REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2148/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA ZBOG OGLUHE

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari tužitelja ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi isplate, dana 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 168-50-4977810 od 10. srpnja 2008. zaključenog između tužitelja ČN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „0,25% (nula zarez dvadesetpet posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, utvrđuje se ništetnom.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. naknaditi tužitelju ČN troškove postupka u iznosu od 360,00 Eura sa zateznom kamatom tekućom od 31. kolovoza 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao korisnik kredita zaključio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 168-50-4977810 od 10. srpnja 2008., kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 316.740,00 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita. Kredit je dan na rok otplate od 348 mjeseci. Člankom 3. NAKNADA predmetnog Ugovora tužitelju je nametnuta/ugovorena naknada u visini od 0,25 % od iznosa kredita, jednokratna, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Radi se o tzv. ulaznoj naknadi na koju je tužitelj bio primoran pristati odnosno platiti kako bi mogao dobiti traženi kredit. Tužitelju je na ime tzv. ulazne naknade (prilikom isplate kredita) tuženik naplatio iznos od 468,30 EUR (0,25% od iznosa kredita). Spornim člankom (točkom) 3. Ugovora o kreditu regulirana je obveza tužitelja na plaćanje naknade u slučaju dobivanja kredita. Tužitelj ističe da se radi o tipskom ugovoru koji je otisnut na tipskom obrascu koji je unaprijed pripremljen od strane tuženika kao trgovca i o čijim se odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a on kao takav uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2. Slijedom navedenoga tužitelj predlaže sudu donošenje presude kojom će utvrditi da je odredba članka 3./treće/ NAKNADA, Ugovora o kreditu broj 168-50-4977810 od 10. srpnja 2008. zaključenog između tužitelja ČN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. iz Zagreba, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora koja glasi „0,25% (nula zarez dvadesetpet posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita“, ništetna, uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Tuženik nije u roku od 30 dana određenom od strane suda za podnošenje odgovora na tužbu podnio odgovor na tužbu, a koju je uredno zaprimio putem e komunikacije 15. travnja 2026.

4. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio, niti sa činjenicama koje su opće poznate, a isto tako ne postoje opće poznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tužene spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331 b st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), valjalo donijeti presudu zbog ogluhe i odlučiti kao pod točkom I izreke.

5. Tužitelju je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a priznat trošak sastava tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - Narodne novine broj 138/23, dalje: Tarifa), što, uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eur (Tbr. 50. Tarife) i za porez na dodanu vrijednost, iznosi 250,00 Eur, kojem iznosu je nadodan trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 55,00 Eur i na presudu 55,00 Eur, tako da sveukupno trošak tužitelja koji je bio potreban za vođenje ovoga postupka u smislu čl. 155. ZPP-a iznosi 360,00 Eur, kako je i dosuđeno točkom II izreke ove presude, a na koji iznos teku zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 31. kolovoza 2026.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rj o pristojbi na tužbu 55,00 eura i presudu 55,00 eura

- tuženiku