Poslovni broj: Us I-2007/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te zapisničarki Milki Škaro Grozdanić u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa gradonačelnik LŽ, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformnacije, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba ad. 1) HŽ, [adresa] L 13, OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad. 2) GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao jedinog nasljednika iza smrti pok. JŽ, radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o tužbi tužitelja i odgovoru na tužbu tuženika i zainteresiranih osoba, izvanraspravno 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II- 942-01/23-01/30, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 4. svibnja 2024., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/23- 01/30, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 4. svibnja 2024., odbijena je žalba Grada Dubrovnika i žalba RŽ, izjavljena protiv Djelomičnog rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/22-01/71, URBROJ: 2117-11/2-22-14 od 29. studenoga 2022., kao neosnovana.

2. Citiranim prvostupanjskim Djelomičnim rješenjem Ureda Državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko - pravne poslove, Upravnog odjela za opću upravu i imovinsko pravne poslove, KLASA: UP/I-942-01/22-01/71, URBROJ: 2117-11/2-22-14 od 29. studenoga 2022., u točci 1. izreke, riješeno je da se: 1. HŽ rod. VŽ (OIB: [osobni identifikacijski broj]), pravomoćno utvrđenoj nasljednici iza predlagatelja pok. VŽ i pok. UŽ, za suvlasnički udio 24375/25800000 (što odgovara 243,75/258.000 udjela) i H (OIB: [osobni identifikacijski broj]), pravomoćno utvrđenom nasljedniku iza predlagatelja pok. VŽ, za suvlasnički udio 14625/25800000 (što odgovara 146,25/258000 udjela) daju u vlasništvo i posjed stanovi kao posebni dijelovi u preostalom dijelu zgrade u k. o. [katastarska općina] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], ZK tijelo II, označene kao kat. čestica ZGR. [katastarska čestica] i to: a) stan na II katu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, ostave, hodnika, kupaonice, WC-a i garderobe, ukupne površine 80,21 m[2] , na adresi [adresa], koji koristi AŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa članovima obiteljskog domaćinstva, bez valjanog pravnog osnova;

b) stan na IV katu, koji se sastoji od sobe, kuhinje s blagovaonicom, hodnika i kupaonice, ukupne površine 28,90 m[2] , na adresi [adresa], koji koristi IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem Ugovora o najmu sa slobodno ugovorenom najamninom na određeno vrijeme do 31. prosinca 2022.;

c) stan u prizemlju koji se sastoji od sobe, kuhinje, hodnika i kupaonice, ukupne površine 29,37 m[2] , na adresi [adresa], koji koristi MŽ, bez valjanog pravnog osnova;

d) stan na I katu koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s blagovaonicom, dnevnog boravka, hodnika, kupaonice i WC-a, ukupne površine 80,36 m[2] , na adresi [adresa], koji koristi BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa članovima obiteljskog domaćinstva, bez valjanog pravnog osnova;

e) stan na IV katu koji se sastoji od kuhinje s blagovaonicom, sobe i kupaonice, ukupne površine 31,50 m[2] , na adresi [adresa], koji koristi TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa članovima obiteljskog domaćinstva, bez valjanog pravnog osnova; a s kojim je vlasništvom posebnih dijelova je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, upisane u Zk. ul. [broj ZK uloška], označene kao kat. čestica ZGR: [katastarska čestica].

Točkom 2. izreke obveznikom naknade je utvrđen Grad Dubrovnik. Točkom 3. izreke riješeno je da će nakon pravomoćnosti ovog rješenja Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Dubrovniku izvršit i promjenu zemljišnoknjižnog stanja u skladu s točkom 1. izreke ovog rješenja po službenoj dužnosti, brisajući do sada uknjiženi Grad Dubrovnik u odnosu na stanove kao posebne dijelove za suvlasničke udjele iz točke 1. izreke ovog rješenja. Točkom 4. izreke riješeno je da Ugovor o najmu stana sa slobodno ugovorenom najamninom na određeno vrijeme, zaključen između [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prestaje važiti danom pravomoćnosti ovog rješenja.

Točkom 5. izreke riješeno je da je dužan Grad Dubrovnik, kao obveznik naknade i korisnici stanova i to:

G, OIB: [osobni identifikacijski broj], IŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], MŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj],

RŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj],

TŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], predati u suposjed ovlaštenicima naknade stanove iz točke 1. a) izreke ovog rješenja, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Točkom 6. izreke riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove. Točkom 7. izreke riješeno je da ovo rješenje ima snagu ovršne isprave. Točkom 8. izreke riješeno je da će se o pravu na naknadu za preostalu imovinu oduzetog poduzeća „Dubrovačka plovidba” d.d. i to čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], odlučit i posebnim rješenjem.

3. Protiv osporavanog rješenja Grad Dubrovnik, ovdje tužitelj, je pravodobno podnio tužbu osporavajući zakonitost rješenja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom navodeći da drugostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir žalbene navode tužitelja kako prvostupanjsko tijelo nije na egzaktan način utvrdilo vlasničku strukturu oduzetog poduzeća , niti udjele pojedinih dioničara obzirom da se u svom obrazloženju poziva na izvještaj iz zaključnog računa za 1939. g (broj dionica), a zatim se poziva na udjel na iskaz dionica od 25. lipnja 1946.g., iz čega da je vidljiv vremenski odmak od 7 godina, a pritom da ne obrazlaže jesu li iste isprave istovjetne u svom iskazu dioničara. Dakle, da je nejasno jesu li ispravno određeni suvlasnički udjeli ovlaštenika naknade. Nadalje navodi, da je prvostupanjskim rješenjem samo utvrđeno da čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja: zgradu u izvornom obliku, kako u horizontalnom tako i u vertikalnom obliku iako vještak nije pribavio građevinsku dozvolu za navedenu zgradu jer mu to nije bio zadatak. Također navodi da je u postupku je propušteno pribaviti uvjerenje o namjeni prostora. Ističe da je bilo nužno utvrditi stanje predmetnih posebnih dijelova nekretnine u trenutku oduzimanja i utvrditi je li u posebnim dijelovima bilo takvih preinaka radi kojih bi mogla nastati nova stvar jer ukoliko su posebni dijelovi izmijenili svoje gabarite da bi se moglo raditi o novoj stvari. Stoga, da je potrebno istaknuti kako je pobijano rješenje nezakonito upravo radi pogrešne primjene materijalnog prava te da je pravno nedopustivo da prvostupanjsko, pa i drugostupanjsko tijelo ne postupa po uputi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske pod posl. br. Us-3007/2010 od 28. studenoga 2013. godine u predmetu J koji su bili nositelji dionica, a iz kojeg stava da proizlazi kako je ovu upravnu stvar potrebno riješiti primjenom čl. 45 - 47 Zakona o naknadi, a koje pak odredbe Zakona govore o naknadi za oduzeta poduzeća odnosno o nemogućnosti naturalnog povrata. Da u prilog navedenom mišljenju ide i presuda Upravnog suda posl. broj UsI-7376/2004 od 2. travnja 2008. godine u kojoj presudi je također određeno da naturalni povrat nije moguć, kao i presude Upravnog suda u Splitu posl. broj UsInoi - 69/14 od 20. lipnja 2016. godine i UsInoi- 71/14 od 20. lipnja 2016. godine. Dakle, da suprotno stavu pobijanog rješenja upravno sudska praksa govori kako je u slučaju oduzimanja dionica odnosno poduzeća potrebno provesti postupak po odredbama čl. 45. do 47. Zakona o naknadi, a koje isključuju mogućnost naturalnog povrata. Zaključno, tužitelj ističe kako je pogrešno pozivanje na čl.53 st. 1. Zakona o naknadi, a sve obzirom da se ovdje ne radi o prijašnjim vlasnicima već o dioničarima Dubrovačke plovidbe, pa da se stoga ne može ni uzeti u obzir „a contrario“ zaključivanje da se vraća imovina koja nije unesena u društveni kapital pravne osobe. Također ističe kako se u konkretnom predmetu radi o imovini koja je nacionalizirana pravnoj osobi, a ne osobama kojima se sada naturalno vraća u idealnim dijelovima, a da su isti bili samo vlasnici dionica te pravne osobe koja je bila vlasnik poslovnih prostora te stoga nema nikakve zakonske mogućnosti za naturalni povrat. Da predmetni stanovi nikad nisu bili u vlasništvu nositelja dionica već vlasništvo sasvim drugog pravnog i samostalnog subjekta pravno odvojenog od nositelja dionica. Da je upravo Zakonom o naknadi propisano kako se naknada određuje prvenstveno u novcu odnosno vrijednosnim papirima, a iznimno u naravi što da drugostupanjsko tijelo u cijelosti zanemaruje. Slijedom navedenog, tuženo tužitelj predlaže da Grad Dubrovnik nakon provedenog postupka uvaži tužbu te donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev te poništiti osporavano rješenje tuženika Klasa: UP/II-942-01/23-01/30, Urbroj: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 4. svibnja 2024.

4. Tuženo tijelo ovom Sudu je dostavilo odgovor na tužbu od 14. listopada 2024. kojim je u cijelosti ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja, ali uz odgovor na tužbu nije dostavljen spis tuženog tijela.

5. Rješenjem ovog suda poslovni broj Us I-2007/2024-6 od 24. travnja 2025. pozvane su zainteresirane osobe ad. 1) HŽ iz [adresa] i ad. 2) JŽ iz [adresa], a potom Rješenjem od **.**.2026. GŽ, iz [adresa], kao jedini nasljednik iza smrti pok. JŽ, a kako to proizlazi iz pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju Javnog bilježnika posl. br. O-523/2024,UPP/OS-31/2024-6 od 4. srpnja 2024., koje rješenje je postalo pravomoćno s danom 8. srpnja 2024. i Rješenja o raspoređivanju naknadno pronađene imovine Javnog bilježnika Jure Plećaša iz Dubrovnika posl. br. O-523/2024, UPP/OS-31/2024-16 od 16. rujna 2024., koje rješenje je postalo pravomoćno s danom 15. siječnja 2025., da sudjeluju u ovom upravnom sporu te im je dostavljena tužba tužitelja i odgovor na tužbu tuženika na očitovanje.

6. Zainteresirane osobe ad.1) i ad.2) sudu nisu dostavile odgovor na tužbu.

7. Kako tužitelj u tužbi, ni tuženik u odgovoru na tužbu, kao ni zainteresirane osobe ad.1) i ad.2) nisu predlagali izvođenje novih dokaza, niti su izričito zahtijevali održavanje rasprave, to je Sud vođen načelom učinkovitosti u skladu s odredbom čl. 8. te na temelju odredbe čl. 98. st. 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a,) odlučio predmetni upravni spor riješiti bez rasprave.

8. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu, kao i dostavljenog preslika spisa tuženog tijela.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II - 942-01/23-01/30, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-24-02 od 4. svibnja 2024.

11. Među strankama je sporno je li osporavanim rješenjem pravilno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u svezi i primjena materijalnog prava, odnosno tužitelj u bitnom prigovara kako je u konkretnom slučaju postupak trebalo provesti u skladu s odredbama članka 45. - 47. Zakona o naknadi, u kojem slučaju je isključena mogućnost naturalnog povrata.

12. Stranke spora imaju suprotstavljeno stajalište o tumačenju i primjeni mjerodavnih odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02; u daljnjem testu: Zakon o naknadi) kojim se uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu oduzetu prijašnjim vlasnicima.

13. U suštini razmimoilaženje proizlazi iz drukčijeg tretiranja oduzetih prostora te s tim u vezi i odredbi Zakona o naknadi koje se imaju primijeniti, a što proizlazi iz različitih shvaćanja treba li ovdje primijeniti odredbe kojima se uređuje naknada za oduzeta poduzeća, ili odredbe kojima se uređuje naturalni povrat.

14. Odredbom članka 45. stavak 1., 2. i 3. Zakona o naknadi propisano je kako se poduzeća oduzeta prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona ne vraćaju. Pod poduzećem u smislu ovoga Zakona smatra se vrijednost oduzetih nekretnina uključujući i poslovni prostor. Za poduzeća iz stavka 1. ovoga članka prijašnjem vlasniku, odnosno kada je prijašnji vlasnik pravna osoba, dioničarima ili imateljima udjela prijašnjeg vlasnika pripada naknada.

15. Prema članku 46. citiranog Zakona visinu naknade iz članka 47. ovoga Zakona određuje Hrvatski fond za privatizaciju ovisno o procijenjenoj vrijednosti poduzeća u trenutku oduzimanja i davanja suglasnosti na pretvorbu poduzeća, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća i ovim Zakonom.

16. Prema odredbi članka 47. stavak 1. Zakona o naknadi prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima u društvima u kojima se nalazi imovina poduzeća oduzetoga prijašnjem vlasniku na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona. Stavkom 2. citirane zakonske odredbe propisano je da ako ostvarenje prava iz stavka 1. ovoga članka nije moguće zbog već stečenih prava trećih osoba, prijašnji vlasnik ostvaruje pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva iz portfelja Hrvatskog fonda za privatizaciju, na način propisan Zakonom o pretvorbi društvenih poduzeća.

17. Odredbom članka 53. stavak 1. Zakona o naknadi propisano je kako se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji kapital je u postupku pretvorbe unesena ta imovina.

18. Prema odredbi članka 40. stavak 1. Zakona o naknadi prijašnjem vlasniku daju se u vlasništvo poslovne zgrade i poslovni prostori oduzeti na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih članka 3. ovog Zakona.

19. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako su zainteresirane osobe ad 1) i ad 2) podnijele zahtjev za naknadu oduzete imovine bivšeg poduzeća "Dubrovačka plovidaba" d.d. Dubrovnik, kao zakonski nasljednici I nasljednog reda iza prijašnjeg vlasnika VŽ, a što je utvrđeno uvidom u spisu priloženo Rješenje o nasljeđivanju Kotarskog suda u Dubrovniku, Posl. broj: O. 88/54-12 od 29. siječnja 1955. godine i ujedno i jedini zakonski nasljednici prijašnjeg vlasnika koji su u zakonom ostavljenom roku podnijeli zahtjev za naknadu oduzete imovine, slijedom čega im na jednake dijelove pripadaju prava na naknadivanje imovine u dijelu u kojem je prije oduzimanja bio vlasnik njihov pok otac.

20. Oduzeto poduzeće Dubrovačka plovidba nacionalizirano je i preneseno u državno vlasništvo temeljem Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća (Službeni list SFRJ, br. 98/46, 35/98).

21. Prema dopisu Centra za restrukturiranje i prodaju KLASA: UP/I-942- 05/1101/8, URBROJ: 360-03/02-2014-10 od 31. listopada 2014. nekretnine iz Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] nisu procijenjene u društveni kapital u postupku pretvorbe društvenog poduzeća „Atlantska plovidba“, niti ijednog drugog poduzeća koje je bilo subjekt pretvorbe po Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća (Narodne novine, br. 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96, 118/99), pa u protuvrijednosti istih nisu emitirane dionice koje bi se mogle dati kao naknada. Tim nekretninama da gospodari Grad Dubrovnik, ovdje tužitelj, na način da ih iznajmljuje trećim osobama.

22. Slijedom iznijetog, pravilan je zaključak tuženika kako nema mjesta primjeni odredaba kojima se propisuju pretpostavke prava na naknadu za oduzeta poduzeća. Ovo stoga što iz odredaba Zakona o naknadi (članak 45. do 47.) kojima se uređuje naknada za oduzeta poduzeća proizlazi kako ostvarivanje takvog prava ovisi o tome egzistira li imovina nacionaliziranog poduzeća odnosno je li kao takva prenesena i procijenjena u društveni kapital nekog drugog poduzeća u postupku pretvorbe. U konkretnom slučaju nije došlo do prenošenja odnosno uključivanja imovine (točnije dijela imovine koja je predmet postupka) nacionaliziranog društva, koja okolnost isključuje mogućnost primjene odredbi o naknadi za oduzeta poduzeća.

23. Stoga je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je temeljem članka 40. Zakona o naknadi, određeno da se daju u vlasništvo zainteresiranim osobama pod 1. i pod 2. stanovi pobliže označeni pod točkom 1. izreke prvostupanjskog rješenja razmjerno suvlasničkim dijelovima istih.

24. Prethodno navedeno pravno shvaćanje, zauzeto je u novijoj upravnosudskoj praksi na koju se tuženik pravilno, navođenjem broja i datuma odluke, pozvao u obrazloženju svog rješenja (str. 4), a kao pravilno ga u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa prigovori tužitelja u tom smjeru nisu osnovani.

25. Nadalje, neosnovan je prigovor tužitelja u odnosu na način na koji je utvrđen suvlasnički dio za koji se utvrđuje pravo vlasništva zainteresiranih osoba ad 1) i ad 2), jer je prvostupanjskim rješenjem obrazloženo kako je udio pojedinih dioničara u poduzeću utvrđen temeljem Iskaza dionica Dubrovačka plovidba d.d. od 25. lipnja 1946., te Iskaza Hrvatskog Državnog Arhiva. U konkretnom slučaju iz iskaza dionica „Dubrovačke plovidbe“ d.d. Dubrovnik, pravni prednik zainteresiranih osoba ad 1) i ad 2) je imao 10 dionica, a prema iskazu Hrvatskog Državnog Arhiva preostalih 123 dionice „Dubrovačke plovidbe d.d.“ Dubrovnik – kupon 1940. godine, dakle, ukupno 133 dionice od ukupno 258000 dionica (prema zaključnom računu iz 1939. kao jedinom dostupnom dokumentu o visini temeljne glavnice). Stoga se ne može prihvatiti tužbeni navod tužitelja da je isti određen pogrešno.

26. Također, u upravnom postupku je obavljen očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, kojom prilikom je utvrđeno da predmetne zgrade predstavljaju objekte koji se i danas nalaze u istom obliku kao i u trenutku oduzimanja, odnosno da iste nisu nadograđivane u novim etažama, niti su proširivane u postojećim gabaritima, slijedom čega iste predstavljaju stambeno-poslovne zgrade u izvornom obliku kako horizontalno tako i vertikalno, pa ne stoje navodi tužitelja usmjereni u tom pravcu. Pri tome je za istaći kako se prema odredbi članka 49. stavka 1. Zakona o naknadi, imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja. Dakle, iz navedenog proizlazi kako je u postupku potrebno utvrditi stanje u kojem se imovina nalazi u trenutku donošenja rješenja, pri čemu se imovina vraća sa svim fizičkim promjenama koje su na njoj napravljene, dok je u skladu sa stavkom 4. citirane zakonske odredbe za sporove o kakvom stvarnom pravu ili obvezi koji proisteknu iz rekonstrukcije (adaptacije, nadogradnje, dogradnje, sanacije, izmjene postojećih postrojenja i uređaja i sl.) kao i sporove glede prava na zajedničkim dijelovima zgrade ili zemljišta koji nastanu povodom vraćanja nekretnine prijašnjem vlasniku nadležan sud, a rokovi protekom kojih se gubi pravo ili rokovi zastare počinju teći od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

27. Slijedom svega naprijed navedenog, osporavano rješenje tuženika ne može se ocijeniti nezakonitim. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS - a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučio kao u izreci.

28. Odluka o trošku je izostala budući da isti nije zatražen.

U Splitu 31. kolovoza 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju

- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu i za presudu, po pravom.

- tuženiku

- zaint. o. ad.1)

- zaint.o. ad. 2)

- zaint. osobi ŽDO u Dbk.

- u spis

- tuženiku vratiti spis tuženog tijela, po pravom.

- kal. do 15.10.2026.