Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ob-90/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice mlt. OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po majci i zakonskoj zastupnici HT, OIB: [osobni identifikacijski broj], obje iz [adresa], protiv tuženika NT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1025/2025-14 od 18. svibnja 2026., na sjednici vijeća 31. kolovoza 2026.
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1025/2025-14 od 18. svibnja 2026. pod točkom I. izreke.
II. U nepobijanim točkama II. i III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke izmijenjena je visina uzdržavanja određena presudom istog suda poslovni broj P Ob-215/2020-15 od 4. prosinca 2020. na način da je naloženo tuženiku da za uzdržavanje mlt. kćerke plaća mjesečno iznos od 300,00 EUR-a počevši od 14. kolovoza 2025. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti najkasnije do svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun majke i zakonske zastupnice HT. Pod točkom II. izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva mlt. tužiteljice preko dosuđenog iznosa uzdržavanja do zatraženog iznosa od 350,00 EUR-a mjesečno kao neosnovan. Pod točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
2. Navedenu presudu pravovremenom žalbom pobija tuženik, prema sadržaju žalbe, u točki I. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, predlažući drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku presudu i utvrdi uzdržavanje u visini zakonskog minimuma.
3. Mlt. tužiteljica je u odgovoru na žalbu u cijelosti osporila žalbene navode tuženika kao neosnovane te predložila odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev mlt. tužiteljice za izmjenu ranije odluke o uzdržavanju.
6. Prvostupanjski sud, polazeći od nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:
- da je presudom istog suda poslovni broj P Ob-215/2020-15 od 4. prosinca 2020. tuženik obvezan doprinositi za uzdržavanje mlt. tužiteljice iznos od 1.100,00 kn/146,66 EUR-a mjesečno,
- da su se promijenile okolnosti od donošenja ranije odluke o uzdržavanju presude poslovni broj P Ob-215/2020-15 od 4. prosinca 2020. jer je mlt. tužiteljica u vrijeme donošenja te odluke imala 3 godine i išla u vrtić, dok sada ima 9 godina i ide u treći razred osnovne škole, pa imajući u vidu i opće poznatu činjenicu o porastu svih troškova života, da su ispunjene pretpostavke za povišenje iznosa uzdržavanja u smislu odredbe čl. 285. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, dalje: ObZ),
- da je u smislu odredbe čl. 307. st. 1. i 2. i čl. 311. ObZ, a cijeneći iskaz zakonske zastupnice mlt. tužiteljice, utvrđeno da za zadovoljavanje potreba (stanovanje, prehrana, odjeća, obuća, obrazovanje) mlt. tužiteljici, koja je zdravo dijete u dobi od 9 godina i ima uobičajene potrebe djece svoje dobi, treba mjesečno iznos od 300,00 EUR-a,
- da su sukladno odredbi čl. 307. st. 3. i čl. 313. ObZ utvrđene materijalne prilike tuženika (oca) na temelju iskaza tuženika, detaljno opisanog pod točkom 9. obrazloženja, iz kojeg proizlazi da tuženik ima 46 godina i radno je sposobna osoba, da je do 31. prosinca 2025. bio zaposlen u društvu Ariva d.o.o., da je od 2023. vlasnik obrta ''Plantela'' koji se bavi prodajom ukrasnog bilja, u kojem je obrtu zaposlen od 1. siječnja 2026., da je u njegovom obrtu uz njega zaposlena joj jedna osoba, da je prihod njegovog obrta u 2025. iznosio 100.000,00 EUR-a, da je vlasnik vozila VW Caddy godine proizvodnje 2024. (kupljen na leasing, godišnja rata leasinga 5.000,00 EUR- a/416,66 EUR-a mjesečno), te da plaća za kćerku mlt. O staru 14 godina uzdržavanje u iznosu od 200,00 EUR-a mjesečno,
zaključuje da je otac u mogućnosti plaćati mlt. tužiteljici od 14. kolovoza 2025. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti na ime uzdržavanja iznos od 300,00 EUR-a mjesečno, bez ugrožavanja vlastite egzistencije i obveze plaćanja uzdržavanja drugoj mlt. kćerki, jer ostvaruje mjesečne prihode kroz dobit svog obrta (prihod obrta u 2025. iznosio je 100.000,00 EUR-a odnosno 8.333,33 EUR-a mjesečno), ima riješeno stambeno pitanje i nema kreditnih obveza, slijedom čega je primjenom gore navedenih zakonskih odredbi izmijenio raniju odluku o uzdržavanju na način određen u točki I. izreke, dok je u preostalom dijelu do zatraženog iznosa od 350,00 EUR-a odbio zahtjev mlt. tužiteljice kao neosnovan (točka II. izreke). Pod točkom III. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak.
7. Tuženik u žalbi osporava utvrđeno činjenično stanje navodeći da sud nije uzeo u obzir sve relevantne i dokazive okolnosti koje utječu na njegove financijske mogućnosti jer nije uzeo u obzir njegovu kreditnu obvezu i stvarne troškove koje ima vezano za ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. kćerkom (troškove prijevoza radi preuzimanja i vraćanja djeteta koje živi u [adresa], troškove boravka u [adresa] radi ostvarivanja osobnih odnosa s kćerkom, troškove uzdržavanja djeteta dok tijekom višemjesečnih praznika boravi kod njega). Zaključno navodi da povećanje uzdržavanja dovodi u pitanje redovito ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom.
8. Protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 285. ObZ-a. Naime, imajući u vidu da je u vrijeme donošenja ranije odluke mlt. tužiteljica imala 3 godine i išla u vrtić, a sada da je u dobi od 9 godina i polaznica trećeg razreda osnovne škole, to su se i prema ocjeni ovog suda u smislu odredbe čl. 285. ObZ-a promijenile okolnosti koje opravdavaju povišenje uzdržavanja, a kako je to obrazložio i prvostupanjski sud pod točkom 9. obrazloženja.
9. Cijeneći podatke u spisu o tuženikovim prihodima, rashodima i imovini, te iskaz samog tuženika, prvostupanjski sud je, primjenjujući odredbu čl. 313. ObZ-a, pravilno utvrdio ukupne mogućnosti tuženika kao obveznika plaćanja uzdržavanja, uvažavajući i činjenicu da tuženik uzdržava joj jednu mlt. kćerku, te isto nije dovedeno u sumnju žalbenim navodima tuženika. To iz razloga što iz provedenih dokaza, a posebno iskaza tuženika, proizlazi da je vlasnik obrta čiji su prihodi u 2025. iznosili 100.000,00 EUR-a (8.333,33 EUR-a mjesečno), da ima riješeno stambeno pitanje, da je zdrava i radno sposobna osoba u dobi od 46 godina, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik kao radno sposobni roditelj u mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. tužiteljice mjesečno iznos od 300,00 EUR-a, a koja činjenična utvrđenja prihvaća i ovaj sud, te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tuženika.
10. Prvostupanjski sud je, stoga, nakon što je utvrdio ukupne materijalne potrebe mlt. tužiteljice i ukupne imovinske mogućnosti tuženika kao roditelja, pravilno obvezao tuženika plaćati uzdržavanje mlt. tužiteljici u iznosu od 300,00 EUR-a mjesečno od 14. kolovoza 2025. pa nadalje dok za to budu ispunjeni zakonski uvjeti, a koji iznos je tek neznatno viši od minimalnog novčanog iznosa propisanog odredbom čl. 314. st. 1. i 2. ObZ-a (prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima iz 2025. i prosječnim mjesečnim primicima obveznika uzdržavanja do 1.138,00 EUR-a za dijete starosti od 7 do 12 godina iznosio je 264,00 EUR-a, a za primitak roditelja od 4.301,00 EUR-a do 4.600,00 EUR-a iznosio je 890,00 EUR-a, dok prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima iz 2026. i prosječnim mjesečnim primicima obveznika uzdržavanja do 1.449,00 EUR-a za dijete starosti od 7 do 12 godina iznosi 290,00 EUR-a, a za primitak roditelja od 4.301,00 EUR-a do 4.600,00 EUR-a iznosi 891,00 EUR-a).
11. Okolnost da je tuženik kreditno zadužen (rata leasinga u mjesečnom iznosu od 416,66 EUR-a) i da ima troškove vezano za ostvarivanje osobnih odnosa s mlt. kćerkom ne utječe na pravilnost odluke o visini uzdržavanja koje je dužan plaćati, obzirom na njegovu utvrđenu mogućnost za plaćanje uzdržavanja (mjesečni prihod obrta od oko 8.000,00 EUR-a) i činjenicu da se radi o radno sposobnoj osobi. Ovdje valja istaknuti da obveza uzdržavanja mlt. djeteta ima prednost pred svim drugim obvezama i roditelj koji je dužan doprinositi za uzdržavanje djece ne može se osloboditi te obveze neovisno o eventualnim kreditnim opterećenjima, pri čemu valja naglasiti da ukupni mjesečni iznos uzdržavanja za obje mlt. kćerke (500,00 EUR-a) predstavlja samo 6,25% iznosa mjesečnog prihoda obrta u vlasništvu tuženika.
12. Budući da nije osnovan žalbeni razlog zbog kojeg tuženik pobija prvostupanjsku presudu, a nije ostvaren niti jedan od žalbenih razloga na koje ovaj sud primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 – dalje: ZPP), koji se u obiteljskim postupcima primjenjuje na temelju čl. 346. ObZ-a, u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, te je pravilno primijenjeno i materijalno pravo, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke.
13. U nepobijanim točkama II. i III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
U Varaždin 31. kolovoza 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Ledinšćak-Babić
