REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-785/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Zoranu Šariću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TIVOLI TURIST COMMERCE d. o. o. OIB: 81628924759, sa sjedištem u [adresa], zastupan po punomoćniku Tonku Braliću, odvjetniku u Novigradu, protiv tuženika: 1. SVILA d.o.o., OIB:00253275349 sa sjedištem u [adresa], 2. AF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 3. SF OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] svi zastupani po punomoćniku Josipu Tomasu, odvjetniku u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj Psp-14/2024-74 od 10. ožujka 2026., 31. kolovoza 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie, poslovni broj: Psp-14/2024-74 od 10. ožujka 2026.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud odlučio:

I. Utvrđuje se da su tuženici Svila d.o.o., [adresa], Republika Slovenija, OIB 00263275349, te AF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i HF, [adresa], smetali tužitelja Tivoli turist commerce, d.o.o., [adresa], OIB 81628924759, u posljednjem mirnom posjedu nekretnina koje u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Buje Općinskog suda u Pazinu nose oznaku k. č. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada i dvorište, ukupne površine 364 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. br. [katastarska čestica], u naravi zgrada i park, ukupne površine 13.305 m2, k. č. br. [katastarska čestica], u naravi put, ukupne površine 87 m2, i k. č. br. [katastarska čestica], u naravi pašnjak, ukupne površine 7669 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da su promijenili brave na smještajnim objektima, uklonili rampe te postavili teretno vozilo kako bi onemogućili prometovanje i pristup nekretninama u posjedu tužitelja.

II. Nalaže se tuženicima da u roku od 8 dana od dana donošenja ovog rješenja uspostave posjedovno stanje kako je bilo u trenutku smetanja, o vlastitom trošku, jer će to u protivnom učiniti tužitelj na trošak tuženik.

III. Zabranjuje se tuženicima takvo i slično buduće smetanje posjeda tužitelja.

IV. Nalaže se svakom tuženiku Svila d.o.o., [adresa], Republika Slovenija, OIB 00263275349, AF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i HF, [adresa], da tužitelju Tivoli turist commerce, d.o.o., [adresa], OIB 81628924759 naknaditi parnični trošak i to svaki u iznosu od 416,67 (četristošestnaest eura i šezdesetsedam centi) eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjske odluke 10. ožujka 2026. godine, pa do isplate po stopi propisanoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 (tri) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana nakon dostave prijepisa ovog rješenja, dok je tužitelj odbijen s razlikom zahtjeva od 4.375,00 (četiritisućetristosedamdesetpet) eura kao neosnovanom. "

2. Protiv toga rješenja pravodobnu i dopuštenu žalbu podnose tuženici, isto pobijaju u cijelosti, zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, tuženici u bitnome, navode je donošenjem pobijanog rješenja tuženicima povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom čl. 29. st.1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14.) jer da je prvostupanjski sud potpuno ignorirao brojne prigovore koje su tuženici isticali tijekom postupka i o kojima u pobijanom rješenju nije iznesen bilo kakav kritičku sud te je propustio cijeniti isprave dostavljene u tijeku postupka u podnesku od 14. listopada 2024. Nadalje, tuženici navode kako je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja je nerazumljiva i proturječi sama sebi i razlozima rješenja, budući iz provedenog postupka proizlazi da nije postojalo više rampi nego samo jedna rampa, a prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja više puta navodi da su tuženici skinuli rampu (a ne rampe kao se to navodi u izreci rješenja); prvostupanjski sud da je iskaze svjedoka cijenio samo parcijalno u onoj mjeri koja je bila potreba da se obrazloži pobijano rješenje. Smatraju da je prvostupanjski sud propustio cijeniti prigovor tuženika zbog nedostatka pravnog interesa na strani tužitelja za podnošenje ove tužbe, jer tužitelj nema pravni osnov posjedovanja predmetne nekretnine, što proizlazi iz isprava koje su tuženici dostavili u spis. Tvrde da tužitelj u parnici radi smetanja posjeda kao i u svakoj drugoj parnici mora imati pravni interes za vođenje postupka kao elementarnu procesnu pretpostavku. Prigovaraju utvrđenjima prvostupanjskog suda u pogledu pravovremenosti tužbe. Navode kako ne mogu prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da bi II. i III. tuženici bili pasivno legitimirani u ovoj parnici, jer da iz provedenog postupka jasno proizlazi kako II. i III. tuženik niti jednu radnju nisu poduzimali u svoje ime i za svoj račun već isključivo kao zastupnik i prokurist I. tuženika. Tuženici predlažu da se pobijano rješenje preinači i tužbu odbaci, podredno da se odbije tužbeni zahtjev, ili da se ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sud na ponovni postupak, uz nalog tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak. Potražuju trošak žalbenog postupka.

3. Žalba tuženika dostavljena je na odgovor tužitelju prema odredbi čl. 359. ZPP.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene navode tuženika te predlaže da se žalba tuženika odbije i potvrdi pobijano rješenje, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika je neosnovana.

6. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem, u njegovoj osnovi, utvrđeno je da su tuženici smetali tužitelja u posljednjem mirnom posjedu nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada i dvorište, ukupne površine 364 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te k. č. br. [katastarska čestica] u naravi zgrada i park, ukupne površine 13.305 m2, k. č. br. [katastarska čestica] u naravi put, ukupne površine 87 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, površine 7669 m2, sve upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koje nekretnine u naravi predstavljaju turističko naselje „Oaza mira“ sa smještajnim objektima u Novigradu, na način da su promijenili brave na smještajnim objektima, uklonili rampe te postavili teretno vozilo kako bi onemogućili prometovanje i pristup nekretninama u posjedu tužitelja te je naloženo tuženicima da uspostave posjedovno stanje kako je bilo u trenutku smetanja, o vlastitom trošku i zabranjeno im je takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja, a to svoje rješenje prvostupanjski sud temelji na primjeni odredbi čl. 21. i čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim prvima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09. , 153/09., 90/10., 143/12., 152/14 – dalje: ZV).

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz 354. st. 2. toč. 2., 4., 8.,9., 13. i 14. ZPP, a sve kako je to propisano odredbom čl. 365. st. 2. ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja da je pobijano rješenje prvostupanjskog suda valjano i zakonito.

7.1. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da im je povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na pravično suđenje, jer da je sud brojne prigovore i dokazne prijedloge tuženika „ignorirao“, a čime sadržajno upućuje na povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP. Naime, u postupku pred prvostupanjskim sudom tuženicima je bilo omogućeno da se izjasne o svojim zahtjevima i navodima, da iznesu činjenice na kojima temelje svoje prigovore i predložite dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st.1. ZPP-a). Stoga, prema stanju spisa, ništa ne upućuje na zaključak da tuženici nisu imali pravično suđenje odnosno tuženici nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku pred prvostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a niti su tuženici izričito naveli koje je to prigovore prvostupanjski sud „ignorirao“.

8.1. Isto tako, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koje ukazuju tuženici. Rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja nije nerazumljiva te ne proturječi sama sebi i razlozima rješenja. Naime, iako se u izreci pobijanog rješenja navodi da su tuženici smetali tužitelja u mirnom posjedu predmetnih nekretnina na način da su između ostalih radnji uklonili i rampe, dok se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da su uklonili rampu, valja navesti da se iz cjelokupnog provedenog postupka i utvrđenja prvostupanjskog suda , jasno može zaključiti, da se radi o uklanjanju rampe (jedne). Također, prvostupanjski sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima, stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika o ocjeni parcijalnih iskaza svjedoka.

8.2. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, da prvostupanjski sud nije cijenio isprave dostavljene za vrijeme trajanja postupka, valja navesti da je prvostupanjski sud o tome u toč. 32. obrazloženja pobijanog rješenja ispravno naveo kako dostavljene isprave (Rješenje Ureda državne uprave i Rješenje Ministarstva turizma) nisu od utjecaja na stanje posljednjeg mirnog posjeda i njegovu zaštitu, budući se kako to ispravno zaključuje prvostupanjski sud, u posjedovnoj parnici sukladno čl. 441. ZPP-a ne raspravlja o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevu za naknadu štete (toč. 33. obrazloženja) pa je žalba tuženika neosnovano i u tom dijelu.

8.3. Također, valja navesti da je prvostupanjski sud je, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključio da su u konkretnom slučaju i II. i III. tuženik pasivno legitimirani u ovoj parnici jer su obojica poduzimali radnje koje čine čin smetanja posjeda tužitelja, o čemu je prvostupanjski sud dao valjano obrazložene razloge koji proizlaze iz izvedenih dokaza, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

8.4. Kod odlučivanja o osnovanosti zahtjeva zbog smetanja posjeda nije odlučno ulaziti u ocjenu postojanja pravnog interesa na strani tužitelja za podnošenje ove tužbe, jer se radi o parnici zbog smetanja posjeda, a u kojim parnicama se utvrđuje samo činjenica posljednjeg posjeda i nastalog smetanja. Posljedično tome valja istaknuti i da se tuženici u žalbi neosnovano pozivaju na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u rješenju poslovni broj Rev-841/16 od 25. listopada 2016., jer to pravno shvaćanja nije primjenjivo za ovaj slučaj.

9. Nadalje, prvostupanjski sud nakon valjano provedenog dokaznog postupka i valjanom ocjenom provedenih dokaza utvrđuje slijedeće odlučne činjenice i to:

- da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog kampa, a time i predmetnih nekretnina;

- da su tuženici 23. veljače 2024. oduzeli posjed tužitelju na način da su uklonili rampu, promijenili brave na objektu recepcije i restorana i na kućicama br. 50., br. 24. i br.8. te parkirali kamion (teretno vozilo) na ulaz u kamp kako bi se onemogućilo prometovanje i pristup kampu tužitelju;

- da su na taj način tuženici tužitelju onemogućili pristup i prolaz u predmetni kamp;

- da su tužitelji predmetnu tužbu podnijeli 20. ožujka 2024.; pa onda na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud tužitelju i pružio zatraženu posjedovnu zaštitu i to primjenom odredbi čl. 21. i 22. ZV-a.

9.1. S obzirom na valjano proveden dokazni postupak i valjanu ocjenu provedenih dokaza, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj bio u posljednjem mirnom posjedu predmetnog kampa, jer iz svih provedenih dokaza i iskaza svjedoka vrlo jasno proizlazi da je upravo tužitelj putem svog zakonskog zastupnika vodio kamp, sklapao ugovore o najmu kućica, davao ključeve od kućica i daljinske upravljače od rampe najmoprimcima, održavao kamp, a tuženici su opisanim radnjama (mijenjanjem brava na objektima u kampu, uklanjanjem rampe i postavljanjem (parkiranjem) teretnog vozila na ulazu u kamp), ograničili tužitelja u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti u predmetnom kampu, što predstavlja čin smetanja posjeda.

10. Nadalje, prvostupanjski sud iz provedenih dokaza pravilno utvrđuje da je smetanje posjeda počinjeno 23. veljače 2024. i da je onda posjedovna zaštita pravodobno zatražena, za što je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje , koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Na temelju rezultata cjelokupnog postupka prvostupanjski sud utvrdio je da je smetanje posjeda tužitelja počinjeno 23. veljače 2024. a ne 3. veljače 2024., to je onda osnovano tužitelju pružena posjedovna zaštita u tom dijelu, a žalba tuženika je i u tom dijelu neosnovana.

11. Slijedom navedenog, proizlazi da je prvostupanjski sud na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio kao u pobijanom prvostupanjskom rješenju.

12. Odluku o trošku tuženici ne pobijaju određenim žalbenim navodima, a drugostupanjski sud na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti pa je pobijanu presudu trebalo potvrditi i tom dijelu (čl. 365. st.2. ZPP-a).

13. Slijedom iznijetog, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, a niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika te odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

14. Tuženicima nije priznat trošak žalbenog postupka iz razloga što nisu uspjeli sa svojom žalbom, na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, dok tužitelju nije priznat trošak odgovora na žalbu iz razloga što nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka na temelju čl. 155. ZPP-a.

U Puli, 31. kolovoza 2026.

Sudac

Zoran Šarić

Sudac

Zoran Šarić