REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U
ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6976/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužiteljice OP, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima Branki Štajduhar i Ireni Jurec Baras, odvjetnicama u ŠTAJDUHAR & JUREC BARAS odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, Trnjanska cesta 67, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535 iz Zagreba, Magazinska cesta 69, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, dana 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj 029-50- 2719565 od dana 21.03.2005. godine, koja glasi: „3./TREĆE/NAKNADA 3,30 % (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici OP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 181,89 EUR, zajedno sa zateznim kamatama počevši od 24.03.2005. g. do isplate, po kamatnoj stopi koja je do 31.12.2007. propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, te nadalje od 01.01.2008. do 31.07.2015.g. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do dana 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do 29.12.2023.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., nadoknaditi tužiteljici OP parnični trošak u iznosu od 250,00 eur, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude tj. 31. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da su stranke dana 21.03.2005. godine, sklopile Ugovor o kreditu broj 029-50-2719565 i to tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnik kredita. Radilo se o namjenskom kreditu za kupnju novog vozila u iznosu glavnice od 8.646,21 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika važećem na dan korištenja kredita, s rokom vraćanja od 7 godina. Člankom 3. predmetnog Ugovora propisano je da se korisniku kredita, ovdje tužitelju, prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje naknada u iznosu od 3,30% od iznosa kredita. Tužitelj je predmetni iznos tzv. ulazne naknade (naknade za obradu kredita) iz članka 3. Ugovora o kreditu u cijelosti platio tuženiku.
Ističe da je tuženik predmetnom odredbom obvezao tužiteljicu na plaćanje naknade za obradu zahtjeva u visini od 3,30% bez da joj je prethodno, a niti naknadno jasno i nedvosmisleno predočio strukturu navedenih troškova, odnosno od čega se isti sastoje, u kojem konačnom iznosu, a niti zašto je baš određena naknada u visini od 3,30% od iznosa kredita.
Takva obveza tužiteljicu kao potrošača čini u potpunosti neodređenom i neodredivom, posljedično i nepoštenom i ništetnom, sukladno odredbi čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje u tekstu: ZOO).
Čl. 270. ZOO-a određeno je da kada je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
Nadalje, navodi da je predmetni Ugovor o kreditu standardni unaprijed formulirani ugovor koji tuženik sklapa s korisnicima kredita (ili je u to vrijeme sklapao), te da se o odredbi čl. 3. pojedinačno nije pregovaralo. Takav je bio slučaj i u ovome konkretnome primjeru te tužiteljica nije imala nikakav utjecaj na njezin sadržaj. U ugovoru nije bilo navedeno po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada (da li po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju), a dodatno, nije precizirano niti da li će biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan.
Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji mu takvo što nalažu, tuženik je tužiteljici kao potrošaču nametnuo ugovorne odredbe koje je stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja. Ističe da je tuženik tužiteljici dana 23.03.2005. godine naplatio naknadu u iznosu od 1.370,45 HRK odnosno 181,89 EUR.
Odredbom čl. 1111. st. 1., 2. i 3. ZOO-a, propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obaveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.
Odredbom čl. 1115. ZOO-a, propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
Budući da je ugovorna odredba spornog ugovora o kreditu sklopljenog između parničnih stranaka o naplati naknade za obradu kredita ništetna, tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju ništetne odredbe od nje naplatio i primio, jer je tako naplaćeni novčani iznos tuženik stekao bez osnove, u smislu odredbe čl. 1111. ZOO-a.
Tužiteljica traži donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci.
2. Kako su tuženiku tužba i prilozi te poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni( dostavnica- list 19-poleđina) uz upozorenje na posljedice propuštanja, a tuženik nije podnio odgovor na tužbu te kako su ispunjeni uvjeti iz čl. 331b st. 1 toč.1- 4 ZPP odlučeno je kao u izreci ove odluke.
3. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u skladu s čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate ("Narodne novine" 153/04) do 31.12.2007., a od 1.1.2008. u smislu čl. 29. st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.
4. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP( vps1.328,00 eur) Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe po tbr 7/1 – 100 bodova, trošak PDV 25% - 50,00 EUR ili ukupno zatraženi parnični trošak u iznosu od 250,00 EUR. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude (čl. 348. st. 1. ZPP-u). Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnoga stanja (čl. 353. st. 2. ZPP).
Dna:
pun. tužitelja
tuženiku