Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: Pn-113/2019-60

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Milki Keleuva - Ivošević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punom. Mariu Maraviću, odvjetniku iz Ogulina, protiv tuženika Opće bolnice i bolnice branitelja Domovinskog rata [adresa] iz [adresa], OIB:88206161418, zastupanog po punom. Gordani Peraković-Turković, odvjetnici iz Otočca, radi naknade štete, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 23. srpnja 2026. u nazočnosti punom. tužitelja i punom. tuženika, na ročištu radi objave presude održanom 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici i bolnici branitelja Domovinskog rata [adresa] iz [adresa], OIB:88206161418, da tužiteljici ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 12.000,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe od 17. prosinca 2019. po stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tr i postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 2.400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe 17. prosinca 2019.

III. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici i bolnici branitelja Domovinskog rata [adresa] iz [adresa], OIB:88206161418, da tužiteljici ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplati iznos od 1.584,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 17. prosinca 2019. po stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tr i postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici i bolnici branitelja Domovinskog rata [adresa] iz [adresa], OIB:88206161418, da tužiteljici ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete za trajnu tuđu pomoć i njegu isplaćuje novčani iznos od 150,00 eura mjesečno počevši od 17. prosinca 2019. godine, pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da dospjele mjesečne iznose plati odjednom, a buduće kako budu dospijevali svakog 15-og u mjesecu uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu po stopi koju određuje Zakon o kamatama i važeća Uredba o visini zakonske zatezne kamate, do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva s osnove naknade imovinske štete za trajnu tuđu pomoć i njegu iznosu od 390,00 eura mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. srpnja 2017.

VI. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici i bolnici branitelja Domovinskog rata [adresa] iz [adresa], OIB:88206161418, da tužiteljici ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 4.643,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 31. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je u tužbi od 17. prosinca 2019. navela da je dana 2. siječnja 2017. na Odjelu za palijativnu skrb i dugotrajno liječenje u bolnici Ogulin, zaprimljen DČ iz [adresa], liječeni onkološki bolesnik koji je u večernjim satima 2. siječnja 2017. godine počeo pokazivati znakove psihičke poremećenosti i agresivno se ponašati. Nakon što je pričinio materijalnu štetu Općoj bolnici Ogulin, DČ se udaljio iz prostora bolnice pobjegavši kroz prozor. Nakon udaljenja iz bolnice, DČ je otišao do obiteljske kuće ČČ, [adresa], gdje je lupao po ulaznim vratima i potom razbio staklenu površinu na ulaznim vratima kroz koju je ušao u kuću. U kući je zatekao ČČ, njezinu kćer IČ i unuka mlt. GČ. Po ulasku u kuću, DČ je iz predsoblja uzeo metalne škare za živicu, te ih držeći u rukama krenuo prema ukućanima, koji su pobjegli u vrt od kuda su pozvali policiju. Prilikom bijega iz kuće kroz dvorišna vrata, tužiteljica se u tri navrata poskliznula u vrtu te pala i povrijedila kralježnicu. Tuženik, odnosno njegovo medicinsko osoblje, propustilo je poduzeti odgovarajuće mjere i primijeniti odgovarajuće radnje kako bi spriječili da njihov pacijent, koji je psihički rastrojen napusti odjel na kojem je bio hospitaliziran uzimajući u obzir da je pokazivao vidljive i jasne znakove agresivne i psihičke poremećenosti. Dana 25. ožujka 2019. tužiteljica je podnijela odštetni zahtjev radi naknade štete u cilju mirnog rješavanja spora radi naknade pretrpljene štete, međutim tuženik je to odbio. Uslijed predmetnog štetnog događaja tužiteljica je zadobila tjelesne ozljede pobliže opisane u priloženoj dokumentaciji s dijagnozom kontuzija lumbosakralne kralježnice (Contusio I.S. et. Coxae dex.) koju je zadobila prilikom pada dijagnozom SY LS chr, dijagnozom F43.1.postraumatski stresni poremećaj i F33.2-povratni depresivni poremećaj. Zbog predmetnog štetnog događaja tužiteljica potražuje pravičnu novčanu naknadu po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova u iznosu od 3.052,62 eura/23.000,00 kuna, za pretrpljeni strah u iznosu od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna, za smanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 1.990,84 eura/15.000,00 kuna, za tuđu pomoć i njegu u paušalnom iznosu od 265,45 eura/2.000,00 kuna, za naruženost u iznosu od 663,61 eura/5.000,00 kuna te predlaže da se presudom naloži tuženiku da na ime naknade neimovinske i imovinske štete isplati tužiteljici iznos od 8.626,98 eura/65.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2.Podneskom od 17. travnja 2026. (l.br. 639-642 spisa) tužiteljica je specificirala tužbeni zahtjev kojim predlaže da se presudom naloži tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 14.400,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate , te ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoć i njege iznos od 1.584,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate i na ime naknade imovinske štete zbog trajne tuđe pomoći i njege isplaćuje novčani iznos od 540,00 eura mjesečno počevši od 01. srpnja 2017. godine, pa nadalje sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tužiteljica u konkretnoj situacija podnijela tužbu radi lakše naplate. Štetni događaj se dogodio slučajno i u vrlo kratkom vremenu nakon primitka štetnika u bolnicu, a što tuženik nikako nije bio u mogućnosti spriječiti, pa tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužiteljica je pogrešnog pravnog pristupa kada tvrdi da je tuženik dužan tužiteljici naknaditi pretrpljeni strah i naknadu za tjelesne ozljede, a visina štete se ne može tražiti prema štetniku koji je u međuvremenu preminuo već prema nasljednicima pok. DČ. Kritične zgode se radilo o učinu kaznenog djela pa bi po završetku kaznenog postupka tužiteljica mogla postaviti imovinskopravni zahtjev prema počinitelju, a ovako je to izostalo pa smatramo da se naknada štete trebala ishoditi od nasljednika pokojnog ostavitelja. U podnesenoj tužbi ne navode se nikakve konkretne činjenice koje bi povezivale odgovornost tuženika za štetni događaj. Šturo pojašnjenje predmetnog događaja, nedostatni opis dolaska pok. DČ i nadolazeći postupak liječenja bez uvida u postupanje liječnika po primitku u zdravstvenu ustanovu, njegovu terapiju, fazu bolesti o daljnjem liječenju. Upućivanje na znakove trajne poremećenosti i agresivno ponašanje isključuje postojanje navedenog zbog neupućenosti tužiteljice. U konkretnom slučaju dogodilo se nešto zbog čega medicinsko postupanje nije utjecalo na ponašanje g. DČ što je rezultiralo štetom po tužiteljici. Sam takav događaj ne prejudicira moguću odgovornost tuženika za nastalu štetnu posljedicu jer je potrebno da se u sudskom postupku dokaže postojanje svih potrebitih pretpostavki i ev. utvrdi odgovornost tuženika. U slučajevima nastanka štete uslijed poduzimanja medicinskih intervencija mora se jasno razdvojiti je li do štete došlo neželjenim ishodom pojedinog postupka ili je do štete došlo greškom pružatelja zdravstvenih usluga jer se liječničke pogreške mogu smatrati protupravnima samo kada su nastale kao rezultat postupanja koje nije bilo u skladu s pravilima struke. Prema odredbi članka 114. Zakona o zdravstvenoj zaštiti Opća bolnica je zdravstvena ustanova koja obavlja najmanje djelatnosti kirurgije, interne medicine, pedi jatrije, ginekologije i porodništva te hitne medicine i ima posteljne, dijagnostičke i druge mogućnosti prilagođene svojoj namjeni. Tuženik kao opća bolnica nema psihijatrijski odjel zatvorenog tipa koji uključuje specijalne metode psihijatrijskog liječenja već je opća bolnica otvorenog tipa gdje je liječenje svojevoljno, pri čemu nije mogla utjecati na događaje izvan okvira bolničkog liječenja.

Dužnost pružanja hitne medicinske pomoći ovisi uvijek o okolnostima svakog pojedinog slučaja što znači da je liječnik obvezan pružiti onakvu hitnu pomoć koja će biti u skladu sa stanjem pacijenta. Pacijent je zaprimljen na Odjel za palijativnu skrb i dugotrajno liječenje kod tuženika kao onkološki bolesnik i propisana mu je terapija sukladno njegovoj bolesti, a nije pokazivao znakove psihičke poremećenosti niti agresije. Onkološkom bolesniku se pruža pomoć u zadovoljavanju osnovnih ljudskih i životnih potreba s ciljem unapređenja njihovog zdravlja, sprječavanju daljnjeg gubitka zdravlja, očuvanju postojećeg zdravlja i vraćanju poremećenog zdravlja i to na samu inicijativu bolesnika, a zadržavanje u zdravstvenoj ustanovi nije u nadležnosti bolničkog osoblja niti liječnika, već samog bolesnika koji po svojim potrebama i po samovolji pristupi i ostaje na liječenju, dok mu je pružena najbolja skrb, a i prihvaća se volja bolesnika tako da nikako tuženik kao zdravstvena ustanova ne može imati ovlast prisilnog zadržavanja u okviru bolnice.

Kritični događaj je nastupio istog dana kada je DČ hospitaliziran tj. 2. siječnja 2017. u 21:50 sati i isti je u hodniku Odjela za palijativnu skrb i dugotrajno liječenje uzeo vatrogasno crijevo, pustio vodu na hodniku te sa metalnim dijelom navedenog crijeva razbio staklo na vratima od prostorija za medicinsko osoblje. Nakon toga, u 21:57 sati prema službenoj zabilješki o dojavi prema PP Ogulin je vidljivo da je medicinsko osoblje sa Odjela palijative tražilo pomoć policije jer imaju problema s pacijentom DČ kojem ne mogu prići radi agresivnosti. Kako se bolesnik ponašao vidljivo je iz sve dokumentacije, a vrijeme koje je proteklo od početka štetnog događaja, zakonitog postupanja djelatnika odjela, do izlaska bolesnika iz okvira zdravstvene ustanove, dakle, vrlo kratko vrijeme odnosno svega 10-20 minuta do okončanja događaja. Da li je tuženik postupio po pravilima struke, uopće nije upitno, a čak se i tražila pomoć policije što potvrđuje da su zdravstveni djelatnici učinili sve do dosega njihove nadležnosti i pomoći u obliku liječenja.

Dakle, posve je razvidno da se ovo nije moglo izbjeći niti spriječiti izvan okvira bolničke ustanove. Isto tako, šteta je uzrokovana višom silom.

Tuženik je naveo da je proveo liječenje sukladno svojim ovlastima i pravilima struke, te da nije odgovoran za nastalu štetu tužiteljici.

Tuženik osporava visinu i osnovanost tužbenog zahtjeva, iz medicinske dokumentacije je razvidno da tužiteljica ima dugogodišnjih psihičkih i tjelesnih problema, srčani je bolesnik, ima astmu, povišen tlak, dijabetes, giht, bruh, dvaput je operirala štitnjaču. Ovako potkrepljenom medicinskom dokumentacijom nije jasno da li se tužbeni zahtjev odnosi i na raniju dijagnozu tužiteljice ili po osnovi pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice nakon štetnog događaja, pa je na tužiteljici teret dokazivanja štetnih posljedica.

Okolnosti koje se navode u medicinskoj dokumentaciji su pogoršanje psihičkih smetnji nakon traumatskog događaja u siječnju 2017. godine. Takvo pogoršanje je potrebno izvještačiti pošto je tužbeni zahtjev utemeljen na cjelokupnom sadržaju medicinske dokumentacije, a ne zasebno po trajanju oštećenja zdravlja od ranije i nakon štetnog događaja i zadobivene ozljede pri padu. Postavlja se daljnje pitanje: Da li je povezana okolnost pada tužiteljice s njezinom ranijom dijagnozom te je to također to potrebno iz vještačiti.

Propisana terapija tužiteljice postoji od ranije, po dijagnozi povratni depresivni poremećaj, poremećaj prilagodbe. Slijedom navedenog tuženik predlaže da se tužiteljica odbije s tužbenim zahtjevom kao pravno neosnovanim.

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem izvješća službe kriminalističke policije (l.br. 7-10 spisa), zapisnika o zaprimanju prijave (l.br. 11-12 spisa), izvješća o osiguranju mjesta događaja (l.br. 13-17 spisa), službene zabilješke (l.br. 18 spisa), potvrde (l.br. 19 spisa), zapisnika o očevidu (l.br. 20-22 spisa), prijave (l.br. 23-24 spisa), izvješća o uporabi sredstava prisile (l.br. 25 spisa), službene zabilješke (l.br. 26 spisa), izjave oštećenika o imovinsko-pravnom zahtjevu (l.br. 27 spisa), službene zabilješke (l.br. 28 spisa), izvješća o uporabi sredstava prisile-tjelesne snage i sredstava (l.br. 29 spisa), službene zabilješke (l.br. 30 spisa), službene zabilješke o dojavi (l.br. 31 spisa), službene zabilješke (l.br. 32 spisa), službene zabilješke (l.br.33- 34 spisa), prijave (l.br. 35-36 spisa), medicinske dokumentacije (l.br. 40-54 spisa), odštetnog zahtjeva (l.br. 63 spisa), dopisa (l.br. 65 spisa), medicinske dokumentacije (l.br. 69-73 spisa), medicinske dokumentacije (l.br. 105-106 spisa), dokumentacije i fotodokumentacije (l.br. 107-157 spisa), osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice (l.br. 170-480 spisa), medicinske dokumentacije (l.br. 489-585 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja vještaka izv.prof.dr.sc. Gorana Arbanas, dr.med. (l.br. 592-608 spisa), čitanjem nalaza i mišljenja vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečić, dr.med. (l.br. 622- 626 spisa), saslušanjem svjedoka BČ (l.br. 77-78 spisa), svjedoka dr. ČČŠ (l.br. 87-88 spisa), svjedoka CČ (l.br. 91 i 645 spisa), svjedoka NČ (l.br. 92 i 646 spisa), svjedoka dr. ĐČ (l.br. 644-645 spisa), te saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke.

6.Tužiteljica saslušana kao parnična stranka u svom iskazu je navela da se dana 2. siječnja 2017. nalazila u svojoj kući u [adresa] zajedno sa kćerkom IČ i unukom PČ, spremali su se na spavanje, kada je oko 22,00 navečer netko pozvonio na vrata, kćerka je pitala tko je, a ta osoba je počela vikati, urlati "otvaraj, otvaraj, daj oružje, to je moja kuća", spominjao je neke ladice. Ulazna vrata na kući su bila zaključana. S njim se nije mogla uspostaviti nikakva komunikacija. U početku je pomislila da su to mačkare ili neki pijanac, zato ni je otvarala vrata, rekla mu je "to nije vaša kuća, vi ste se zabunili", to je opetovano ponavljala, ali on nije reagirao i dalje je urlao i lupao po vratima. Kako je nastavio sa lupanjem probio je vrata i razbio je staklo, to je bilo lijevano debelo staklo. To je jedan segment vrata, kada je razbio vrata on je uspio ući na verandu , na verandi su se nalazila još jedna vrata prema hodniku, ta vrata iz verande prema hodniku nisu uspjeli zaključati, a kćer je uspjela zaključati tek treća vrata koja vode iz hodnika prema dvorištu. Uspjele su pobjeći prema dvorištu, unuk je imao mobitel, a kćerka je pozvala policiju 112 i to više puta, a kada je on čuo da zovemo policiju počeo je vikati "milicija provala, provala". Policija im se javila jer su tada već bili u bolnici. On se penjao na prozor, htio je preko ograde prema njima, razbio je staklo na prozoru od verande. Te večeri je padala kiša i susnježica, u dvorištu je bilo blato, tužiteljica se poskliznula i pala na leđa kad je bježala iz kuće, htjela se dignuti, ali nije mogla, kćer i unuk su se vratili po nju, dignuli je, ali je ponovno pala istog trena, zapravo uopće nije stala na noge. On je mlatio po cijeloj kući nečim metalnim, kasnije su utvrdile da su to bile metalne škare za živicu, kojima je krenuo i na djelatnike policije. Kada je policija došla vrata na kući su bila zaključana, oni nisu mogli do njega kroz vrata već su ga izvukli kroz razbijeni segment vrata. Kada je policija došla do njih, rekli su da tužiteljica mora odmah u bolnicu, otišla je na odjel hitne pomoći, snimili su joj kralježnici i utvrdili su da je došlo do frakture dva kralješka, u bolnici je dobila ortozu, a denziometrija je pokazala da nema osteoporozu. Vratila se kući. Sljedeći dan su njezin sin i kćer otišli u bolnicu kod šefice odjela jer su tog pacijenta ponovno vratili u bolnicu, pa su se bojali da se taj događaj ne bi ponovio. Nakon ovog događaja tužiteljičin život se potpuno promijenio, dobila je dijagnozu PTSP, išla je tri godine na fizikalnu terapiju, te na akunputuru zbog stalnih bolova. Koordinacija pokreta joj nije u redu, pala je na šahtu i završila na hitnoj na šivanju, stalno pada, pala je u sobi i slomila dva rebra, ne može otići ni do trgovine, ne može se sama obući. Kada ide nekud nosi mali stolčić sa sobom da može sjesti. Uvijek hoda uz pomoć štake. Prije ovog događaja nije imala ovakvih problema, niti je odlazila liječniku zbog problema pri kretanju. Vidjela je da je taj čovjek koji je provalio njihova vrata bio u pidžami. Policija im je rekla da je to osoba koja je pobjegla iz bolnice. Iz bolnice joj se nitko nije javio, niti ljudski reagirao isprikom što se to dogodilo. Policija joj je rekla da se taj pacijent zvao DČ. Njegovu suprugu poznaje po viđenju, a niti ona se nije ispričala za ovaj događaj. Navodno je on i prije ovog događaja kod kuće imao takve agresivne ispade i radi toga su ga oni hospitalizirali u bolnic i.

7.Saslušani svjedok LČ, kćerka tužiteljice, u svom iskazu je navela da se dana 2. siječnja 2017. nalazila u kući sa svojom majkom, tada starom 65. godina i svojim nećakom u dobi od 14. godina, bilo je oko 22,00 sata navečer kada je netko počeo zvoniti i lupati na vrata, zvala je majku, pomislila je da je to neki alkoholičar, ali kada je ta osoba počela vikati to je moja kuća, daj oružje, spominjao je i neke ladice, tada je shvatila da on želi provaliti u kuću. Ulazna vrata na kući su bila zaključana, to lupanje je bilo snažno i brzo i bilo je jasno da će on ući u kuću. Tada je pokušala na najbrži način zaključati druga vrata koja se nalaze između verande i hodnika, majka joj je pomagala, pokušavali su ga zaustaviti. Čuo se jak prasak i bilo je očito da je on razvalio ulazna vrata. Okrenula se i rekla majci i nećaku da bježe van. Uspjela je u djeliću sekunde zaključati vrata koja vode iz kuće prema dvorištu, a on je već s druge strane hvatao za kvaku i shvatio je da se oni nalaze iza tih vrata. Uspjela je nazvati policiju. Kada je shvatio da zove policiju, on je počeo vikati s druge strane, "milicija, provala" i počeo se smijati nekom podrugljivom intonacijom. Shvatio je da su u dvorištu, razbio prozor verande i krenuo kroz prozor van prema njima. Sve se odvijalo vrlo brzo, majka je pala, išla ju je dizati zajedno sa nećakom, pala je na leđa, u jednom trenutku su je jedva uspjeli dignuti da stane, ali se ona ponovno srušila i opet pala na leđa. Onda je došla policija, policija se s njim borila jer je on čak i na njih nasrtao sa tim škarama, uspjeli su ga savladati i izvući van i odvezli su ga u bolnicu. Morala se brinuti o majci koja je mjesecima bila nepokretna i ležala u ortozi koju je dobila zbog loma kralješka, nije bila u stanju brinuti se o sebi.

8.Svjedok dr. ČČŠ, specijalista psihijatar, zaposlena kod tuženika, u svom iskazu je navela da je pacijent DČ bio palijativni onkološki bolesnik u terminalnoj fazi bolesti i liječen je po principima palijativne skrbi, a to znači da se radi o bolesniku koji je neizlječivo bolestan, ali mu medicina prema današnjim standardima pruža svu medicinsku i socijalnu skrb kako bi zadnje dane života dostojanstveno proveo. Navodi da nije bila prisutna pri prijemu pacijenta DČ, no uobičajeni protokol pri prijemu na odjel palijativne skrbi je da bolesnika uputi njegov obiteljski liječnik, pacijent dolazi u pratnji svoje obitelji, te se uz suglasnost on smješta na odjel palijativne skrbi. Ne zna kada je pacijent DČ primljen na Odjel palijativne skrbi, niti koju terapiju je primao. Misli da je pacijent DČ istog dana kada je primljen na odjel u večernjim satima, poslije večere, sjedio sa ostalim pacijentima u dnevnom boravku te iznenada, razbio staklo i skočio kroz prozor van. Dežurna smjena ju je odmah obavijestila o tom događaju, te bolničke doktore koji su bili u dežurnoj službi i policiju. Policija je brzo došla. Prije samog događaja pacijent DČ nije pokazivao nikakve znakove agresivnosti. Smatra da je bolnica postupila po pravilima struke i poduzela sve mjere liječenja za tu vrstu pacijenta. Pacijent DČ nije pokazivao tog dana, prije samog događaja, znakove poremećenosti u ponašanju. Ovaj pacijent je bio na Odjelu palijativne skrbi, to je odjel otvorenog tipa. Za pacijenta DČ nije bilo potrebno vezivanje. Smatra da bolnica ne treba snositi nikakvu odgovornost za ovaj štetni događaj.

9.Svjedok CČ, zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra, u svom iskazu je navela da je u mjesecu siječnju 2017. radila na Odjelu palijativne skrbi. Sjeća se pacijenta DČ, da je on tog dana primljen na odjel, sa kolegicom NČ došla je u noćnu smjenu u 19,00 sati. Nakon preuzimanja smjene su obilazile po sobama pacijente i kad su došle u sobu gospodina DČ on se malo uznemirio, krenuo je prema prozoru, zamolila ga je da im ne pravi probleme, on je pored njih prošao van iz sobe, izašao u hodnik. Staklena vrata od ambulante su bila zatvorena, krenuo je prema vratima, otvorio je hidrant, uzeo šmrk i najprije polijevao vodom, sestre su se malo pomaknule jer su se osjećale ugroženima. Onda je on šmrkom razbio staklena vrata, prošao kroz ambulantu, otvorio prozor i skočio van. Sve je to bilo u jednom času, u par sekundi. Odmah su obavijestile dežurnu doktoricu i policiju. Koliko joj je poznato tog dana, a prije preuzimanja svoje smjene pacijent DČ je bio miran jer prilikom primopredaje smjene za svakog pacijenta se prenosi što je bilo u prethodnoj smjeni. Od prethodne smjene im je preneseno da je gospodin DČ primljen u bolnicu, da je miran, da je dobio terapiju. Nakon što su o ovom događaju obavijestili dežurnu doktoricu i policiju, policija ga je nakon izvjesnog vremena dovela u bolnicu, došla je dežurna doktorica, bila je prisutna, morale su ga fiksirati, privezati za krevet i dali su mu terapiju koju je doktorica odredila da se pacijent smiri. Odjel palijativne skrb je otvorenog tipa.

10.Svjedok NČ, zaposlena kao medicinska sestra kod tuženika, u svom iskazu je navela da je navedenog dana zajedno s kolegicom došla u noću smjenu. Nakon primopredaje smjene, odmah su otišle u obilazak svih pacijenata. Pacijent DČ je bio uznemiren, krenuo je prema van, nagovarale su ga da ostane, on je krenuo prema hidrantu, otvorio kolut i kroz cijev je pustio vodu, uspjele su ga smiriti, onda je krenuo prema staklenim vratima i s tim hidrantom razbio staklena vrata sestrinske sobe i onda je iz te sobe izašao van kroz prozor. Odmah nakon toga su pozvale dr. ČČŠ i pozvale su policiju, objasnile su što se dogodilo. Prethodna smjena im je prenijela da je taj pacijent normalno jeo, odmarao se, šetao se, nisu im rekle da bi bilo nešto neobično u njegovom ponašanju. Policija je ubrzo pronašla pacijenta DČ i vratila ga u bolnicu. Nakon toga su ga humano fiksirali. Čula je da je ovaj pacijent dok je bio izvan bolnice negdje provalio, ne zna da li je nekoga ugrožavao. Smjena im počinje u 19,00 sati, ali uvijek dođu ranije zbog primopredaje. Nakon primopredaje smjene odmah idu u obilazak pacijenata. Ne može reći koliko je vremenski trajalo kad su ušle u sobu i primijetile da je pacijent uznemiren i da je uspio izaći van, sve se to brzo dogodilo. Misli da su prvo zvali doktoricu, a da su onda zvale policiju. Odjel palijativne skrbi se nalazi u podrumu, otvorenog je tipa, nema rešetke na prozorima, kroz prozor se može izaći van. Humano fiksiranje se primjenjuje kada to liječnik odobri i kad liječnik utvrdi da ima potrebe za tim. Primopredaje traje obično oko pola sata, ovisno koliko ima pacijenata. Navodi da su sestre pozvale doktoricu i ona je pozvala policiju.

11.Svjedok dr. JČ, specijalista internist-kardiolog, zaposlenik tuženika, u svom iskazu je naveo da tužiteljicu ČČ poznaje još od prije Domovinskog rata. Što se tiče imena pacijenta DČ ne može se sjetiti o kome se radi. Sjeća se da mu je jedne prilike ČČ pričala za događaj kada je jedan pacijent pobjegao iz bolnice, razbio vrata i prijetio joj škarama. Odjel palijativne skrbi je potpuno zaseban odjel kod tuženika. Sestrinska primopredaja u prosjeku traje do pola sata, nekad duže, nekad kraće.

12.Nalazom i mišljenjem liječnika vještaka izv.prof.dr.sc. Gorana Arbanas, dr.med. specijaliste psihijatra (l.br. 592-608 spisa), je utvrđeno da je vezano za pitanje zdravstvenog stanja DČ, vještaku na raspolaganju bila vrlo štura medicinska dokumentacija, tj. u spisu se nalazi otpusno pismo za pok. DČ i izjave medicinskih sestara koje su radile noćnu smjenu kritičnog dana. U spisu nema sestrinske primopredaje, niti nalaza liječnika kod prijema, kao ni temperaturne liste, ni druge medicinske dokumentacije.

U otpusnom pismu je navedeno da je primljen na odjel radi palijativne skrbi u terminalnoj fazi proširene maligne bolesti te da je kod dolaska registrirana karcinomska bol, opća slabost i malaksalost, nesanica, pomanjkanje apetita, kod prijema je bio priseban.

U svojim iskazima, svjedokinja CČ i NČ, medicinske sestre, opisale su da im je prethodna smjena prenijela da je pacijent normalno jeo, odmarao, šetao i nisu rekle da bi bilo išta neobično u njegovom ponašanju. Kod obilaska njegove sobe po preuzimanju smjene, oko 19,00 sati, kad su ušle u njegovu sobu, pacijent DČ se uznemirio, krenuo je prema prozoru, prošao pored njih iz sobe, izašao u hodnik, krenuo prema vratima ambulante, otvorio hidrant, uzeo šmrk i polijevao vodom, a zatim razbio staklena vrata i prošao kroz ambulantu, otvorio prozor i skočio van.

Ovakav opis govori za delirantno stanje (akutni moždani sindrom). Delirij nastupa relativno naglo i osnovne su mu karakteristike psihomotorni nemir, vidne halucinacije, dezorijentacija i strah. Upravo kao što to opisuju svjedokinje CČ i NČ, a u svom iskazu i tužiteljica ČČ (koja opisuje da je on vikao otvaraj, daj oružje, to je moja kuća?) radilo se o osobi koja je bila u strahu, izrazito nemirna, s njom se nije mogla uspostaviti suvisla komunikacija, osoba je bila dezorijentirana. Delirantno stanje se obično javlja nakon neke fizičke traume ili teže bolesti, u konkretnom slučaju zbog maligne bolesti. Delirij nastupa naglo, pogoršanje je u večernjim satima (kad nema danjeg svjetla), a provocirajući čimbenici su dehidracija, gubitak krvi, glad, ali i promjena mjesta boravka (kao što je to ovdje bio slučaj jer je osoba taj dan hospitalizirana).

Dakle, ako je DČ kod prijema bio svjestan, davao podatke o svojoj bolesti i simptomima, nije se ni na koji način moglo predvidjeti da će par sati kasnije on ra zviti delirantnu sliku. Svjedokinje opisuju da su im kolegice iz dnevne smjene prenijele da je on bio neupadan, normalno jeo i ničim nije pokazivao bilo što neobično. Kod nastupa delirantnog stanja važno je odmah pacijenta zbrinuti, po potrebi i izolirati u sobu za izolaciju ili ga fizički sputati, što u konkretnom slučaju dvije medicinske sestre nisu mogle same učiniti, već su nazvale policiju.

Odgovarajući na pitanje suda je li pri postupanju bilo kakvih nepravilnosti, vještak navodi da su medicinske sestre postupile onako kako su u tom trenutku mogle, a što je (prema podacima koji su vještaku bili na raspolaganju) delirantno stanje je nastupilo naglo.

Ono što nedostaje u konkretnom slučaju jesu sestrinske pr imopredaje iz kojih bi se moglo vremenski slijediti događaj (jer prema sadašnjim podacima medicinske sestre su negdje iza 19,00 sati primijetile da je DČ u delirantnom stanju, a on je u 22,00 sata provalio u kuću tužiteljice, pa je nejasno što se zbivalo u ova tri sata). Također, u spisu nije priložen nalaz DČ kod prijema, već samo otpusno pismo.

Što se tiče tužiteljice ČČ, nakon provedenog razgovora i pregleda kao i uvida u medicinsku dokumentaciju vještak navodi da je ona je doživjela primarni strah za svoj život od trenutka kad je DČ počeo lupati po vratima i kad je počeo provaljivati, pa do dolaska policije, što po njezinoj procjeni iznosi oko 20 minuta. Sekundarni strah jakog intenziteta, po definiciji, traje do obrade ozljede i smirivanja simptoma. Tužiteljica je po ozljeđivanju prevezena na hitni pregled, preporučena joj je terapija i ona je odbila daljnji hospitalizaciju (po vlastitim riječima, smatra la je da se samo natukla i da će to proći). Dakle strah jakog intenziteta trajao je oko tri sata. Strah srednjeg intenziteta nastavio se i dalje. Njezina liječnica obiteljske medicine već sljedećeg dana joj propisuje Normabel, kojega u terapiju nije imala od 2009. godine. Nakon par dana tužiteljica odlazi na pregled kod ortopeda, a zatim je sljedeći p regled specijaliste bio u ožujku 2017. Iz čega zaključuje da je strah srednjeg intenziteta trajao devet dana.

Strah slabog intenziteta kao iščekivanje ishoda liječenja traje do završetka liječenja ili do uspostavljanja kronificiranog stanja. Tužiteljica je zbog bolova išla na fizikalnu terapiju, kod fizijatra i kod ortopeda. U srpnju 2017. se javila psihijatru, koji bilježi da je ona izrazito nemirna, u strahu, zabrinuta za somatsko stanje, noću ne spava, stalno sanja noćne more i postavlja joj dijagnozu reakcije na stres te u terapiju uvodi sertralin i diazepam. U kolovozu 2017. godine psiholog također bilježi noćne more, preosjetljivost na zvukove, uplašenost, smetnje spavanja, sniženo raspoloženje. Nakon kolovoza 2017. tužiteljici više nije mijenjana terapija, odnosno ona nadalje ima istu psihofarmakoterapiju sertralinom, što znači da je stanje iza toga bilo nepromjenjivo. Stoga vještak smatra da je strah slabog intenziteta trajao oko osam mjeseci.

Što se tiče trajnih posljedica, sama tužiteljica je navela da je promijenila odnos prema ljudima, da i dalje loše spava, noću se budi, reagira na svaki zvuk. Također je navela da joj se život promijenio zbog njezinog tjelesnog stanja, postala je hendikepirana osoba koja prima inkluzivni dodatak i mora redovito koristiti usluge ortopeda i fizijatra. Međutim, što se tiče psihijatrijskog liječenja, ona sada dobiva istovjetnu terapiju koju je imala i ranije (prije ovog događaja), tj. sertralin. Zbog toga vještak smatra da su njezine trajne posljedice prisutne isključivo u somatskom dijelu.

Zaključno vještak navodi da je tužiteljica trpjela:

-primarni strah-u trajanju od oko 20 minuta kao strah za život

-sekundarni strah jakog intenziteta-tri sata

-sekundarni strah srednjeg intenziteta-devet dana

-sekundarni strah slabog intenziteta-oko osam mjeseci

-trajne posljedice-treba procijeniti ortoped.

13.Nalazom i mišljenjem liječnika vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečić, dr. med., specijaliste kirurga i traumatologa, (l.br. 125-128 spisa) je utvrđeno da je tužiteljica ČČ, rođena 1952. god., dana 02.01.2017. kod bijega od gosp. DČ se u tri navrata poskliznula i pala na leđa. Zadobila je prijelom trupa 12. prsnog i 1. slabinskog kralješka. Prijelom prsnog kralješka je utvrđen naknadno. Liječena je imobilizacijom kralježnice troušporišnom ortozom. Zbog prisutnih bolova hodala je uz pomoć štaka. Provela je fizikalnu terapiju, a zbog jačih kroničnih bolova liječila se i u ambulanti za bol. Tužiteljica je u trenutku štetnog događaja imala uznapredovale degenerativne promjene slabinske kralježnice i osteopeniju. U nalazu iz ambulante za bol od 16.07.2018. se navodi da bolovi u području LS kralježnice traju niz godina, ali u preslici zdravstvenog kartona za period od 21.05.2002. god. pa sve do štetnog događaja nema zapisa da se javljala svom liječniku zbog bolova u području slabinske kralježnice. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja.

Na postavljeno pitanje da li je s obzirom na zdravstveno stanje DČ u predmetno vrijeme bilo propusta u postupanju tuženika odgovorio je vještak psihijatar (radi se o psihijatrijskom bolesniku).

Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužiteljice su zaostali kronični bolovi u donjem dijelu kralježnice zbog kojih otežano hoda uz pomoć dvije štake, ne može se sagnuti niti nositi bilo kakav teret, kretnje torakolumbalne kralježnice su bolne, ograničene u većem stupnju. Smanjenje životne aktivnosti iznosi 30%. Budući da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja imala uznapredovale degenerativne promjene slabinske kralježnice i osteopeniju, dio sadašnjih tegoba je posljedica navedenih degenerativnih promjena. Prema slobodnoj procjenu vještaka, smanjenje životne aktivnosti zbog prijeloma kralježnice iznosi 15%, a 15 % otpada na degenerativne promjene i osteopeniju. Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno. Kod ocjene je uzeto u obzir da je fizičke bolove dijelom trpjela i zbog degenerativnih promjena.

Zaostali kronični bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti.

Kao posljedica prijeloma dva kralješka tužiteljica je antalgičnog stava, lagano pogrbljena, hoda usporeno uz pomoć dvije štake. Navedeno je uzrok naruženja srednjeg stupnja (naruženje je djelom posljedica i degenerativnih promjena kralježnice, prema slobodnoj procjeni vještaka u omjeru od 50%).

Tuđa pomoć i njega joj je bila potrebna u opsegu 5 sati dnevno 4 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 8 tjedana, u opsegu 3 sata dnevno 6 mjeseci za pomoć kod održavanja osobne higijene i kod oblačenja u prvoj fazi liječenja, za pomoć kod odlaska na kontrolne preglede, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku namirnica i sl. Nakon toga joj je potrebna trajna tuđa pomoć u opsegu 2 sata dnevno za održavanje osobne higijene, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl.. Trajna tuđa pomoć joj je potrebna 1 sat dnevno zbog zadobivenih prijeloma iz štetnog Događaja, a 1 sat zbog degenerativnih promjena kralježnice, osteopenije, prijeloma u desnom koljenu i drugih pridruženih bolesti (hipertenzija, kardiomiopatija, diabetes melitus, …).

14.U podnesku od 23. rujna 2025. tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka dr. Gorana Arbanas, specijalista psihijatra.

15.U podnesku od 6. veljače 2026. tuženik je prigovarao nalazu i mišljenju sudskog vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečića, dr.med.

16.U podnesku od 17. travnja 2026. tužiteljica je navela da nema primjedbi na nalaz i mišljenje imenovanih vještaka.

17.Liječnik vještak prof.dr.sc. Božidar Šebečić se očitovao na prigovore tuženika (l.br. 657-658 spisa) i naveo:

Točno je da je tužiteljica 03.01.2017. odbila hospitalizaciju.

Da je pristala na hospitalizaciju ista bi trajala nekoliko dana i u tom periodu bi trpjela fizičke bolove nešto manjeg intenziteta nego što je trpjela.

Tužiteljici su nakon pregleda preporučeni lijekovi protiv bolova za uzimanje kod kuće. U bolnici bi isto dobivala lijekove protiv bolova, vjerojatno u većoj dozi i u tih nekoliko dana bi bolovi bili nešto manjeg intenziteta.

Tužiteljica nije trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta kontinuirano nakon štetnog događaja 7 dana, već ih je trpjela od ozljeđivanja do dobivanja injekcije protiv bolova u bolnici te povremeno tijekom dugotrajnog liječenja. Da je trp jela bolove jačeg intenziteta nekoliko mjeseci po ozljeđivanju ukazuje činjenica da je upućivana u ambulantu za bol.

Točno je da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja već imala osteopeniju (ne osteoporozu) kostiju i to je uzeto u obzir kod ocjene smanjenja životne aktivnosti i kod ocjene pretrpljenih bolova.

Točno je da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja imala uznapredovale degenerativne promjene slabinske kralježnice i osteopeniju ali u preslici zdravstvenog kartona za period od 21.05.2002. god. pa sve do štetnog događaja nema zapisa da se javljala svom liječniku zbog bolova u području slabinske kralježnice.

Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, smanjenje životne aktivnosti iznosi 30%.

Budući je tužiteljica u trenutku štetnog događaja imala uznapredovale degenerativne promjene slabinske kralježnice i osteopeniju, dio sadašnjih tegoba je posljedica navedenih degenerativnih promjena.

Smanjenje životne aktivnosti zbog prijeloma kralježnice iznosi 15% a 15 % otpada na degenerativne promjene i osteopeniju.

Tužiteljici je prema sadašnjem funkcionalnom statusu potrebna trajna tuđa pomoć u opsegu 2 sata dnevno za održavanje osobne higijene, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl..

Trajna tuđa pomoć joj je potrebna 1 sat dnevno zbog zadobivenih prijeloma iz štetnog događaja a 1 sat zbog degenerativnih promjena kralježnice, osteopenije, prijeloma u desnom koljenu i drugih pridruženih bolesti (hipertenzija, kardiomiopatija, diabetes melitus, …).

Zaključno, degenerativne promjena kralježnice, osteopenija, naknadne ozljede koljena i druge navedene bolesti su uzete u obzir kod ocjene smanjenja životne aktivnosti i kod ocjene potrebe za tuđom pomoći.

18.U predmetnom postupku tužiteljica zahtjeva naknadu neimovinske i imovinske štete zbog štetnog događaja koji se dogodio dana 2. siječnja 2017. kada je iz Opće bolnice Ogulin pobjegao pacijent DČ koji je ušao u kuću tužiteljice te s metalnim škarama za živicu krenuo prema ukućanima kojom prilikom je tužiteljica bježeći pala u tri navrata i zadobila ozljede kralježnice.

19.Ocjenom rezultata svih izvedenih dokaza zasebno i u ukupnosti ovaj sud nalazi nesporno utvrđenim:

-da se dana 2. siječnja 2017. pacijent DČ udaljio sa Odjela za palijativnu skrb i dugotrajno liječenje Opće bolnice i bolnice branitelja Domovinskog rata [adresa] gdje je bio hospitaliziran, te oko 22,00 sata došao do obiteljske kuće tužiteljice na adresi u [adresa], gdje je lupao po ulaznim vratima, razbio staklenu površinu na ulaznim vratima kroz koju je ušao u unutrašnjost kuće, u kojoj se nalazila tužiteljica, njezina kćerka LČ i unuk mlt. GČ, zatim po ulasku u kuću iz predsoblja uzeo metalne škare za živicu kojima je krenuo prema ukućanima, vlasnici ČČ, njezinoj kćerki IČ i njezinom unuku mlt. PČ koji su od straha pobjegli u vrt i pozvali policiju,

-da se tužiteljica prilikom bijega od pacijenta DČ poskliznula u tri navrata i pala na leđa kojom prilikom je zadobila ozljede trupa 12. prsnog i 1. slabinskog kralješka, te pretrpjela intenzivan strah,

-da je dana 2. siječnja 2017. u 21,57 sati dežurstvo PP Ogulin zaprimilo dojavu dr. ČČŠ iz Opće bolnice [adresa] i bolnice branitelja Domovinskog rata [adresa], Odjela palijativne skrbi da na odjelu imaju problema sa pacijentom DČ,

-da je istog dana 2. siječnja 2017. u 22,03 sati dežurstvo PP Ogulin zaprimilo drugu dojavu od BČ sa adrese [adresa] da joj netko pokušava provaliti u kuću,

-da je pacijent DČ iskazivao znakove fizičke rastrojenosti i sklonosti daljnjim nasilnim radnjama, pa je isti vraćen na Odjel palijativne skrbi gdje mu je na krevetu uz pomoć policijskih službenika od strane liječnika aplicirano sredstvo za smirenje, te je od strane medicinskog osoblja fiksiran za bolnički krevet.

20.Među strankama je sporna odgovornost tuženika za predmetnu štetu tužiteljici jer tužiteljica tvrdi da je tuženik odnosno njegovo medicinsko osoblje propustilo poduzeti odgovarajuće mjere i primijeniti odgovarajuće radnje kako bi spriječili da njihov pacijent koji je psihički rastrojen napusti odjel na kojem je bio hospitaliziran, a uzimajući u obzir da je pacijent DČ pokazivao vidljive i jasne znakove agresivne i psihičke poremećenosti, a tuženik tvrdi da se štetni događaj dogodio slučajno i u vrlo kratkom vremenu nakon primitka štetnika u bolnicu, a što tuženik nikako nije bio u mogućnosti spriječiti. Tuženik ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije jer smatra da je predmetnu štetu tužiteljica trebala potraživati od nasljednika pok. DČ.

21.Nalazom i mišljenjem liječnika vještaka izv.prof.dr.sc. Gorana Arbanas, dr.med. specijaliste psihijatra je utvrđeno da spisu nisu priloženi sestrinske primopredaje, niti nalaz liječnika kod prijema, niti temperaturne liste, a ni druga medicinska dokumentacija, već samo otpusno pismo u kojemu je navedeno da je pacijent DČ primljen na odjel radi palijativne skrbi u terminalnoj fazi proširene maligne bolesti, te da je kod dolaska registrirana karcinomska bol, opća slabost i malaksalost, nesanica, pomanjkanje apetita, pacijent je kod prijema bio priseban. Vještak ističe da u konkretnom slučaju nedostaju sestrinske primopredaje iz kojih bi se mogao vidjeti vremenski slijed događaja jer prema podacima u spisu medicinske sestre su negdje iza 19,00 sati primijetile da je pacijent DČ u delirantnom stanju, a on je u 22,00 sati provalio u kuću tužiteljice, pa je nejasno što se zbivalo tijekom ta tri sata.

22.Nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije jer je nesporno je da je pacijent DČ dana 2. siječnja 2017. primljen na Odjel palijativne skrbi tuženika u terminalnoj fazi proširene maligne bolesti koji odjel je napustio u večernjim satima i počinio štetu tužiteljici.

23.Međutim, sporno je da li je takav pacijent na tom odjelu kod tuženika trebao imati kontinuiranu liječničku skrb i strogi nadzor odnosno da li je prilikom boravka u bolnici došlo do propusta pri nadzoru pacijenta DČ od strane djelatnika tuženika.

24.Tuženik odgovara prema općoj odredbi o odgovornosti za štetu prema kojoj onaj koji uzrokuje štetu dužan ju je naknaditi, ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje (načelo presumirane krivnje), ukoliko štetna radnja proizlazi iz skrivljenog ponašanja odnosno koju je zdravstveni stručnjak i dobar stručnjak prema odredbi članka 10. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima trebao primijeniti, a to je povećana pažnja prema pravilima struke i običajima.

25.Kod odgovornosti za štetu mora postojati uzročna veza između štete i štetne radnje, te protupravnost koja postoji kad je povrijeđena neka pravna norma bilo da se radi o normama građanskog prava ili kad je ponašanje suprotno normama drugih pravnih područja.

26.U konkretnom slučaju sporno je da li je došlo do propusta stručnih službi tuženika prilikom procjene zdravstvenog stanja pok. DČ, ne samo kod prijema, već i tijekom boravka istog na dugotrajnom liječenju na Odjelu palijativne skrbi tuženika.

27.U postupcima za naknadu štete od bolnice ili druge zdravstvene ustanove zbog propusta u liječenju ili postupanju bolnice ili zdravstvene ustanove, teret dokaza da je liječenje (odnosno postupanje) obavljeno po pravilima medicinske struke vodeći računa o načelu pretpostavljene krivnje je na tuženiku odnosno bolnici ili drugoj zdravstvenoj ustanovi.

28.Prema odredbi članka 1061 stavak. 1 Zakona o obveznim odnosima za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročene štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika.

29.Odredbom članka 1061. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima valja povezati s člankom 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojem tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

30.Stoga iz odredbe članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima i članka 1061. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima proizlazi da je poslodavac odnosno bolnica dužna naknaditi štetu, osim ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, pa je stoga i teret dokaza na poslodavcu odnosno bolnici koja treba dokazati postojanje okolnosti koje isključuju odgovornost njegovih zaposlenika tj. poslodavac je dužan dokazati da u postupanju njegovih zaposlenika nije bilo činjenja ili propusta koji su protivni pravilima struke.

31.Prema tome, oštećenik treba dokazati da postoji šteta, štetna radnja i uzročna veza, te da osoba koja odgovara za štetu (poslodavac liječnika, medicinske sestre i sl.), neće odgovarati za štetu ako se utvrdi da nema uzročne veze između postupanja zdravstvene ustanove i nastale štete i ako tuženik dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Bolnica odgovara po načelu presumirane krivnje i tuženik u postupku naknade štete mora dokazati da nije kriv odnosno da je prilikom pružanja zdravstvene ustanove postupao u skladu s pravilima struke, pa je prema tome, na strani tuženika teret dokaza da je do štete koja je nastala tužiteljici došlo bez krivnje tuženika tj. bolnice.

32.Odgovornost tuženika za štetu zbog pogreške ili propusta prosuđuje se prema subjektivnoj odgovornosti njegovih zaposlenika. Nastanak štete zbog neodgovarajućeg postupanja zaposlenika može nastati činjenjem ili propuštanjem u različitim stadijima medicinskog postupanja.

33.Uzimajući u obzir utvrđenja iz provedenog psihijatrijskog vještačenja sud smatra da slijed radnji i postupanja tuženika u odnosu na zaprimljenog pacijenta DČ se može smatrati nedovoljnim i neodgovarajućim postupanjem medicinskog osob lja tuženika koje je propustilo pojačani nadzor nad pacijentom DČ te propustilo pravovremenu reakciju dojavom policiji da je pacijent DČ napustio Odjel palijativne skrbi budući da se odgovarajućim medicinskim mjerama i pravovremenom intervencijom djelatnika policije zasigurno mogao spriječiti nastanak štete tužiteljici. Tuženik nije dokazao da je liječenje odnosno postupanje prema pacijentu DČ obavljeno po pravilima medicinske struke budući da, prema nalazu vještaka tuženik nije dostavio u spis niti sestrinske primopredaje smjene, niti nalaze liječnika kod prijema pacijenta DČ, kao niti drugu medicinsku dokumentaciju, već samo otpusno pismo. Vještak je naveo da u konkretnom slučaju nedostaju sestrinske primopredaje iz kojih bi se moglo vremenski slijediti događaj jer prema sadašnjim podacima medicinske sestre su negdje iza 19,00 sati primijetile da je DČ u delirantnom stanju, a on je u 22,00 sati provalio u kuću tužiteljice, pa je nejasno što se zbivalo u ova tri sata. Također u spisu nije priložen nalaz DČ kod prijema. Sve ove okolnosti upućuju na nedostatno i neodgovarajuće postupanje medicinskog osoblja tuženika.

34.Odredbom članka 19. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) je propisano:

(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim Zakonom;

(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona podrazumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

35.Člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima je propisano:

(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema;

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

36.Na temelju provedenog medicinskog vještačenja, sud je u skladu s odredbom članka 1100 stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 155/2023) utvrdio da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade s obzirom na jačinu i trajanje povredom izazvanih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti.

37.Budući da je nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečić, dr. med., specijaliste kirurga i traumatologa, utvrđeno, da je zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice došlo do povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje odnosno povrede prava osobnosti, to tužiteljici sukladno citiranim zakonskim odredbama pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske i imovinske štete.

38.Prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečić, dr. med., specijaliste kirurga i traumatologa, tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 7 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjeg intenziteta 3 mjeseca kumulativno, pa sud smatra da je tužiteljica po ovoj osnovi pretrpjela povredu prava osobnosti i da joj temeljem odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima u svezi s člankom 19. Zakona o obveznim odnosima po kriteriju pretrpljenih fizički boli pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.500,00 eura.

39.Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečić, dr. med., specijaliste kirurga i traumatologa, je utvrđeno da je tužiteljica u trenutku štetnog događaja imala uznapredovale degenerativne promjene slabinske kralježnice i osteopeniju, a da je dio sadašnjih tegoba posljedica navedenih degenerativnih promjena, pa vještak po slobodnoj ocjeni procjenjuje da smanjenje životne aktivnosti zbog prijeloma kralježnice iznosi 15%, a 15% se odnosi na degenerativne promjene i osteopeniju, uslijed čega je tužiteljica trpjela duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, slijedom kojih utvrđenja sud smatra da tužiteljici po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.500,00 eura.

40.Sukladno nalazu vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečić, dr. med., specijaliste kirurga i traumatologa, kod tužiteljice je kao posljedice prijeloma dva kralješka došlo do antalgičnog stava, lagane pogrbljenosti, usporenog hoda uz pomoć dvije štake, što je uzrok naruženja srednjeg stupnja (naruženje je djelom posljedica i degenerativnih promjena kralježnice, prema slobodnoj procjeni vještaka u omjeru od 50%), slijedom čega proizlazi da tužiteljici po kriteriju pretrpljenih duševnih boli zbog naruženosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.500,00 eura.

41.Cjeneći intenzitet i trajanje straha utvrđenog nalazom i mišljenjem liječnika vještaka specijaliste psihijatra koji je utvrdio da je tužiteljica doživjela primarni strah za svoj život od trenutka kad je DČ počeo lupati po vratima i kad je počeo provaljivati, pa do dolaska policije, što po njezinoj procjeni iznosi oko 20. minuta, zatim je strah jakog intenziteta trajao oko 3 sata odnosno od ozljeđivanja pa do obrade na hitnom pregledu, strah srednjeg intenziteta nastavio se i dalje, trajao je 9 dana, a strah slabog intenziteta je trajao do završetka liječenja, vještak smatra da je strah slabog intenziteta trajao oko 8 mjeseci, dok se trajne posljedice odnose isključivo na somatski dio, pa sud smatra da tužiteljici temeljem odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima u svezi s člankom 19. Zakona o obveznim odnosima pripada pravična novčana naknada zbog povrede prava osobnosti po kriteriju straha u iznosu od 4.500,00 eura.

42.Slijedom navedenog, sud smatra da tužiteljici zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 12.000,00 eura.

43.Sukladno nalazu vještaka prof.dr.sc. Božidara Šebečić, dr. med., specijaliste kirurga i traumatologa, tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu 5 sati dnevno 4 tjedna, u opsegu 4 sata dnevno 8 tjedana, u opsegu 3 sata dnevno 6 mjeseci, za pomoć kod održavanja osobne higijene i kod oblačenja u prvoj fazi liječenja, za pomoć kod odlaska na kontrolne preglede, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku namirnica i sl., a nakon toga joj je potrebna trajna tuđa pomoć u opsegu 2 sata dnevno za održavanje osobne higijene, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl., te joj je potrebna trajna tuđa pomoć 1 sat dnevno zbog zadobivenih prijeloma iz štetnog događaja, a 1 sat zbog degenerativnih promjena kralježnice, osteopenije, prijeloma u desnom koljenu i drugih pridruženih bolesti (hipertenzija, kardiomiopatija, diabetes melitus, …), to tužiteljici na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu pripada iznos od 1.584,00 eura (koliko je tužiteljica i zahtijevala u svom tužbenom zahtjevu navedenom u podnesku od 17. travnja 2026.).

44.S obzirom da je tužiteljici, prema nalazu vještaka, potrebna trajna tuđa pomoć u trajanju od 1 sat dnevno zbog zadobivenih prijeloma iz štetnog događaja, to tužiteljici pripada pravo na naknadu imovinske štete u mjesečnom iznosu od 150,00 eura počevši od 17. prosinca 2019. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

45.Odredbom članka 1103. Zakona o obveznim odnosima je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

46.Na dosuđene iznose naknade štete tužiteljici pripada zakonska zatezna kamata koja teče od dana podnošenja tužbe 17. prosinca 2019.

47.Prema priloženom troškovniku (l.br. 664 spisa) tužiteljica potražuje parnične troškove u ukupnom iznosu od 4.367,98 eura, te trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu.

48.Odredbom članka 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023) je propisano da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje je protivna stranka imala, ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

Tužiteljica je u pogledu osnove uspjela sa 100% tužbenog zahtjeva, a u pogledu visine sa 83,11% tužbenog zahtjeva, slijedom čega proizlazi da ukupni uspjeh tužiteljice u ovom parničnom postupku iznosi 91,55%.

49.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku i tužiteljici dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) po Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. s PDV-om i to:

-za sastav tužbe

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 6. travnja 2022.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 25. travnja 2022.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 5. srpnja 2022.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 19. srpnja 2022.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 5. prosinca 2024.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 17. travnja 2026.

u iznosu od 625,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 23. travnja 2026.

u iznosu od 625,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 23. srpnja 2026.

u iznosu od 625,00 eura,

odnosno u ukupnom iznosu od 3.375,00 eura.

Tužiteljici je priznat trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje po liječniku vještaku traumatologu, u iznosu od 400,00 eura, te trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje po liječniku vještaku psihijatru u iznosu od 592,98 eura odnosno u ukupnom iznosu od 992,98 eura.

Tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 132,72 eura i sudske pristojbe na presudu iznosu od 142,62 eura (čl. 7/2 ZSP-a) odnosno u ukupnom iznosu od 275,34 eura.

50.Slijedom navedenog, tužiteljici je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 4.643,32 eura.

51.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 31. kolovoza 2026.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud. Dostaviti

1.Odvjetnik Mario Maravić, Ogulin

2.Odvjetnica Gordana Peraković-Turković, Otočac