Poslovni broj: P-4076.2023-30
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jesenki Jurić Šojat kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćnici Tajani Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Babić & Babić, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., OIB: 23057039320 iz 51000 Rijeka, Jadranski trg 3a, zastupan po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 31. kolovoza 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, istoga dana,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu od 02.11.2004 br. 2402006 – 1031262160.51400607 – 5102100631, sklopljen između tužitelja BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka kao kreditora, potvrđen od strane Javnog bilježnika Mladena Matoša iz Zagreba, Ilica 297 dana 17.11.2004 pod poslovnim brojem OU-1744.2044 te su parnične stranke dužne jedna drugoj vratiti sve što su primile po osnovi tog ugovora.II. Nalaže se tuženoj da tužitelju, na ime primljenog po osnovi ništetnog ugovora, isplati iznos u visini 16.278,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom u razdoblju od 16.09.2004 do 31.07.2008 po stopi od 15%, u razdoblju od 01.08.2008 do 31.07.2015 po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.08.2015 pa do 31.12.2022 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 poena, a od 01.01.2023
Poslovni broj: P-4076.2023-30
pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilna stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena uvećanoj za 3 postotnih poena, a koja na navedeni iznos teče kako slijedi:
- iznos od 138,26 od dana 03.01.2019. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.02.2019. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.03.2019.do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.04.2019. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.05.2019. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.06.2019. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.07.2019. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 06.08.2019. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.09.2019. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.10.2019. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.11.2019. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.12.2019. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.01.2020. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.02.2020. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.03.2020. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 09.04.2020. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 11.05.2020. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 12.06.2020. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.07.2020. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.08.2020. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.09.2020. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.10.2020. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.11.2020. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.12.2020. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.01.2021. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.02.2021. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.03.2021. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.04.2021. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.05.2021. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.06.2021. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.07.2021. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.08.2021. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.09.2021. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.10.2021. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.11.2021.do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.12.2021. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.01.2022. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.02.2022. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.03.2022. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.04.2022. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.05.2022. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.06.2022. do isplate
Poslovni broj: P-4076.2023-30
- iznos od 227,33 od dana 01.07.2022. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.08.2022. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.09.2022. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.10.2022. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.11.2022. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.12.2022. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.01.2023. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.02.2023. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.03.2023. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.04.2023. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.05.2023. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.06.2023. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.07.2023. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.08.2023. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.09.2023. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.10.2023. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.11.2023. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.12.2023. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.01.2024. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.02.2014. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.03.2024. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.04.2024. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.05.2024. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.06.2024. do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.07.2024. do isplate
Nalaže se tuženoj da tužitelju, na ime primljenog po osnovi ništetnog ugovora, isplati iznos u visini 16.278,69 EUR sa zakonskom zateznom kamatom u razdoblju od 16.09.2004 do 31.07.2008 po stopi od 15%, u razdoblju od 01.08.2008 do 31.07.2015 po stopi u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 01.08.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 poena, a od 01.01.2023 pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilna stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena uvećanoj za 3 postotnih poena, a koja na navedeni iznos teče kako slijedi:
- iznos od 138,26 od dana 03.01.2019 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.02.2019 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.03.2019 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.04.2019 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.05.2019 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.06.2019 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.07.2019 do isplate
Poslovni broj: P-4076.2023-30
- iznos od 227,33 od dana 06.08.2019 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.09.2019 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.10.2019 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.11.2019 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.12.2019 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.01.2020 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.02.2020 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.03.2020 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 09.04.2020 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 11.05.2020 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 12.06.2020 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.07.2020 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.08.2020 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.09.2020 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.10.2020 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.11.2020 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.12.2020 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.01.2021 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.02.2021 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.03.2021 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.04.2021 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.05.2021 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.06.2021 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.07.2021 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.08.2021 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.09.2021 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.10.2021 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.11.2021 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.12.2021 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.01.2022 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.02.2022 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.03.2022 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.04.2022 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.05.2022 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.06.2022 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.07.2022 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.08.2022 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.09.2022 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.10.2022 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.11.2022 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.12.2022 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.01.2023 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.02.2023 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.03.2023 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.04.2023 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.05.2023 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.06.2023 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.07.2023 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.08.2023 do isplate
Poslovni broj: P-4076.2023-30
- iznos od 227,33 od dana 01.09.2023 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.10.2023 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.11.2023 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.12.2023 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.01.2024 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.02.2014 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.03.2024 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.04.2024 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.05.2024 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.06.2024 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.07.2024 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.08.2024 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.09.2024 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 01.10.2024 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.11.2024 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.12.2024 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 09.05.2016 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.07.2016 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.08.2016 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 96.09.2016 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 06.09.2016 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 05.10.2016 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 03.11.2016 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 02.12.2016 do isplate
- iznos od 227,33 od dana 04.01.2017 do isplate
Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove ovog parničnog postupka u roku od
15 dana od dana presuđenja."
II. Prihvaća se slijedeći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja i sudi:
1. Utvrđuje se da su ništetne odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu br. 2402006 – 1031262160.51400607 – 5102100631 od 02.11.2004. sklopljen između tužitelja BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao korisnika kredita i tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, i to:
-točka 2. u dijelu
u kojem se iznos odobrenog kredita određuje u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju Banke za švicarski franak (CHF) važećem na dan puštanja kredita u tečaj;
-točka 7. u dijelu kako slijedi:
“Povrat obveza iz ovog ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke.”
-točka 8., u dijelu kako slijedi:
“ Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke.”
Poslovni broj: P-4076.2023-30
- točka 10. u cijelosti.
III. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d. Rijeka, OIB: 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, isplatiti tužitelju BS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] iznos u visini 8.878,37 EUR s zakonskim zateznim kamatama tekućim na slijedeće iznose:
- iznos od 3,26 € od dana 01.04.2010. do isplate
- iznos od 2,26 € od dana 05.05.2010. do isplate
- iznos od 3,36 € od dana 01.06.2010. do isplate
- iznos od 14,87 € od dana 07.07.2010. do isplate
- iznos od 9,33 € od dana 10.08.2010.do isplate
- iznos od 21,98 € od dana 06.09.2010. do isplate
- iznos od 17,37 € od dana 04.10.2010. do isplate
- iznos od 14,42 € od dana 02.11.2010. do isplate
- iznos od 24,94 € od dana 02.12.2010. do isplate
- iznos od 36,05 € od dana 04.01.2011. do isplate
- iznos od 27,11 € od dana 09.02.2011. do isplate
- iznos od 31,60 € od dana 01.03.2011. do isplate
- iznos od 24,19 € od dana 05.04.2011. do isplate
- iznos od 24,19 € od dana 05.04.2011. do isplate
- iznos od 27,95 € od dana 03.05.2011. do isplate
- iznos od 40,50 € od dana 01.06.2011. do isplate
- iznos od 40,12 € od dana 04.07.2011. do isplate
- iznos od 60,95 € od dana 02.08.2011. do isplate
- iznos od 59,82 € od dana 02.09.2011. do isplate
- iznos od 42,86 € od dana 05.10.2011. do isplate
- iznos od 43,01 € od dana 03.11.2011.do isplate
- iznos od 41,64 € od dana 02.12.2011. do isplate
- iznos od 44,20 € od dana 03.01.2012. do isplate
- iznos od 48,05 € od dana 02.02.2012. do isplate
- iznos od 47,85 € od dana 02.03.2012. do isplate
- iznos od 45,37 € od dana 03.04.2012. do isplate
- iznos od 46,15 € od dana 03.05.2012. do isplate
- iznos od 45,96 € od dana 04.07.2012. do isplate
- iznos od 47,03 € od dana 03.08.2012. do isplate
- iznos od 45,06 € od dana 05.09.2012. do isplate
- iznos od 42,93 € od dana 03.10.2012. do isplate
- iznos od 45,78 € od dana 02.11.2012. do isplate
- iznos od 46,56 € od dana 03.12.2012. do isplate
- iznos od 46,72 € od dana 03.01.2013. do isplate
- iznos od 42,68 € od dana 01.02.2013. do isplate
- iznos od 45,22 € od dana 01.03.2013. do isplate
- iznos od 46,27 € od dana 03.04.2013. do isplate
- iznos od 40,25 € od dana 15.05.2013. do isplate
- iznos od 39,44 € od dana 05.06.2013. do isplate
- iznos od 37,94 € od dana 03.07.2013. do isplate
- iznos od 40,35 € od dana 02.08.2013. do isplate
- iznos od 42,29 € od dana 04.09.2013. do isplate
Poslovni broj: P-4076.2023-30
- iznos od 45,05 € od dana 02.10.2013. do isplate
- iznos od 44,25 € od dana 06.11.2013. do isplate
- iznos od 44,55 € od dana 02.12.2013. do isplate
- iznos od 43,89 € od dana 15.01.2014. do isplate
- iznos od 39,93 € od dana 07.02.2014. do isplate
- iznos od 41,13 € od dana 13.03.2014. do isplate
- iznos od 40,10 € od dana 04.04.2014. do isplate
- iznos od 39,26 € od dana 05.05.2014. do isplate
- iznos od 38,08 € od dana 05.06.2014. do isplate
- iznos od 39,37 € od dana 04.07.2014. do isplate
- iznos od 40,50 € od dana 04.08.2014. do isplate
- iznos od 41,44 € od dana 11.09.2014. do isplate
- iznos od 41,51 € od dana 09.10.2014. do isplate
- iznos od 43,62 € od dana 12.11.2014. do isplate
- iznos od 43,87 € od dana 07.01.2015. do isplate
- iznos od 43,69 € od dana 10.02.2015. do isplate
- iznos od 44,17 € od dana 12.03.2015.do isplate
- iznos od 44,17 € od dana 08.04.2015. do isplate
- iznos od 44,17 € od dana 06.05.2015. do isplate
- iznos od 44,17 € od dana 10.06.2015. do isplate
- iznos od 44,17 € od dana 10.07.2015. do isplate
- iznos od 44,17 € od dana 12.08.2015. do isplate
- iznos od 44,17 € od dana 03.09.2015. do isplate
- iznos od 44,17 € od dana 09.10.2015. do isplate
- iznos od 44,17 € od dana 04.11.2015. do isplate
- iznos od 44,17 € od dana 10.12.2015. do isplate
- iznos od 44,17 € od dana 07.01.2016. do isplate
- iznos od 59,40 € od dana 03.02.2016. do isplate
- iznos od 59,78 € od dana 04.04.2016. do isplate
- iznos od 58,56 € od dana 05.05.2016. do isplate
- iznos od 57,30 € od dana 09.05.2016. do isplate
- iznos od 62,05 € od dana 04.07.2016. do isplate
- iznos od 60,70 € od dana 04.08.2016. do isplate
- iznos od 58,43 € od dana 96.09.2016. do isplate
- iznos od 58,43 € od dana 06.09.2016. do isplate
- iznos od 59,50 € od dana 05.10.2016. do isplate
- iznos od 62,50 € od dana 03.11.2016. do isplate
- iznos od 63,58 € od dana 02.12.2016. do isplate
- iznos od 65,51 € od dana 04.01.2017. do isplate
- iznos od 63,43 € od dana 03.02.2017. do isplate
- iznos od 63,42 € od dana 02.03.2017. do isplate
- iznos od 62,41 € od dana 05.04.2017. do isplate
- iznos od 60,34 € od dana 02.05.2017. do isplate
- iznos od 57,46 € od dana 02.06.2017. do isplate
- iznos od 56,00 € od dana 07.07.2017. do isplate
- iznos od 46,03 € od dana 04.08.2017. do isplate
- iznos od 47,79 € od dana 11.09.2017. do isplate
- iznos od 49,16 € od dana 02.10.2017. do isplate
- iznos od 46,31 € od dana 03.11.2017. do isplate
Poslovni broj: P-4076.2023-30
- iznos od 46,77 € od dana 01.12.2017. do isplate
- iznos od 43,08 € od dana 03.01.2018. do isplate
- iznos od 44,62 € od dana 02.02.2018. do isplate
- iznos od 46,37 € od dana 02.03.2018. do isplate
- iznos od 46,37 € od dana 02.03.2018. do isplate
- iznos od 42,08 € od dana 03.04.2018. do isplate
- iznos od 37,85 € od dana 04.05.2018. do isplate
- iznos od 44,22 € od dana 05.06.2018. do isplate
- iznos od 43,90 € od dana 02.07.2018. do isplate
- iznos od 43,87 € od dana 02.08.2018. do isplate
- iznos od 50,97 € od dana 04.09.2018. do isplate
- iznos od 47,83 € od dana 02.10.2018. do isplate
- iznos od 48,22 € od dana 02.11.2018. do isplate
- iznos od 48,97 € od dana 04.12.2018. do isplate
- iznos od 50,42 € od dana 03.01.2019. do isplate
- iznos od 50,42 € od dana 03.01.2019. do isplate
- iznos od 48,44 € od dana 04.02.2019. do isplate
- iznos od 49,15 € od dana 01.03.2019. do isplate
- iznos od 51,91 € od dana 03.04.2019. do isplate
- iznos od 47,39 € od dana 02.05.2019. do isplate
- iznos od 52,22 € od dana 04.06.2019. do isplate
- iznos od 52,85 € od dana 01.07.2019.do isplate
- iznos od 55,33 € od dana 06.08.2019. do isplate
- iznos od 56,55 € od dana 02.09.2019. do isplate
- iznos od 57,86 € od dana 01.10.2019. do isplate
- iznos od 56,50 € od dana 04.11.2019. do isplate
- iznos od 55,78 € od dana 03.12.2019. do isplate
- iznos od 59,41 € od dana 02.01.2020. do isplate
- iznos od 62,34 € od dana 03.02.2020. do isplate
- iznos od 64,14 € od dana 02.03.2020. do isplate
- iznos od 71,02 € od dana 09.04.2020. do isplate
- iznos od 69,74 € od dana 11.05.2020. do isplate
- iznos od 64,89 € od dana 12.06.2020. do isplate
- iznos od 66,63 € od dana 01.07.2020. do isplate
- iznos od 62,29 € od dana 03.08.2020. do isplate
- iznos od 63,03 € od dana 01.09.2020. do isplate
- iznos od 63,20 € od dana 01.1.2020. do isplate
- iznos od 66,33 € od dana 02.11.2020. do isplate
- iznos od 63,01 € od dana 01.12.2020. do isplate
- iznos od 62,82 € od dana 04.01.2020. do isplate
- iznos od 63,45 € od dana 02.02.2020. do isplate
- iznos od 60,87 € od dana 01.03.2020. do isplate
- iznos od 58,64 € od dana 01.04.2020. do isplate
- iznos od 59,66 € od dana 03.05.2020. do isplate
- iznos od 58,96 € od dana 01.06.2020. do isplate
- iznos od 58,27 € od dana 01.07.2020. do isplate
- iznos od 58,27 € od dana 01.07.2021. do isplate
- iznos od 62,75 € od dana 02.08.2020. do isplate
- iznos od 61,51 € od dana 01.09.2021. do isplate
Poslovni broj: P-4076.2023-30
- iznos od 60,84 € od dana 01.10.2021. do isplate
- iznos od 66,12 € od dana 02.11.2021 .do isplate
- iznos od 70,63 € od dana 03.12.2021.do isplate
- iznos od 72,71 € od dana 03.01.2022. do isplate
- iznos od 71,01 € od dana 01.02.2022. do isplate
- iznos od 75,80 € od dana 01.04.2022. do isplate
- iznos od 75,03 € od dana 04.05.2022. do isplate
- iznos od 74,56 € od dana 03.06.2022. do isplate
- iznos od 80,79 € od dana 01.07.2022. do isplate
- iznos od 87,06 € od dana 01.08.2022. do isplate
- iznos od 84,88 € od dana 02.09.2022. do isplate
- iznos od 91,22 € od dana 03.10.2022. do isplate
- iznos od 82,26 € od dana 02.11.2022. do isplate
- iznos od 85,33 € od dana 01.12.2022. do isplate
- iznos od 84,00 € od dana 03.01.2023. do isplate
- iznos od 80,12 € od dana 01.02.2023. do isplate
- iznos od 82,18 € od dana 01.03.2023. do isplate
- iznos od 81,67 € od dana 03.04.2023. do isplate
- iznos od 84,85 € od dana 02.05.2023. do isplate
- iznos od 78,75 € od dana 01.06.2023. do isplate
- iznos od 90,47 € od dana 01.08.2023. do isplate
- iznos od 91,38 € od dana 01.09.2023. do isplate
- iznos od 89,17 € od dana 02.10.2023. do isplate
- iznos od 91,70 € od dana 02.11.2023. do isplate
- iznos od 91,96 € od dana 01.12.2023. do isplate
- iznos od 98,95 € od dana 03.01.2024. do isplate
- iznos od 97,75 € od dana 01.02.2024. do isplate
- iznos od 92,71 € od dana 01.03.2024. do isplate
- iznos od 86,15 € od dana 02.05.2024. do isplate
- iznos od 85,37 € od dana 03.06.2024. do isplate
- iznos od 90,07 € od dana 91.07.2024. do isplate
- iznos od 92,73 € od dana 01.08.2024. do isplate
- iznos od 95,88 € od dana 02.09.2024. do isplate
- iznos od 95,26 € od dana 01.10.2024. do isplate
- iznos od 95,58 € od dana 04.11.2024. do isplate
- iznos od 98,83 € od dana 02.12.2024. do isplate
s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja je određena Uredbom o visini stope zatezne kamate (NN 72.02) do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, a od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska
Poslovni broj: P-4076.2023-30
središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu glavnice od 861,72 € zajedno s zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose u razdoblju od 02.03.2005. pa do 02.03.2010. koja glavnica se odnosi na manje plaćene anuitete zbog tečajnih razlika.
V. Nalaže se tuženiku ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d. d., OIB: 23057039320, 51000 Rijeka, Jadranski trg 3a, naknaditi tužitelju BS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], parnični trošak u iznosu od 2.100,00 € s zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. kolovoza 2026. g. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.
Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom dana 10.11.2004. sklopio Ugovor o kreditu broj: 02.11.2004 pod brojem 2402006- 10312621660.51400607-5102100631 koji Ugovor je solemniziran dana 17.11.2004. kod javnog bilježnika Mladena Mateša pod brojem OU-1744.2004, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u iznosu od 53.144,51 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj. Namjena kredita je stambeni kredit za kupovinu nekretnine. Ugovorena je kamatna stopa od 0,4990 % godišnje. Predmetni kredit nije konvertiran i tužitelj još uvijek redovito plaća taj kredit prema ugovornim odredbama i jednostranim odlukama banke koje se odnose na promjenu visine kamatne stope.
2.
U predmetnom Ugovoru ugovorena je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana na švicarski franak, bez jasnih parametara po kojima bi tužitelj mogao biti obaviješten i imati saznanja o konkretnim stopama i tečaju koji će se primjenjivati kako će mjesečni anuiteti dospijevati, niti je na iste mogao utjecati ili pregovarati s tuženikom, pa su tako i kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa više puta mijenjani na štetu tužitelja.
Poslovni broj: P-4076.2023-30
3.
Pravomoćnim presudama Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj: Pž- 6632.2017 od 14.06.2018.g. i Pž-7129.13 od 13.06.2014.g. u toč. 3. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401.12 od 04.07.2013.g. kojom se utvrđuje da je između ostalih i ovdje tužena u razdoblju od 01.04.2004. do 31.12.2008.g. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući Ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju - Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, te redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih Ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.
4.
Tužitelj je kao korisnik kredita još uvijek otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima kako je to odredila banka.
5.
Odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj: 41.14, 110.15 i 14.19), a identična je i odredba čl. 138.a ranijeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79.07, 125.07, 75.09, 79.09) propisana je obvezujuća snaga sudske odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača za ostale sudove u postupcima koji potrošač osobno pokrene.
6.
Nadalje tužitelj navodi da u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu vezano uz valutu CHF tužitelju ni na koji način nije objašnjen tečajni rizik, niti je obrazložen mehanizam određivanja kamatne stope. Također Obavijesti o promjeni kamatne stope koje je banka naknadno dostavila tužitelju nisu sadržavale razumljive razloge korekcije odnosno razloge radi kojih je kamatna stopa izmijenjena. Te obavijesti tužitelju nisu bile razumljive i zbog toga što u istima nije bio naveden način obračuna, niti je bilo navedeno koji od ugovorenih parametara je izmijenjen.
7.
Tužitelj nadalje tvrdi da odredbe spornog Ugovora, a koje se tiču ugovorene promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, nisu bile jasne niti razumljive, pa niti poštene, a sve u smislu odredbe čl. 81. do 88. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 96.03; dalje ZZP.03), a radilo se o ugovorima čije su odredbe bile unaprijed formulirane od strane banke kao trgovca te tužitelj kao potrošač nije imao nikakvog utjecaja na njihov sadržaj.
8.
Stoga tužitelj navodi da je banka uspostavila mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) na način da se svi ovi parametri kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju tuženik je suprotno čl. 6. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj: 35.05, 41.08, 125.11, 78.15 i 29.18; dalje u tekstu ZOO) (načelo jednake vrijednosti činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja.
Poslovni broj: P-4076.2023-30
9.
Stoga tužitelj navodi da su u konkretnom slučaju bitne odredbe ugovora, a to je kamata koja predstavlja cijenu ugovora i valuta u odnosu na koju Hrvatska narodna banka nije štitila tečaj kune ništetne, pa predlaže da sud u cijelosti utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu br. 2402006 – 1031262160.51400607 – 5102100631 od 02.11.2004.
10.
Ukoliko sud u cijelosti utvrdi ništetnim ugovor o kreditu predlaže da se naloži tuženoj banci da tužitelju na ime primljenog po osnovi ništetnog ugovora isplati iznos od 16.278,69 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16.09.2004. pa do isplate.
11.
Nadalje tužitelj postavlja i slijedeći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a, te traži da sud utvrdi ništetnim odredbe i dijelove odredaba Ugovora o kreditu od 02.11.2004. i to u dijelu točke 2. u kojem se iznos odobrenog kredita određuje u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju banke potom u dijelu u toč. 7. u kojem se povrat obveza iz Ugovora obračunavaju prema srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke, u toč. 8. u dijelu u kojem je ugrađena i suglasnost tužitelja da se može vršiti promjena ugovorene kamatne stope prema odluci banke, te potom točka 10. ugovora u kreditu u cijelosti, a koja se odnosi na plaćanje naknade za obradu zahtjeva i odobravanje kredita.
12.
Nadalje, tužitelj predlaže da mu sud nakon što utvrdi ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu dosudi preplaćene iznose s osnova valutne klauzule u ukupnom iznosu glavnice od 8.878,37 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
13.
U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Navodi da predmetni kredit nije konvertiran te se još uvijek otplaćuje. Osporava da bi predmetni Ugovor o kreditu bio ništetan u cijelosti. Ukoliko postoji ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu, ta ništetnost ne povlači za sobom ništetnost Ugovora u cjelini ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet Ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen. Stoga tuženik osporava da bi bilo koja odredba Ugovora o kreditu mogla biti ništetna, a ako bi se i smatrala ništetnom odredba o načinu promjene kamatne stope i odredba o valutnoj klauzuli, to nipošto ne bi značilo da je ništetan cijeli Ugovor o kreditu.
14.
Nadalje tužitelj ističe prigovor zastare tražbine, potom prigovor da tužitelj nije potrošač, te da je prema stavu Županijskih sudova dužan dokazati svoj status potrošača.
15.
Stoga tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži ništetnost cijelog Ugovora.
16.
U odnosu na postavljeni eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tuženik ističe prigovor zastare tražbine držeći da se u konkretnom slučaju ima primijeniti trogodišnji
Poslovni broj: P-4076.2023-30
zastarni rok, a sve imajući u vidu plaćanje pojedinih iznosa koje je tužitelj vršio po uvećanim anuitetima. Nadalje, tuženik navodi da se u konkretnom slučaju tražbina tužitelja temelji na odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima, a zastarni rok za naknadu štete iznosi 3 godine.
17.
Nadalje, navodi da nije sporno da je tuženik tijekom trajanja Ugovora o kreditu, mijenjao kamatnu stopu, međutim potrebno je u ovom postupku utvrditi jesu li promjene kamatne stope učinjene od strane tuženika bile opravdane i učinjene u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, odnosno, je li tužitelju nastala šteta. Tuženik tvrdi da se u postupku kolektivne zaštite potrošača na općenit i apstraktan način ispitivalo je li određeno postupanje trgovaca protivno odredbama o Zaštiti potrošača ne ulazeći u konkretno ispitivanje pojedinačnih slučajeva. U predmetu Potrošač utvrđeno je da ugovaranje promjenjive kamatne stope jednostranom odlukom banke nije u skladu sa odredbama o zaštiti potrošača, ali u tom postupku nisu izvođeni dokazi radi ocjene jesu li banke pa tako i tuženik doista i zloupotrebljavale te odredbe na štetu potrošača. Ovo jasno proizlazi iz obrazloženja navedene presude Visokog trgovačkog suda iz koje se dade razumjeti da nije isključeno da su u pojedinačnim slučajevima banke predmetnu odredbu koristile sukladno načelu savjesnosti i poštenja, ali to nije bilo predmetom ispitivanja u postupku kolektivne tužbe imajući u vidu njen apstraktni i preventivni karakter.
18.
Promjena kamatne stope tijekom trajanja ugovora o kreditu koja je učinjena po tuženiku nije posljedica tuženikove nesavjesnosti i nepoštenja, već objektivnih tržišnih okolnosti. Tuženik je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, sukladno svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima. Prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tuženik nije niti imao obvezu ugovarati egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjene ugovorne kamate. Nije sporno da je tuženik koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava.
19.
Osim toga tuženik se i poziva na tržišne prilike, budući je rizik banaka koje su davale kreditne plasmane u RH bio veći od europskog tržišta, pa su stoga strane banke u RH hrvatskim državljanima naplaćivale veće kamatne stope, a koje su mogli naplaćivati jer su im to dopuštali pozitivni propisi.
20.
Konačno navodi da ugovorne strane nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom kamatnom stopom, a što je među strankama neprijeporno, pa stoga tužitelju ne pripada zahtijevati da mu se vrate iznosi koje je platio kao da je sklopio ugovor s fiksnom kamatnom stopom.
21.
Nadalje tuženik osporava da je valutna klauzula kao ugovorna odredba ništetna. Poziva se na odredbu čl. 84. ZZP.03 koja odredba propisuje da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu Ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.
22.
U prilog svom shvaćanju poziva se na presudu VSRH Revt-249.14 od 09.04.2015.g. i na presudu Suda Europske unije u predmetu C-186.16 od 20.09.2017.g. Tuženik drži da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u predmetnim
Poslovni broj: P-4076.2023-30
ugovorima o kreditu bila jasna, lako razumljiva i lako uočljiva i stoga ista ne može biti podvrgnuta testu poštenja.
23.
Tuženik drži da se procjena razumljivosti, uočljivosti i jasnoće pojedine odredbe Ugovora ima ocjenjivati od slučaja do slučaja pa je tako u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu tužitelj raspolagao s dovoljno informacija da može procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi takva odredba o valutnoj klauzuli mogla imati za njegove financijske obveze.
24.
Predmetni Ugovori o kreditu su solemnizirani kod Javnog bilježnika pa je stoga Javni bilježnik dužan po Zakonu prije solemnizacije rastumačiti tuženiku ugovorne odredbe.
25.
Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu i u podnesku ističe prigovor radi prebijanja i to ukoliko sud u cijelosti utvrdi ništetnim Ugovor o kreditu tada traži povrat cjelokupnog iznosa koji je isplatio tužitelju, a ukoliko sud iz bilo kojeg razloga utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o valutnoj klauzuli, tada tuženik ističe prigovor radi prebijanja svoje tražbine s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu glavnice od 861,72 € s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
26.
Predlaže da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tuženikove tražbine s tražbinom tužitelja.
27.
Tuženik predlaže saslušanje svjedoka i sudionika kreditnog odnosa. Nadalje protivi se preinaci tužbenog zahtjeva.
28.
U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja po tuženiku tužitelj ističe prigovor zastare prijebojnog zahtjeva tuženika spram tužitelja, te navodi da tužitelj nije dužan tuženiku platiti iznose koje je manje platio s osnova nižeg tečaja i manje kamate, jer tužitelj niti je nepošteni stjecatelj, niti je išta stekao plaćajući po nižem tečaju od početnog, čime nema temelja za umanjivanje njegove tražbine.
29.
U odnosu na istaknuti prigovor da tužitelj nema status potrošača, te da je teret dokaza da je bio potrošač u konkretnom ugovornom odnosu na tužitelju, ovaj sud navodi da o tome postoji stav VSRH u odluci Rev-18.2018 od 26.05.2020. u kojoj je navedeno da je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, a ne na tužitelju.
30.
Stoga je istaknuti prigovor da tužitelj nema status potrošača neosnovan iz razloga što tuženik nije dokazao da tužitelj ne bi bio potrošač.
31.
U dokaznom postupku sud je pročitao preliminarni izračun za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari (list 16-22 spisa), Obavijest o promjenama kamatne stope (list 23-25 spisa), pregled prometa po kreditu (list 26 spisa), otplatni plan za kredit (list 27-34), pregled prometa po kreditu (list 35-59 spisa), sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanje založnog prava (list 60-62 spisa), Ugovor o kreditu od 02.11.2004. (list 63-66 spisa), zk. izvadak (list 73-74 spisa), izvadak iz sudskog registra (list 75-77 spisa), kreditna dokumentacija (list 112-115 spisa, list 170-175), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Centru za
Poslovni broj: P-4076.2023-30
financijska vještačenja d.o.o. (list 339-358, list 366-385), te je saslušan tužitelj kao stranka (list 411 spisa).
32.
Cijeneći rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan dok je prigovor radi prebijanja istaknut od strane tuženika u cijelosti neosnovan.
33.
Među strankama je neprijeporno da je sklopljen Ugovor o kreditu dana 02.11.2004.g., a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kreditu odobrio kredit u iznosu od 53.144,51 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, a kamatna stopa je ugovorena od 4,90% primjenom direktne metode.
34.
Nije sporno niti da se kamatna stopa tijekom ugovora mijenjala jednostranom odlukom banke, nije sporno da se mijenjao tečaj CHF u odnosu na početni tečaj koji je postojao u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.
35.
Prijeporno je, je li tuženik postupao sukladno načelu savjesnosti i poštenja, prijeporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine unatoč pravnom shvaćanju VRSH u presudi Rev-2245.17 od 20.03.2018.g., te odnosi li se pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača i na tužitelja jer tužitelj nije bio stranka u toj kolektivnoj tužbi, neovisno od toga što je tuženik bio stranka te kolektivne tužbe.
36.
Prijeporno je, je li odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku upotrijebljena suprotno njenoj svrsi. Prijeporno je, postoje li uvjeti za prijeboj tražbina tužitelja i tuženika.
37.
U odnosu na prijeporne činjenice između stranaka valja navesti da je izričitom odredbom čl. 502. c Zakona o parničnom postupku propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama pozivati na pravna utvrđenja iz presuda kojim se prihvaćaju tužbeni zahtjevi iz kolektivne tužbe, kojom je utvrđeno da su povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je jača strana u postupku bila dužna štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati, a pri tome odredba čl. 502.c., a niti aktualne direktive Europske unije ne propisuju da bi i potrošač koji podnosi tužbu morao biti stranka tog kolektivnog spora.
38.
Tužitelj se u ovoj parnici poziva na presude Trgovačkog suda RH, Visokog trgovačkog suda RH i presudu Vrhovnog suda RH, a kojim presudama je utvrđeno nesavjesno postupanje banaka kroz ugovaranje rizičnih kredita u valuti CHF s promjenjivom kamatnom stopom koje je potvrđeno u kolektivnom sporu pokrenutom od strane Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača protiv više poslovnih banaka, (među kojima je i tuženik), pravomoćnom presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129.13 od 13. lipnja 2014.g.
39.
Zaključak o razlozima ništetnosti jednostrano promjenjivih kamata nalazi se na 62 stranici navedene presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske
Poslovni broj: P-4076.2023-30
broj Pž-7129.13 od 13. lipnja 2014.g. "U svakom slučaju, s obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koriste predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženici nisu odredili referentnu stopu za koju se veže promjena početne kamatne stope, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja ugovora koji sadrže tu odredbu nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banke su kao savjesni gospodarstvenici, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja po ocjeni ovog suda, u interesu obje ugovorne strane, trebali odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa samo o svom interesu, neuvažavajući interese potrošača, iskoristivši činjenicu da nema propisa kojim to nalaže, banke su potrošačima nametnule ugovorne odredbe koje potrošače stavljaju u neravnopravan položaj, koji uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i sve to na štetu potrošača, što je sve suprotno načelu savjesnosti i poštenja…."
40.
Presuda i rješenje VTSRH potvrđeni su odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pod brojem Revt-249.14 od 09. travnja 2015. godine.
41.
Jednostrano promjenjiva kamatna stopa je utvrđena nepoštenom i ništetnom presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem P-1401.12 od 04.07.2013., u presudi Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129.13 od 13.06.2014., presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-249.14 od 09.04.2015., te presudom Ustavnog suda RH oznake U-III-2521.2015 od 13.12.2016.g. Time je jednostrano promjenjiva kamatna stopa utvrđena ništetnom po svim instancama sudova Republike Hrvatske.
42.
Valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401.2012 od 04.07.2013.g., a koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž- 6632.2017 od 14.06.2018.g., a ova presuda je potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod brojem Rev-2221.18 od 03.09.2019.g.
43.
Prema odredbi članka 142. stavak 1. ZOO-a opći uvjeti koje odredi jedan ugovaratelj, bilo da su sadržani u formalnom ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove; dok je odredbom stavka 4. propisano da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, važe ove posljednje.
44.
Nesporno je da Ugovor ne sadrži ni referentnu stopu (referentna stopa jest osnovna kamatna stopa za kašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je tako tuženik, koristeći ugovornu odredbu prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva određuje prema odluci banke, mogao postupiti kako je htio tj. i savjesno i nesavjesno.
45.
Po ocjeni ovog suda ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a ne navode se bilo kakvi kriteriji npr. iz Općih uvjeta poslovanja ili sl., već se promjena visine stope veže
Poslovni broj: P-4076.2023-30
samo za odluku banke, a da li to možda podrazumijeva i primjenu nekih kriterija, u samom ugovoru nije navedeno.
46.
Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26.13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93.13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
47.
U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužitelju morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da on na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
48.
Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. Stoga se zaista radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka i to na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora, a putem ove ugovorne odredbe tuženik je potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu (kamate), što je suprotno odredbi članka 26. ZOO-a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora.
49.
ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja a koje je načelo sadržano je u odredbi članka 12. ZOO-a kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
50.
Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane odnosno, uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti (pravni standard).
51.
Prema odredbi članka 83. ZZP-a prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.
52.
Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora
Poslovni broj: P-4076.2023-30
koju koristi tuženik, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
53.
Kako je u odluci VTS-a posebno istaknuto „iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, ta činjenica da obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja“.
54.
Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženiku ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja. Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva
- načela savjesnosti i poštenja.
55.
S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tuženik nije odredio referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene.
56.
Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
57.
Nadalje iz konkretnog Ugovora o kreditu jasno proizlazi kako se zapravo radi o kunskom kreditu koji je tek knjigovodstveno od strane tuženika iskazan kao kreditiranje u švicarskim francima. Tužitelj je naime kreditiran u kunama i sam kredit mu je isplaćen u kunama. U Ugovoru se u čl. 2. navodi kako se radi o isplati u kunskoj protuvrijednosti, a jedina valuta o kojoj su se tužitelj i tuženik dogovarali je jedino i uvijek bila kuna i ništa drugo. Troškovi obrade kredita naplaćeni su kunama kao i svi popratni troškovi koje je tužitelj snosio u vezi predmetnog kredita, a uostalom tuženik je procjenu kreditne sposobnosti tužitelja vršio u kunama, jer tužitelj prima plaću u kunama pa je i procjena visine mjesečne otplate vršena u hrvatskim kunama. Tuženik pri tome za plasiranje ovog kredita nije imao, niti je morao imati niti
Poslovni broj: P-4076.2023-30
jedan jedini franak ili uostalom bilo koju drugu valutu osim kune, već je sredstva koja je dao tužitelju (kune) povukao iz depozita građana kojima je raspolagao.
58.
Također švicarske franke niti je imao, niti je plasirao tužitelju. Ono što je tuženik napravio jest to da je pošto je kune plasirao tužitelju istovremeno povrat plasmana od strane tužitelja indeksirao, odnosno valutnom klauzulom vezao uz kretanje švicarskog franka na svjetskim monetarnim tržištima (tzv. hedžiranje), a da pri tom tužitelja nije niti izvijestio, niti upozorio kako time sudjeluje u visoko složenom financijskom poslu.
59.
Sam mehanizam Ugovora koji je razradio, sastavio i ponudio tuženik je bio baziran na kombinaciji triju ugovornih odredbi koji su u zajedničkom djelovanju, a suprotno načelu savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama i to na način da je tužitelj plaćao znatno povećane mjesečne anuitete, a da je pritom njegova mjesečna i ukupna obveza po kreditu umjesto da se smanjuje, rasla. Tužitelju se naime usprkos redovitoj otplati kredita povećavala kamata i mjesečna rata i ukupna glavnica duga.
60.
Ključna odredba u samom mehanizmu Ugovora je pritom odredba o valutnoj klauzuli u švicarskom franku, koja je klauzula upotrjebljena suprotno njenoj svrsi i cilju na način da je u istu ugrađena valuta švicarski franak.
61.
Ugrađujući baš švicarski franak u valutnu klauzulu, a preko nje u Ugovor tuženik je postupio i formirao ovaj ugovorni odnos suprotno zakonskim odredbama i svrsi samog prava ustanovljenog tim odredbama, te je na ovaj način povrijedio načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu iz čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a, načelo zabrane zloupotrebe prava iz čl. 6. ZOO-a, načelo jednake vrijednosti činidaba iz čl. 7. ZOO-a, te načelo zabrane prouzročenja štete iz čl. 8. ZOO-a koja načela su konkretizirana i sankcionirana ništetnošću u odredbi čl.- 81. st. 1. i 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP 03), a sve ovo na način da je tuženik postupajući s aspekta jače ugovorne strane tužitelju nametnuo odredbu koja ga dovodi u neravnopravan položaj te mu u konačnici nanosi štetu.
62.
Druga nepoštena odredba je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se stopa mijenja sukladno jednostranoj odluci banke, dakle odluci koja nije podložna nikakvoj kontroli, niti ugovorne strane, niti neke treće nepristrane strane ili tijela. Time je tuženik ugovorenu kamatnu stopu koja prema izričitoj odredbi čl. 1022. ZOO-a čini bitan sastojak Ugovora o kreditu mijenja samovoljno bez ikakve suglasnosti tužitelja ignorirajući ga pritom kao ravnopravnu ugovornu stranu. Ugovorna kamata i obveza tužitelja prilikom primjene jednostrano promjenjive kamatne stope može se od strane tuženika povećati bilo kada i bilo koliko, a ta jednostrana promjenjiva kamatna stopa je ugovorena u čl. 8. Ugovora o kreditu.
63.
Treća nepoštena odredba koja je tvorila mehanizam Ugovora je ona o anuitetnoj otplati. Odredba o anuitetnoj otplati znači da tužitelj u prvim godinama kredita otplaćuje uglavnom kamate, a tek nakon toga glavnicu i ova odredba iako sama po sebi dopuštena ugovorna odredba je upravo ta koja je dodatno omogućila tuženiku da jednostranim i nezakonitim povećanjem kamata nezakonito i protupravno
Poslovni broj: P-4076.2023-30
povećava obvezu tužitelja kako kroz kamate tako i usporenjem otplate glavnice, a koja glavnica je i sama rasla zbog činjenice što je bila povezana uz valutu švicarski franak, a koji tečaj švicarskog franka se povećavao.
64.
Kada se ovaj mehanizam Ugovora sa nepoštenim odredbama (valutna klauzula, jednostrano promjenjiva kamatna stopa, aprecijacija švicarskog franka i anuitetna otplata) stavio u funkciju na način da se svi elementi kontinuirano mijenjaju odnosno povećavaju, tužitelj je suprotno čl. 6. ZOO-a (načelo jednake vrijednost činidaba) ostvarivao pravo iz obveznog odnosa suprotno svrsi zbog koje je ono propisom ustanovljeno ili priznato i to na štetu tužitelja, sve suprotno čl. 81. st. 1. ZZP. 03 i čl. 96. st. 1. ZZP.07 i to iz razloga što je istovremeno rasla i kamata i glavnica obveze kao i sam anuitet pa je tužitelj plaćao anuitete koji su bili bitno veći od početno ugovorenih.
65.
Jednostrano i samovoljno povećanje same kamatne stope i povećanje glavnice zbog povišenja tečaja švicarskog franka je dovelo do dvostrukog povećanja kamata s dva osnova, a takav ugovorni mehanizam je sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 87. st. 1. ZZP.03 i čl. 96. st. 1. i čl. 102. st. 1. ZZP.07 ništetan, a ništetan je i prema odredbi čl. 322. ZOO-a te prema odredbama čl. 295. i 296. ZOO-a.
66.
Predmetni Ugovor o kreditu valja sagledati i u smislu Općih uvjeta ugovora o kreditu kako je to određeno čl. 295. i čl. 296. ZOO-a jer se radi o Ugovoru unaprijed sastavljenom za veći broj Ugovora koje jedna ugovorna strana-sastavljač, nudi drugoj ugovornoj strani Ugovor po principu uzmi ili ostavi.
67.
Stoga tužitelj sve da mu je i bila pružena prilika da išta kaže o predmetnom Ugovoru ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom Ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a takvi ugovori su ništetni ukoliko su sastavljeni suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog Ugovora, čak i ako su Opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.
68.
Da je takvo postupanje banke nepošteno utvrdio je Sud Europske unije u svojoj odluci u predmetu C-186.16 L i dr. protiv Banca Romaneasca SA, a koja presuda obvezuje i ovaj sud. U toj presudi Sud Europske unije utvrđuje da je banka bila dužna potrošaču detaljno objasniti kako funkcionira kreditni paket do te mjere da mu je morao ako je potrebno kroz simulacije demonstrirati kako će moguće promjene tečaja posebno povezane uz moguće promjene kamatne stope utjecati na njegove mjesečne rate te ukupnu kreditnu obvezu i kroz koje točno mehanizme.
69.
Slijedom navedenog, a imajući u vidu da su bitne odredbe Ugovora o kreditu, nepoštena ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u valuti švicarski franak, te nepoštena ugovorna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne od samog početka, tj. od kada su ugovorene valjalo je utvrditi ništetnost pojedinih odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na jednostrano promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu kako je to odlučeno u toč. I. i III. izreke presude.
Poslovni broj: P-4076.2023-30
70.
Istaknuti prigovor po tuženiku da je nastupila zastara tražbine je neosnovan iz razloga što je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev- 2245.17 od 20.03.2018.g. jasno navedeno da se pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača prekida zastara na temelju čl. 241. ZOO.05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.
71.
Kako je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401.2012 od 04. srpnja 2013. postala pravomoćna glede valutne klauzule dana 14.06.2018. donošenjem presude VTS-a Pž-6632.17, počeo je toga dana teći zastarni rok od 5 godina, a kako je tužba u ovom predmetu podnesena dana 24.05.2023.g. to nije nastupila zastara tražbine tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu.
72.
Radi ostvarivanja načela jednakosti u oružju sud je saslušao tužitelja kao stranku.
73.
Tužitelj BS saslušan kao stranka iskazao je da je 2004. trebao kredit i otišao je u banku podignuti kredit. Nije išao specijalno da bi dobio kredit vezan za valutnu klauzulu CHF. Tražio je od osobnog bankara da mu ponudi kredit i oni su mu ponudili kredit, rekli su koliki bi mu trebao biti anuitet i koliko on to može dobiti i on je takav Ugovor o kreditu prihvatio. Navodi da niti u jednom trenutku od strane banke nije upozoren da može tečaj valute CHF-a otići visoko i nije niti znao da tečaj kune u odnosu na švicarski franak ne štiti Hrvatska narodna banka. Navodi da oni njemu nisu ništa objasnili. Navodi da je taj kredit podignuo radi kupnje stana za vlastitu obitelj i od prvog dana se taj stan kupljen tim kreditom koristi kao stan za stanovanje.
74.
Navodi da taj kredit nije konvertirao i da ga otplaćuje još i danas. Dodaje da nije mogao pregovarati sa bankom, on je od banke dobio Ugovor na potpis i to je bilo to. Takav Ugovor je mogao prihvatiti ili ne potpisati.
75.
Na pitanje pun. tuženika: "Jeste li platili naknadu za obradu kredita prilikom podizanja kredita?", odgovara da se ne sjeća je li platio naknadu za obradu kredita i u kojem iznosu je uplatio.
76.
Na pitanje pun. tuženika: "Jeste li pročitali Ugovor prije potpisivanja?", odgovara da ga je čitao, ali da nije to baš sve mogao razumjeti.
77.
Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja saslušanog kao stranke jer je logičan i uvjerljiv, potkrijepljen svim materijalnim dokazima u spisu.
78.
Ocjenom iskaza tužitelja sud je utvrdio da je priroda i specifičnosti valute švicarski franak poznata bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a kako ga banke kao profesionalci o tome ni na koji način nisu informirale, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima.
Poslovni broj: P-4076.2023-30
79.
Stoga je i sama nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže za švicarski franak i prema ocjeni ovog suda ozbiljan uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja jer banka za taj rizik zna, ali ga prešućuje te istovremeno za kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima u reklamama nudi najnižu ugovornu kamatu, čime stvara opću klimu da je za potrošače ugovor s valutnom klauzulom u švicarskim francima povoljan i k tome još pojedinačno prilikom pregovaranja o sklapanju ugovora uvjerava potrošače da je švicarski franak sigurna valuta, a često im daje i pojedinačnu procjenu da su kreditno sposobni samo za sklapanje ugovora koji sadrži odredbe kojima se glavnica veže za tečaj švicarskog franka.
80.
Tako i prosječnog potrošača i pojedinačnog potrošača izravno navodi na sklapanje ugovora o kreditu s tom, za potrošača, posebno rizičnom valutnom klauzulom.
81.
Nuđenjem najniže ugovorne kamate za ugovore u kojima je glavnica vezana za valutu švicarski franak banka na nepošten način potiče potrošače na sklapanje ugovora upravo s valutnom klauzulom u švicarskim francima pri čemu je propuštanje davanja te bitne informacije koja u startu dovodi do znatne neravnoteže na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja.
82.
U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja od 13.07.2023.g., te ponovljen u podnesku od 07.10.2025. kojim tuženik traži da sud konstitutivnom odlukom izvrši prijeboj tražbine tuženika s tražbinom tužitelja i to s osnova preplate temeljem valutne klauzule u iznosu glavnice od 861,72 €, a za razdoblje od 02.03.2005. do 02.03.2010.g. sud navodi da je takva tražbina tuženika u zastari poglavito zato što i tužitelj ističe prigovor zastare tražbine tužitelja.
83.
Za isticanje procesnog prigovora radi prebijanja potrebno je da se radi o istovrsnim, dospjelim i uzajamnim tražbinama koje ne smiju biti zastarjele.
84.
U konkretnom slučaju tuženik tvrdi da je tužitelj u tijeku otplate kredita platio manje zbog tečajnih razlika u iznosu glavnice od 861,72 € za razdoblje od 02.03.2005. do 02.03.2010.
85.
Utvrđenja iz parnice Potrošač nisu stipulirana u korist banaka, već samo u korist potrošača, pa kako je tražbina tuženika u cijelosti zastarjela 2013.g., to se ne može staviti u prijeboj zastarjela tražbina obzirom da tužitelj ističe prigovor zastare.
86.
Tuženik prema tužitelju nema tražbinu koja bi bila istovrsna, dospjela i uzajamna jer tužitelj niti je nepošten stjecatelj, niti je išta stekao plaćajući po nižoj kamatnoj stopi da bi se tim iznosima trebala umanjivati njegova tražbina, pa je istaknuti prigovor radi prebijanja neosnovan, a tražbina tuženika prema tužitelju ne postoji radi čega je sud odlučio kao u toč. III. izreke presude.
Poslovni broj: P-4076.2023-30
87.
Sud je temeljem čl. 190. st. 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe iz razloga što tužitelj prema važećem Zakonu o parničnom postupku koji se primjenjuje na ovaj konkretan spor može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a i u situaciji kada tuženik ne pristaje na preinaku tužbe, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
88.
Odredbom čl. 191. ZPP-a je propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Stavkom 2. čl. 191. ZPP-a je propisano da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.
89.
U konkretnom slučaju tužitelj nije promjenio istovjetnost zahtjeva jer otpočetka traži preplatu temeljem valutne klauzule, a ta tužba je podnesena 24.05.2023.g. pa stoga nije nastupila zastara tražbine u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev. Nadalje, valutna klauzula je nezakonitom i ništetnom pravomoćno utvrđena presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 04.07.2013., a koja je potvrđena presudom VTS-a pod brojem Pž-6632.17 od 14.06.2018.g., a ova presuda je potvrđena presudom VSRH pod brojem Rev-2221.18 od 03.09.2019.g., pa je zastara za valutnu klauzulu nastupila 2023.g. kako je to već navedeno u ovoj presudi.
90.
Nadalje prema shvaćanju VSRH u odluci Rev -254.24, u kojoj je VSRH detaljno objasnio zastaru i razliku između postupovnopravnog određenja povećanja postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblika objektivne preinake tužbe u smislu odredbe čl.191. st. 1. ZPP-a u kojem slučaju se zastara prekida objektivnom preinakom tužbe- kada je istaknut povećani tužbeni zahtjev i kada u tom trenutku dolazi do prekida zastare u odnosu na zastaru generički određenog tužbenog zahtjeva, povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva kao oblika preinačenja tužbe u okolnostima kada se taj povećani zahtjev temelji na istoj – neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi od one koja je do tada bila.
91.
Dakle, prema shvaćanju ovog suda (Rev -254.24), kada je vjerovnik prije isteka zastarnog roka podnio tužbu s generički određenim tužbenim zahtjevom, ali je tijekom postupka temeljem iste činjenične osnove preinačio tužbu povećanjem postojećeg generički određenog zahtjeva, u navedenim okolnostima i u pogledu razlike u kojoj je zahtjev povećan – preinačen treba uzeti da je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a došlo već s podnošenjem tužbe.
92.
Ova presuda je u cijelosti identična pravnom shvaćanju VSRH glede preinake s druge Sjednice građanskog odjela od 27.05.2024. pod brojem Su-IV-123.2024-5 koje glasi "U slučaju kada je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i čl. 191. ZPP-a), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.
93.
Pri tome je sud u toč. II. izreke presude utvrdio ništetnost odredaba Ugovora o kreditu koje se odnose na primjenu valutne klauzule, pa slijedom toga na ovaj slučaj
Poslovni broj: P-4076.2023-30
se i primjenjuje Pravno shvaćanje VSRH broj Broj: Su-IV-47.2020-2 od 30.01.2020. u kojem je navedeno da:
"Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO.05 (članak 104. stavak 1. ZOO.91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora."
94.
Iz svih ovih istih razloga koji su do sada navedeni u presudi sud je utvrdio ništetnost odredaba Ugovora o kreditu toč. 2., 7., 8. i 10. Ugovora o kreditu, jer se radi o ništetnim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale niti je tužitelju jasno predočena struktura promjene tečaja valute, kao i na koji način će se određivati promjena kamatne stope, a isto tako nije niti objašnjen tužitelju razlog zašto i zbog čega se treba plaćati naknada za obradu kreditnog zahtjeva kada plaćanje takve naknade ulazi u redovno obavljanje poslova bankarskog službenika.
95.
Stoga je sud utvrdio ništetnost pojedinih odredaba ugovora o kreditu i to toč. 2, 7. i 8. u dijelovima tih odredaba, dočim je ugovoreno plaćanje jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva utvrđeno ništetnim u cijelosti.
96.
Radi utvrđivanja visine tražbine tužitelja sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Centru za financijska vještačenja d.o.o.
97.
Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se tijekom ugovora kamatna stopa mijenjala od početne 4,99% pa do 5,89%, da bi nakon 01.01.2014. iznosila 3,23% godišnje kako to propisuje ZID ZPK.15. Provedenim izračunima utvrđeno je da je tužitelju na dan isplate kredita isplaćena glavnica u iznosu od 266.424,06 kn. Pod pretpostavkom da je tužitelj bio dužan podmiriti primljeni iznos glavnice kredita izvršenim uplatama za vrijeme otplate kredita plaćeno je za 16.278,69 € više od primljenog iznosa.
98.
Stoga je vještakinja utvrdila da ukupan iznos preplata uzevši u obz8ir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita iznosi 9.740,09 €. Ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita iznosi 861,72 €. Kada se od sveukupnog iznosa koji je više plaćen odbije iznos koji je manje plaćen dolazi se do svote od 8.878,37 € koji iznos je tužitelj i utužio da mu se vrati kao više plaćeni s osnova preplata po kreditu.
99.
Na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo primjedaba, pa ga je sud prihvatio u cijelosti jer je dan stručno i nepristrano, na temelju provedenih izračuna i podataka u spisu.
Poslovni broj: P-4076.2023-30
100.
Pri tome je vještak utvrdio i negativne razlike, a tužitelj je te negativne razlike odbio od pozitivnih razlika tako da nikakvih elemenata za prigovor tuženika na utvrđenje visine tražbine po vještaku više nije bila.
101.
Temeljem tog nalaza i mišljenja sud je utvrdio da je tužitelj u tijeku otplate kredita s osnova preplate zbog mijenjanja tečaja švicarskog franka preplatio iznos od 8.878,37 €, radi čega je sud tužitelju dosudio navedeni iznos glavnice, a po mjesecima i s dospijećem kako je to navedeno u točkama II. izreke presude koja se odnosi na prihvaćeni drugopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja, a temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a koja propisuje da sudsko utvrđenje ništetnosti odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takve ništetne odredbe nije bilo.
102.
Utvrđenjem ugovorne odredbe ništetnom, potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju svih neosnovano mu naplaćenih iznosa od trenutka sklapanja Ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba ništetna.
103.
Naime, u ovoj pravnoj stvari tuženik je nedvojbeno nepošten od samog trenutka naplate, jer je upravo on odgovoran za ugovaranje ništetne odredbe i ta ista odredba je nametnuta potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja i izmjene i temeljem takve nepoštene i ništetne odredbe tuženik je neosnovano naplatio novčani iznos.
104.
Slijedom toga, odredbom čl. 1115. ZOO-a je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja Zahtjeva. Po shvaćanju ovog suda tuženik je nepošten od dana stjecanja, pa je slijedom toga dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja, tj. od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.
105.
Kako je već na početku ove presude navedeno tužitelj je postavio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a. Ovaj sud nalazi u konkretnom slučaju da činjenica što je ugovoren ništetan način promjene kamatne stope kao i vezanost obveze povrata kredita za valutnu klauzulu u CHF-u to ipak ne čini cjelokupni ugovor ništetnim, radi čega sud nije našao da postoje razlozi ništetnosti cijelog ugovora o kreditu, pa je u cijelosti odbio prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja prema pravilima o eventualnoj kumulaciji.
106.
Kod eventualne kumulacije kada sud odbije prvopostavljeni tužbeni zahtjev dužan je odlučiti o slijedećem. Sud je u ovoj presudi detaljno obrazložio zašto je prihvatio slijedeći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.
107.
Parnični trošak će se odrediti primjenom Tbr. 52. st. 3. Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138.23), a koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o parničnom trošku.
Poslovni broj: P-4076.2023-30
108.
Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100 bodova, troška sastava 2 podneska (19.10.2023. i 08.10.2025.), svako po 100 bodova, troška zastupanja na 3 ročišta (19.02.2024., 13.10.2025. i 31.08.2026.), svako po 100 bodova, a sve prema Tbr 7.1, Tbr 8.1, Tbr 9.1 i Tbr 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Vrijednost boda iznosi 2,00 € prema Tbr. 54. Odvjetničke tarife.
109.
Zbrojeno parnični trošak tužitelja iznosi 600 bodova . 1.200,00 €.
110.
Ovom iznosu pribrojen je trošak 25% PDV-a u iznosu od 300,00 €, troška 2 predujma za financijsko vještačenje u ukupnom iznosu od 600,00 €, čime je tužitelju sveukupno dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.100,00 €.
111.
Sud nije tužitelju dosuđivao pristojbu na tužbu i na prvostupanjsku presudu sukladno odredbi Zakona o sudskim pristojbama, a i iz razloga što je dana 20.05.2023 stupio na snagu novi Zakon o sudskim pristojbama (" Narodne novine" 118.18 i 51.23) koji izričito propisuje u čl. 11. st. 1. toč. 20., da su Potrošači ex lege oslobođeni troška sudskih pristojbi u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, radi čega tužitelj nije u obvezi plaćati sudske pristojbe.
112.
Sud je tužitelju dosudio kamatu na parnični trošak sukladno čl. 151. st. 3. ZPP- a.
113.
Radi navedenog odlučeno je kao u točkama I. do IV. izreke presude.
U Zagrebu, dana 31. kolovoza 2026. godine
Sutkinja
Jesenka Jurić Šojat
Poslovni broj: P-4076.2023-30
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda na Županijski sud.
Dostaviti:
- pun tužitelja
- pun tuženika
