Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-1080/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u ostavinskom predmetu iza pokojne MŠ, rođene M, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri L, državljanke Republike Hrvatske, rođene **.**.1946., a umrle **.**.2025., odlučujući o žalbi zakonskog nasljednika LŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tihomiru Zebecu, odvjetniku u Zagrebu, izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj O-1307/2025-4 od 29. rujna 2025., 31. kolovoza 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba nasljednika LŠ i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj O-1307/2025-4 od 29. rujna 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prekinut ostavinski postupak iza pokojne MŠ (stavak I. izreke) i upućen je zakonski nasljednik LŠ u roku od 30 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrenuti parnični postupak protiv oporučnih nasljednika ĐŠ i maloljetnog NŠ, zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici GŠ, radi utvrđenja ništetnosti oporuke ostaviteljice od 3. svibnja 2016. i dodatka toj oporuci od 2. svibnja 2022. te mu je naloženo dostaviti presliku tužbe ostavinskom sudu (točka II. izreke). Točkom III. i IV. izreke obaviještene su stranke o pravnim učincima (ne)podnošenja tužbe u ostavljenom roku.
2. To se rješenje temelji na činjenici da je LŠ, sin i zakonski nasljednik ostaviteljice, na ostavinskoj raspravi na kojoj su proglašene oporuka ostaviteljice od 3. svibnja 2016. i dodatak toj oporuci od 2. svibnja 2022., osporio valjanost te oporuke tvrdeći da ostaviteljica u vrijeme oporučnog raspolaganja 2016. i 2022. zbog bolesti nije bila sposobna za rasuđivanje. S obzirom na to da su ostali zakonski nasljednici, UŠ, sin ostaviteljice, i GŠ, kći ostaviteljice, priznali opo ruku valjanom, a oporučni su nasljednici ĐŠ i maloljetni NŠ, prihvatili nasljeđivanje po tim oporukama, sud prvog stupnja je prekinuo ostavinski postupak i na pokretanje parnice protiv oporučnih nasljednika uputio zakonskog nasljednika LŠ, kao stranku čije pravo smatra manje vjerojatnim.
2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija zakonski nasljednik LŠ zbog bitne povrede odredaba parničnog (ostavinskog) postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP) koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 175. stavkom 2. Zakona o nasljeđivanju, "Narodne novine" br. 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019., dalje: ZN) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava članka 222. stavaka 1. i 2. točke 1. ZN-a. U žalbi tvrdi da je na ostavinskoj raspravi 3. rujna 2025. koja je održana pred povjerenikom suda, javnim bilježnikom Andrejom Levatić Marin, bio onemogućen u raspravljanju jer nije prihvaćen njegov prijedlog za odgodu rasprave. Osim toga, tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada ga nije uputio da parnicu pokretne i protiv zakonskih nasljednika tvrdeći da je riječ o jedinstvenim i nužnim suparničarima. Predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Oporučni nasljednici nisu odgovorili na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. ZPP-a ispitao pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog (ostavinskog) postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.
6. Ispitujući pobijano rješenje na taj način, ocjena je ovog suda da u njegovom donošenju i postupku koji mu je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz zapisnika o održanoj ostavinskoj raspravi 3. rujna 2025. ne proizlazi da je zakonski nasljednik predlagao odgodu te rasprave. Iako iz žalbe proizlazi da zakonski nasljednik tvrdi da mu je zbog održavanja ostavinske rasprave toga dana povrijeđeno pravo na raspravljanje, žalba ne sadrži nikakvih okolnosti iz kojih proizlazi u čemu se ta povreda odnosno ograničenje ili sprečavanje raspravljanja sastoji. Iako žalitelj implicira da mu je za očuvanje prava na raspravljanje bili potrebno posavjetovati se s pravnim stručnjakom, niti u žalbu koju je u njegovo ime podnio punomoćnik koji je odvjetnik, nisu navedene radnje ili propusti koje je zakonski nasljednik kao pravno neuka stranaka poduzeo ili propustio poduzeti na ostavinskoj raspravi niti se navodi činjenična ili pravna argumentacija o kojoj je žalitelju onemogućeno raspravljanje tijekom ostavinske rasprave. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a na koju se u žalbi poziva zakonski nasljednik LŠ.
8. Imajući na umu da je između zakonskog nasljednika LŠ , s jedne strane, i oporučnih nasljednika ĐŠ i maloljetnog NŠ, s druge strane, postoji spor o nasljednom pravu oporučnih nasljednika, s obzirom na to zakonski nasljednik LŠ tvrdi da sporna oporuka i dodatak na temelju kojih su oporučni nasljednici stekli pravo nasljeđivanja nije valjana, pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 222. stavak 1. i 2. točku 1. i članak 225. stavke 1. do 4. ZPP- a kada je prekinuo ostavinski postupak i uputio zakonskog nasljednika LŠ na pokretanje parnice radi utvrđenja ništetnosti oporuke protiv oporučnih nasljednika čije pravo nasljeđivanja osporava.
9. S obzirom na to da zakonski nasljednici UŠ i GŠ ne osporavaju oporuku svoje pokojne majke, očito je da između tih stranaka i oporučnih nasljednika određenih tom oporukom nisu sporne činjenice o kojima ovisi nasljedno pravo oporučnih nasljednika. Zbog toga sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio članak 222. stavak 1. ZN-a kada žalitelja nije uputio da parnicu pokrene i protiv zakonskih nasljednika koji nisu osporavali oporuku.
10. S obzirom na to da nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija kao niti oni ne koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 175. stavkom 2. ZN-a odbijena je žalba zakonskog nasljednika LŠ i potvrđeno je to rješenje.
U Varaždinu 31. kolovoza 2026.
Sutkinja
Ivana Čačić