REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-10251/2023-45
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja TS OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Matku Novinc, odvjetniku iz Zagreba, Gospodska 28, protiv tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnicima TSM, ŠS, RS, Nikoli Mandiću i Ivanu Staniću odvjetnicima iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6, (generalna punomoć Su-485/16 Županijskog suda u Zagrebu), radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Matka Novinc, odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika ĆS, odvjetničke vježbenice, dana 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 9012394467 od dana 06.04.2007. koji su sklopili tužitelj TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] kao korisnik kredita i tuženik PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO ,OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.
II. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO , OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50 isplatiti tužitelju TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] iznos od 3.197,33 € sa zakonskim zateznim kamatama na slijedeće iznose:
- na iznos od 2,29 € od 01.04.2008. godine do isplate,
- na iznos od 5,29 € od 01.05.2008. godine do isplate,
- na iznos od 0,34 € od 01.06.2008. godine do isplate,
- na iznos od 0,86 € od 01.08.2008. godine do isplate,
- na iznos od 15,60 € od 30.11.2008. godine do isplate,
- na iznos od 4,90 € od 31.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 16,32 € od 30.01.2009. godine do isplate,
- na iznos od 18,06 € od 27.02.2009. godine do isplate,
- na iznos od 18,83 € od 31.03.2009. godine do isplate,
- na iznos od 16,42 € od 30.04.2009. godine do isplate,
- na iznos od 16,81 € od 31.05.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,67 € od 30.06.2009. godine do isplate,
- na iznos od 10,99 € od 01.08.2009. godine do isplate,
- na iznos od 11,60 € od 01.09.2009. godine do isplate,
- na iznos od 13,14 € od 01.10.2009. godine do isplate,
- na iznos od 12,96 € od 01.11.2009. godine do isplate,
- na iznos od 11,49 € od 02.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 14,24 € od 31.12.2009. godine do isplate,
- na iznos od 16,25 € od 31.01.2010. godine do isplate,
- na iznos od 19,48 € od 28.02.2010. godine do isplate,
- na iznos od 18,64 € od 04.04.2010. godine do isplate,
- na iznos od 22,81 € od 05.05.2010. godine do isplate,
- na iznos od 21,90 € od 06.06.2010. godine do isplate,
- na iznos od 23,80 € od 04.07.2010. godine do isplate,
- na iznos od 36,42 € od 05.08.2010. godine do isplate,
- na iznos od 33,73 € od 01.09.2010. godine do isplate,
- na iznos od 41,00 € od 02.10.2010. godine do isplate,
- na iznos od 38,66 € od 31.10.2010. godine do isplate,
- na iznos od 33,71 € od 02.12.2010. godine do isplate,
- na iznos od 43,29 € od 01.01.2011. godine do isplate,
- na iznos od 55,22 € od 30.01.2011. godine do isplate,
- na iznos od 46,99 € od 02.03.2011. godine do isplate,
- na iznos od 49,98 € od 01.04.2011. godine do isplate,
- na iznos od 45,97 € od 01.05.2011. godine do isplate,
- na iznos od 46,57 € od 02.06.2011. godine do isplate,
- na iznos od 62,51 € od 03.07.2011. godine do isplate,
- na iznos od 63,58 € od 02.08.2011. godine do isplate,
- na iznos od 77,34 € od 01.09.2011. godine do isplate,
- na iznos od 70,67 € od 02.10.2011. godine do isplate,
- na iznos od 63,32 € od 01.11.2011. godine do isplate,
- na iznos od 62,40 € od 01.12.2011. godine do isplate,
-na iznos od 61,75 € od 31.12.2011. godine do isplate,
-na iznos od 64,98 € od 01.02.2012. godine do isplate,
- na iznos od 68,38 € od 01.03.2012. godine do isplate,
- na iznos od 68,63 € od 31.03.2012. godine do isplate,
- na iznos od 66,35 € od 01.05.2012. godine do isplate,
- na iznos od 67,48 € od 01.06.2012. godine do isplate,
- na iznos od 68,55 € od 30.06.2012. godine do isplate,
- na iznos od 66,86 € od 04.08.2012. godine do isplate,
- na iznos od 67,43 € od 01.09.2012. godine do isplate,
- na iznos od 66,47 € od 06.10.2012. godine do isplate,
- na iznos od 64,05 € od 10.11.2012. godine do isplate,
- na iznos od 66,61 € od 09.12.2012. godine do isplate,
- na iznos od 68,02 € od 11.01.2013. godine do isplate,
- na iznos od 67,53 € od 10.02.2013. godine do isplate,
- na iznos od 62,05 € od 10.03.2013. godine do isplate,
- na iznos od 66,72 € od 12.04.2013. godine do isplate,
- na iznos od 66,94 € od 11.05.2013. godine do isplate,
- na iznos od 64,98 € od 11.06.2013. godine do isplate,
- na iznos od 59,76 € od 11.06.2013. godine do isplate,
- na iznos od 59,62 € od 10.07.2013. godine do isplate,
- na iznos od 60,75 € od 11.08.2013. godine do isplate,
- na iznos od 62,86 € od 11.09.2013. godine do isplate,
- na iznos od 66,08 € od 09.11.2013. godine do isplate,
- na iznos od 64,42 € od 09.11.2013. godine do isplate,
- na iznos od 65,38 € od 11.12.2013. godine do isplate,
- na iznos od 66,47 € od 11.01.2014. godine do isplate,
- na iznos od 67,50 € od 11.02.2014. godine do isplate,
- na iznos od 68,95 € od 11.03.2014. godine do isplate,
- na iznos od 68,51 € od 08.04.2014. godine do isplate,
- na iznos od 95,20 € od 18.04.2014. godine do isplate,
po kamatnoj stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB - DIONIČKO DRUŠTVO, OIB: 02535697732 naknaditi tužitelju TS, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.780,55 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 31. kolovoza 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da su dana 6.4.2007. tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 9012394467 temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu 18.906,29 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita. Predmetnim Ugovorom je određena promjenjivost kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora.
Tužitelj podnosi ovu tužbu jer smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača tako da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koje je vezana glavnica - švicarski franak, ali i u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.
Napominje se da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene i pravomoćno presudom br. P-1401/2012 od 4.7.2013.g. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika.
Ističe da prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima u pravnom poslu između tužitelja i tuženika, tuženik je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonskoj predviđenoj svrsi.
Ističe da kako je odredba Ugovora o kreditu ništetna u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula to se ta odredba među strankama ne može primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svojih potraživanja na temelju takvih nepoštenih ugovorenih odredbi odnosno, sukladno čl. 323 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.- dalje ZOO) tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovi utvrđenoj ništetnim. Tužitelj ističe da je tuženiku preplatio određene novčane iznose.
Tužitelj ističe (list 178-179) da je teret dokaza u ovakvim postupcima, a povodom kolektivne tužbe na poslovnoj banci, a ne na potrošaču. Protivno navodima tuženika, utvrđena je ništetnost valutne klauzule odnosno odredbe kojom se glavnica veže uz švicarski franak, te jedino mjerodavno za visinu tužbenog zahtjeva je iznos CHF u vrijeme kada je kredit isplaćen tužitelju.
Nadalje, tužitelj ističe kako mu prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije predočen i rizik od prevelikog tečaja švicarskog franka u odnosu na kunu. Ističe da je tuženik propustio informirati tužitelja – potrošača o općem riziku vezanom za CHF valutnu klauzulu, o riziku vezanom za činjenicu kako HNB ne štiti tečaj kune prema CHF kao što štiti tečaj kune prema EUR i o riziku izvjesnog rasta tečaja CHF.
Ističe da je tuženik prodao tužitelju takav kredit uz uvjeravanje da je to najbolja i najsigurnija opcija, što je u stvarnosti bila dobra opcija isključivo za tuženika. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (podnesak 3.10.2022. – list 266- 269 spisa) traži donošenje presude sadržaja navedenog kao u izreci i ističe da ga precizira sukladno nalazu i mišljenju vještaka.
Osim toga, potražuje i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
2. Tuženik osporava potraživanje tužitelja, ističe prigovor zastare i prebijanje za eventualno manje plaćene iznose tj. tzv. pozitivne preplate umanjiti za iznos tzv. negativne te predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u pregled uplata po kreditu na dan 8.4.2021., knjigovodstvenu karticu, ugovor o kreditu br. 9012394467 sklopljen između stranaka, plan otplate, otplatnu tablicu sa prikazom efektivne kamatne stope, ovjeru javnog bilježnika Biserke Lovrić Ov-4321/07-1 od 6.4.2007., nalaz i mišljenje dao je sudski vještak financijske struke PKF Forenzika Prima d.o.o. (list 237-254), odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.
4. Stranke (list 357 – ročište 21.7.2026.) izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja radi utvrđivanja osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva istakle su da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa.
Tuženik je naveo (list 333 - podnesak 2.10.2024.) da odustaje od prijedloga za saslušanjem svjedoka LS za koju je tvrdio da je u ime banke sklopila s tužiteljem predmetni ugovor na okolnost informiranosti potrošača.
5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.
Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP.
6. Tužitelj (ročište 21.7.2026.) je istakao kako smatra nepotrebnim saslušavati tužitelja jer bi iskazivao identično kao i tijekom postupka pa stoga taj dokazni prijedlog nije niti stavljen. Valja naglasiti da su stranke izričito upitane i upozorene na posljedice tereta dokazivanja (list 357) suglasno istakle da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga i predložile raspravu zaključiti i suditi temeljem stanja spisa. Ovaj sud smatra da bi provoditi dokaz saslušanjem tužitelja bilo protivno čl. 10 ZPP jer taj dokazni prijedlog nije niti stavljen, a da i jest sud vjeruje da bi tužitelj iskazivao identično kao i tijekom postupka tj. da mu je tuženik "prodao" kredit uz uvjeravanje da je to najbolja i najsigurnija opcija te ga propustio informirati o riziku vezanom uz CHF valutnu klauzulu, a da je potrošač proizlazi iz cit. ugovora o kreditu-čl.2 ugovora- namjena kredita-kupnja vozila. Osim toga, tužitelj ustraje na tvrdnji (list 230) da nije pregovarao sa tužiteljem niti ga je informirao o odlučnim okolnostima vezanim za rizičnost valutne klauzule u chf tako da je krivnja za ništetnost ugovornih odredbi na strani tuženika. Teret dokaza u ovakvim postupcima , a povodom kolektivne tužbe je na banci, a ista nije dokazala da je tužitelj upoznat sa rizikom koji donosi istovremeno ugovaranje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
7. Tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim, a sve kako je citirano u izreci ove odluke.
8. Nedvojbeno je da su Privredna banka Zagreb d.d. kao kreditor i tuženik kao korisnik kredita zaključili predmetni Ugovor o kreditu broj sa sljedećim osnovnim ugovornim elementima:
- iznos kredita je kunska protuvrijednost od 18.906,29 CHF obračunato prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,
- ugovoren je rok otplate od 84 mjeseci (otplata u jednakim anuitetima),
- promjenjiva kamatna stopa kamata, koja je na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,10 % godišnje,
- utvrđeno je da će se kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima iskazanima u valuti, a plativima u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan plaćanja( čl. 6.2 cit. Ugovora).
9. Odredbom čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15, 29/18 i 126/21. - dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom čl. 4. ZOO propisano kako su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
10. Prema odredbi čl. 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom čl. 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojima se može drugome prouzročiti šteta.
11. Ovaj sud smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga PotrošačHrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi.
12. Valja istaći da je tužitelj predmetnom tužbom utužio iznose s osnove ništetnosti valutne klauzule.
Tužitelji se u pojedinačnim postupcima mogu pozivati na utvrđenja sudova u kolektivnom sporu ( čl. 502 c ZPP).
Tužiteljev status potrošača utvrđuje se samim uvidom u ugovor o kreditu iz kojeg je vidljiva namjena za koju je tužitelj kao fizička osoba sa tuženikom zaključio ugovor o kreditu te nije vidljivo da je tužitelj zaključio isti u poslovne svrhe. Tužitelj je prilikom ugovaranja s obzirom da niti ne tvrdi da on općenito ne zna što je valutna klauzula očekivao da se njegova obveza uslijed promjene tečaja može mijenjati na više ili na niže u nekim razumnim dotadašnjim okvirima, ali nikako nije bio odnosno mogao biti svjestan da se njegova obveza zbog promjene tečaja CHF može tako drastično promijeniti (povećati) zbog specifičnog rizika CHF, a o kojem je morao biti informiran od strane tuženika.
13. U odluci Vrhovnog suda broj Rev 3142/2018 od dana 19.03.2019.g. ukazuje se kako je u kolektivnom sporu pravomoćno utvrđeno da je tuženik, zajedno s ostalim tuženim bankama, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, te je opisan način i izneseni razlozi takvih povreda, te stoga u pojedinačnim postupcima nema potrebe za ponovnim izvođenjem dokaza na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe kojom su povrijeđeni interesi i prava potrošača.
Ponovno izvođenje dokaza u pojedinačnim postupcima pokrenutim od strane potrošača bilo bi u suprotnosti s odredbama čl. 502a ZPP-a i čl. 118. ZZP-a kojima se propisuje izravan učinak utvrđenja iz kolektivnog spora na pojedinačne postupke.
14. Tuženikov prigovor zastare je neosnovan jer je tužba podnesena prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za stjecanje bez osnove u odnosu na sve iznose preplate proizašle s osnova ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli.
Naime za novčane zahtjeve po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastarni rok je počeo teći donošenjem pravomoćne presude Visokog Trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/17 dana 14.06.2018.g.
Prethodno je pokretanjem postupka kolektivne zaštite u gore navedenim predmetima prekinuta zastara za sve dospjele iznose. Tužba je u ovom predmetu podnesena 20.4.2021. U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.( izvod iz zapisnika VSRH građanskog odjela Su IV- 123/2024-5).Tužitelj u tužbi i tijekom cijelog postupka traži isplatu preplaćenog temeljem promjene tečaja odnosno nastale zbog ništetnosti odredbe Ugovora u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezano za CHF.
15. Sama činjenica da je tuženik u ugovor o kreditu unio nepoštene ugovorne odredbe protivno načelu savjesnosti i poštenja jasno govori u prilog zaključku da je tuženik nepošteni stjecatelj i odgovara za tijek zakonskih zateznih kamata od dana stjecanja svakog preplaćenog iznosa.
16. U ovom predmetu provedeno je financijsko vještačenje (list 237-254 spisa) po sudskom vještaku PKF Forenzika Prima d.o.o. (po mr.sc. Diani Antičić, stalnom sudskom vještaku za financije, poreze, procjenu vrijednosti društva i procjenu vrijednosti nematerijalne imovine) koji je svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa stoga sud ovaj nalaz i mišljenje prihvaća. Primjedbe tuženika su samo pravne prirode pa o istima odlučuje sud.
17. Kako je tužitelj konačno postavljeni tužbeni zahtjev u potpunosti uskladio sa rezultatima financijskog vještačenja glede više plaćenih iznosa i sve uvažavajući pojedine mjesečne iznose i kamate od dospijeća tj. od dana kada je nastalo potraživanje korisnika kredita sukladno nalazu i mišljenju vještaka,te su iznosi u kunama iz nalaza vještaka ispravno preračunati u sada važeću valutu eur,( notoran je fiksni tečaj konverzije 1 EUR= 7,53450 Kn), valjalo je u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove odluke.
18. Po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koja se odnosi i na tuženika presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-6632/2017-10 od 14.6.2018. utvrđeno je da je nedopuštena odnosno ništetna odredba u ugovorima o kreditu glede valutne klauzule, vezanjem glavnice i obračunatih anuiteta za švicarski franak.
19. Isto tako valja reći da odredbama ZOO nisu propisana ograničenja niti rokovi za pokretanje postupaka radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora kao niti za postavljanje restitucijskog zahtjeva pa okolnost da je eventualno ugovor o kreditu u cijelosti ispunjen ne bi bila relevantna za odlučivanje u predmetnoj pravnoj stvari. Slijedom svega navedenog svi prigovori tuženika su neosnovani. U odnosu na tuženikov prigovor radi prebijanja tužitelj ističe prigovor zastare( l 229) jer se na tuženika ne odnose predmetne kolektivne presude pa samim time nije bilo prekida zastare tražbine kod tuženika, te tužitelj ništa nije primio na ime eventualno manje plaćenih iznosa pa samim time ne postoji tražbina tuženika odnosno obveza vraćanja nečeg što tužitelj nije primio.
Valja istaći da tužitelj u ovom postupku potražuje upravo razlike više plaćenih iznosa uslijed promjene tečaja CHF i obuhvaća u tužbenom zahtjevu samo razdoblje preplate dok tuženik nije postavio protutužbeni zahtjev i sud je vezan tužbenim zahtjevom tužitelja (čl. 2/1 ZPP) i sudi u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva. Tuženik za razliku od tužitelja nije potrošač te se na njega ne može odnositi kolektivna zaštita pa za nastale "negativne razlike" u korist tužitelja u odnosu na početni tečaj CHF, ne postoji odgovornost potrošača. Prema tome tužitelj za razliku od tuženika nije nepošteni stjecatelj, osim toga tužitelj je istakao prigovor zastare koji bi bio osnovan (petogodišnji zastarni rok) da je tuženik eventualno postavio osnovani zahtjev jer kolektivna tužba štiti tužitelja, a ne tuženika.
20. Kamatna stopa dosuđena je po stopi u smislu čl. 29 st. 2 ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18) koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a sve u smislu Odluke o eskontnoj stopi HNB (Narodne novine 132/07) do 31.7.2015., a od 1. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.
21. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP jer je tužiteljev uspjeh glede osnove 100% i glede visine 100% prema konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu pa je stoga odbijen zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.
(VPS u tužbi radi utvrđenja i isplate 23.988,82 kn/3.183,86 eur za radnje do zaključno 12.6.2022., a od 13.6.2022. VPS – 24.090,28 kn/3.197,33 eur tj. VPS uvijek unutar istog tzv. platnog razreda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
Tužitelju je priznat potrebni trošak
- sastava tužbe od 20.4.2021. po Tbr 7/1 – 100 bodova
- sastava podneska 29.9.2021. po Tbr 8/1 – 100 bodova
- zastupanja na ročištu 1.3.2022. po Tbr 9/1 – 100 bodova
- sastava podneska 7.4.2022. (list 229) po Tbr 8/1 – 100 bodova
- sastava podneska 13.6.2022. po Tbr 8/1 – 100 bodova
- sastava podneska 31.8.2022. po Tbr 8/1 – 100 bodova
- sastava podneska 3.10.2022. po Tbr 8/4 – 25 bodova
- zastupanja na ročištu 8.2.2023. po Tbr 9/1 – 100 bodova
- zastupanja na ročištu 25.4.2023. po Tbr 9/3 – 50 bodova
- zastupanja na ročištu 2.10.2024. po Tbr 9/1 – 100 bodova
- zastupanja na ročištu 21.7.2026. po Tbr 9/1 – 100 bodova
- PDV 25% 487,50 eur
- trošak vještačenja 225,62 eur – list 184, 255 spisa
- trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu 39,15 eur – po Tbr 1 t.1 TSP i na presudu P-3158/2021 – 78,42 eur – list 303 i 310 Tbr 2 t.1 TSP odnosno u ukupno zatraženom iznosu 117,43 eur (čl. 2/1 ZPP)
ili ukupni parnični trošak tužitelju 2.780,55 eur.
22. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
U Zagrebu, 31. kolovoza 2026.
Sutkinja:
Snježana Lukša
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.
Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).
DNA:
pun. stranaka