrošačke kredite, s gradnjom kuće koja je dovršena 1978. kada su se uselili i dovršavali unutarnje uređenje. Te 1978. im se rodilo i prvo od troje djece kćer JM rođ. **.**.1978., kćer V rodila se 25. veljače 1983. godine, a kćer C **.**.1986. Nedugo potom na predmetnoj nekretnini izgrađeni su i pomoćni objekti u naravi tada štala, kokošinjac i "crna kužina". Predmetna kuća je priključena na elektroenergetsku mrežu 1980. godine. Nekretnina je odmah po dovršetku gradnje kuće 1979. godine ograđena sa tri strane betonskim zidom, a s jeden strane kamenim zidom-suhozidom. Suprug tužiteljice je na svoje ime podnosio zahtjeve za dodjelu terena tadašnjoj Općini Zadar, zahtjeve za izdavanje uvjerenje o uvjetima uređenja prostora nastojeći "srediti vlasništvo nekretnine", a kasnije i zahtjeve za uporabnu dozvolu i izdavanje rješenja o izvedenom stanju. Tijekom Domovinskog rata kuća je oštećena te je obnovljena i za istu je izdana Uporabna dozvola za građevine izgrađene, rekonstruirane obnovljene ili sanirane u provedbi propisa o obnovi, odnosno propisa o područjima posebne državne skrbi, dok je za pomoćne objekte izdano Rješenje o izvedenom stanju. Tužiteljicu kao i njezinu obitelj nitko nikada nije smetao u posjedovanju nekretnine niti su ikada imali ikakve sporove oko vlasništva, posjeda ili međa. Tužiteljica nije sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Uvidom u zemljišne knjige tužiteljica je ustanovila da je stanje zemljišnoknjižnog upis nesređeno.

2. Tuženice pod 2. - 3. su u odgovoru na tužbu navele da se u cijelosti protive tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti. Predlažu odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev kao nedopušten, podredno isti odbiti kao neosnovan. Tužiteljica svojom tužbom traži da se utvrdi vlasnikom nekretnine oznake čest. 5302 k. o. [katastarska općina] za ½ dijela. Nekretnina oznake čest. 5302 u površini od 1390 m2 upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo tuženika. Predmetna nekretnina formirana je tijekom obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], i to - čest. 5302 temeljem Zapisnika broj: Z- 7585/2004/6108 od 22. prosinca 2009., nastala od nekretnine stare oznake čest. 4318/7 k. o. [katastarska općina] uknjiženog prava vlasništva u korist pravnih prednika tuženika. U naprijed navedenom Zapisniku jasno proizlazi da je bio prisutan suprug tužiteljice na ročištima određenim i sastavljenim prilikom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], međutim suprug tužiteljice nije stavio prigovor na upis prava vlasništva, kao što nije niti pokrenuo Zakonom propisanu tužbu na ispravak, slijedom čega tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev Naslovni sud treba odbaciti kao nedopušten. Suprug tužiteljice u predmetnom Zapisniku ističe da je vlasništvo predmetne nekretnine oznake čest.5302 k. o. [katastarska općina] stekao darovanjem od svog sada pok. Danijela Torbarine 1975., a njegov otac temeljem suglasnosti MZ Debeljak od 1984. godine. Međutim, na istoj raspravi nesporno proizlazi da je bio nazočan punomoćnik Općine Sukošan koji se protivio uknjižbi prava vlasništva na predmetnoj nekretnini od strane supruga tužiteljice KM, te je između ostalog Općina Sukošan tvrdila da je predmetna nekretnina isključivo njeno vlasništvo, čime je osporila dokumentaciju mjesne zajednice [adresa] o davanju zemljišta na korištenje. Iz navedenog proizlazi da je tadašnja mjesna zajednica samovoljno davala nekretnine upisane kao vlasništvo fizičkih osoba, u konkretnom slučaju tuženika i njihovih pravnih prednika drugim osobama na korištenje. Posebno se napominje da su od osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] matične nekretnine, kao i novonastale nekretnine prilikom obnove zemljišne knjige bile upisano kao vlasništvo tuženika i njihovih pravnih prednika, dakle nije postojao upis niti Općenarodne imovine, a niti društvenog vlasništva, pa nije jasno s kojeg osnova je tadašnja mjesna zajednica dodjeljivala tuđu zemlju, a što je uostalom istakla i sama Općina Sukošan. Odredbe ZOVO-a Odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL SFRJ 8/80) čl. 28. st. 4. propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar protekom 30 godina, odredbom čl. 72. st. 2. propisano je da je posjed savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Odredbe ZVDSP-a Odredbom čl. 159. st. 3. propisano je da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelost u vlasništvo protekom deset godina. A takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3.). Dakle, i po odredbama ZOVO-a i ZVDSP-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, u ovom slučaju izvanrednu (budući posjed nije zakonit) potrebno je da posjednik nije znao niti je mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Načelo povjerenja u zemljišne knjige se očituje u predmnijevi da zemljišne knjige odražavaju potpuno i istinito stanje u pogledu vlasništva te svih drugih stvarnih prava vezanih za nekretninu. Zemljišne knjige su javne i svatko ima pravo uvida u njih (čl.7. Zakona o zemljišnim knjigama). Slijedom navedenog, nitko nema pravo isticati da mu zemljišnoknjižno stanje nije bilo poznato, Od osnivanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] nekretnina stare oznake, od koje je nastala nekretnina nove oznake u zemljišnim knjigama upisana je kao vlasništvo fizičkih osoba, točnije pravnih prednika svih tuženika. Na raspravi povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] bio je prisutan i pravni prednik tužiteljice. Zanimljivo je da je na raspravi sudjelovala i Općina Sukošan, koja je u to vrijeme vodila niz parničnih postupaka protiv ovdje tuženika, te da je ista izričito tvrdila da ne priznaje ovdje tužitelju pravo vlasništva na navedenim nekretninama, tvrdeći da su nekretnine vlasništvo Općine Sukošan. Dakle, Općina Sukošan na čijem području se nalazi predmetna nekretnina je supruga tužiteljice smatrala uzurpantom, a uzurpantu nedostaje poštenje (savjesnost) te se izričito protivila stjecanju prava vlasništva od strane supruga tužiteljice KM. Posebno se napominje da je Općina Sukošan vodila parnice za utvrđenjem prava vlasništva između ostalog i na predmetnim nekretninama protiv ovdje tuženika, te je predmetni parnični postupak izgubila pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, posl. br. P-1186/2021, potvrđenu presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. Gž-857/2022, te naposljetku i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj: Revd-2382/2023 od 27. rujna 2023. Slijedom navedenog predlaže se Naslovnom sudu prekinuti parnični postupak, podredno tužbu i tužbene zahtjeve odbaciti kao nedopuštene, podredno odbiti kao neosnovane. Navode i da je u vrijeme građenja nekretnine od strane tužiteljice i njenog supruga 1970-tih godina na snazi u Republici Hrvatskoj bio je Austrijski Opći građanski zakonik (stupio na snagu 1853. godine do 1980. godine, dalje OGZ). Institut stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu OGZ propisuje kroz dva paragrafa. Tako paragraf 418. propisuje ako je tko gradio od svoje građe na tuđem zemljištu, bez znanja i proti volji vlastnika zgrada pripada vlastniku zemljišta. Pošteni gradilac može iskati naknadu troškovah potrebnih i koristnih; a s gradiocem nepoštenim postupa se kao s onim, koji bez naloga obavlja tuđe poslove. Ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, pa ga nije odmah zabranio gradiocu poštenomu; ne može on iskati za zemljište nego obćenu cijenu. Dok je paragrafom 419. propisano da ako je zgrada podignuta na tuđem zemljištu, i s tuđom građom, vlastnost zgrade pripada i u ovom slučaju vlastniku zemljišta. Među ovim i gradiocem nastaju ista prava i obveze, koje su ustanovljene u prednjem paragrafu; i gradilac po kakvoći svoje poštene ili nepoštene namisli ima naknaditi prijašnjemu vlastniku građe obćenu ili najvišu cijenu njezinu. Dakle, u oba slučaja u vrijeme važenja OGZ-a nije se moglo steći pravo vlasništva građenjem. Također je bitno za napomenuti da OGZ regulira stjecanje prava vlasništva samo u odnosu na zemljište koje je u vlasništvu fizičkih osoba, dok je stjecanje prava vlasništva u odnosu na državno vlasništvo bilo isključeno. Odredbe OGZ-a o stjecanju vlasništva vrijedile su sve do donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima 1980. godine (ZOVO). Interesantno je da se ZOVO-om kao objekt građenja može biti samo „zemljište na koji drugi ima pravo vlasništva“ što isključuje zemljište u društvenom vlasništvu. Dakle, ako tužitelji drže da je zemljište u vrijeme građenja bilo u društvenom vlasništvu niti po odredbama ZOVO-a (iako se ZOVO ne primjenjuje u konkretnom slučaju) nije se moglo steći pravo vlasništva građenjem, dok je po odredbama OGZ-a (a koje se odredbe primjenjuju u konkretnom slučaju) zemljište na kojem je izgrađeni objekt uvijek pripadalo isključivo vlasniku zemljišta.

2.1. Dana 10. listopada 2025. tuženik pod 1. LM se pridružio navodima tuženika pod 2. i 3.

2.2. Tuženici pod 4. - 6. su u odgovoru na tužbu naveli da su u suglasju s ostalim tuženicima pristupile u službene prostorije Općine Sukošan, u nazočnosti načelnika Općine Sukošan, a sve u pokušaju mirnog rješenja ovog i ostalih postupaka gdje je izabrani predstavnik graditelja EM tražio od Općine Sukošan otkup terena koje bi prepustio u vlasništvo i posjed tuženicima dok su mu tuženici ponudili isplatu vrijednosti zemljišta, znatno manju od tržišne, te se nije iznašlo mirno rješenje ovog postupka poglavito iz razloga što je načelnik Općine Sukošan iskazao da se radi o kućama izgrađenim na enormnim površinama zemljišta, da veći dio istih ne služi za stanovanje već se koristi za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu, a veći dio ima i izgrađene vanjske bazene. Prednik tužiteljice i to njezin suprug KM je kao nepošteni graditelj izgradio protivno volji vlasnika zemljišta / tuženika - stambenu i gospodarsku zgradu na navedenoj nekretnini, a potom je sudjelovao u postupku obnove zemljišnih knjiga na način da je odbijen njegov prijedlog za upis prava vlasništva na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Na doneseno rješenje o odbijanju nije uložio prigovor niti tužbu radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja već je čekao okončanje parničnog postupka između Općine Sukošan i tuženika koji postupak je pravomoćno okončan 04. travnja 2023., gdje je kao i ostali čekao da isplati naknadu tržišne vrijednosti nekretnine Općini Sukošan. U postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] prednik tužiteljice KM je tvrdio da je vlasništvo navedene nekretnine stekao usmenim darovanjem od svog oca sada pok. Danijela Torbarine 1975., a njegov otac temeljem pisane suglasnosti tadašnje MZ Debeljak. Z.z. [adresa] – IMB na isti Zapisnik je naveo da se kao z.z. Općine Sukošan protivi uknjižbi prava vlasništva predmetne nekretnine u korist IM, te da je u posjedu navedene nekretnine Općina Sukošan te predlaž io odbiti upis prava vlasništva istog. Kako su se i tuženici protivili upisu prava vlasništva prednika tužiteljice dostavljajući u spis isprave iz kojih je nedvojbeno razvidno da su iste zemljišnoknjižne suvlasnice to je sud donio Rješenje o upisu prava vlasništva tuženika i prednika tuženika. Tužene ad. 4., ad.5. i ad. 6. u privitku dostavljaju povijesni prikaz iz zk ul. [broj ZK uloška] iz kojeg je razvidno da su tužene ad. 4., ad. 5. i ad. 6. upisane zemljišnoknjižne suvlasnice još u postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] te da se navedeni upis do danas nije mijenjao. Također je vidljiva zabilježba spora koji se vodio između Općine Sukošan i upisanih suvlasnica te koji je pravomoćno okončan Odlukom Općinskog suda u Zadru broj P-1186/2021. Tužiteljica i njen suprug su bespravno izgradili kuću na nekretnini u vlasništvu tuženika, te je za istu izdano Rješenje o izvedenom stanju od 15. siječnja 2015. na ime IM – supruga tužiteljice. Tužene ad. 4., ad.5. i ad. 6. se pozivaju i na mjerodavne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama te navode da sukladno članku 205. ZZK-a zahtijevati ispravak upisa u zemljišnim knjigama pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja i osobe čiji je upis ili prvenstveni red upisa odlukom donesenom u ispravnom postupku sud naredio izmijeniti, nadopuniti ili izbrisati. Pravo tužbom zahtijevati ispravak prestaje istekom rokova određenim ZZK za podizanje brisovne tužbe s tim da trogodišnji rok počinje teći od časa provedbe spornog upisa, odnosno od kad je dostavljeno Rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Dakle, ZZK jasno navodi kako ovlaštenike tako i rokove radi podnošenja Tužbe za ispravak u postupku obnove zemljišne knjige i dopustivosti pokretanja parnice ili drugog postupka vezujući isto za trogodišnji rok koji počinje teći od časa provedbe spornog upisa odnosno od kad je dostavljeno Rješenje o odbijanju prijave ili prigovora. Postavlja se pitanje koja je uopće svrha postojanja odredaba ZZK koje reguliraju postupak obnove zemljišnih knjiga i koje strogo razlikuju, a temeljem članka 205. ZZK pokretanje parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom definirajući strogo tko su osobe koje imaju pravo pokrenuti parnicu kao i rokove pokretanja parnice, ukoliko osobe koje su sudjelovale u postupku obnove zemljišnih knjiga pokreću parnicu radi utvrđenja prava vlasništva koja im s obzirom na naprijed navedeno nije dopuštena. Tužene 4. do 6. navode kako je u postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] sudjelovao prednik tužiteljice KM te je u postupku obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] iznio sve dokaze koje iznosi tužiteljica i u ovoj tužbi te se tužene pozivaju na pravno shvaćanje Županijskog suda u Zadru, a koje kaže da Rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu izjavile žalbu, odnosno podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK. Nikakve iznimke nema ni u ovom konkretnom slučaju, pored nesporne činjenice da je prednik tužiteljice nesumnjivo sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], što je razvidno iz Zapisnika sastavljenog povodom preoblikovanja zemljišne knjige, Općinski sud Zadar, Zemljišnoknjižni odjel, Z-7585/2004/6108 od 22. prosinca 2009., a koje pravno stajalište je u konačnici potvrđeno 17. rujna 2015. godine od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Prednik tužiteljice niti tužiteljica od 2010. godine na navedeni upis nisu uložili prigovor po objavi oglasa o otvaranju ispravnog postupka za k. o. [katastarska općina] niti su u zakonom utvrđenim rokovima podnijeli tužbu radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja. Postupku obnove zemljišnih knjiga je prethodilo izlaganje katastarskog oblika i površine nekretnina. Dakle, tužiteljica i njen prednik su unatoč neospornoj činjenici da ne raspolažu nikakvim odobrenjem za gradnju, protivno volji vlasnika nastavili s gradnjom te izgradili kuću s pomoćnim objektima, unatoč protivljenju kako tuženika tako i Općine Sukošan. Prilikom postupka obnove zemljišnih knjiga – prednik tužiteljice KM je naveo da je vlasnik predmetne nekretnine za cijelo te da je istu stekao svog oca sada pok. Danijela Torbarine 1975., a njegov otac temeljem pisane suglasnosti tadašnje MZ Debeljak. Nedvojbeno je da iako se tužiteljica poziva na činjenicu da je ½ dijela nekretnine stekla kao bračnu stečevinu da se na naprijed navedeni način ne može steći vlasniš tvo sukladno zauzetim pravnim stajalištima Viših sudova u RH pa između ostalog i odluka Vrhovnog suda RH, Rev-x-9/2017-2 od 04. veljače 2020. godine koja jasno navodi da upis proveden prilikom otvaranja nove zemljišne knjige ima sve učinke zemljišnoknjižnog upisa pozivajući se pritom na odredbe članka 179., 180., 186., 187., 190. ZZK -a. S tim u svezi tužene 4. - 6. se također pozivaju na odluke viših sudova RH između ostalog i na odluku Županijskog suda u Splitu, Gž-622/2022 gdje se navodi da je kod ocijene prava vlasništva zemljišta i graditelja temeljno pitanje pitanje njihovog poštenja. Tužiteljica i njen prednik su gradili kao nesavijesni graditelji jer su znali da grade na zemljištu u tuđem suvlasništvu. Već je iz pravne teorije nedvojbeno jasno iskazano da se jasno zauzelo stajalište da se kao protivljenje vlasnika zemljišta gradnji na njegovu zemljištu treba smatrati svako postupanje vlasnika kojim isti na jasan i nedvojben način daje graditelju na znanje svoje protivljenje. Vlasnik zemljišta nije dužan poduzimati nikakve radnje odnosno ne postoji obveza vlasnika da nadzire predmet vlasništva. Posebno se navodi da dokazivanje u ovom postupku ne bi trebalo biti teško s obzirom na to da je u vrijeme gradnje na nekretnini bilo jasno upisano pravo suvlasništva tuženika i prednika tuženika te je tužiteljica jasno mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a što je razvidno iz Zapisnika u postupku obnove zemljišnih knjiga gdje je jasno utvrđeno od kada su tuženici i prednici upisani suvlasnicima u zemljišnim knjigama. Jasno je da tužiteljica pokušava pozivajući se na odredbe Obiteljskog zakona zaobići odredbe Zakona o zemljišnim knjigama te se pozvati na činjenicu da ista nije vezana postupkom obnove zemljišnih knjiga, međutim istoj ni na koji način nije mogla ostati nepoznata činjenica upisa prava vlasništva tuženika, činjenica vođenja postupka obnove zemljišnih knjiga, kao niti činjenica da se prednik tužiteljice u svim upravnim postupcima isključivo legitimirao kao jedini nositelj prava vlasništva na prijeporu spora navodeći da je istu stekao darovanjem od svog oca pa bi ista nedvojbeno činila njegovu zasebnu imovinu. Jasno je iz Priloga dostavljenih uz tužbu da sva dostavljena dokumentacija ukazuje na to da je nakon postupka obnove zemljišnih knjiga zatraženo Rješenje o izvedenom stanju za navedenu nekretninu pa se predlaže tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti odbiti s obzirom na to da je ista kao i njezin prednik znala da je u obvezi isplatiti tržišnu vrijednost zemljišta Općini Sukošan međutim, kada je postupak između Općine Sukošan i tuženika okončan u korist tuženika, tada je tužiteljica po prijedlogu tuženika isto odbila učiniti. Iz povijesnog prikaza za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] su razvidni upisi zabilježba spora od 2007. koji se vodio između Općine Sukošan i tuženika te tužiteljica kao niti njen prednik niti na koji način ne mogu biti pošteni graditelji jer ni na koji način im nije moglo ostati nepoznato zemljišnoknjižno stanje.

3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao preslike izvod iz kat. plana (l.s. 6), zk izvadak (l.s. 7-8, 68-74,147-149), vjenčani list IM i IM (l.s. 9), izvod iz matice rođenih (l.s. 10-12), ugovor o kreditu 333214045 (l.s. 13), administrativnu zabranu (l.s. 14), PK račun (l.s. 15), ugovor o potrošačkom kreditu (l.s. 16-17), ugovor (l.s. 18-19), uplatnica (l.s. 20-22), dopis (l.s. 23), suglasnost (l.s. 24), dopis (l.s. 25), uvjerenje (l.s. 26), položajni nacrt (l.s. 27), uvjete uređenja prostora (l.s. 2839), uporabnu dozvolu (l.s. 31-32), uvjerenje (l.s. 33), potvrdu (l.s. 34), rješenje o izvedenom stanju (l.s. 35-37), zapisnik obnove ZK (l.s. 38- 45, 61-67), uvjerenje o prebivalištu (l.s. 47) te su saslušane stranke - tužiteljica i tuženica pod 1. (l.s. 144-146), te svjedoci KM, IMB (l.s. 150-153), ČM, GM, ĆM i OMB (l.s. 156-160) te su pročitani spisi ovoga suda broj P-1186/21, P-1829/2012, P-770/06, Z- 7585/2004/6108.

4. Tužene – protutužiteljice pod 4. do 6. su dana 6. svibnja 2025. podnijele protutužbu protiv tužiteljice - protutužene IM te su dana 17. veljače 2026. povukle protutužbu protiv tužiteljice - protutužene dok je tužiteljica - protutužena dana 17. veljače 2026. povukla tužbu protiv tužiteljica - protutuženih pod 4., 5., 6. pa je stoga ovaj sud temeljem odredbe članka 193. stavka 2. u svezi s člankom 193. stavkom 8. i člankom 331.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – dalje: ZPP), odlučio kao u izreci ovog rješenja pod I. i II.

5. Tužbeni zahtjev tužiteljice – protutužene nije osnovan.

5.1 Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice – protutužene za utvrđenjem prava vlasništva za ukupno 5/16 dijela od cijelog nekretnine oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koje vlasništvo tužiteljica - protutužena temelji na bračnoj stečevini, građenju te dosjelosti, uz obvezu tuženika da joj izdanom presudom priznaju i trpe uknjižbu navedenog prava (1/2) u zemljišnim knjigama.

5.2. Prvo valja ukazati na proturječnost samog postavljenog tužbenog zahtjeva. Naime, tužiteljica – protutužena je uredila tužbeni zahtjev na glavnoj raspravi od dana 29. travnja 2026. na način da u deklaratornom dijelu traži utvrđenje prava vlasništva za 5/16 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok u nastavku zahtjeva traži obvezivanje tuženika na trpljenje uknjižbe tog prava u njezinu korist za 1/2 dijela navedene nekretnine. Ovakva neusklađenost između opsega traženog utvrđenja prava vlasništva (5/16) i opsega traženog zemljišnoknjižnog upisa (1/2) čini postavljeni tužbeni zahtjev kontradiktornim i u zemljišnoknjižnom postupku neprovedivim. Budući da je sud u parničnom postupku vezan granicama postavljenog tužbenog zahtjeva te ne može samovoljno preoblikovati tužbeni zahtjev, uslijed navedene proturječnosti tužbenog zahtjeva, isti je pored ostalih materijalnopravnih razloga valjalo odbiti i iz ovog formalnopravnog razloga.

6. Među strankama je sporno je li tužiteljica stekla pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini temeljem dosjelosti ili građenja na tuđem zemljištu, odnosno jesu li tužiteljica i njezin suprug bili pošteni posjednici i graditelji, je li navedena nekretnina predstavljala bračnu stečevinu ili zasebnu imovinu, te je li tužba dopuštena s obzirom na pravne učinke i rokove za pokretanje tužbe radi ispravka iz postupka obnove i preoblikovanja zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] u kojem je sudjelovao njezin suprug KM.

7. Tijekom postupka, a temeljem izvedenih dokaza utvrđeno je slijedeće činjenično stanje:

- kako proizlazi iz Izvatka iz zemljišne knjige za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nekretnina ima površinu od 1390 m² (dvorište 1142 m², dvije gospodarske zgrade od 64 m² i 27 m² te stambena zgrada od 157 m²), te su kao suvlasnici upisani Labus SM pok. O, Labus Đ, Torbarina VM, De- HM i Meštrov TM,

- iz Izvoda iz matice vjenčanih za KM i AM (1977.) proizlazi da su sklopili brak dana 21. svibnja 1977. dok iz Izvoda iz matice rođenih za djecu JM (1978.), T (1983.) i K (1986.) proizlazi da su njihove rođene u navedenom razdoblju uz upisano prebivalište roditelja u [adresa],

- iz Ugovora o potrošačkom kreditu „Slovenijales“ na ime AM (od 28. svibnja 1977.) proizlazi da je odobren potrošački kredit u iznosu od 25.200 tadašnjih dinara radi nabave opreme, dok iz Ugovora s Elektrom-Zadar br. 13-T-4/08 180 (od 20. svibnja 1980.) proizlazi da je sklopljen ugovor o isporuci električne energije i odobren trofazni priključak za trosobnu obiteljsku prizemnicu u [adresa] na ime KM,

- prema sadržaju dopisa Općinske uprave za imovinsko-pravne poslove Zadar od 20. lipnja 1984. proizlazi da je po zahtjevu KM od 10. veljače 1984. zatražena dopuna dokumentacije radi dodjele građevinskog zemljišta zv. „Šaraj“ k. o. [katastarska općina],

- iz Suglasnosti Mjesne zajednice Debeljak br. 28/84 od 10. prosinca 1984. proizlazi da je Savjet MZ Debeljak dao suglasnost KM za dodjelu terena za gradnju obiteljske kuće na dijelu čest. br. 4318/1 i 4336/1 u [adresa], dok iz Zahtjeva Komitetu za prostorno uređenje od 7. studenog 1988. i Uvjerenja Komiteta od 1. prosinca 1988. proizlazi da su utvrđeni uvjeti uređenja prostora za dijelove č.z. 4318/1 i 4336/1 k.o.

[adresa] radi oblikovanja građevinske parcele,

- iz Potvrde Mjesne zajednice Debeljak br. 19/92 od 2. lipnja 1992. proizlazi da je obiteljska kuća u vlasništvu KM stradala za vrijeme Domovinskog rata, dok iz Uvjerenja Ureda državne uprave u Zadarskoj županiji, Odjel za obnovu od 5. prosinca 2013. proizlazi da je Županijska komisija izvršila popis ratne štete (III. stupanj) na obiteljskoj kući vlasnika KM na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je isti bio korisnik odobrenog kredita za obnovu,

- iz Uporabne dozvole Zadarske županije od 10. srpnja 2014., pravomoćna 26. srpnja 2014. proizlazi da je investitoru KM izdana uporabna dozvola za stambenu zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (podrum, prizemlje i potkrovlje, dimenzija 13,62 m x 15,61 m) obnovljenu u provedbi propisa o obnovi,

- iz Rješenja o izvedenom stanju Zadarske županije od 15. siječnja 2015., proizlazi da su na ime podnositelja KM ozakonjene samostojeća pomoćna zgrada (garaža i crna kuhinja, 4,65 m x 9,86 m) te druga pomoćna zgrada (spremište, 3,20 m x 8,30 m) izgrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- Iz spisa i Zapisnika Općinskog suda u Zadru pod posl. br. Z-7585/2004/6108 od 22. prosinca 2009. sastavljenom u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] proizlazi da je KM u posjedovnom listu br. 3782 bio evidentiran kao posjednik čestice nove izmjere br. 5302 za cijelo, površine 1390 m² (nastale od stare k. č. [katastarska čestica]), da je KM na zapisnik izjavio kako je nekretninu dobio usmenim darovanjem od oca pok. L 1975., da je obiteljsku kuću sagradio i dovršio do 1978., a naknadno i prateće zgrade, te da je nekretninu u potpunosti omeđio betonskim i kamenim zidovima, da mu od završetka gradnje 1978. nitko nikada nije osporavao vlasništvo niti ga ometao u mirnom posjedu dok je prisutni punomoćnik [adresa] IMB potvrdio njegove navode navodeći da mu je osobno poznato da je KM sagradio kuću na toj nekretnini sredinom 1970-ih godina uz suglasnost MZ Debeljak međutim naveo je i da se protivi uknjižbi prava vlasništva predmetne nekretnine u korist posjednika IM i da je Općina Sukošan upisana kao posjednik stare čest. zem. [katastarska čestica] i to pravnih prednika i osobno od 1956., a povjerenik MM potvrdio da je KM sagradio obiteljsku kuću na toj nekretnini sredinom 1970-ih godina,

- da je od 1893. kao vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan UM pok. SM te potom njegovi sljednici odnosno da su u vrijeme gradnje na predmetnoj nekretnini kao vlasnici bile upisane fizičke osobe, a u vrijeme preoblikovanja zemljišne knjige ŽM, SM, DM i FM (kako proizlazi iz zapisnika Z-7585/2004/6108 od 22. prosinca 2009.), a ne Mjesna zajednica ili Općina Sukošan te da čest. zem [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere,

- da je ŠM u postupku preoblikovanja odbijen sa zahtjevom za upisom prava vlasništva na čest. zem. [katastarska čestica]. te da nije na donesenu odluku u postupku preoblikovanja uložio prigovor, dok su kao suvlasnici upisani SM. O NM. O, TM ĆM sin PM i tužene pod 4. do 6.

- iz spisa ovoga suda broj P –770/06 proizlazi da je pravomoćno odlučeno dana 1. ožujka 2011. u pravnoj stvari tužiteljice Općine Sukošan protiv tuženika 1. PM i 2. BM, zbog smetanja posjeda, da se odbija tužbeni zahtjev da su tuženici smetali zadnji i mirni posjed tužiteljice na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) na način da su početkom ožujka 2006. godine, što je tužiteljica saznala 06. ožujka 2006. godine, iskopali rupe i u njih betonirali 29 stupova, te na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (nova izmjera) u skici mjerničkog vještaka Tomislava Ćurka od 06. travnja 2007. godine označeno brojevima 31 do 41 dužine 68,30 m² na način da su početkom ožujka 2006. godine što je tužiteljica saznala 06. ožujka 2006. godine iskopali rupe i u njih betonirali 10 stupova, slijedom čega se nalaže tuženicima da uspostave stanje na predmetnim nekretninama kakvo je bilo prije čina smetanja,

- prema sadržaju spisa ovoga suda broj P-1186/21 (potvrđenog presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu br. Gž-857/2022 i rješenjem Vrhovnog suda RH br. Revd- 2382/2023 od 27. rujna 2023.) proizlazi da je pravomoćno odbijen tužbeni zahtjev Općine Sukošan protiv ovdje tuženika i dr. radi utvrđenja prava vlasništva i na ovdje predmetnoj nekretnini, čime je pravomoćno potvrđeno da je vlasništvo nekretnine u pripadalo i pravnim prednicima tuženika 1.–3., a ne Općini Sukošan,

- iz spisa ovoga suda broj P-1829/2012 proizlazi da je presudom Županijskog suda u Zadru broj Gž-1024/2018 od 30. studenog 2018. u pravnoj stvari tužiteljice Općine Sukošan, protiv tuženika: 1) ĐMB, 2) VM, 3) SMB i 4) LM pravomoćno odbijen glavni tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je tužiteljica stekla valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva na nekretnino u k. o. [katastarska općina] za 38/40 dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica], u naravi nogometno igralište i stambena zgrada, te eventualno kumulirani tužbeni zahtjevi na utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo vlasništva na nekretnini k. o. [katastarska općina], oznake čest. zem. [katastarska čestica] za 38/40 dijela, u naravi nogometno igralište i stambena zgrada, odnosno valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva na nekretnini u k. o. [katastarska općina] za cijelo nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] – javno dobro u općoj uporabi, a što to su tuženici dužni priznati i trpjeti.

8. Ispitana u svojstvu stranke, tužiteljica IM iskazala je kako je njezin pok. svekar J 1968. od Mjesne zajednice Debeljak - Sukošan dobio teren koji je predmet ovog spora, te je jedan dio tog terena darovao svome sinu IM i njoj kao njegovoj supruzi. Na tom su terenu 1976. godine izgradili obiteljsku kuću u kojoj žive do današnjeg dana. Istaknula je kako nikada prije ovog postupka nije znala za postojanje tuženika pod 1. do 3., niti su im oni ikada osporavali pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini ili podnosili tužbe radi smetanja posjeda. Na nekretnini su izgrađeni kuća, garaža, dimna kuhinja i kokošinjac/skladište, a cijela je nekretnina još 1978./1979. ograđena sa svih strana betonskim zidom te nikada ni s kim od susjeda nisu imali spor. Mjesna zajednica im nikada nije dala dokument temeljem kojeg bi se upisali kao vlasnici u zemljišnim knjigama. Svekar je njoj i suprugu dao dio terena koji je dobio od mjesne zajednice, dok je na drugom dijelu imao kuću sagrađenu prije njihove ženidbe. Njezin suprug sudjelovao je u postupku obnove zemljišne knjige 2008. – 2009., a tek je prije dvije godine (od primitka dopisa odvjetnika) saznao da nisu upisani kao vlasnici nekretnine.

8.1. Tužena pod 1. OM iskazala je kako je nekretnina koja je predmet spora nekada bila u vlasništvu njezine majke E te ujaka LM i Č. Zna da je ujak LM branio da se na toj nekretnini gradi te je jednom prigodom ispričao kako se u [adresa] na njihovom terenu grade kuće i tome se protivio, no ne zna je li se to odnosilo na ovu konkretnu nekretninu. Misli da je njezinom ujaku dolazio jedan FM iz [adresa] koji je tražio potpis za gradnju kuće. Ne zna je li ujak ikada spominjao obitelj IM, ali je osporavao svaku gradnju na tom području. Tek je prije 3 godine pravomoćno utvrđeno da je njezina obitelj vlasnik na više nekretnina u [adresa], odnosno da Općina Sukošan nije vlasnik tih nekretnina, nakon spora koji se vodio sigurno 20 godina. Osobno nije vidjela kuću tužiteljice, ali je vidjela druge izgrađene kuće. Njezini ujci nisu podnosili tužbe protiv tužiteljice i njezinih prednika, već protiv Općine Sukošan. Ne zna da se ujak LM svađao s ljudima koji su gradili, ali zna da im je osporavao to pravo. Preko ujca je sudjelovala u postupku obnove ZK.

9. Svjedok KM, suprug tužiteljice, iskazao je da je predmetna nekretnina nekada bila u vlasništvu njegovog oca L, koji ju je pismeno dobio od Mjesne zajednice Debeljak. Radilo se o većoj nekretnini te je otac dio ostavio za sebe, a dio darovao njemu i supruzi nakon vjenčanja. Krajem 1976. započeli su gradnju kuće, a 1978. završili gradnju i napravili ogradni zid sa sve 4 strane. Tek je 2020. saznao da između Općine Sukošan i tuženica postoji spor u vezi nekretnine na kojoj su izgradili kuću i nesmetano živjeli. Obraćali su se Općini Sukošan u vezi izgradnje jer su od njih dobili dozvolu. Pokušao je sve što je mogao kako bi se upisao kao vlasnik, ali se ne može točno izjasniti je li sudjelovao u postupku obnove ZK za k. o. [katastarska općina]. Općina Sukošan je u to vrijeme bila vlasnik nekretnine, a suglasnost je dobio od predsjednika Mjesne zajednice Debeljak. Ponavlja da je radio sve što je mogao, imao je 4 infarkta te ne zna iz kojeg se razloga nije mogao upisati. Nitko im se nikada nije obratio u vezi te nekretnine, niti se Općina Sukošan protivila njegovom pravu vlasništva (iako mu je predočen zapisnik s obnove ZK u kojem se punomoćnik Općine protivio njegovom upisu).

9.1. Kao svjedok je saslušan i IMB koji je naveo da je susjed tužiteljice te da živi svega par metara od njezine kuće. Bio je dječak od 15 -ak godina kada su tužiteljica i suprug krajem 1970-ih godina izgradili i sa svih strana ogradili kuću. Koliko zna, radilo se o nekretnini u vlasništvu Šumarije Zadar koju je dobio Brankov otac. Tek je u postupku nove izmjere čuo za tuženike jer se tada pričalo da su oni potomci LM koji je bio vlasnik te i nekih drugih nekretnina. Nikada nije razgovarao s tužiteljicom i njezinim suprugom o tome da bi netko treći imao pravo na nekretninu. Bio je zamjenik načelnika Općine [adresa] od 2005. do 2017. godine. U postupku obnove ZK za k. o. [katastarska općina] bio je punomoćnik Općine Sukošan te je na zapisnik naveo da se kao vlasnik upiše Općina Sukošan, a ne KM, iako je smatrao da je KM pošteni posjednik, iz razloga što je Općina najprije htjela riješiti imovinskopravne odnose s obitelji LM, pa tek potom s poštenim posjednicima. Nitko nikada pri gradnji nije dolazio na nekretninu i osporavao posjed. Njegov stric LMB bio je tajnik MZ i rekao je da je MZ davala suglasnosti za izgradnju kuća i proširenje naselja oko 1984.–1985. Osobno nije bio član MZ u to vrijeme nego predsjednik omladine. Nakon što mu je pročitan iskaz iz spisa P-2428/14, naveo je da sada ne može potvrditi je li bio na sastanku MZ u vezi konkretne čestice.

9.2. Svjedok ĆM je nadalje iskazao da je bio načelnik Općine Sukošan od 1997. do 2025. godine s prekidom od dvije godine. Nema konkretnih saznanja o predmetnoj nekretnini, ali poznaje tužiteljicu. Zna da je oko 2000. vođen spor između Općine Sukošan i ovdje tuženica temeljem Odluke Vlade RH, koji je Općina pravomoćno izgubila. U postupku obnove ZK Općina Sukošan vjerojatno se protivila tome da se tužiteljica upiše kao vlasnik jer je smatrala da se radi o općinskoj nekretnini. On osobno nije nazočio tom ročištu u obnovi ZK, već njegov zamjenik.

9.3. Ovaj sud je saslušao i svjedokinju OMB, prvu susjedu tužiteljice, te je navela da ondje živi od rođenja te da zna da su KM i IM negdje 1980-ih godina na terenu uz kuću njegovog oca izgradili kuću u kojoj tužiteljica i danas živi. Nekretnina je ograđena sigurno prije 40 godina. Nikada od nikoga nije čula da prigovara IM i IM ili da osporava njihov posjed. Prije ovog spora nikada nije čula za obitelj LM. Nekada je na tom terenu pasla ovce, ali ne zna čije je zemljište bilo u knjigama. Njezin suprug LMB bio je u MZ, ali o tom terenu nisu razgovarali jer nije bilo nikakvih smetnji dok je svjedokinja GM iskazala da živi u kući udaljenoj oko 50 metara od tužiteljice posljednjih 50 godina. Njezina je kuća izgrađena na terenu koji su dobili od Mjesne zajednice Sukošan i upisani su kao vlasnici jer se radilo o općinskom terenu. Zna da je otac pok. KM također dobio teren od mjesne zajednice i dio dao sinu IM, na kojem su on i tužiteljica izgradili kuću oko 1977.–1978. godine. Kuća da je od početka ograđena sa svih strana i nitko ih nikada nije smetao u posjedu. Do pred Domovinski rat nikada nije čula da bi to zemljište bilo vlasništvo obitelji LM ili OM, već je za njihove zahtjeve prvi put čula tek oko 1998.–2000. godine.

9.4. Svjedok ČM, brat tužiteljice iskazao je da je svekar tužiteljice njoj i njezinom suprugu dao teren na kojem su izgradili kuću u kojoj tužiteljica i danas živi. Kuća je ograđena sa svih strana. Ne zna na koji je način svekar stekao nekretninu, niti je ikada čuo da bi zemljište bilo vlasništvo Općine Sukošan ili trećih osoba. Nije mu poznato ni da je u postupku obnove ZK bilo ikakvih problema.

10. Analizom iskaza svih stranaka i svjedoka ovaj sud utvrđuje da se iskazi tužiteljice IM, te njezinog supruga, svjedoka KM, IMB, OMB i RM međusobno podudaraju u činjenicama koje se odnose na posjed predmetne nekretnine. Svi navedeni svjedoci suglasno potvrđuju da su tužiteljica i njezin suprug izgradili predmetnu kuću krajem 1970-ih odnosno 1976.–1978., da su je odmah po izgradnji potpuno ogradili sa svih četiriju strana betonskim zidom te da u njoj neprekidno i nesmetano stanuju sve do danas. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem opisuje miran posjed nekretnine dugi niz godina, jer je isti potvrđen iskazima susjeda, saslušanih svjedoka OMB, IMB i RM, koji kao neposredni očevici potvrđuju dugogodišnje nesmetano korištenje nekretnine od strane obitelji RM. Iskazi ovih svjedoka su ovome sudu detaljni, uvjerljivi i radi se o osobama koje su nezainteresirane za ishodom ovoga postupka pa im je sud u cijelosti poklonio vjeru.

10.1. U pogledu poštenja posjeda i izostanka smetanja, iskaz tužene pod 1. OM nije u suprotnosti s tvrdnjama tužiteljice o mirnom posjedu. Naime, tužena pod 1. je i sama navela kako njezini pravni prednici, ujci ĆM i G, nikada nisu podnosili tužbe radi smetanja posjeda niti vlasničke tužbe protiv tužiteljice i njezinog supruga, već su vodili dugogodišnji spor isključivo protiv Općine Sukošan. Tvrdnje tužene pod 1. da je ujak ĆM "osporavao gradnju u Debeljaku" se ne odnose isključivo na predmetnu nekretninu i tužiteljicu, što proizlazi i iz iskaza svjedoka – susjeda koji navode da nikada nitko na licu mjesta nije dolazio zabranjivati gradnju ili tražiti predaju posjeda obitelji RM.

10.2. Nadalje, analizirajući iskaze svjedoka IMB i IV u pogledu postupanja u postupku obnove zemljišne knjige, sud utvrđuje razlog zbog kojeg suprug tužiteljice nije upisan kao vlasnik u postupku obnove. Iz usklađenih i vjerodostojnih iskaza ovih svjedoka proizlazi da se Općina Sukošan u postupku obnove zemljišnih knjiga protivila uknjižbi prava vlasništva u korist njezina supruga smatrajući predmetne nekretnine općinskim vlasništvom, a time osporavajući odluku Mjesne zajednice te imajući namjeru najprije riješiti pravne sporove s nasljednicima obitelji LM i OM, pa tek potom uređivati odnose s posjednicima na terenu , ukoliko za isto postoji valjana pravna osnova.

11. Temeljem izvedenih dokaza i mjerodavnih zakonskih odredbi, tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na 5/16 dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije osnovan ni po kojoj navedenoj pravnoj osnovi, građenjem, dosjelošću ili bračnom stečevinom.

12. U odnosu na provedeni postupak obnove zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] valja istaknuti da je suprug tužiteljice KM sudjelovao u postupku obnove i preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], što je vidljivo iz Zapisnika Općinskog suda u Zadru pod posl. br. Z-7585/2004/6108 od 22. prosinca 2009. Prema odredbama čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17, 63/19, 128/22, 155/23

— dalje: ZZK), osobe kojima sud u postupku obnove ili preoblikovanja nije udovoljio zahtjevu za upis moraju podnijeti prigovor u ispravnom postupku ili podnijeti tužbu za ispravak u zakonom propisanom trogodišnjem roku. Rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su u tom postupku sudjelovale, a nisu izjavile prigovor odnosno podnijele tužbu radi ispravka u smislu odredbi ZZK-a.

12.1. Budući da je suprug tužiteljice, KM, sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige te mu je na ročištu od dana 22. prosinca 2009. jasno predočeno protivljenje Općine Sukošan i uknjiženih vlasnika, a isti nije u zakonom propisanom trogodišnjem roku pokrenuo tužbu radi ispravka zemljišnoknjižnog stanja sukladno članku 205. ZZK-a, upisi u novim zemljišnim knjigama postali su konačni i obvezujući za stranke koje su u postupku sudjelovale.

12.2. Međutim, kako tužiteljica nije sudjelovala u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] te svoj tužbeni zahtjev temelji na činjenici da je predmetnu nekretninu stekla s naslova bračne stečevine, građenjem i dosjelošću, valjalo je odlučiti o podnesenom zahtjevu.

13. Navode supruga tužiteljice KM da nije znao da se u postupku obnove zemljišne knjige nije upisao kao vlasnik te da je tek 2020. saznao za sporove ovaj sud nalazi neistinitima i usmjerenim isključivo uspjehu n jegove supruge u ovome postupku. Naime, iz zapisnika ovoga suda pod poslovnim brojem Z-7585/2004/6108 od 22. prosinca 2009. jasno proizlazi da je KM osobno nazočio ročištu povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Na tom je ročištu dao izjavu na zapisnik o načinu stjecanja i posjedovanja nekretnine, dok se nazočni predstavnik Općine Sukošan izričito protivio njegovoj uknjižbi prava vlasništva. KM je zapisnik vlastoručno potpisao te je bio u potpunosti upoznat s činjenicom da su se i Općina Sukošan i uknjiženi suvlasnici (prednici tuženika 1. –3.) protivili njegovom upisu.

14. Nadalje, izvedenim dokazima utvrđeno je da je gradnja obiteljske kuće započeta oko 1976., a dovršena 1978. godine. U to se vrijeme na stjecanje prava vlasništva građenjem primjenjivao Opći građanski zakonik (OGZ) (pravna pravila iz § 418. i § 419.). Prema § 418. OGZ-a, zgrada izgrađena na tuđem zemljištu bez znanja i protiv volje vlasnika pripada vlasniku zemljišta, dok nepošteni graditelj stječe jedino pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova kao poslovođa bez naloga. Čak i kad bi se primjenjivale odredbe članka 24. do 26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 6/80 – ZOVO) ili članak 152. do 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96 s izmjenama – ZVDSP), temeljni uvjet za stjecanje vlasništva građenjem na tuđem zemljištu u korist graditelja jest poštenje odnosno savjesnost graditelja.

15. Pošten je samo onaj graditelj koji ne zna niti s obzirom na okolnosti može znati da gradi na tuđem zemljištu. Sukladno načelu povjerenja u zemljišne knjige, zemljišne knjige su javne te nitko ne može tvrditi da mu stanje upisa u zemljišnim knjigama nije bilo poznato. U trenutku građenja, kao i u vrijeme davanja suglasnosti Mjesne zajednice Debeljak, u zemljišnim knjigama bili su uknjiženi pravni prednici tuženika, a ne Mjesna zajednica niti prednik tužiteljice. Mjesna zajednica [adresa] nije imala nikakvo knjižno niti izvanknjižno pravo raspolaganja ili vlasništva na navedenim česticama te nije mogla prenijeti na tužiteljicu i njezinog supruga više prava nego što je sama imala. Građenje na temelju odluka neovlaštenih tijela kao Mjesne zajednice Debeljak, bez uvida u zemljišnoknjižno stanje i bez suglasnosti uknjiženih vlasnika, čini graditelje nesavjesnim posjednicima i graditeljima, zbog čega nisu ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva građenjem u smislu bilo kojeg od navedenih propisa.

15.1. Jednako tako, u pogledu dosjelosti, za izvanrednu dosjelost traži se neprekidni samostalni posjed kroz zakonom propisano razdoblje, ali uz neprekidno postojanje poštenog posjeda. Budući da je nepoštenje posjeda proizašlo već iz same činjenice građenja na zemljištu upisanom na treće fizičke osobe te izostanka provjere u javnim knjigama, protok vremena sam po sebi ne može konvalidirati nepošten posjed niti dovesti do stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kako tužiteljica neosnovano tvrdi u ovome postupku.

15.2. Obraćanje KM Mjesnoj zajednici 1984. godine radi "dodjele terena" prema mišljenju ovoga suda dokazuje da je znao da samostalno nema valjanu pravnu osnovu vlasništva ili raspolaganja na zemljištu. Budući da su u zemljišnim knjigama od osnivanja zemljišne knjige bile uknjižene fizičke osobe, pravni prednici tuženika, a ne društveno vlasništvo niti Mjesna zajednica, Mjesna zajednica nije imala nikakvo knjižno pravo raspolaganja te nije mogla prenijeti pravo koje sama nije imala Pozivanje na to da je kuća sagrađena još 1978., u kombinaciji s naknadnim traženjem suglasnosti Mjesne zajednice 1984., dokazuje je kuća izgrađene bez ikakve suglasnosti odnosno suglasnosti uknjiženih vlasnika. Sukladno načelu javnosti i povjerenja u zemljišne knjige, nitko se ne može pozivati na to da mu stanje u javnim knjigama nije bilo poznato. Stoga, građenje na temelju odluka nevlasnika, konkretno Mjesne zajednice i bez uvida u zemljišnu knjigu čini graditelje nesavjesnima, čime se u potpunosti isključuje stjecanje vlasništva građenjem.

15.3. Činjenicu je i da su tužiteljica i njezin suprug 2013. i 2014. prolazili kroz upravni postupak obnove ratne štete i izdavanja uporabne dozvole za kuću. Budući da se u tim postupcima nekretnina vodila pod novom česticom 5302, a da u zemljišnim knjigama nikada nisu bili upisani ni oni ni Mjesna zajednica, to dodatno potvrđuje da su godinama prije podnošenja ove tužbe znali da nemaju sređeno knjižno vlasništvo, što dodatno potvrđuje uvjerenje ovoga suda o nesavjesnosti tužiteljice.

15.4. Posebno je za naglasiti da je općina [adresa] vodila dugogodišnje parnice protiv uknjiženih vlasnika tvrdeći da je zemlja općinska, te da je te sporove pravomoćno izgubila. Time je pravomoćno utvrđeno da Općina (a time ni Mjesna zajednica) nikada nije bila vlasnik predmetne nekretnine, pa je svako raspolaganje Mjesne zajednice u korist obitelji KM bilo pravno ništetno i bez ikakvog učinka prema uknjiženim pravim vlasnicima.

16. Odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78, 27/88 i 51/89), koji se primjenjuje na imovinske odnose bračnih drugova nastale u vrijeme izgradnje, kao i kasnijeg Obiteljskog zakona ("Narodne novine", br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 – ObZ), propisano je da imovinu koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice predstavlja njihovu bračnu stečevina. Bračnom stečevinom bračni drugovi mogu steći samo onu imovinu ili prava koja su uistinu pripadala njima ili jednom od njih. Građenjem na tuđem zemljištu bez suglasnosti uknjiženih vlasnika, bračni drugovi ne stječu pravo vlasništva prema trećim osobama, uknjiženim vlasnicima. Stoga se tužiteljica u odnosu na tuženike 1. –3. kao treće osobe ne može uspješno pozivati na bračnu stečevinu kao samostalni pravni temelj za utvrđenje vlasništva na nekretnini koja nikada nije prešla u vlasništvo njezinog supruga.

17. Zaključno, uzimajući u obzir sve utvrđene činjenice i izvedene dokaze, ovaj sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala postojanje zakonitih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pravni temelj stjecanja ne može se crpiti iz građenja na tuđem zemljištu jer su tužiteljica i njezin suprug gradili bez suglasnosti uknjiženih vlasnika i bez uvidom provjerenog stanja u javnim knjigama, što ih u smislu mjerodavnih pravnih pravila OGZ-a, odnosno ZOVO- a i ZVDSP-a, čini nesavjesnim graditeljima. Slijedom navedenog, nepošteni posjed ne može protokom vremena dovesti do stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Jednako tako, pravni institut bračne stečevine djeluje unutar imovinskih odnosa bračnih drugova i ne može stvarati vlasnička prava prema trećim osobama, uknjiženim suvlasnicima na nekretnini koja nikada nije prešla u vlasništvo bračnih drugova.

17.1. Naposljetku, postavljanje kontradiktornog tužbenog zahtjeva (u kojem se traži utvrđenje vlasništva za 5/16 dijela, a uknjižba za 1/2 dijela) predstavlja samostalan formalnopravni razlog zbog kojeg se takvom zahtjevu ne može udovoljiti.

18. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice – protutužene valjalo odbiti kao u potpunosti neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

19. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa je tako tuženicima pod 1., 2. i 3. valjalo priznati trošak na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika, obračunat prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje: Tarifa). Tuženicima pod 1., 2. i 3. je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. toč. 1. Tarife -100 bodova), sastav podneska od 9. listopada 2025. i 15. lipnja 2026. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife - svako po 100 bodova), pristup na ročišta održana 14. srpnja 2025., 29. listopada 2025., 15. siječnja 2026., 17. veljače 2026., 29. travnja 2025., 28. svibnja 2026. i 16. srpnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife - svako po 100 bodova), ukupno 1.000 bodova, sve uvećano za 20% za zastupanje više osoba iznosi 2.400,00 EUR.

19.1. Odluka o parničnom trošku tuženica – protutužiteljima pod 4., 5. i 6. temelji se na primjeni članka 158. stavka 1. ZPP i Tarifi. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, tužitelj koji povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove, osim ako je do povlačenja tužbe došlo odmah nakon što je tuženik ispunio zahtjev tužitelja. Budući da je u ovoj parničnoj stvari tužiteljica – protutužena dana 17. veljače 2026. izjavila da povlači tužbu u odnosu na tuženice - protutužiteljice pod 4., 5. i 6. (što je utvrđeno točkom I. izreke rješenja), pri čemu do povlačenja nije došlo zbog udovoljenja tužbenom zahtjevu od strane tih tuženica - protutužiteljica, tužiteljica - protutužena je u obvezi tuženicama pod 4., 5. i 6. naknaditi trošak sastava odgovora na tužbu od 6. svibnja 2025. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife -100 bodova), zastupanje na ročištu održanom 14. srpnja 2025., 29. listopada 2025. i 15. siječnja 2026. ( Tbr. 9. toč. 1. Tarife -svako po 100 bodova), što uvećano na ime zastupanja više osoba (3 osobe – Tbr. 36. Tarife) iznosi 900,00 EUR te uvećano za PDV 25% iznosi ukupno 1.125,00 EUR. U pogledu protutužbe koju su tuženice - protutužiteljice pod 4., 5. i 6. podnijele dana 6. svibnja 2025., a potom dana 17. veljače 2026. povukle (točka II. izreke rješenja), primjenom članka 158. stavka 1. ZPP-a tuženice pod 4., 5. i 6. same snose svoje troškove sastava i podnošenja protutužbe pa im stoga trošak sastava protutužbe nije priznat.

U Zadru, 31. kolovoza 2026.

Sutkinja

Jadranka Nižić-Peroš, univ. spec. iur.

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi županijskom sudu putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužiteljici, po punomoćniku,

2. Tuženicima, po punomoćnicima.