REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola
Poslovni broj: Povrv-173/2025-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja STAMBENI INŽENJERING d.o.o. iz [adresa], OIB 30889871639, zastupane po punomoćnici Lari Tončić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika ĐH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici u Puli, radi naplate, nakon zaključene glavne javne rasprave dana 21. srpnja 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja Lare Tončić, odvjetnice u Puli i punomoćnici tuženice Biljani Grozdanić Pilat, odvjetnici u Puli, dana 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donese od strane javnog bilježnika Denisa Krajcara iz Pule pod brojem Ovrv-2991/2022 dana 24. svibnja 2022, te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju STAMBENI INŽENJERING d. o. o., OIB: 30889871639, [adresa], 52100 Pula, na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, Otvorene stavke kupaca za partnere od 133426 do 133426, namiri tražbinu u iznosu od 6.280,32 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 01.01.2022. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana od dana dostave platnog naloga, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 937,50 HRK uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 31. kolovoza 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, u roku od osam dana."
II Nalaže se tužitelju da naknaditi tuženiku parnični trošak u ukupnom iznosu od 750,00 eur u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u cijelosti.
Obrazloženje
1.Tužitelj je dana 26. travnja 2022. javnom bilježniku Denisu Krajcaru iz [adresa] podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave (izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja od 06.04.2022.) kojim traži od tužene isplatu iznosa od 6.280,32 kuna u protuvrijednosti eura prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Novčana tražbina navedena u izvatku iz poslovnih knjiga dospjela je u cijelosti i to sve kako je navedeno u istom izvatku iz poslovnih knjiga i kako je odlučeno u točci I ove presude. Budući da ovršenik nije ispunio svoju obvezu ovrhovoditelj pored glavnice potražuje i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća pa do isplate. Temeljem navedenog prijedloga javni bilježnik Denis Krajcar donio je rješenje na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj OVRV-2991/2022 od 24. svibnja 2022. kojim je uvažio prijedlog tužitelja u cijelosti.
2. Protiv navedenog rješenja tužena je pravovremeno podnijela prigovor tako da se ovršni prijedlog smatra tužbom. U prigovoru, koji se smatra odgovorom na tužbu, tužena je u bitnome osporila tužbeni zahtjev.
3. U dokaznom postupku, sud je izvršio uvid u otvorene stavke kupaca, u sudske odluke, u presudu Županijskog suda u Puli Gž-125/14 od 18.03.2015. (list 60-61), u odluku Županijskog suda u Osijeku posl. br. posl. br. Gž-1585/19 od 05.09.2016. (list 62-66), u presudu Naslovnog suda posl. br. Povrv-173/25 od 21.07.2025. (lis t74-76), izvršen je uvid u izvadak iz zemljišne knjige (list 85-118), u odluke (list 119-122), u rješenje Vrhovnog suda RH (list 123-125), međuvlasnički ugovor (lis 126-130), aneks ugovora o upravljanju (list 131-132), ugovor o upravljanju stambenom zgradom (list 133-140), sporazum o raskidu ugovora o upravljanju (list 131-142), ugovor o upravljanju stambenom zgradom (list 143-150), u dokumente (list 151-153), u račune i ugovor o zakupu koji prileže spisu te u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.
4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.
5. Između parničnih stranka nije sporno da je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od strane javnog bilježnika Denisa Krajcara iz [adresa] pod poslovnim brojem Ovrv-2991/2022 dana 24. svibnja 2022.
7. Sporno je da li je tužitelj aktivno legitimiran u ovom parničnom postupku i sporna je obveza tuženice na plaćanje iznosa koje tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom na ime pričuve za svoje posebne dijelove nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Sporno je i pitanje zastare potraživanja tužitelja.
8. Konkretno tužitelj potražuje u ovom postupku od tužene na ime glavnice novčani iznos s osnova pričuve za zgradu koja je situirana na nekretnini označenoj kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] i u ukupnom iznosu od sada primjenom tečaja konverzije u iznosu od 833,54 eura (nekadašnjih 6.280,32 kune) i to specificirano mjesečno kroz razdoblje od 01.05.2019. do 31. 12. 2021. godine sve kako je vidljivo iz izvatka Otvorenih stavaka kupaca ovjerenog od tvrtke Stambeni inženjering d.o.o. iz [adresa] od 06.04.2022., a koje otvorene stavke prileže spisu.
9. Što se tiče prigovora zastare istaknutom po tuženici isti u konkretnom slučaju nije osnovan jer je prijedlog za ovrhu podnesen 26.04.2022., a prvo potraživanje temeljem otvorenih stavke se potražuje za 05.mjesec 2019., dakle u trogodišnjem roku kako je to uređeno člankom 226 st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018 i 126/2021, dalje: ZOO) tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu.
10. Nadalje glede pitanja obveze tužene da podmiri dugovane iznose ocjena je ovog suda da ne postoji pravni temelj koji bi tuženu obvezivao na plaćanje pričuve u utuženom razdoblju. Naime u predmetnom utuženom razdoblju na snazi je bio Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 143/2012 i 152/2014, dalje: ZV-a) a odredbom čl. 85. st. 4. ZV-a propisano je da suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave kao i poslova izvanredne uprave (izvanrednih poslova), s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasničkim ugovorom). U konkretnom slučaju u utuženom razdoblju bio je na snazi jedino Međuvlasnički ugovor od 27. listopada 2003. kojega tuženica, odnosno njen pravni prednik tvrtka BRIONI d.d. nikada nije potpisao, a pored toga isti nije bio niti potpisan od svih vlasnika. Nadalje isti ugovor između ostalih potpisala je VH (stan površine 112 m2) no ista nije bila u vrijeme sklapanja tog ugovora vlasnica tog stana, tako da se njen potpis ne može uvažiti, a ostali suvlasnici samo u pogledu nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imali su manje od 50% suvlasničkih dijelova, tako da takav međuvlasnički ugovor sukladno članku 40. st.1.i 2, članka 86. st.1, alineja ZV-a tuženicu ne obvezuje vezano za plaćanja pričuve, jer je nužan preduvjet da je odluka donesena natpolovičnom većinom svih suvlasničkih dijelova. Istoga nema, a što je konačno razvidno i iz spisa u kojem je konačno i donesena pravomoćna presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-125/14-2 od 18. ožujka 2025.), dok su kao takve suvlasničke veličine posebnih dijelova ostale i tijekom cijelog ovog postupka.
11. Nadalje iz Odluka (listovi 119 do 122- dvije identične odluke od 28.02.2017.) proizlazi da su na toj odluci potpisani suvlasnici donijeli odluku o izboru ovlaštenog predstavnika suvlasnika zgrade i izboru upravitelja zgrade – tvrtke Stambeni inženjering d.o.o. Dakle u toj odluci nije sadržano nikakvo utvrđivanje pričuve koju su suvlasnici dužni plaćati niti iznos same pričuve. Ta odluka je eventualno valjana no samo u dijelu onoga o čemu se njom odlučivalo. Konkretno njome nije utvrđivan iznos pričuva i plaćanje iste, tako da ni sa tog osnova tužena nije u obvezi plaćanja pričuve prema tuženiku. Nastavno spisu (na listovima 126 do 130) prileži isprava naziva: „MEĐUVLASNIČKI UGOVOR“ datiran sa 01.03.2017. koji je potpisan samo od suvlasnika KH i ni od koga drugoga. Takva isprava nema karakter Međuvlasničkog ugovora, jer isti može obvezivati samo ako je potpisan od većine suvlasnika sukladno članku 375. st. 3. ZV-a, pa stoga opet ispisani sadržaj istoga nema nikakvu pravnu snagu i radi se o neva ljanom pravnom poslu i konkretno može se tretirati samo kao izjava jednog suvlasnika JH. Sukladno tome i priležeći ugovor o upravljanju sa stambenom zgradom i aneksi nisu obvezujući prema tuženoj u pogledu bilo kakve njezine obveze na plaćanje pričuve, jer ovlašteni predstavnik ČH nije bio ovlašten niti jednom odlukom većinskih suvlasnika (gledajući suvlasničke veličine) da sa istom tvrtkom sklapa ugovor kojim bi se utvrdila visina pričuve niti plaćanje iste, već je samo operativno ovlašten sklopiti ugovor sa tom tvrtkom u pogledu načina upravljanja nekretninom. Upravitelj upravlja i slijedi volju većine, a kako njemu nije dana ovlast da on utužuje i za neplaćanje pričuve, jer o tome ne postoji pisana odluka potpisana od strane više suvlasnika to isti nije niti aktivno legitimiran pokretati ovaj postupak.
11.1. Pri tom valja napomenuti kako prema stajalištu suda nije bilo osnova za preinaku tužbe u smislu odredbe čl. 64. st. 2. Zakona o upravljanju i održavanju zgrada kada izvrše upis obzirom da suvlasnici predmetne zgrade u [adresa], nesporno zajednicu suvlasnika još nisu upisali u Registar zajednice suvlasnika.
12. Zaključno povezano sa svim navedenim u situaciji kada ne postoji niti jedna odluka niti jedan valjani Međuvlasnički ugovor koji bi bio potpisan sa više od 50% suvlasničkih dijelova a ticao se i utvrđivanja iznosa pričuve i plaćanja iste evidentno ne postoji niti obveza tuženika na plaćanje utuženog iznosa. Takvu odluku sud je donio temeljem dokaza koje prileže spisu kao i činjenica koje nisu sporne između stranaka pa kako se radi o pravnom pitanju to je valjalo odbiti provođenje ostalih dokaza saslušanjem svjedoka i stranaka predloženih po tužitelju i tuženiku.
13. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. pa je tuženoj priznat trošak za sastav prigovora na rješenje o ovrsi 75 bodova (Tbr.8/1), za sastav zahtjeva za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti 75 bodova, za sastav podneska od 15.10.2025. 75 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 21.07.2026. 75 bodova (Tbr.9/1) što sve uvećano za PDV iznosi 750,00 eur.
U Puli, 31. kolovoza 2026. godine
S u d a c
Daniela Subotić Biondić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu odluke za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dna:
-tužitelju po pun.
-tuženoj po pun.
