Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-945/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, po sutkinji Andrei Boras-Ivanišević, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio viši sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebparking, Zagreb, Šubićeva 40/III, OIB: 85584865987 zastupano po punomoćniku Marku Liscu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šunić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice RKČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Aleksandru Puhu, odvjetniku u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Puli, poslovni broj: Povrv-23/2023-9 od 12. listopada 2023., 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli, poslovni broj: Povrv-23/2023-9 od 12. listopada 2023.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu u iznosu od 74,63 eura, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivana Kukučke, poslovni broj Ovrv-20204/2016 od 6. prosinca 2016., kojim je tuženici naloženo isplatiti tužitelju iznos od 26,54 eura / 200,00 kn sa zateznim kamatama koje teku od 1. veljače 2013. do isplate u roku od 15 dana (točka I. izreke), te je tuženici naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 137,64 eura / 1.037,05 kn (točka II. izreke), dok je njezin zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen kao neosnovan (točka III. izreke).
2. Protiv presude žali se tuženica navodeći izričito žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025, dalje: ZPP-a), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu tuženice i preinači pobijanu prvostupanjsku presudu na način da ukine spomenuti platni nalog uz naknadu troškova parničnog postupka istoj, podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. U odgovoru na žalbu tužitelj u bitnom pobija žalbene navode tuženice, predlažući ovom drugostupanjskom sudu odbiti žalbu kao neosnovanu, te istome dosuditi troškove žalbenog postupka.
3. Žalba tuženice nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 26,54 eura na ime neplaćene dnevne parkirališne karte.
5. Nije sporno da je vozilo registarske oznake [registarska oznaka] 20. prosinca 2012. bilo parkirano na Britanskom trgu u Zagrebu bez valjane parkirališne karte, te da je prema evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova tuženica navedenog datuma bila upisana u istima kao vlasnik navedenog vozila. Sporna je u ovoj fazi postupka pasivna legitimacija tuženice.
6. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona. Navedeno, među ostalim, znači da se u ovim sporovima žalba ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti niti da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, a na koju povredu drugostupanjski sud također pazi po službenoj dužnosti.
8. Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku utvrdio:
- da je predmetno vozilo marke BMW 525 D, registarske oznake [registarska oznaka], bilo parkirano 20. prosinca 2012. u 11,15 sati na Britanskom trgu u Zagrebu bez odgovarajuće parkirališne karte;
- da je tuženica prije toga, kao prodavatelj 21. listopada 2012., sklopila Kupoprodajni ugovor motornog vozila br. 932/12 (dalje: Ugovor) sa trećom osobom, kupcem RK;
- da je prema evidenciji Ministarstva unutarnjih poslova na dan 20. prosinca 2012. tuženica još uvijek bila evidentirana kao vlasnica predmetnog vozila;
- da je tužitelj za predmetno parkiranje ispostavio dnevnu parkirališnu kartu u iznosu od 200,00 kn, s dospijećem 31. siječnja 2013.;
- da je prijedlog za ovrhu podnesen 30. studenoga 2016.
8.1. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje da je parkiranjem navedenog vozila na parkirališnoj površini pod naplatom vlasnik vozila pristao na način naplate parkiranja u Gradu Zagrebu reguliran Odlukom o organizaciji i načinu naplate parkiranja od 13. srpnja 2011. (Službeni glasnik Grada Zagreba broj: 12/11., dalje u tekstu: Odluka), dok je tuženica, prema evidencijama MUP-a spornog datuma bila vlasnica predmetnog vozila. Stoga prvostupanjski sud zaključuje kako je ista, neovisno o eventualno ranije sklopljenom spomenutom kupoprodajnom Ugovoru, pasivno legitimirana, te tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim i održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi.
9. Odredbom članka 3. stavka 3. Odluke propisano je da se korisnikom smatra vlasnik vozila koji je evidentiran u odgovarajućim evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova, prema registarskoj oznaci vozila, a za vozila koja nisu evidentirana vlasnik vozila utvrđuje se na drugi način. Nadalje, člankom 24. stavkom 1. Odluke propisano je da je korisnik javnog parkirališta dužan valjanu parkirališnu kartu u materijaliziranom obliku u roku od pet (5) minuta od parkiranja vozila istaknuti na vozilu tako da organizator parkiranja može provjeriti njezinu valjanost. Ako korisnik javnog parkirališta nema valjanu parkirališnu kartu, smatrat će se da je s organizatorom parkiranja sklopio ugovor o korištenju jednoga parkirališnog mjesta na javnom parkiralištu u trajanju od 24 sata (dnevna karta) (stavak 3.). U slučaju iz stavka 3. ovoga članka, osoba koju ovlasti organizator parkiranja ostavit će dnevnu kartu s nalogom za plaćanje na vozilu, koju je korisnik dužan platiti u roku od osam dana od dana sklapanja ugovora (stavak 4.).
11. U žalbi tuženica u bitnom ističe da prvostupanjski sud nije vrednovao sadržaj spomenutog kupoprodajnog Ugovora, da je pobijanom presudom pogrešno citirana tada važeća odredba članka 250. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/08., 48/10., 74/11.), pa da se posljedično pobijana odluka ne može ni ispitati, sve u smislu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a
12. Nije osnovan žalbeni navod da tuženica zbog sklapanja kupoprodajnog Ugovora više nije mogla biti pasivno legitimirana u ovom sporu. Naime, za određivanje osobe koja u konkretnom odnosu ima svojstvo korisnika javnog parkirališta i koja je pasivno legitimirana za tražbinu nastalu zbog neplaćene dnevne parkirališne karte odlučna je evidencija vlasništva vozila koju vodi Ministarstvo unutarnjih poslova. Kako je u postupku utvrđeno da je tuženica na dan predmetnog parkiranja, 20. prosinca 2012., u toj evidenciji bila upisana kao vlasnica vozila (a što je uostalom i činjenično utvrđenje koje ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ispitivati), pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženica pasivno legitimirana za predmetnu tražbinu.
12.1. Takav zaključak podudaran je i s pravnim shvaćanjem zauzetim na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 15. lipnja 2018., broj Su-IV-148/2018., prema kojem je u parnicama radi naplate karte za parkiranje pasivno legitimirana osoba koja je upisana u evidencijama Ministarstva unutarnjih poslova kao vlasnik vozila
13. Pri tome činjenica da je tuženica ranije sklopila kupoprodajni ugovor i vozilo eventualno predala kupcu nije od odlučnog značaja u ovoj pravnoj stvari. Spomenutim Ugovorom se naime uređuje odnos između ovdje tuženice i kupca vozila, dok se njime ne mijenja činjenica da je tuženica u relevantno vrijeme prema evidenciji MUP-a bila osoba koja se, za potrebe primjene Odluke, smatra korisnikom parkirališta, pa njegov učinak nije odlučan za pitanje pasivne legitimacije u ovom konkretnom obveznopravnom odnosu. Pri tome ni okolnost što je tuženica kupoprodajnim ugovorom ovlastila drugu osobu za poduzimanje radnji vezanih uz odjavu i prijenos vozila također ne dovodi do drukčijeg zaključka.
14. Prema članku 40. tada važećeg Pravilnika o registraciji i označavanju vozila („Narodne novine“, broj: 151/08., 89/10. i 104/10.), prodavatelj vozila bio je dužan u roku od 15 dana od prodaje odjaviti vozilo, dok je odjavu mogla izvršiti i druga osoba, uključujući kupca, pod uvjetima propisanim tom odredbom. Samo ustupanje registarskih pločica kupcu nije značilo da je vozilo time automatski odjavljeno iz evidencije.
15. Pri tome se ovaj sud ne oslanja na obrazloženje prvostupanjskog suda u dijelu u kojem taj sud navodi sadržaj članka 250. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, budući da je sadržaj navedene odredbe u pobijanoj presudi pogrešno reproduciran. Međutim, navedena pogreška nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost odluke. Stoga pogrešno navođenje sadržaja navedene odredbe ZSPC-a ne dovodi do zaključka da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati niti predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
16. Pritom tuženica u žalbi odluku o trošku posebno obrazloženo ne osporava , a s obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu je li visina priznatih troškova tuženoj pravilno odmjerena, te je li pravilno utvrđen omjer uspjeha u sporu, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda. Dakle, ispitujući prvostupanjsku odluku o troškovima postupka u granicama žalbenih navoda tuženice, ocijenjeno je kako je ista u cijelosti pravilna i zakonita.
17. Stoga je trebalo, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 467. ZPP-a, odlučiti kao u točci I. izreke ove drugostupanjske odluke i potvrditi pobijanu presudu.
18. Konačno, odlučujući o troškovima odgovora na žalbu tužitelja, ovaj sud je ocijenio da isti nije bio potreban u smislu članka 154. stavka 1. ZPP -a, u vezi s člankom 155. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.
Split, 31. kolovoza 2026.
SUTKINJA
Andrea Boras-Ivanišević
