REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-793/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja GG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Lara Celić , odvjetnica u Rijeci, Ante Starčevića 13, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko – goranske, Policijske postaje Opatija, Opatija, Poginulih hrvatskih branitelja 1, OIB: 36162371878, zastupanog po službenoj osobi FG, radi odobrenja privremenog boravka, 31. kolovoza 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko – goranske, Policijske postaje Opatija, KLASA: UP/I-216-02/25-03/8426, URBROJ: 511-09-31-26-5 od 10. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko – goranske, Policijske postaje Opatija, KLASA: UP/I-216-02/25-03/8426, URBROJ: 511-09-31-26-5 od 10. ožujka 2026., odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj. Točkom 2. izreke je određeno da je tužitelj dužan dragovoljno napustiti EGP u roku 7 dana računajući od dana izvršnosti ovog rješenja kojim prestaje zakonit boravak. Točkom 3. je određeno da je tužitelj dužan prilikom napuštanja EGP-a rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, dok je u točki 4. izreke rješenja određeno da će se tužitelja prisilno udaljiti iz EGP-a ako ne napusti EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen navedenim rješenjem.

2. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da se Naslov tužitelja poziva na razloge protjerivanja iz RH jer da isti predstavlja realnu opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost, pozivajući se paušalno na njegove kriminalne aktivnosti, a ne navodeći pritom o kojim kaznenim djelima bi se eventualno radilo, i da li je za iste nastupila rehabilitacija. Također važno je napomenuti da nigdje nije obrazloženo da bi isti predstavljao opasnost za nacionalnu sigurnosti, obzirom da novo mišljenje SOA -e nije niti zatraženo! Neživotno da je i nelogično da se naslov i u 2026. poziva na negativno mišljenje SOA, a koje je dano 19.9.2023, dakle pred skoro 3 godine!!! Kazneni postupak u kojem je donesena jedina pravomoćna Presuda za tužitelja, a koja da je postala pravomoćna 1. srpnja 2021. (Općinski sud u Karlovcu, kazneno djelo iz čl. 331. st. 3.KZ-a) tužitelj da je osuđen na 10 mjeseci zatvora, uvjetno na 3 godine. U navedenom predmetu će 1. srpnja 2027. nastupiti rehabilitacija, a što znači da će do kraja ovog postupka vrlo vjerojatno već nastupiti rehabilitacija. Obzirom na kazneni postupak koji je navodno u tijeku pred Općinskim sudom u Rijeci radi kaznenog djela iz čl. 139. st.3. KZ-a, a gdje je potvrđena optužnica, tužitelj ističe da sama činjenica potvrđivanja optužnice ne znači da je osoba kriva, već da je optužnica propisno sastavljena. U kaznenom pravu da i dalje vrijedi presumpcija nevinosti, stoga nije osnovano pozivanje na kazneni postupak i kazneno djelo za koje tužitelj nije dobio pravomoćnu odluku, niti je pravomoćno osuđen za kazneno djelo. Bilo kakva pretpostavka da će tužitelj biti osuđen za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, nije osnovano. Tužitelj da je već ranije podnio zahtjev radi odobrenja privremenog boravka, radi spajanja obitelji, a svaki put bude odbijen iz istih razloga. Tužitelj da je otac dvoje mlt. djece, GG i MG, a trenutačno da mu je izvanbračna supruga trudna sa trećim djetetom. Tužitelj stanuje sa izvanbračnom suprugom JG, hrvatskom državljankom, sa kojom da je zasnovao obitelj, i koju je dužan uzdržavati. Izvanbračna supruga ne radi, i isključivo je posvećena odgoju i čuvanju mlt. djece. Tužitelj da nije vezan za državu u kojoj je rođen, niti tamo ima ikakvu obitelj. Tužitelj da ima valjanu putnu ispravu, putovnicu izdanu od Republike Srbije, broj: 018734814, od dana 19.3.2025. i da posjeduje europsku karticu zdravstvenog osiguranja sa rokom važenja do 26.10.2027. Obzirom na sve izneseno, da je jasno da tužitelj ima poveznicu sa RH, te da mu je cijela obitelj u RH i po povratku u RH, tužitelj da planira stanovati u obiteljskoj kući sa svojom izvanbračnom suprugom i njihovom djecom. Ističe da kako je gore opisanim propuštanjem pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja kod tužitelja počinjena povreda čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku, koji članak navodi da se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari, dok se isto u konkretnom slučaju nije utvrdilo, a što je dovelo do toga da tuženik nije pravilno utvrdio činjenice, niti posljedično, na isto pravilno primijenio materijalno pravo, te se time pobijano Rješenje čini nezakonitim. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja i da u osporavanom rješenju nigdje ne navodi da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnosti, već isključivo da predstavlja opasnost za javni poredak. Nadalje, u osporavanom rješenju tuženik da se ne poziva paušalno na kriminalne aktivnosti, nego da jasno navodi da je tužitelj zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 331. stavak 3. (nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari) KZa , dana 01.07.2021. godine pravomoćno osuđen od strane Općinskog suda u Karlovcu na kaznu zatvora od 10 mjeseci uvjetno na 3 godine, uz sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta. U trenutku donošenja osporavanog rješenja za navedeno kazneno djelo rehabilitacija nije nastupila, a što je razvidno iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije od dana 02.12.2025. godine. Također u osporavanom rješenju da je navedeno da se protiv tužitelja na Općinskom sudu u Rijeci vodi kazneni postupak zbog počinjenog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. (prijetnja) KZ-a RH za koje kazneno djelo je podignuta optužnica Općinskog državnog odvjetništva Rijeka od 23.09.2021. godine, potvrđena 01.12.2021. godine te da se u vezi navedenog očekuje nastavak procesa. Tuženik ističe da se povodom svakog zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, pa tako i zahtjeva kojeg je tužitelj podnio dana 18.06.2025. godine, provode operativne provjere sigurnosnih i drugih relevantnih okolnosti sukladno odredbama članka 5. Zakona o strancima, članka 3. stavka 10. Pravilnika o boravku državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj („Narodne novine” broj 20/22. i 155/22.) te članka 56. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja („Narodne novine” broj '136/21). Provođenje navedenih provjera predstavlja radnju nužnu za zakonito i pravilno odlučivanje o zahtjevu jer se na temelju rezultata provjera utvrđuje postoje li sigurnosne ili druge zapreke za odobrenje boravka. Takvo postupanje u potpunosti je u skladu s načelom materijalne istine iz članka 8. Zakona o općem upravnom postupku prema kojem je javnopravno tijelo dužno utvrditi sve činjenice i okolnosti važne za donošenje zakonite odluke. Temeljem uvida u spis predmeta povodom podnesenog zahtjeva za odobrenje privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji utvrđeno je da su navedene provjere zatražene te da je Sigurnosno-obavještajna agencija svojim dopisom od dana 26.08.2025. godine dostavila negativno mišljenje u povodu podnesenog zahtjeva. Za istaknuti da je činjenicu da je Sigurnosna-obavještajna agencija u navedenom dopisu navela kako su dana19.09.2023.dostavili negativno mišljenje u odnosu na tužitelja, budući da su raspolagali podacima koji su predstavljali razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanjem dozvole za privremeni boravka temeljem neispunjavanja uvjeta iz članka 59. stavak 1. točke 7. prema tada aktualnom Zakonu o strancima („Narodne novine”, broj: 133/20). Naime, tužitelj da je 11.07.2023. godine podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja obitelji. Povodom podnesenog zahtjeva Sigurnosna-obavještajna agencija je dana 19.09.2023. godine dostavila negativno mišljenje u kojem su navedeni isti razlozi za odbijanje zahtjeva za odobrenje privremenog boravka kao i u dopisu od dana 26.08.2025. godine. Razlozi navedeni u dopisu Sigurnosno-obavještajne agencije od dana 19.09.2023. godine predočeni su detaljno tužitelju prilikom saslušanja na zapisnik dana 27.12.2023. godine, te je od strane Policijska postaja Opatija dana 31.05.2024. godine doneseno rješenje o odbijanju zahtjeva za odobrenje privremenog boravka KLASA: NK-UP/l-216-02/23-03/8253, URBROJ: 511-09-31-24-2. Protiv navedenog rješenja tužitelj da je pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom Rijeci, koji je pravomoćno okončan odbijanjem tužbenog zahtjeva za poništenje prethodno navedenog rješenja Policijske postaje Opatija. Irelevantan da je navod tužitelja da kazneni postupak u kojem je donesena jedina pravomoćna Presuda za tužitelja, a koja je postala pravomoćna 01.07.2021. godine (kazneno djelo iz čl. 331. st. 3. KZ-a) tužitelj je osuđen na 10 mjeseci zatvora, uvjetno na 3 godine te da će u navedenom predmetu 01.07.2027. godine nastupiti rehabilitacija, a što znači da će do kraja ovog postupka vrlo vjerojatno rehabilitacija nastupiti. Navod tužitelja da je navodno u tijeku kazneni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci radi kaznenog djela iz članka 139. st. 3. KZ- a, a gdje je potvrđena optužnica ne znači da je osoba kriva, već da je optužnica propisno sastavljena i da vrijedi presumpcija nevinosti je nesporan. U upravnom postupku da je utvrđeno da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak. Okolnost da li stranac bio on državljanin neke zemlje Europske unije ili treće zemlje predstavlja opasnost u Republici Hrvatsko da se utvrđuje od slučaja do slučaja. Imajući u vidu odredbe članka 59. stavka 1. Zakona o strancima kojom je propisano da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak, a jedan od uvjeta koji kumulativno mora biti ispunjen s ostalim uvjetima je da ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje, a upravo da je iz dopisa Sigurnosno obavještajne agencije Republike Hrvatske Centar Rijeka od dana 26.08.2025. godine razvidno da isti predstavlja opasnost za javni poredak. Tuženik je kao službena osoba u javnopravnom tijelu utvrdio sve činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica riješio upravnu stvar. Navodi tužitelja da je otac dvoje maloljetne djece, GG i MG, da je njegova izvanbračna supruga trudna s trećim djetetom te da stanuje s izvanbračnom suprugom JG, hrvatskom državljankom, s kojom je zasnovao obitelj i koju je dužan uzdržavati, da ne predstavljaju uvjet za odobrenje privremenog boravka u konkretnoj upravnoj stvari. Naime, za odobrenje privremenog boravka tužitelj mora kumulativno ispunjavati sve uvjete propisane člankom 59. stavkom 1. Zakona o strancima, a ne samo pojedine na koje se poziva u tužbi. Tužitelj da nadalje navodi da ima valjanu putnu ispravu, putovnicu izdanu od Republike Srbije, broj: 018734814 od dana 19.03.2025. godine te Europsku karticu zdravstvenog osiguranja sa rokom važenja do 26.10.2027. godine. Navedeni uvjeti da nisu dostatni za odobrenje privremenog boravka, budući da je tužitelj, kako je već prethodno navedeno, dužan ispunjavati sve uvjete propisane člankom 59. stavkom 1. Zakona o strancima. Stoga okolnost da tužitelj ispunjava pojedine zakonom propisane uvjete nije odlučno za rješavanje ove upravne stvari, ako nisu ispunjeni i ostali propisani uvjeti. Navod tužitelja, da obzirom na sve izneseno, jasno je da ima poveznicu sa RH, te da mu je cijela obitelj u RH, ne predstavlja uvjet za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj u konkretnoj upravnoj stvari. Međutim, tužitelj da može do 90 dana u šest mjeseci bez reguliranog statusa u Republici Hrvatskoj ostvariti druženja i viđenja s obitelji kroz institut kratkotrajnog boravka. Tužitelj da navodi da je zbog prethodno opisanog propusta u pravilnom utvrđivanju činjeničnog stanja kod tužitelja došlo do povrede članka 8. Zakon o općem upravnom postupku, kojim je propisano da se u postupku mora utvrditi stvarno stanje stvari. Nadalje navodi da u konkretnom slučaju tuženik to nije učinio, nije pravilno utvrdio činjenice niti je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, slijedom čega je pobijano rješenje nezakonito, netočni su i neosnovani navodi. Tuženik kao javnopravno tijelo u cijelosti da je ispunilo propisane obveze utvrđivanja materijalne istine odnosno utvrđivanja činjenica potrebnih za rješavanje ove upravne stvari. Ispoštovana su sva pravila zakonitosti donošenjem osporavanog rješenja. Izreka rješenja je jasna, dok se iz obrazloženja jasno vidljiv razlozi zbog kojih je odbijen zahtjev za izdavanjem odobrenja za privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Obrazloženje rješenja sukladno je članku 98. stavku 5. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku na način da je saslušan na zapisnik sukladno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku. Svi su dokazi u postupku utvrđeni i predočeni na zakonit, tužitelju jasan i razumljiv način o čemu se očitovao na način naveden u postupku. Tužitelj mora biti svjestan članka 5. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske koji izričito navodi da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti suglasni s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Tuženik, kao javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti pridržavajući se načela zakonitosti sukladno odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, a koji se jednako primjenjuju prema svima. Institut privremenog boravka reguliran Zakonom o strancima podrazumijeva jasne i nedvojbene pretpostavke za pozitivno odlučivanje, a izostankom bilo kojeg nije moguće udovoljiti zahtjevu, pa tako i neispunjavanja uvjeta iz članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona o strancima. Slijedom svega navedenog, kao i nakon utvrđenog činjeničnog stanja, a imajući u vidu odredbe kojima Zakon o strancima propisuje uvjete za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, tuženik predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

4. U ovom upravnom sporu 24. kolovoza 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti zamjenice opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, 39/06, u nastavku teksta ZUS) dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.

5. Zamjenica opunomoćenice tužitelja je ostala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod dokaznih prijedloga za saslušanje tužitelja i uvid u materijalnu dokumentaciju, te izlaže kao u tužbi.

6. Službena osoba tuženika je ostala pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, te napominje kako je zatraženo mišljenje SOA-e za konkretan slučaj koja da je i dala svoje mišljenje kao što je to učinila u prethodnom slučaju.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem tužitelja, ocijenivši taj dokazni prijedlog suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Odredbom članka 57. stavka 1. i 2. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, u nastavku teksta Zakon), propisano je da se privremeni boravak odobrava državljaninu treće zemlje koji namjerava boraviti ili boravi u [adresa] u svrhu: 1. spajanja obitelji, 2. srednjoškolskog obrazovanja, 3. studiranja, 4. istraživanja, 5. humanitarnog razloga, 6. životnog partnerstva, 7. rada, 8. rada upućenog radnika koji dolazi iz druge države članice EGP-a ili Švicarske Konfederacije duže od 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, 9. boravka osobe s dugotrajnim boravkom u drugoj državi članici EGP-a, 10. u druge svrhe, 11. boravka digitalnih nomada, 12. useljavanja i povratka hrvatskog iseljeništva. Privremeni boravak u svrhu rada iz stavka 1. točke 7. ovoga članka izdaje se kao dozvola za boravak i rad.

10. Odredbom članka 59. stavak 1. Zakona, propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu stranu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. uz zahtjev za odobrenje prvog privremenog boravka priloži dokaz da nije pravomoćno osuđen za kaznena djela iz matične države ili države u kojoj je boravio duže od godine dana neposredno prije dolaska u Republiku Hrvatsku, osim ako je upućeni radnik odnosno student, istraživač ili osoba premještena unutar društva koja se koristi mobilnošću iz druge države članice EGP-a, 6. nema zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i boravka u Republici Hrvatskoj ili izdano upozorenje u SIS-u u svrhu zabrane ulaska, 7. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

11. Odredbom članka 60. Zakona, propisano je da o zahtjevu za odobrenje privremenog boravka odlučuje Ministarstvo putem policijske uprave odnosno policijske postaje prema mjestu boravišta odnosno namjeravanog boravka državljanina treće zemlje (stavak 1.). Ako je usvojen zahtjev za odobrenje privremenog boravka iz stavka 1. ovoga članka, rješenje se donosi u obliku zabilješke u spis (stavak 2.). Protiv rješenja iz ovoga članka nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor (stavak 3.).

12. Odredbom članka 5. Zakona, propisano je da sigurnosnu provjeru za državljanina treće zemlje u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti provodi Sigurnosno-obavještajna agencija sukladno propisu kojim se uređuje provođenje sigurnosnih provjera (stavak 1.). U odlukama koje se donose sukladno odredbama ovoga Zakona, na temelju sigurnosne provjere u svrhu utvrđivanja razloga nacionalne sigurnosti, navest će se zakonska odredba te oni podaci čije otkrivanje ne bi moglo ugroziti interese nacionalne sigurnosti (stavak 2.).

13. Odredbom članka 189. Zakona, propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerat ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost.

14. Odredbom članka 190. stavak 1. Zakona, propisano je da će se državljanina treće zemlje protjerati ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem.

15. Odredbom članka 41. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj 85/08 i 86/12) propisano je, da kada je riječ o sigurnosnim provjerama za strance koji će boraviti ili borave u [adresa] i za osobe koje se primaju u hrvatsko državljanstvo, nadležna sigurnosno-obavještajna agencija dostavlja podnositelju zahtjeva samo mišljenje o postojanju ili nepostojanju sigurnosne zapreke.

16. Iz spisa predmeta proizlazi da je 18. lipnja 2025. tužitelj podnio zahtjev za odobrenje privremenog boravka u Republici Hrvatskoj, u svrhu spajanja obitelji sa sinovima mlt. GG i mlt. CG, te JG, izvanbračnom suprugom, državljanima Republike Hrvatske. Tužitelj je upoznat da je iz pismena Sigurnosno-obavještajne agencije od 26. kolovoza 2025., razvidno da postoje saznanja koja predstavljaju razlog za odbijanje njegova zahtjeva jer predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i javni poredak temeljem neispunjavanja uvjeta iz članka 59. stavak 1. točke 7. Zakona o strancima jer GG CG predstavlja opasnost za javni poredak. U navedenom mišljenju SOA-e također se navodi da su 19. rujna 2023. već dostavili negativno mišljenje jer su za predmetnog GG raspolagali podacima koji predstavljaju razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanjem dozvole za privremeni boravak temeljem neispunjavanja uvjeta iz članka 59. stavak 1. točke 7. Zakona o strancima („Narodne novine” broj 133/20). Također se navodi da je tijekom postupanja utvrđeno da je GG **.**.2021. pravomoćno osuđen od strane Općinskog suda u Karlovcu zbog počinjenja KD-a iz članka 331. stavak 3. (nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari) KZ -a, uz sigurnosnu mjeru oduzimanja predmeta, na kaznu zatvora od 10 (deset) mjeseci uvjetno na 3 (tri) godine. Nadalje se navodi da se protiv istog na Općinskom sudu u Rijeci vodi kazneni postupak zbog počinjenja KD-a iz članka 139. stavak 3 (prijetnja) KZ-a RH za koji postoji podignuta optužnica ODO-a Rijeka od 23. rujna 2021. (potvrđena 1. prosinca 2021.) i da se očekuje nastavak procesa.

17. Sud je izvršio uvid u isto mišljenje, kao i u cjelokupni spis predmeta Sigurnosno-obavještajne agencije, (označen stupnjem tajnosti – Ograničeno), vezano za tužiteljeve aktivnosti, kojeg je Sigurnosno-obavještajna agencija dostavila 18. kolovoza 2026., te je uvidom u isti ovaj Sud utvrdio da je s razlogom dano negativno mišljenje Sigurnosno-obavještajne agencije zbog razloga navedenih u samom dopisu, te da nedvojbeno postoji potreba zaštite nacionalne sigurnosti, sukladno članku 8. u svezi sa člankom 5. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“ broj: 79/07, 86/12).

18. Tužitelju je tijekom upravnog postupka omogućeno izjašnjenje o onim činjenicama koje su mu učinjene dostupnima. Pored toga, radi pripreme mišljenja Agencije, njezin službenik je obavio razgovor s tužiteljem. U predmetnom je slučaju tužitelj tijekom upravnog postupka upoznat s glavnim razlogom mišljenja Agencije.

19. Stoga kako tužitelj ne ispunjava uvjet iz članka 59. stavka 1. točke 7. Zakona, jer predstavlja opasnost za javni poredak i nacionalnu sigurnost, a kako je to razvidno iz gore navedenog mišljenja, to se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim, a tužbeni navodi tužitelja izneseni u navedenom pravcu neosnovanim, pa se stoga osporavano rješenja tuženika ocjenjuje zakonitim.

20. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

21. O trošku upravnog spora sud je odlučio na temelju članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 31. kolovoza 2026.

S u t k i nj a

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dostaviti:

- opunomoćenici tužitelja Lari Celić, odvjetnici u Rijeci, Ante Starčevića 13,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi primorsko – goranskoj, Policijskoj postaji Opatija, Opatija, Poginulih hrvatskih branitelja 1