Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2901/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o., Zagreb, Drenovačka 1, OIB: 81530401884, zastupano po punomoćnici Soči Fruk Morina, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice AT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zorani Živković, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1356/2022-8 od 31. kolovoza 2023., 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv-1356/2022-8 od 31. kolovoza 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Zorke Čavajde od 17. ožujka 2022. (točka I. izreke), te je odbijen konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja (točka II. izreke), dok je tužitelju naloženo naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 373,28 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv navedenih presude žali se tužitelj navodeći izričito žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025, dalje: ZPP-a), predlažući da se njegovoj žalbi „udovolji“ i pobijana presuda preinači odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak, sve uz naknadu tužitelju troškova sastava navedene žalbe.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Predmet spora je (nakon smanjenja tužbenog zahtjeva) zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 740,01 eura na ime zajedničke pričuve za stambeni prostor na adresi [adresa] u [adresa] za ožujak 2015., te za razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2018. godine.

5. Nije sporno da računi pričuve za navedene mjesece za nekretninu u vlasništvu tuženice nisu podmireni. Sporno je u ovoj fazi postupka je li je za predmetna potraživanja nastupila zastara.

6. U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora nakon specifikacije tužbenog zahtjeva kojem se tuženica nije protivila , radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. Navedeno, među ostalim, znači da se u ovim sporovima žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.

8. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku utvrdio:

- da je tužitelj 18. siječnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate neplaćenih iznosa zajedničke pričuve za predmetnu nekretninu;

- da je rješenjem o ovrsi od 17. ožujka 2022. naloženo tuženici plaćanje iznosa od 11.001,83 kuna s pripadajućim kamatama i troškovima;

- da je tuženica protiv navedenog rješenja pravodobno podnijela prigovor, ističući, među ostalim, prigovor zastare te navodeći da je podmirila pričuvu za 2019., 2020., 2021. godinu i prva tri mjeseca 2022. godine;

- da je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga;

- da je tužitelj podneskom od 16. rujna 2022. konačno specificirao tužbeni zahtjev tako da više nije potraživao iznose za 2019., 2020., 2021. godinu i prva tri mjeseca 2022. godine, čemu se tuženica nije protivila;

- da se konačno postavljeni tužbeni zahtjev odnosi na neplaćene iznose zajedničke pričuve za ožujak 2015. te razdoblje od siječnja 2016. do prosinca 2018.;

- da je iza pok. VT vođen ostavinski postupak koji je pravomoćno okončan rješenjem o nasljeđivanju od 13. rujna 2021., kojim je njezinim nasljednikom proglašen NT, a nakon njegove smrti rješenjem o nasljeđivanju od 27. listopada 2021. tuženica je proglašena njegovom nasljednicom;

- da je tužitelj tvrdio kako zbog nepoznatih nasljednika iza smrti VT nije mogao ranije sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze , pozivajući se na zastoj zastare u smislu odredbe članka 237. „Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22., dalje: ZOO)

8.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da su navedena potraživanja zastarjela obzirom da je prijedlog za ovrhu podnesen 18. siječnja 2022., dok predmetna pojedinačna potraživanja potječu iz 2015., 2016., 2017. i 2018. godine. Naime, prema članku 226. stavku 1. ZOO-a tražbine povremenih davanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Pritom isti otklanja navode tužitelja da bi u konkretnom slučaju bilo riječ o nesavladivim preprekama u smislu odredbe čl. 237. ZOO-a. S navedenim utvrđenjima suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

8.2. Sukladno odredbi čl. 237. ZOO-a zastara ne teče za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo moguće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahtijevati ispunjenje obveze

9. U žalbi tuženik u bitnom navodi kako se u konkretnom slučaju imala primijeniti navedena odredba ZOO-a, pa da zbog zastoja postupka do zastare nije ni došlo.

10. Takvi žalbeni navodi nisu osnovani iz razloga što okolnost da nakon smrti VT tužitelju nije bio poznat njezin nasljednik, odnosno da rješenje o nasljeđivanju još nije bilo pravomoćno, ne predstavlja objektivnu prepreku u smislu citirane zakonske odredbe. Naime, nasljedno pravo stječe se smrću ostavitelja, dok rješenje o nasljeđivanju ima deklaratorni značaj, pa njegova pravomoćnost sama po sebi ne predstavlja trenutak od kojega tek nastaje mogućnost ostvarivanja tražbine prema nasljedniku. Kako postojanje objektivne okolnosti koja bi tužitelju onemogućavala sudsko ostvarenje tražbine nije utvrđeno, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe članka 237. ZOO-a, odnosno da je nastupila zastara za navedena potraživanja.

11. Konačno, tužitelj u žalbi odluku o trošku posebno obrazloženo ne osporava , a s obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP -a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu je li visina priznatih troškova tuženoj pravilno odmjerena, te je li pravilno utvrđen omjer uspjeha u sporu, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda. Dakle, ispitujući prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u granicama žalbenih navoda tužitelja, ocijenjeno je kako je ista u cijelosti pravilna i zakonita.

12. Stoga je trebalo, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke i potvrditi pobijanu presudu.

Split, 31. kolovoza 2026.

SUTKINJA

Andrea Boras-Ivanišević