Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-3220/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R VA T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao sutkinje izvjestiteljice i Ivane Madunić, kao članice vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draganu Antiću, odvjetniku u Puli i Mirku Mastiloviću, odvjetniku u Puli, protiv ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-35/2024-22 od 20. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj 31. kolovoza 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli poslovni broj: P-35/2024-22 od 20. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženici ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati tužitelju IČ iz [adresa]) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.883,27 eura / 82.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. siječnja 2017. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. srpnja 2024. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici ZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju IČ, iz [adresa]) [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročeni parnični trošak ovog parničnog postupka, uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“.

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj, pobijajući istu u cijelosti, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. , 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu uvažiti žalbu, pobijanu presudu preinačiti i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, odnosno podredno presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Na žalbu nije odgovoreno.

3. Žalba tužitelja je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 10.883,27 eura sa zateznim kamatama, koji iznos predstavlja kupoprodajnu cijenu ostvarenu prodajom nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz tvrdnju da je pravna prednica tuženice navedenu nekretninu prodala iako nije bila njezin stvarni vlasnik, zbog čega je stečeni iznos zadržala bez pravne osnove.

5. Među strankama nije sporno da je pravna prednica tuženice SČ kao zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine sklopila ugovor o kupoprodaji s BČ te za prodanu nekretninu primila kupoprodajnu cijenu u ovdje utuženom iznosu.

5.1. Sporno je je li tužitelj dokazao da je prije sklapanja navedenog kupoprodajnog ugovora postao izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine dosjelošću, odnosno je li pravna prednica tuženice prodala tuđu stvar i time stekla utuženi iznos bez pravne osnove.

6. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da su on i njegova majka s OČ sklopili ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim se utvrđuje da su tužitelj i njegova majka godinama uzdržavali primateljicu uzdržavanja i njezinog supruga ŠČ, te kojim je, uz ostale nekretnine, na njih trebalo prijeći i izvanknjižno vlasništvo nekretnina koje su u trenutku smrti primatelja uzdržavanja činile njihovo knjižno ili izvanknjižno vlasništvo, pri čemu isti tvrdi da je predmetnu nekretninu prethodno dosjelošću stekao ŠČ,

- da tužitelj uz tužbu nije priložio spomenuti ugovor o doživotnom uzdržavanju na kojem temelji svoj zahtjev niti je tijekom postupka dostavio navedenu ispravu

- da je isti u tužbi naveo kako se pred navedenim sudom vodi postupak pod poslovnim brojem P-35/2019 koji se također odnosi na predmetnu nekretninu, radi naknade štete za urod masline iz 2017. po tužbi BČ, međutim tužitelj tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza uvidom u taj spis

- da je tužitelj prvotno u tužbi predložio saslušanje svjedoka, podatke o kojima se obvezao naknadno dostaviti, a potom je na raspravi od tog dokaznog prijedloga izričito odustao te jedino ostao kod prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem stranaka

- da iz iskaza tuženice proizlazi kako ista nema neposrednih saznanja o posjedovanju i korištenju predmetne nekretnine, niti o okolnostima sklapanja kupoprodajnog ugovora, već jedino da je njezina prednica, majka tuženice SČ, primila ugovorenu kupoprodajnu cijenu za nekretninu koje je bila vlasnica, te da joj nije jasno zašto bi ista stoga trebala tužitelju isplatiti utuženi iznos

7. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da sud može do zaključenja prethodnog postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. ovoga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno.

7.1. Odredbom članka 221.a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja i provedenih dokaza, odbio tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije dokazao odlučne činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, odnosno da nije dokazao da je prije sklapanja spomenutog kupoprodajnog ugovora stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, pa slijedom toga nije osnovana ni njegova tvrdnja da je pravna prednica tuženice prodajom predmetne nekretnine bez pravne osnove stekla kupoprodajnu cijenu. S navedenim utvrđenjima prvostupanjskog suda suglasan je i ovaj drugostupanjski sud.

9. U žalbi tužitelj u bitnom ističe da pobijana presuda nije pravilna jer tuženica, kao ni njezina pravna prednica, tijekom postupka nisu osporile tužbu niti su podnijele odgovor na tužbu, slijedom čega smatra da prvostupanjski sud nije imao osnove odbiti tužbeni zahtjev. Nadalje ističe da je nakon zaključenja glavne rasprave u drugom postupku koji se pred istim sudom vodio pod poslovnim brojem P-35/2019 donesena presuda iz koje proizlazi da je bio dugogodišnji savjesni posjednik predmetne nekretnine, zbog čega predlaže preinačiti pobijanu presudu, odnosno podredno ukinuti je i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

10. Suprotno žalbenim navodima, sama okolnost što pravna prednica tuženice nije podnijela odgovor na tužbu, a nakon njezine smrti ni tuženica nije izričito osporila tužbeni zahtjev, ne znači da je prvostupanjski sud bio dužan isti prihvatiti. Naime, prema odredbi čl. 331.b ZPP-a, nepodnošenje odgovora na tužbu samo je jedna od pretpostavki za donošenje presude zbog ogluhe. Prije donošenja takve presude sud je dužan ispitati proizlazi li osnovanost tužbenog zahtjeva iz činjenica navedenih u tužbi te jesu li te činjenice u suglasnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio. U konkretnom slučaju te kumulativne pretpostavke nisu bile ispunjene, te je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, nakon provedenog dokaznog postupka, odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva, primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno ranije citiranim zakonski odredbama.

11. Neosnovano se žalitelj poziva na nepravomoćnu presudu donesenu u predmetu Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-35/2019. Naime, premda je već u tužbi naveo da se pred istim sudom vodi navedeni postupak koji se odnosi na istu nekretninu, tijekom prvostupanjskog postupka nije predložio izvođenje dokaza uvidom u taj spis. Žalitelj se stoga tek u žalbenom postupku poziva na presudu donesenu u drugom parničnom postupku nastojeći njome potkrijepiti odlučne činjenice koje tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazivao predloženim i izvedenim dokazima, dakle isti u žalbi iznosi nove činjenice i predlaže nove dokaze, što u smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP-a nije dopušteno.

12. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Split, 31. kolovoza 2026.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica